Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-3114/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ajna Mujević i Iva Marjanović Dujmović iz Rijeke, protiv tuženika [adresa] ([osobni identifikacijski broj]) [adresa] zastupanog po punomoćnici EHT, odvjetnici iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Ane Trošelj, odvjetnice iz Rijeke i zamjenika punomoćnice tuženika AH, odvjetničke vježbenice, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije ([osobni identifikacijski broj]) dužan je tužiteljici EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 3. travnja 2017. do 30. travnja 2020. isplatiti bruto iznos od 261,97 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 1,81 EUR-a počev od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR-a počev od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR-a počev od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 1,14 EUR-a počev od 14. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR-a počev od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR-a počev od 15. prosinac 2017. do isplate,

- na iznos od 3,30 EUR-a počev od 13. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,46 EUR-a počev od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 4,72 EUR-a počev od 14. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6,60 EUR-a počev od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6,02 EUR-a počev od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 10,86 EUR-a počev od 14. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 7,01 EUR-a počev od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 9,04 EUR-a počev od 14. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 10,29 EUR-a počev od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 9,04 EUR-a počev od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR-a počev od 14. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 8,28 EUR-a počev od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR-a počev od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR-a počev od 15. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 13,65 EUR-a počev od 13. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR-a počev od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR-a počev od 14. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 16,12 ERU-a počev od 13. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR-a počev od 14. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR-a počev od 14. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 12,32 EUR-a počev od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 10,15 EUR-a počev od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 6,67 EUR-a počev od 14. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR-a počev od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 10,36 EUR-a počev od 14. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 9,53 EUR-a počev od 14. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 14,73 EUR-a počev od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4,72 EUR-a počev od 15. svibnja 2020. do isplate,

osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije (OIB: [osobni identifikacijski broj]) dužan je tužiteljici EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 531,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je od 1. ožujka 2016. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu čistačice, te je u utuženom razdoblju kontinuirano radila prekovremeno.

1.1 U navedenom vremenskom razdoblju plaća tužiteljice regulirana je Zakonom o radu (NN 149/09, 93/14) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 i 29/18, dalje: KU) kojim je u članku 47. propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.2 Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 24/17, dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.3. Odredbe članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na dodatak na plaću.

1.4. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%).

1.5. Tužiteljica je u tom razdoblju kao čistačica radila u posebnim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 dalje KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava što je identično propisano i Dodatkom II KU 92/19.

1.6. Tužiteljica je u utuženom razdoblju između ostalih radnih dana radila i nedjeljom koji dan je ujedno i blagdan i neradni dan utvrđen Zakonom te joj sukladno odredbi članka 49. KU 29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće od 35% za rad nedjeljom i uvećanja plaće za 150% za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa koji dodaci se međusobno ne isključuju sukladno stavku 12. istog članka.

1.7. Odredbom članka 57. i 58. TKU 128/17 propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.8. Odredbom članka 51., 57. i 59. KU/13 odnosno članka 49., 55 i 57. KU/18 te odredbom članka 54. odnosno 53. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju i obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata, te se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje se u tom satu ostvarilo pravo.

1.9. Smjenski rad je definiran kao svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (1 smjena), poslijepodnevnom (2. smjena) ili noćnom dijelu dana (3 smjena) tijekom mjeseca, rad radnika koji mijenja smjene i obavlja poslove u 1. i 2. smjeni tijekom jednog mjeseca, te rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni.

1.10. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Dodaci iz stavka 1. i 8. tih članaka međusobno se ne isključuju.

1.11. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.12. Odredbom članka 36. stavak 2. KU propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije.

1.13. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.14. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.15. Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 30. travnja 2020., i to na način da: nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u posebnim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 86. ZR09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz članka 94. ZR14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi sa članka 57. stavak 2. KU 143/13; nije tužiteljici isplaćivao naknadu za prekovremeni rad već samo rad u redovno radno vrijeme, pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužiteljica imala pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljičina prava iz čanka 36. stavak 2. KU i članka 59. stavak 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužiteljici isplatio umanjene plaće za iznose koje će precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

1.16 Stoga je tužiteljica nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb pismenim podneskom od 23. prosinca 2024. precizirala tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da čini nesporan osnov tužbenog zahtjeva sukladno zauzetom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na 8. Sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019. vezanom za pravo na isplatu Dodataka (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

2.1 Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u obračun plaće i Evidenciju o radnom vremenu (list 8-86 spisa), te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (list 126-136 spisa).

4. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu čistačice, te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

5. Iz dokumentacije na listu 8-86 spisa ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- od 3. travnja 2017. do 30. travnja 2020. nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u posebnim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 – dalje: KU-143/13) i članka 55. KU 29/18 i Dodatka II KU 92/19;

- od 3. travnja 2017. do 30. travnja 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

6. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković od 19. studenog 2024. (list 126-136 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužiteljica u razdoblju od 3. travnja 2017. do 30. travnja 2020. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu čistačice, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

6.1. U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazala obračunate prekovremene sate, neobračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada, položajnog dodatka i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 3. travnja 2017. do 30. travnja 2020. na listu 7-10 nalaza (list 132-135 spisa).

6.2.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza, stalna sudska vještakinja je navela kako tužiteljici nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada koji dodatak nije isplaćen za ostvarene prekovremene sate.

6.3.Stalna sudska vještakinja je navela kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

6.4.U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela kako je visina potraživanja tužiteljice izračunata pod pretpostavkom da joj za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

- dodatak za posebne uvjete rada,

a koji dodatak tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

6.5.Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

6.6.Stalna sudska vještakinja je također navela da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljici jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

6.7.Stoga je stalna sudska vještakinja tabelarno prikazala izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 7-10 nalaza (list 132-135 spisa).

6.8. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalna sudska vještakinja je utvrdila da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada.

6.9. U pismenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela kako je uvidom u platne liste i usporedbom istih sa evidencijama rada utvrdila da ne postoji razlika u odnosu na obračun dodataka za sate koji su odrađeni duže od redovnog mjesečnog fonda sati, te je u Tabeli 1. sačinila prikaz ukupnog fonda sati za pojedine mjesece broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim rasporedom rada i dužim od redovnog mjesečnog fonda sati i sačinila izračun prekovremenog rada uz napomenu da je za izračun primijenjen Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU što je prikazala u Tabeli 2.

6.10.Stoga stalna sudska vještakinja navodi kako pod pretpostavkom da tužiteljici za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 235,71 EUR-a,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 26,26 EUR-a,

slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 261,97 EUR-a.

7.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice konačno preciziran u pismenom podnesku od 23. prosinca 2024. osnovan.

8. Ovaj sud je uzeo u obzir navode tuženika kako nije sporan osnov tužbenog zahtjeva obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

8.1. Zbog navedenog ovaj sud nije obrazlagao odlučne činjenice vezane za pravo tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu čistačice na isplatu dodataka na osnovnu plaću temeljem Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

9. Ovaj sud je također uzeo u obzir navod tuženika sa glavne rasprave održane 17. siječnja 2025. kako je visina tužbenog zahtjeva tužiteljice precizirana u pismenom podnesku od 23. prosinca 2024. postavljena sukladno pismenom nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjen po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković od 19. studenog 2024.

10. Ovaj sud drži kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od 3. travnja 2017. do 30. travnja 2020. i primjenjuje se Zaključak br. 153. koji ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora i za koji je sud vezan i temeljem kojeg mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati).

11. Ovaj sud nije prihvatio prigovor zastare obzirom da je tužiteljica tužbom podnesenom sudu 13. travnja 2021. nakon istaknutog prigovora zastare pismenim podneskom od 23. prosinca 2024. zatražila utuženu naknadu počev od 1. lipnja 2017. dospjelu 15. srpnja 2017., te se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 139. Zakona o radu (NN 94/13 i 127/17) kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

12. Stoga je ovaj sud tužiteljici na ime neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. dosudio bruto iznos od 261,97 EUR- a koliko je tužiteljica i zatražila.

13. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužiteljica nije izostavila potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na prednje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužiteljicu s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. izreke ove presude.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 50,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 28. travnja 2022. i 23. prosinca 2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 50,00 eura, zastupanja na ročištima 8. veljače 2024. i 17. siječnja 2025. (Tbr.9.t.1) u iznosu od po 50,00 eura, sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 219,00 eura obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka, slijedom čega je tužiteljici dosuđen ukupan trošak u iznosu od 531,50 eura.

15.1 Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

16. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 18. travnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika