Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-667/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji, protiv tuženika Privredna banka d.d. Zagreb, F. Račkog 6, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 2 P-169/22-26 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 2 P-169/22-26 od 18. siječnja 2023.u pobijanom dijelu pod točkama I. do III. izrijeke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I./ Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 9011113488, sklopljenog dana 28. ožujka 2006. godine između tužitelja CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 potvrđen dana 29. ožujka 2006. godine kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz [adresa], pod brojem OU- 428/2006, u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II./ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 1.753,36 eura /13.210,71 kuna u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na svaki pojedinačni iznos:

- 4,40 eura /33,16 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2010.

-11,56 eura /87,10 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2010.

-10,93 eura /82,39 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2010.

-12,24 eura / 92,21 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2010.

-20,88 eura / 157,36 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2010.

-19,04 eura /143,44 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2010.

-24,02 eura /180,99 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2010.

- 22,42 eura /168,92 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2010.

-19,03 eura /143,35 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2010.

-25,59 eura /192,79 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2010.

-33,76 eura /254,36 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2011.

-28,13 eura /211,92 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2011.

-30,17 eura / 227,32 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2011.

-27,42 eura /206,63 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2011.

-27,84 eura /209,74 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2011.

-38,76 eura /292,01 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2011.

-39,49 eura /297,55 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2011.

-48,91 eura /368,55 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2011.

-44,35 eura /334,13 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2011.

-39,31 eura /296,17 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2011.

-38,68 eura /291,44 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2011.

-38,23 eura /288,07 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2011.

-40,45 eura /304,75 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2012.

-42,78 eura /322,29 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2012.

-42,95 eura /323,61 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2012.

-41,39 eura /311,85 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2012.

-42,16 eura /317,67 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2012.

-42,89 eura /323,17 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2012.

-41,73 eura /314,44 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2012.

-42,12 eura / 317,38 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2012.

-41,47 eura /312,46 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2012.

-39,81 eura / 299,97 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2012.

-41,56 eura /313,16 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2012.

-42,53 eura / 320,44 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2012.

-42,19 eura / 317,90 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2013.

-38,44 eura / 289,65 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2013.

-41,64 eura / 313,71 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2013.

-41,79 eura / 314,88 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2013.

-40,45 eura / 304,75 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. svibnja 2013.

-36,87 eura / 277,81 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. lipnja 2013.

-36,78 eura /277,09 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2013.

-37,55 eura /282,90 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. kolovoza 2013.

-38,99 eura /293,80 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2013.

-41,21 eura /310,46 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. listopada 2013.

-40,07 eura /301,87 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2013.

-40,72 eura /306,81 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. prosinca 2013.

-41,47 eura /312,45 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. siječnja 2014.

-42,17 eura / 317,76 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. veljače 2014.

-43,17 eura /325,25 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. ožujka 2014.

-42,85 eura / 322,83 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od 01. travnja 2014. zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje.

III./ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2231,40 eura / 16.812,51 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 18.siječnja 2023. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trošak postupka za iznos od 33,18 eura/ 249,99 kuna kao neosnovanim.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 9011113488, sklopljenoga dana 28. ožujka 2006., u dijelu kojim je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po toj osnovi.

6.Među strankama i u ovom stadiju postupka nije sporno kako je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni Ugovor o kreditu broj 9011113488 od 28. ožujka 2006., da je temeljem tog Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od 16.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan isplate kredita, a člankom 7. određeno kako se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima na rok od 96 mjeseci, i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan dospijeća, odnosno kako ugovor sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredbu o valutnoj klauzuli u CHF.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako su tužitelj i tuženik sklopili navedeni Ugovor o kreditu, kako je člankom 4. st. 1. ugovorena redovita kamata od 4,30 % godišnje koja je promjenljiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana te je člankom 7. ugovorena valutna klauzula kojom je određeno da se kredit u iznosu od 16.000,00 CHF otplaćuje u 96 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio predmetnog ugovora,

-kako je spomenutim Ugovorom ugovoren rok otplate na osam godina te da je isti kredit u cijelosti otplaćen, kao i da je temeljem ugovora o kreditu i prvog otplatnog plana, uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,30% godišnje, mjesečni iznos anuiteta trebao iznositi 197,27 CHF u protuvrijednosti kuna,

-kako je tužitelj u iskazu naveo da je sklopio ugovor o kreditu s Privrednom bankom d.d. Zagreb u svrhu adaptacije, renoviranje kuće, krovišta i fasade, u vrijeme sklapanja ugovora pročitao je ugovor i obratio pažnju samo na osnovne stvari a to je visina kredita koja mu je odobrena, rok otplate i kamatu, djelatnik banke nije ga posebno upozorio na način obračuna kamata, niti promjenu tečaja,

-kako iz iskaza svjedokinje FŽ proizlazi da je ona radnica Privredne banke d.d. Zagreb, Poslovnica Vinkovci, radi na poslovima osobnog bankara, osobno ne poznaje tužitelja i ne sjeća se kada je on sklopio ugovor o kreditu s bankom, kao niti pod kojim uvjetima je podizao kredit ni kada i uz koje vrijeme otplate jer je kredit iz 2005. ili 2006. godine, a da je ona, čim je ugovorena valutna klauzula, korisnike kredita upozoravala kako može doći do promjene tečaja,

-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev ističući pored ostaloga i prigovor zastare potraživanja te navodeći kako je tužitelj tužbu pogrješno koncipirao kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti zatvoren, kako povrede u trenutku podizanja tužbe (više) nema, a odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje „u cijelosti promašenom“, kako iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, budući da se konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-6632/17 kako je pravno irelevantno u smislu odredbi čl. 138.a. i 502.c. ZPP-a, kao i da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Mati Ivanoviću dipl. oec., koji vještak je dao pisani Nalaz i mišljenje,

-kako je u spomenutom Nalazu i mišljenju vještaka navedeno da su tužitelj i tuženik ugovorili iznos kredita u visini od 16.000,00 CHF-a i rok otplate 96 mjeseci s kamatnom stopom 4,30%, iznos anuiteta bio je 197,27 CHF, i to primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 31.03.2006. u visini 4,647767 kuna za 1 CHF, pa je visina anuiteta iznosila 916,86 kuna, za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tomu i iznos anuiteta pa je tako od 31.08.2007. kamatna stopa iznosila 5,30 %, a visina anuiteta 203,65 CHF, od 29.02.2008. kamatna stopa iznosila je 6,05 %, a visina anuiteta 208,18 CHF, od 31.07.2008. kamatna stopa je bila 6,00 %, a visina anuiteta 207,90 CHF, od 31.01.2010. kamatna stopa je iznosila 6,05 %, a visina anuiteta 208,11 CHF, od 30.11.2010. kamatna stopa bila je u visini 5,70 %, a visina anuiteta 206,89 CHF, od 31.05.2011. kamatna stopa iznosila je 5,45 %, a visina anuiteta 206,14 CHF, od 31.08.2011. kamatna stopa bila je 5,20 %, a visina anuiteta 205,45 CHF i od 31.01.2014. kamatna stopa je iznosila 3,23 %, a visina anuiteta 204,74 CHF, kako je prilikom izračuna razlika zbog promjene tečaja isključen udjel razlika zbog promjene kamatne stope,

-kako vještak u mišljenju navodi da je ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF- a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 13.951,62 kuna, ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 740,91 kuna, dok ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 13.210,71 kuna.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je člankom 7. Predmetnoga Ugovora o kreditu ugovoren rok otplate kredita u 96 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, kako se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača, odnosno kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Osim toga, kako se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu što je vidljivo i iz samog Ugovora o kreditu koji predstavlja tipski ugovor u kojeg se samo unose podatci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je sporna odredba članka 7. unaprijed formulirana i nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja. Stoga kako je ta odredba nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03 i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03., u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Naposljetku, kako tužitelju pripada pravo i na zatraženu isplatu iznosa kojeg je preplatio tuženiku, a temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08 i 103/15 dalje ZOO) te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

9.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

11.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

12.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

13.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

14.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

15.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

16.Prije svega potrebno je navesti kako iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za adaptaciju stambenoga objekta i korisnik kredita je tužitelj kao fizička osoba.

17.Nadalje, kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

18.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao ni osnovnim parametrima o kojima je ovisilo kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

19.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira da tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati i zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

20.Glede žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu odgovora na prigovor zastare valja ponoviti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužiteljicu, te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), dok je tužba u ovom predmetu podnijeta 9. svibnja 2022. pa je jasno kako prigovor zastare nije utemeljen. Žalitelju pritom valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka i stranaka, odnosno vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.

22.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužitelj bio upoznat da je dužan platiti predmetne iznose nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.

23.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

24.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđene novčane iznose tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

25.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Pritom valja dodati i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnoga prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju neutemeljeno i paušalno nastoji prikazati da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku.

26.Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku o trošku postupka.

27.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

28.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Rubić