REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pr-75/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara OIB:79991880130, Otona Kučere 1, Bjelovar, zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević Žak, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesne Vignjević Žak, Boška Žaka i Ane Žak, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 14. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 18. travnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 07. ožujka 2025. godine, indirektno povukao predmetnu tužbu za dio utuženog razdoblja i to za početno utužena razdoblja od 13. studenog 2018. godine, pa sve do mjeseca lipnja 2021. godine, ali i za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023. godine, odnosno za razdoblje od 01. rujna 2023. godine, pa sve do 01. studenog 2023. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara OIB:79991880130, Bjelovar, Otona Kučere 1, da tužitelju UZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 5.711,62 Eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 189,25 Eura, od dana 16.07.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 345,64 Eura, od dana 16.08.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 332,20 Eura, od dana 16.09.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 354,64 Eura, od dana 16.10.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 357,29 Eura, od dana 16.11.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 371,70 Eura od dana 16.12.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 357,92 Eura od dana 16.01.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 516,89 Eura od dana 16.02.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 368,56 Eura od dana 16.03.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 339,62 Eura od dana 16.04.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 392,83 Eura od dana 16.05.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 463,28 Eura od dana 16.06.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 402,88 Eura od dana 16.07.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 423,41 Eura od dana 16.08.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 495,52 Eura od dana 16.09.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i to po stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31.12.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine se određuje prema članku 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 Eura, sa zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana 18. travnja 2025. godine, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 1.125,00 Eura, do zatraženog iznosa od 1.312,50 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 187,50 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 18. travnja 2025. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio protiv tuženika (svog poslodavca), podneskom od 13. studenog 2023. godine, tužbu radi isplate razlike plaće, time da je omašku u tužbenom zahtjevu u vezi pogrešno navedene osobe tužitelja, ispravio podneskom od 14. studenog 2023. godine.

2. U tužbi je naveo da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca sukladno ugovoru o radu, te da je Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) u članku 3.st.1.toč.14, navedeno da su poslovi vatrogasca poslovi s posebnim uvjetima rada, kao i da je Uredbom Vlade RH od 05.12.1994. god., propisana visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada od 20% i to u članku 4.st.1.toč.4., koja spominje poslove profesionalnih vatrogasaca.

3. Nadalje, tužitelj je u historijatu tužbe naveo da je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) i to člankom 94., propisana obveza uvećanja plaće za otežane uvjete rada, te da Zakon o vatrogastvu koji je stupio na snagu dana 01.01.2020.g. (NN 129/19, 114/22), u članku 76.st.10., izričito navodi:

“Visinu dodataka iz stavka 4. ovoga članka te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada na temelju klasifikacije radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom.“

4. Međutim, tužitelj napominje kako navedena Uredba koju spominje navedeni članak, nije donesena od strane Vlade RH do dana podnošenja predmetne tužbe tužitelja, kao i da je Hrvatska vatrogasna zajednica dana 04.07.2023. godine, donijela Tumačenje/Obavijest svim vatrogasnim zapovjednicima u RH gdje izričito kaže u stavku 8. da:“ Do donošenja Uredbe propisane člankom 76. stavkom 10. Zakona o vatrogastvu, za utvrđivanje dodataka za pojedina radna mjesta, odnosno visinu istih, primjenjuje se Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (NN 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 02/17, 63/21). Visinu dodataka profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, radna mjesta profesionalnih vatrogasaca odgovaraju radnim mjestima III. vrste te se na navedena rana mjesta primjenjuje visina dodatka navedena u članku 11. točka d. Uredbe, što iznosi 25%.“

5. Pored toga, tužitelj ističe kako mu tuženik nije isplatio dodatak na plaću u iznosu od 25%, na ime obavljanja poslova s posebnim uvjetima rada od 13.11. 2018. godine, pa do dana 01.11.2023. godine, a kako tuženik nije dostavio tužitelju radno pravnu dokumentaciju, te se podaci o radu tužitelja nalaze kod tuženika, kao i podaci o korištenju godišnjih odmora u tom spornom razdoblju, pribavljanjem tih podataka i platnih lista, odnosno nakon provedenog financijskog vještačenja će tužitelj moći u novčanom smislu istači konkretan konačni zahtjev u vezi isplate određenog novčanog iznosa, a sada je podnio stupnjevitu tužbu kojom traži da mu se isplati neisplaćena razlika plaće po osnovi utuženog dodatka koji tužitelju nije plaćen.

6. Nakon što je tuženik tijekom ove parnice po okončanju oglednog postupka vođenog pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VSRH) pod brojem Gop-2/2024 u vezi predmeta spora identičnog predmetu spora iz ove parnice, a koji ogledni postupak je okončan donošenjem presude VSRH broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. godine, dostavio sudu matematički izračun visine potraživanja tužitelja, obzirom na sadržaj navedene presude VSRH i to uz podnesak od 27. veljače 2025. godine, tužitelj je posredstvom svog punomoćnika sa tim matematičkim izračunom tuženika, uskladio visinu svog zahtjeva podneskom od 07. ožujka 2025. godine, potražujući ukupnu isplatu iznosa od 5.711,62 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na sve pojedine iznose navedene u izreci ove odluke pod točkom I.

7. Naime, iako je početni zahtjev tužitelja obuhvaćao razdoblje od 13. studenog 2018. godine, pa do dana 01. studenog 2023. godine, konačno istaknutim novčanim zahtjevom tužitelj je tražio da mu se isplati razlika plaće za razdoblje od mjeseca lipnja 2021. godine, pa do kraja travnja 2022. godine, ali i od mjeseca svibnja 2023. godine, pa sve do kraja mjeseca kolovoza 2023. godine, zajedno sa zateznom kamatom po utuženom neplaćenom dodatku na plaću.

8. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja, obrazloživši na pune 4 stranice formata A4, zbog čega osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik je priznao da je tužitelj trenutno zaposlen kod tuženika, na neodređeno vrijeme od 08. kolovoza 2006. godine, na radnom mjestu vatrogasca, te smatra da se Pravilnik kojeg spominje tužitelj ne odnosi na materijalna prava radnika, pa tako niti profesionalnih vatrogasaca, već da samo regulira područje zaštite na radu. Tuženik smatra da je Uredba na koju se poziva tužitelj, prestala važiti stupanjem na snagu čl. 129. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (N.N.br.27/2001), te da ta Uredba nije uopće na snazi još od 2001. godine. Tuženik je potvrdio da je Hrvatska vatrogasna zajednica donijela stručno mišljenje na koje je ukazao tužitelj u tužbi, te je uputio na različitost statusa profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kao fizičkih osoba u javnim vatrogasnim postrojbama i intervencijskih vatrogasaca koji su pripadnici interventne vatrogasne postrojbe, zaposlenih kod Državne uprave za zaštitu i spašavanje, ali i na činjenicu da su nakon ukidanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, intervencijske vatrogasne postrojbe pripale hrvatskoj vatrogasnoj zajednici kao središnjem državnom tijelu za vatrogastvo.

9. Nadalje, tuženik tvrdi da tek od donošenja Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, koji je na snazi od svibnja 2023. godine, a koji se odnosi na profesionalne vatrogasce, isti imaju pravo na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada od 25%, pa kako je u smislu čl. 36. tog Pravilnika o klasifikaciji…, tuženik donio izmjene i dopune Pravilnika o radu 18. rujna 2023. godine, tuženik je naveo da od dana 25. kolovoza 2023. godine, tužitelj i ostali profesionalni vatrogasci, primaju uz plaću i dodatak za posebne uvjete rada od 25%.

10. Prema tome, tuženik je smatrajući da nema opravdanih razloga za podnošenje stupnjevite tužbe (jer je dostavio tužitelju i podatke o korištenju godišnjih odmora i podatke o plaćama, ali i ugovor o radu, pa je tužitelj mogao postaviti određen novčani zahtjev), indirektno predložio da se tužba tužitelja odbaci, a podredno da se tužbeni zahtjev odbije.

11. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (N.N. br. 5/84 – list 5-24), Uredbu o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada (list 25-27, 107-109), zahtjev tužitelja od 23.10.2023.g., za dostavu ugovora o radu i obračunskih lista (list 32-33), obavijest Hrvatske vatrogasne zajednice od 04.07.2023.g. (list 28-31), obračun isplaćene plaće tužitelju za listopad 2023.g. (list 46-47), ugovor o radu od 08.08.2006.g. (list 49-53), Pravilnik o radu tuženika od listopada 2023.g., te od 22.11.2000.g. (list 54-56, 64-75), Odluku o osnivanju Javne vatrogasne postrojbe Grada [adresa] od 26.01.2000.g. (list 57-58), Zakon o državnim službenicima i namještenicima od 26.03.2001.g. (list 60-61), e-mail korespondenciju (list 62), Kolektivni ugovor za radnike u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara od 25.08.2023.g. (list 77-82), sudsku praksu (list 87-92, 104- 106), platnu listu za radnika EZ za srpanj 2023.g. (list 93-94), Uredbu Vlade RH o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi od 02.06.2021.g. (list 100-102), dopis Hrvatske vatrogasne zajednice od 31.05.2023.g. (list 103), Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova od 27.04.2023.g. (list 110-114), sudsku praksu, stručno mišljenje, Pravilnik i Zakon o vatrogastvu (list 115-219), rješenje VSRH broj Gop-2/2024-33 od 25.09.2024.g. (list 221-223), presudu VSRH broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024.g. (list 224-234), te tuženikov tabelarni matematički izračun visine tražbine tužitelja po utuženoj osnovi za razdoblje sukladno presudi VSRH broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024.g. (list 241-242).

12. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8 ZPP.

13. Konačno istaknuti tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva.

14. Za obrazloženje ove presude je od bitnog značaja da je VSRH presudom broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. godine, povodom ovosudnog zahtjeva u predmetu broj Pr-73/2023 (koja parnica je bila potpuno istovrsna kao i ovaj parnični postupak) za pokretanje oglednog postupka i donošenje odluke o pravnom pitanju koje glasi:

"Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21)?", zauzeo slijeće pravno stajalište: ''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo.''.

15. Ta odluka VSRH je bila detaljno pojašnjena i obrazložena na punih 9 stranica formata A4 (listovi 224-234 spisa) u obrazloženju presude broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. godine, pa nema razloga da ovaj sud ponovo iznosi iste razloge koji su već izneseni u obrazloženju navedene presude, uz prethodnu analizu pozitivnih propisa od strane VSRH u vezi tog spornog pravnog pitanja, time da tako zauzeto pravno stajalište o tom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava u smislu čl. 502.m ZPP, obvezuje ovaj sud, ali i sve ostale sudove na području Republike Hrvatske u smislu čl. 502.n st.1. ZPP u istovrsnim predmetima, zbog čega je ovaj sud sukladno čl. 502. n st.4. ZPP, nastojao po dostavljanju te odluke VSRH u navedenom oglednom postupku, da stranke postignu nagodbu u vezi konačnog rješenja predmeta spora, a iz kojeg razloga je i poslao odvjetnicima stranaka dopis od 03. siječnja 2025. godine.

16. Međutim, iako se tuženik posredstvom punomoćnice podneskom od 31. siječnja 2025. godine, pokorio sadržaju presude VSRH broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. godine, bilo je očito da tuženik pokušava ishoditi odluku u svoju korist u vezi parničnih troškova jer je naglasio da se podnesenom tužbom tužitelja UZ obuhvatilo razdoblje od 13. studenog 2018. godine, pa do 01. studenog 2023. godine, dok iz sadržaja navedene presude VSRH, proizlazi da se profesionalnim vatrogascima priznaje pravo na dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, što bi u konkretnom slučaju za tužitelja UZ iznosilo samo 14 mjeseci i to počevši od 15. lipnja 2021. godine, pa do 30. travnja 2022. godine, te od 01. svibnja 2023. godine, do 01. rujna 2023. godine.

17. Iako je tuženik uz podnesak od 27. veljače 2025. godine, dostavio u prilogu tabelarni izračun visine razlike neisplaćene plaće tužitelju UZ u vezi utuženog dodatka na plaću, a s kojom visinom matematičkog izračuna je uostalom tužitelj posredstvom odvjetnika, uskladio visinu svog potraživanja i konkretizirao svoju stupnjevitu tužbu na isplatu iznosa od 5.711,62 Eura bruto (premda zbroj pojedinačno utuženih iznosa daje svotu od 5.711,63 Eura, no tužitelj po uvjerenju suda može tražiti u vezi glavne tražbine manje nego li mu pripada, makar za samo 1 cent), te je tuženik na ročištu održanom dana 14. ožujka 2025. godine, posredstvom punomoćnice na zahtjev predmetnog suca (tek uz upozorenje predmetnog suca da će joj se izreći novčana kazna ukoliko se na određen i konkretan način ne očituje o visini i pravnoj osnovi konačno istaknutog tužbenog zahtjeva) određeno istakao da ne osporava niti pravnu osnovu, niti visinu istaknutog zahtjeva u vezi zatražene isplete iznosa od 5.711,62 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na zatražene iznose, tuženik je posredstvom odvjetnice predložio da se odbije tužbeni zahtjev ili tužba odbaci u vezi potraživanja tužitelja koje se odnosilo na početno utuženo razdoblje, za koje tužitelj nije konkretizirao novčanu tražbinu svojim konačnim zahtjevom.

18. Prema tome, kako nakon dovršenog oglednog postupka vođenog pred VSRH u predmetu Gop-2/2024, te konkretiziranja visine novčanog potraživanja samo na razdoblje sukladno odluci VSRH broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. godine, između stranaka više nije bila sporna niti pravna osnova istaknutog tužbenog zahtjeva, niti visina istog zahtjeva, valjalo je usvojiti taj tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točci I. izreke ove presude, pri čemu su materijalno pravni propisi na temelju kojih je sud ocijenio taj zahtjev tužitelja osnovanim jasno bili navedeni u obrazloženju presude VSRH broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. godine, koju odluku ili pravno shvaćanje VSRH je ovaj sud dužan poštovati u smislu čl. 502.n st. 1. i 3. ZPP, a uostalom sud nije niti dužan nešto posebno obrazlagati činjenice koje nisu sporne između stranaka, a to je u ovom slučaju osnovanost tužiteljeve konačne novčane tražbine. Okolnost da zbroj pojedinih mjesečnih dosuđenih iznosa daje za 1 cent, veću svotu od ukupno dosuđene, znači da je sud odluku donio samo u granicama istaknutog zahtjeva jer tužitelj može tražiti manje nego li mu pripada.

19. Odluka o parničnom trošku je donesena po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, sukladno čl. 502.n st. 5. ZPP, a osobito okolnost da je tužitelj imao legitiman pravni interes da pokrene ovakvu parnicu u situaciji kada na području Republike Hrvatske nije postojala sudska praksa u vezi istog predmeta spora i pravnog pitanja koje je razriješio VSRH u oglednom postupku, odnosno u svojoj navedenoj presudi broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. godine, a vodeći također računa o postupanju stranaka nakon što su obaviještene o zauzetom pravno shvaćanju. Naime, obje stranke su vrlo brzo po zauzetom pravno shvaćanju bile susretljive oko rješenja predmeta spora sa što manje troškova, pa unatoč činjenici da predmet spora nije bio riješen sudskom nagodbom, ipak su stranke znatno doprinijele smanjenju daljnjih troškova u situaciji kada nisu forsirale ili predlagale izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva, nego je tuženik sam izvršio matematički izračun visine tražbine tužitelja sukladno navedenoj odluci VSRH iz oglednog postupka u pogledu razdoblja osnovanosti predmetnog zahtjeva tužitelja, a tužitelj je posredstvom odvjetnika, prihvatio taj matematički izračun tuženika i uskladio visinu tužbenog zahtjeva sa tuženikovim izračunom.

20. Bez obzira što je tuženik smatrao da tužitelju nije bilo dopušteno podnijeti stupnjevitu tužbu u opisanim okolnostima ovoga slučaja, sud smatra da je u ovom slučaju tužitelju nedvojbeno bilo dopušteno podnijeti stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b st. 3. ZPP jer tužitelj nije imao u trenutku podnošenja tužbe niti mjesečnu evidenciju svog rada u cijelom spornom razdoblju, niti obračunske liste za isplatu plaće u cijelom utuženom razdoblju koje dokaze mu tuženik nije dostavio na zahtjev tužitelja, prije pokretanja ove parnice (cijeneći okolnost da objektivno ne postoji osoba ili radnik koja čuva obračunske liste za razdoblje duže od godinu dana, te da tu obvezu primjerice ima poslodavac radnika), ali i da tužitelj bez evidencije rada u utuženom razdoblju (koju evidenciju rada također ne posjeduje tužitelj za cijelo utuženo razdoblje) ne može niti izračunati koliko je sati radio redovno i eventualno prekovremeno i provjeriti točnost podataka o tome unesen u platne liste, a bez svih platnih listi i evidencije rada za cijelo utuženo razdoblje, objektivno tužitelj ne može niti izračunati visinu svog novčanog potraživanja po utuženoj pravnoj osnovi, čak i da je ekonomski stručnjak koji je vičan izračunu plaće, dodataka na plaću i svih ostalih obveza i davanja koja ga terete u vezi osobnog dohotka. Sud usput smatra da ne postoji odvjetnik u Republici Hrvatskoj koji bi sam mogao izračunati obračun neisplaćene razlike plaće po utuženoj osnovi za tužitelja, a kamoli bi tako nešto mogli izračunati radnici ili tužitelji u ovakvim parnicama jer za tako nešto niti odvjetnici, niti radnici - tužitelji nisu sposobni, niti dovoljno stručni da izvrše matematički izračun plaće radnika zaposlenog kod tuženika iz ove parnice, pa tako niti matematički izračun visine tražbine tužitelja u vezi isplate razlike neisplaćene plaće po utuženoj osnovi, bez posjedovanja platnih lista i evidencija o radu, pa čak i uz posjedovanje tih materijalnih dokaza i da je stoga tužitelju jedino bilo moguće da u opisanim okolnostima slučaja podnese stupnjevitu tužbu, kakvu je i podnio, a na koju upućuje čl. 186. b st.3. ZPP, obzirom da se tek vještačenjem po stručnoj i za tako nešto educiranoj osobi, može izvršiti precizan izračun visine tražbine tužitelja u pogledu utužene razlike neisplaćene plaće po utuženoj osnovi.

21. Dakle, nakon što je na ovaj način obrazloženo zbog čega sud nije još u ranijoj fazi postupka odbacio stupnjevitu tužbu tužitelja, odnosno zbog čega nije smatrao osnovanim tuženikov prigovor istaknut u tom smislu, valjalo je u vezi donošenja daljnjih odluka u ovoj parnici primijetiti da je tuženik predložio na zadnjem održanom ročištu da se tužba odbaci u vezi početno utuženog razdoblja koje nije obuhvaćeno konkretiziranim u novčanom smislu tužbenim zahtjevom ili da se odbije tužbeni zahtjev za koji tužitelj nije konkretizirao u novčanom smislu svoju tražbinu.

22. Taj prijedlog tuženika je bio neosnovan jer je nakon donošenja presude od strane VSRH u istaknutom oglednom postupku, ali i nakon dostavljanja u spis tuženikovog matematičkog izračuna visine razlike neisplaćene plaće tužitelju u utuženom razdoblju koje je obuhvaćeno ujedno odlukom VSRH, citiranom u točci 14. obrazloženja ove odluke, tužitelj svoju tužbu učinio određenom samo i jedino za razdoblje u kojem je tužitelj radio kod tuženika i u kojem mu nije bio isplaćen utuženi dodatak na plaću od 25%, a koje razdoblje je bilo obuhvaćeno odlukom VSRH, tj. za razdoblje od mjeseca lipnja 2021. godine, do 30. travnja 2022. godine i od 01. svibnja do kraja kolovoza 2023. godine, što pretpostavlja da se konačni tužbeni zahtjev odnosi isključivo na to razdoblje i da je tužba indirektno povučena za ranije utuženo razdoblje, osim toga razdoblja za koje je tužitelj u novčanom smislu konkretizirao tužbeni zahtjev, pa sud ne može tužbu odbacivati za ranije utuženo razdoblje ili odbijati tužbeni zahtjev za nekakvo razdoblje koje je obuhvaćala stupnjevita tužba, a koje razdoblje i koja stupnjevita tužba nije konkretizirana u novčanom smislu.

23. Obzirom da se u konkretnom slučaju, po uvjerenju suda, radilo o indirektnom povlačenju stupnjevite tužbe (u trenutku kada je tužitelj u spis dostavio podnesak od 07. ožujka 2025. godine) za početno utuženo razdoblje od 13. studenog 2018. godine, pa sve do lipnja 2021. godine, ali i za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023. godine, odnosno za razdoblje od 01. rujna 2023. godine, pa sve do 01. studenog 2023. godine, rješenjem navedenim u izreci ove odluke iznad izreke presude je utvrđeno takvo povlačenje tužbe tužitelja, obzirom da sud nije donio takvu procesnu odluku na ročištu održanom dana 14. ožujka 2025. godine.

24. Kako je u ovom slučaju indirektno bila povučena stupnjevita tužba tužitelja (a ne već konkretizirani novčani zahtjev iz tužbe) samo u određenom dijelu, odnosno za određeno utuženo razdoblje i to baš u trenutku konkretiziranja tužbe u novčanom smislu na razdoblje obuhvaćeno odlukom VSRH iz oglednog postupka, nakon što je tuženik i sam doprinio svojim matematičkim izračunom visine utužene tražbine tužitelja (jasno, zbog smanjenja daljnjih parničnih troškova i izostanka da se financijskim vještačenjem u ovoj parnici utvrđuje ta visina tužbenog zahtjeva, a takvo vještačenje bi prouzročilo znatnije materijalne troškove), da tužitelj može svoju stupnjevitu tužbu učiniti određenom u određenom dijelu za koji dio ili razdoblje tužitelju nesporan izgled za uspjeh u ovoj parnici daje sadržaj odluke VSRH u oglednom postupku, sud ne smatra da bi zbog takvog indirektnog povlačenja dijela stupnjevite tužbe i u novčanom smislu ne konkretizirane tužbe tužitelja za dio utuženog razdoblja, trebalo tuženika honorirati ili mu tretirati makar djelomični uspjeh u ovoj parnici.

25. Naime, samo podnošenje predmetne stupnjevite tužbe tužitelja, ali i vođenje oglednog postupka pred VSRH u vezi parnice koja se vodi kod ovoga suda pod brojem Pr-73/2023 (u kojoj je jedna druga fizička osoba, zaposlenik tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara podnijela tužbu u svojstvu tužitelja protiv svog poslodavca, kao i tužitelj iz ove parnice, temeljem potpuno iste pravne osnove), radi rješavanja pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava na području cijele Republike Hrvatske (zbog nepostojeće sudske prakse sa ovakvim predmetom spora), imalo je očito opravdan pravni i legitimni interes sa aspekta tužitelja jer je ipak za razdoblje navedeno u odluci VSRH iz oglednog spora broj Gop-2/2024, utvrđeno da tužitelju pripada pravo da potražuje isplatu razlike neisplaćene plaće po osnovi utuženog dodatka na plaću, a tuženik je tužitelju inače osporavao osnovanost takvog zahtjeva za cijelo razdoblje.

26. Bez obzira na raspon utuženog razdoblja za isplatu razlike plaće, valja primijetiti da novčana tražbina tužitelja nije bila određena za razdoblje u vezi kojeg je tužitelj indirektno povukao tužbu podneskom od 07. ožujka 2025. godine, a stoga u kontekstu činjenice da je tek kroz ogledni postupak pred VSRH utvrđeno u kojem razdoblju tužitelj ima pravo potraživati utuženi dodatak od 25% na plaću, nema opravdanog razloga da se tretira da je tuženik makar djelomično uspio u ovoj parnici imajući u vidu sve opisane okolnosti slučaja i izričitu zakonsku odredbu iz čl. 502. n st.5. ZPP, da sud u ovakvom predmetu treba po slobodnoj ocjeni donijeti odluku o trošku. Također, na opravdanost zaključka ovoga suda da u opisanim okolnostima slučaja tuženik treba tužitelju nadoknaditi sve opravdane troškove upućuje i čl. 154.st.2 ZPP, koji u zadnjoj rečenici izričito upućuje kako se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27. Kako je u ovom slučaju tužitelj uspio u cijelosti sa svojim konačno istaknutim novčanim zahtjevom i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine (što mu tuženik nije osporavao tek nakon što je VSRH donio svoju presudu u navedenom oglednom postupku u korist tužitelja i drugih zaposlenika tuženika za razdoblje za koje je tužitelji svoju stupnjevitu tužbu učinio određenom, na temelju prihvaćenog matematičkog izračuna tuženika u vezi visine tražbine tužitelja), dok je tuženik u ranijoj fazi postupka osporavao pravnu osnovu istaknutog tužbenog zahtjeva i za razdoblje obuhvaćeno konačnim novčanim zahtjevom tuženika, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi opravdane parnične troškove sukladno čl. 154.st.1. ZPP, imajući u vidu da je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti sa svojim konačno istaknutim novčanim zahtjevom.

28. Odluka o visini parničnih troškova je donesena na temelju troškovnika odvjetnika tužitelja, sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife i to prema vrijednosti predmeta spora (naime, potpuno je nebitno da li se visina troškova odmjerava prema vrijednosti od 1.400,00 Eura navedenoj u elektroničkoj obavijesti o primitku tužbe ili prema vrijednosti konačnog zahtjeva od 5.711,62 Eura u kontekstu činjenice da su obje svote unutar iste vrijednosti prema Odvjetničkoj tarifi od 1.327,01 Eura do 13.272,00 Eura, po kojoj vrijednosti predmeta spora, inače odvjetniku pripada 100 bodova).

29. Prema tome, nakon što je obrazloženo zbog čega ovaj sud smatra da tuženik treba nadoknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove, ali i po kojoj vrijednosti predmeta spora treba obračunavati te parnične troškove, valjalo je utvrditi visinu opravdanih troškova tužitelja.

30. Tužitelju je za sastav tužbe priznat iznos od 200,00 Eura, za sastav podneska od 28. prosinca 2023. godine (kojim se očitovao u vezi tuženikovog odgovora na tužbu), priznat mu je isti iznos do 200,00 Eura, za sastav podneska od 14. siječnja 2025. godine, priznat je tužitelju iznos od 50,00 Eura, dok mu je za sastav obrazloženog podneska od 07. ožujka 2025. godine, priznat iznos od 200,00 Eura. Nadalje, tužitelju je za zastupanje na ročištu održanom dana 05. ožujka 2024. godine, koje je odgođeno prije početka raspravljanja, priznat iznos od 50,00 Eura u smislu Tbr. 9.t.5. Odvjetničke tarife, dok mu je za zastupanje na zadnjem ročištu održanom dana 14. ožujka 2025. godine, priznat iznos od 200,00 Eura. Na ove opravdane troškove u ukupnom iznosu od 900,00 Eura je priznat tužitelju i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 225,00 Eura, pa je valjalo obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi opravdan trošak od 1.125,00 Eura, sa opravdano zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke.

31. Preko dosuđenog iznosa je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška, kao neosnovan, time da ova odluke ne sadrži odluku u vezi zatražene naknade troška za zastupanje tužitelja na ročištu na kojem će presuda biti objavljena i zatraženom porezu na taj trošak jer je buduća neizvjesna činjenica u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, hoće li odvjetnik tužitelja uopće pristupiti na ročište na kojem će se objaviti predmetna presuda. Shodno tome, nakon održavanja ročišta će se odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja u vezi naknade troška, ukoliko bude ispunjen zakonski uvjet da se tom zahtjevu udovolji.

U Bjelovaru, 18. travnja 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, počevši od dana 19. travnja 2025. godine, a putem ovoga suda.