Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-597/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice UM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tajana Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Babić & Babić j.t.d., Zagreb, Lička ulica 31, protiv ovršenice VM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-369/2019-34 od 6. ožujka 2025., dana 18. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se kao osnovana žalba ovrhovoditeljice, ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-369/2019-34 od 6. ožujka 2025., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditeljice od 14. siječnja 2025. kojim je predložila sudu da službenim putem od MUP RH, PU [adresa], Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca zatraži podatke o prijavi prebivališta ovršenice uključujući i podatke o nekretnini i stanodavcu.
2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom ovrhovoditeljica zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže nadležnom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Polazeći od utvrđenja da sudski ovršitelj nije uspio pronaći ovršenicu na adresi u [adresa],, da je ovrhovoditeljica predložila sudu da službenim putem od MUP RH, PU [adresa], Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca zatraži podatke o prijavi prebivališta ovršenice uključujući i podatke o nekretnini i stanodavcu kako bi na taj način utvrdili točnu adresu prebivališta, da iz potvrde MUP od 19. studenoga 2024., proizlazi da prilikom prijave prebivališta ovršenice nije dostavljena potvrda o kućnom broju, i da je prijava izvršena na adresu stanodavca ovršenice, sud prvog stupnja je zaključio kako je prilikom prijave prebivališta ovršenice bilo propusta nadležnog tijela, no da niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da sud službenim putem treba pribavljati podatke o prebivalištu stranke kako bi proveo ovršnu radnju pljenidbe pokretnina, već da je ta obveza isključivo na ovrhovoditeljici koja sudu mora naznačiti mjesto gdje se nalaze pokretnine ovršenice za pljenidbu, zbog čega je donio pobijano rješenje.
5. Ovrhovoditeljica u žalbi upire kako je više puta na više različitih načina pokušala utvrditi točnu adresu prebivališta za ovršenicu kako bi se moglo naznačiti mjesto gdje se nalaze pokretnine ovršenice nad kojima je potrebno izvršiti pljenidbu, kao i da je o poduzetim radnjama obavijestila sud i dostavila dokaze na nadležna tijela nemaju ovlasti tražene podatke dostaviti ovrhovoditeljici na njezin zahtjev, unatoč obrazloženju pravnog interesa.
5.1. Slijedom navedenog, žaliteljica ističe da joj je odbijanjem predmetnog prijedloga uskraćeno pravo na učinkovitost postupka i pravo na pristup sudu budući da su posljedice nedostavljanja traženih podataka jasno propisane i idu na štetu ovrhovoditeljice, kao i da je odbijanjem prijedloga povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje koje se očituje u zahtjevu da dostavi sudu obavijesti do kojih evidentno ne može doći budući da nije ovlaštena zahtijevati dokumentaciju potrebnu za utvrđenje određene činjenice, pa da je upravo zbog nedostatka takvog ovlaštenja od suda zatražila da provede tu radnju odnosno zatraži podatke iz službenih evidencija.
6. Iz sadržaja žalbe ovrhovoditeljice proizlazi kako smatra da joj je odbijanjem predmetnog prijedloga povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske - pravo na pristup sudu i pravično suđenje (članak 29. Ustava Republike Hrvatske – "Narodne novine", br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i5/2014. - dalje: Ustav), koje je sadržano i u članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999. - proč. tekst, 8/1999. - ispr., 14/2002., 1/2006. i 13/2017.- dalje: Konvencija).
7. Na žalbene navode prvenstveno valja odgovoriti kako članak 29. stavak 1. Ustava, između ostaloga, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi svojih prava ili obveza. Riječ je o "pravu na sud", kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Bilo bi nezamislivo da se u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava strankama priznaju postupovna jamstva u postupku koji je u tijeku, a da se pritom ne štiti ono što u osnovi omogućuje korištenje tim jamstvima, a to je pristup sudu. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na ''rješavanje'' spora od strane suda. Pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno pravo, podvrgnuto ograničenjima budući da po svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da naruši samu bit "prava na sud". Nadalje, ograničenje prava na pristup sudu neće biti spojivo s pravom na pravično suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (odluke Ustavnog suda broj: U-III-2466/2017 od 23. listopada 2019. i U-III-4567/2019 od 20. veljače 2020.; predmeti ESLJP-a Egić protiv Hrvatske, br. 32806/09, §48., presuda od 5. lipnja 2014.; Zubac protiv Hrvatske, [Vv], br. 40160/12, §78., presuda od 5. travnja 2018.).
7.1. Imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je ovrhovoditeljica u predmetnom postupku, više puta, na više različitih načina, pokušala utvrditi točnu adresu prebivališta za ovršenicu, a kako bi se moglo naznačiti mjesto gdje se nalaze pokretnine ovršenice nad kojima je potrebno izvršiti pljenidbu, kao i da je o poduzetim radnjama obavijestila sud prvog stupnja, te navela kako nadležna tijela nemaju ovlasti tražene podatke dostaviti ovrhovoditeljici na njezin zahtjev, to odbijanje njezina prijedloga - da se službenim putem pribave podaci koji su potrebni za provedbu predmetne ovrhe, uz obrazloženje suda da odredbama Ovršnog zakona nije propisana dužnost suda pribavljati podatke o prebivalištu stranke, iako točno - predstavlja pretjerani formalizam koji uključuje strogu primjenu postupovnih pravila kojima se nepotrebno ograničava pravo ovrhovoditeljice na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. Konvencije.
8. Slijedom navedenih razloga, a budući da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, to je valjalo na temelju odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 73/2017., 131/2020., 114/2022. - dalje: OZ), uvažiti žalbu ovrhovoditeljice, pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju službenim putem od nadležnih tijela zatražiti podatke o činjenicama koje su odlučne za provedbu predmetne ovrhe.
U Zagrebu 18. travnja 2025.
Sutkinja
Vesna Žulj
