REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Broj: Pp-9438/2023-9

Stalna služba u Hvaru

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje Olivere Dedić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika "HVAR STAR RESIDENCE" d.o.o. i dr., po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije (dalje: Državni inspektorat), Klasa: 325-01/23-01/1411, Urbroj: 443-02-03-13-23-2 od 18. kolovoza 2023. godine, zbog prekršaja iz članka 165. u svezi čl. 224. stavka 1. toč. 29. i st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj: 66/19, 84/21 i 47/23, dalje: Zakon o vodama), nakon provedene glavne rasprave održane dana 16. travnja 2025. godine, u izočnosti prvookrivljenika, drugookrivljenika i ovlaštenog tužitelja te pristunosti zamjenika branitelja okrivljenika, dana 17. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

prvookrivljenik:  "HVAR  STAR  RESIDENCE"  d.o.o.  za poslovanje nekretninama i turizam, turistička agencije, OIB: 61516011175, sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba, prekršajno kažnjavana,

drugookrivljena: KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer K, rođena **.**.1992., s prebivalištem u [adresa] , prekršajno nekažnjavana

k r i v i  s u

što su dana 12. kolovoza 2023. godine, u [adresa]., kao pravna osoba i odgovorna osoba pravne osobe, na lokaciji svog objekta „Maslina Resort“ ispuštali otpadne vode (sanitarne i industrijske vode) iz praonice rublja, prethodno propuštenih kroz biološki pročiščivač oznake BP SPR 500 B+UV u tlo, bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda,

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba ispuštali otpadne vode bez vodopravne dozvole,

čime su počinili prekršaj opisan u članku 165. Zakona o vodama, a kažnjiv po članku 224. stavku 1. toč. 29. u svezi st. 2. istoga Zakona.

Na temelju navedenog propisa

i z r i č e s e

PRVOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 35.000,00 (trideset i pet tisuća) eura

DRUGOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.300,00 (tisuću i tristo) eura

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, dalje Prekršajni zakon) okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti po 100,00 (sto) eura u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat izdao je prekršajni nalog pod gornjim poslovnim oznakama od 18. kolovoza 2023. godine protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Okrivljenici su u zakonskom roku uložili prigovor na navedeni prekršajni nalog pa ga je sud stavio izvan snage i na temelju članka 221. stavka 2. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

3. Na glavnu raspravu nisu pristupili uredno pozvani okrivljenici s tim da su oba okrivljenika u spis dostavili svoje pisane obrane, zamjenica njihovog branitelja je bila prisutna ispitivanju svjedokinje inspektorice AC a naknadno nije bilo drugih dokaza u čijem izvođenju bi okrivljenici mogli eventualno sudjelovati; zbog čega nije bilo potrebe za njihovim neposrednim ispitivanjem na ročištu pred sudom. Iz tog razloga je glavna rasprava na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u odsutnosti predstavnika pravne osobe i drugookrivljenika.

3.1. Jednako tako, na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, za kojega je dostava poziva bila neuredno iskazana; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa i ne ugrožava pravilno utvrđivanje činjenica u postupku.

4. U pisanoj obrani okrivljenici su naveli da se ne smatraju krivima za počinjenje predmetnog prekršaja. U bitnome su naveli da se u konkretnom slučaju ne radi o ispuštanju otpadnih voda koje prelaze okvire propisanih graničnih vrijednosti emisija odnosno se radi o slučaju u kojem bi okrivljenici imali pravo ispuštati otpadne vode bez prethodne pribave vodopravne dozvole, radi čega nisu odgovorni za predmetni prekršaj. Uostalom odvod otpadnih voda navedenog objekta prvookrivljenika priključen je na postojeći pročišćivač i javnu odvodnju pa se iste ne ispuštaju u tlo. Prvookrivljeniku je uredno izdana Vodopravna potvrda od 06. kolovoza 2020. godine sadržaja da je priložena projektna dokumentacija predmetnog objekta okrivljenika izrađenu u skladu sa vodopravnim uvjetima Klasa; 325-01/20-18/0002357, Urbroj: 374-24-3-20-2 od 27. ožujka 2020. godine, te ostalim uvjetima sadržanim u propisima o vodnom gospodarstvu. Nadalje nadležne institucije ih nisu ni na koji način obavijestili o obvezi ishođenja Vodopravne dozvole niti su im uputili nikakvu pisanu opomenu, obzirom da se radi o pravnoj osobi koja se u poslovanju pridržava svih važećih propisa RH i primjenjuje visoke standarde i kvalitetu svojih usluga.

4.1. U prigovoru na prekršajni nalog okrivljenici su u bitnome ponovili gornje navode.

5. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je AC te su pročitani prigovor okrivljenika na prekršajni nalog od 29. kolovoza 2023. godine sa prilozima, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije od 12. kolovoza 2023. godine, izvod iz Sudskog registra za prvookrivljenika, pisana obrana okrivljenika od 10. siječnja 2025. godine. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, iz koje je vidljivo kako je prvookrivljenik prekršajno kažnjavan, dok je drugookrivljena prekršajno nekažnjavana.

5.1. Svjedokinja AC u svom iskazu u bitnome je navela da je dana 12. kolovoza 2023. godine, kao viša vodopravna inspektorica Državnog Inspektorata, Područni ured Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, izvršila nadzor prvookrivljene pravne osobe, te u cijelosti ostaje pri navodima iz zapisnika o nadzoru od 12. kolovoza 2023. godine. Navode iz činjeničnog opisa prekršajnog naloga utvrdila je na način da je izvršila uvid u predočenu dokumentaciju prvookrivljenika te obavila razgovor sa voditeljem smjene održavanja prvookrivljenika ZC. Na taj način je saznala da prvookrivljenik nema vodopravnu dozvolu, da nije spojen na sustav javne odvodnje naselja, da se otpadne vode iz njegovog objekta-hotela "Maslina Resort", odvode na biološki pročiščivać otpadnih voda (koji je uredno radio), te budući da je propisano da objekti preko 50 korisnika za ispuštanje otpadnih voda uz biološki pročišćivač, moraju imati vodopravnu dozvolu koju prvookrivljenik nije imao, zaključila je da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj. Ona nije izvršila uviđaj da bi neposredno utvrdila da bi okrivljenici ispuštali otpadne vode u more, budući da joj to za utvrđenje ovog prekršaja nije ni bilo potrebno. Naime budući da prvookrivljenik ima ugrađeni pročišćivač, nema ishođenu vodopravnu dozvolu i nije priključen na javnu odvodnju naselja, te da je tada u hotelu bilo prisutno oko sto gostiju, logički je zaključila da prvookrivljenik mora ispuštati negdje otpadne vode i da za to nema vodopravnu dozvolu koju je bio dužan imati budući da ima toliki broj gostiju. Napomenula je da vodopravna dozvola, među ostalim, obvezuje svog korisnika da dva puta godišnje vrši analizu otpadnih voda koje ispušta iz pročišćivača, a sve kako bi se utvrdilo jesu li povišeni parametri onečišćenja koje bi moglo nastati tom aktivnosti. Ista nije vršila mjerenje niti utvrđivala da emisija onečišćujućih tvari otpadnih voda hotela "Maslina" prelaze granične vrijednosti koje su propisane Pravilnikom, jer to uopće nije bitno za utvrđenje ovog prekršaja, niti je to posao vodopravnog inspektora. Predmetni biološki pročišćivač otpadnih voda koji je prvookrivljenik imao je jedan od preduvjeta za dobivanje vodopravne dozvole te da se bez vodopravne dozvole uopće ne mogu ispuštati otpadne vode u tlo, što vrijedi za objekte preko 50 korisnika.

6. Odredbom članka 165. Zakona o vodama propisano je da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija.

6.1. Članak 70. Zakon o vodama glasi:

(1) Pravne i fizičke osobe mogu ispuštati otpadne vode u okviru propisanih graničnih vrijednosti emisija.

(2) Granične vrijednosti emisije propisuju se za pojedine onečišćujuće tvari ili skupine onečišćujućih tvari:

1. u industrijskim otpadnim vodama prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i

2. u svim pročišćenim ili nepročišćenim otpadnim vodama koje se ispuštaju u vode. (3) Granične vrijednosti emisije u pravilu vrijede na izlazu iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili iz postrojenja u kojem nastaju otpadne vode, neovisno o razrjeđenju u prijamniku. Kod neizravnih ispuštanja u vodu, pri određivanju granične vrijednosti emisije može se uzeti u obzir učinak uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, pod uvjetom da se jamči jednaka razina zaštite okoliša u cjelini te da to ne dovodi do više razine onečišćenja okoliša.

(4) Ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovoga članka. Ovim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda.

6.2. Kaznena odredba članka 224. stavka 1. toč. 29. istog zakona propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 3980,00 do 39.810,00 eura kazniti za prekršaj prekršajno odgovorna pravna osoba ako ispušta otpadne vode bez akta iz članka 165. ovoga Zakona. Stavkom 4. istog članka određeno je da će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1320,00 eura.

7. Suprotno navodima obrane okrivljenika, iz svjedočkog iskaza AC koji je potkrijepljen sadržajem izvedenih dokaza (prvenstveno zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru ovlaštenog tužitelja od 12. kolovoza 2023. godine) nedvojbeno proizlazi da su okrivljenici inkriminirane prigode zaista ispuštali otpadne vode iz svog objekta bez odgovarajuće vodopravne dozvole (na način koji je opisan u izreci presude).

Naime navedena svjedokinja decidirano iskazuje da je kritične prigode utvrdila da prvookrivljenik ima ugrađeni pročišćivač, nema ishođenu vodopravnu dozvolu, da njegov objekt "Maslina" nije priključen na javnu odvodnju naselja, te da je tada bilo prisutno oko sto gostiju, pa je životno logično da isti negdje mora ispuštati otpadne vode ( jer za to nema vodopravnu dozvolu budući da u hotelu ima toliki broj gostiju) te da za počinjenje predmetnog prekršaja nije bitno eventualno mjerenje kvalitete otpadnih voda. Ujedno iz njenog iskaza nedvojbeno proizlazi da ugrađeni biološki pročišćivač u objektu okrivljenika ne oslobađa iste obveze ishođenja vodopravne dozvole, dapače isti je jedan od preduvjeta za dobivanje vodopravne dozvole (bez koje ne mogu ispuštati otpadne vode u tlo budući da u svom objektu imaju više od 50 korisnika). Uzevši u obzir gornje navode, sud je iz činjeničnog opisa prekršaja izbacio je dio koji glasi: „koje je u neposrednoj blizini mora za kupanje“, jer tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi navedena svjedokinja izvršila neposredni uvid kojim bi isto utvrdila, okrivljenici u svojoj obrani to negiraju, a ovlašteni tužitelj nije priložio nikakve druge dokaze koji bi upućivalo na isto. Napominje se da okolnost da svjedokinja AC nije izvršila neposredni uviđaj kojim bi utvrdila gdje to točno okrivljenici ispuštaju otpadne vode, ne isključuje njihovu prekršajnu odgovornost. Naime za ostvarenje bića predmetnog prekršaja potrebno je samo da okrivljenici nemaju vodopravnu dozvolu, a životno logično je da ispuštaju otpadnu vodu, jer u svom objektu imaju ugrađeni biološki pročišćivač koji je ispravan (što proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru i to okrivljenici ne negiraju) i koji mora ispuštati otpadnu vodu kako bi funkcionirao. Suprotno tumačenju obrane okrivljenika, iz sadržaja članaka 164. do 167. Zakona o vodama nedvojbeno proizlazi da je navedena vodopravna dozvola nužna za svako ispuštanje otpadnih voda iz objekata (uz iznimke koje se ne odnose na okrivljenike), da mjerenje graničnih vrijednosti emisija nije preduvjet za dobivanje vodopravne dozvole već obveza koju korisnici imaju sukladno sadržaju iste (što i navodi svjedokinja AC). Naglašava se da nigdje nije propisana obveza inspektora ovlaštenog tužitelja da gore navedeno mora utvrđivati prilikom nadzora, a kako to pogrešno tumači obrana. Ujedno je ugradnja pročišćivača jedan od preduvjeta za dobivanje vodopravne dozvole sukladno čl. 37. Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata (NN br. 9/20), te postojanje istoga ne isključuje obvezu okrivljenika za ishođenjem vodopravne dozvole, pogotovo jer iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da predmetni objekt prvookrivljenika nije spojen na sustav javne odvodnje naselja (koju okolnost okrivljenici pogrešno navode u obrani).

8. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenika za počinjeni prekršaj trebalo je u skladu s člankom 36. Prekršajnog zakona, odlučiti o kazni, uzimajući pri tom u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na visinu kazne.

8.1. Prilikom odmjeravanja sankcije okrivljenicima, vođeno je računa o svim poznatim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i okrivljenike pa je tako kao otegotnu okolnost Sud uzeo u obzir okolnost da je prvookrivljenik pravna osoba sa dugogodišnjim poslovnim iskustvom koja bi trebala pokazivati veći stupanj pažnje u poslovanju, pa tako i o pravodobnom pribavljanju potrebne dokumentacije za uredno poslovanje, da naknadno nisu otklonili posljedice prekršaja niti pokazali spremnost za isto i time iskazali visoki stupanj nepoštivanja pravnog sustava RH, kao i prekršajnu kažnjavanost prvookrivljenika, dok je olakotnim cijenio prekršajnu nekažnjavanost drugookrivljene. Polazeći od navedenih okolnosti, sud je okrivljenicima izrekao novčane kazne navedene u izreci presude smatrajući kako će se na taj način ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.

8.2 Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

9. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako su okrivljenici proglašen krivima, obvezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka te dostupne podatke o imovnom stanju okrivljenika.

Hvar, 18. travnja 2025. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Olivera Dedić,v.r.

Lara Menđušić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno putem ovog Suda u dva ista primjerka bez takse.

Dostaviti:

1. okrivljenicima

2. branitelju

3. tužitelju

4. u spis