REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pn-38/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJA d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koje zastupaju punomoćnici iz OD Grgić i partneri iz Rijeke, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 18. ožujka 2025. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, u odsutnosti tuženika koji je opravdao izostanak, na ročištu za objavu presude 18. travnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik EUROHERC ODIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, dužan je tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, isplatiti 3.613,28 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 19. veljače 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku, naknadi parnični trošak u iznosu od 857,50 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja 18. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. ožujka 2022. navodi da se dana 29. svibnja 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao njegov osiguranik JK, koji je upravljao motociklom i vozač VK koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je tada bilo osigurano kod tuženika policom br. [broj police], kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu PU Istarska, PP Umag od 29. svibnja 2010. i pravomoćne presude Općinskog suda u Bujama-Buie posl.br. K-154/10 od 8. studenog 2011. kojom je osiguranik tuženika VK proglašen krivim, kojom prilikom je JK zadobio teške tjelesne povrede. Nesreću je skrivio osiguranik tuženika VK, pri čemu je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena u omjeru od 80%, a odgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 20%, u kojoj je osiguranik tužitelja JK zadobio teške tjelesne povrede.

1.1. Kod Općinskog suda u Bujama-Buie u svezi štetnog događaja proveden je parnični postupak tužitelja JK protiv tuženika koji se vodio pod posl.br. P-322/11, u kojem je donijeta presuda 21. svibnja 2014., presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-3283/14 od 28. ožujka 2017. i rješenje posl.br. Gž-3283/14 od 11. srpnja 2017. Pred Trgovačkim sudom u Pazinu u svezi ovog štetnog događaja okončan je parnični postupak posl.br. P-378/19 (ranije P-2/17), Pž-1506/20, u kojem postupku je sud utvrdio doprinos osiguranika JK nastanku prometne nezgode u omjeru od 20% za obračunsko razdoblje od 1. studenog 2012. do 31. listopada 2016., u kojem je tuženik podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Također je pred Trgovačkim sudom u Pazinu u svezi ovog štetnog događaja u tijeku parnični postupak posl.br. P-373/19 za obračunsko razdoblje od 1. studenog 2016. do 31. ožujka 2019. u kojem je u tijeku žalbeni postupak po žalbi tuženika.

1.2. Sukladno odredbama ZOMO-a Rješenjem br. 43115 od 12. siječnja 2015. osiguraniku JK kod kojeg je zbog ozljede izvan rada (prometne nezgode) nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato je počevši od 1. studenog 2012. pravo na invalidsku mirovinu, koja isplata mirovine je započela 1. studenog 2012. nadalje, kako to proizlazi iz potvrde o svoti mirovine od 6. veljače 2015., 27. listopada 2016., 4. studenog 2016., 4. rujna 2019. i 30. prosinca 2021.

1.3. Tužitelju je počinjena šteta time što je isplaćivao, a i nadalje će isplaćivati novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime invalidske mirovine imenovanom korisniku, stoga tužitelj po tome osnovu potražuje namirenje stvarne naknade štete, koja prema obračunu isplata na teret HZMO od 23. prosinca 2021., za obračunsko razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. prosinca 2021. iznosi 34.030,35 kn, odnosno s osnova utvrđenog omjera odgovornosti od 80%:20% iznosi 27.224,48 kn. Nastavno je tuženiku dostavljen Odštetni zahtjev od 31. siječnja 2021., na koji je dostavljen dopis tuženika broj 2210 1058 0085 od 21. veljače 2022., u kojem tuženik navodi da je isti pravno neosnovan.

1.4. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je tuženik dužan temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO (Narodne novine br. 157/13) i čl. 41. ZIDZOMO (115/18) namiriti tužitelju utuženi iznos na ime naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornom činjenicu da se 20. svibnja 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je JK sudjelovao kao vozač motocikla, i u kojoj je zadobio tjelesne ozljede. Zatim čini nespornom činjenični navod iz tužbe da bi za nastanak štetnog događaja bio suodgovoran JK, osiguranik tužitelja, tuženik međutim drži kako je isti u većem omjeru suodgovoran a sve vodeći računa o nalazu i mišljenju ing. J sačinjenom za potrebe sudskog postupka P-322/11 pred Općinskog suda u Bujama (za kojega je tuženik suglasan da se isti koristi kao dokaz u ovoj pravnoj stvari), obzirom je riječ o prometnoj nezgodi u raskrižju koje se nalazi u naselju, gdje je dopuštena brzina kretanja ograničena na 50 km/h i da se osiguranik tužitelja u trenutku poduzimanja radnje kočenja kretao brzinom od 83,18 km/h, a koja brzina je za više od 33,18 km/h (dakle za više od 50%) veća od dopušten, a da bi osiguranik tužitelja zaustavio svoje vozilo u konkretnoj prometnoj situaciji da se kretao brzinom od 59,45 km/h i svakom nižom, imajući u vidu iznijeto te kako je riječ o raskrižju u naselju to je suodgovornost osiguranika tužitelja zasigurno 40%. Nadalje tuženik čini nespornom i činjenični navod da je za vozilo reg. oznake i broja: [registarska oznaka] na dan 20. svibnja 2010. vlasnik vozila sa tuženikom kao društvom za osiguranje imao temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti o čemu je sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu izdana polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 0809506257. Ne osporava da bi osiguraniku tužitelja CK bilo rješenjem tužitelja uslijed ozljede izvan rada dana 12. siječnja 2015., Klasa: UP/I 141-01 OB:03077515787 bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed profesionalne nesposobnosti za rad.

2.1. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. U tom smislu tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost obračuna isplate od 23. prosinca 2021. kao i potvrdu o svoti isplaćene mirovine od 30. prosinca 2021., koje je tužitelj sam sebi sačinio i potvrdio, obzirom iste u smislu odredbe iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku ne predstavljaju dokaz o činjenici izvršene isplate utuženog iznosa, te se ukazuje kako iz isprava koje tužitelj dostavlja uz tužbu nije jasno na koji način je isti formirao utuženi iznos odnosno visinu tužbenog zahtjeva, a niti je razvidno da bi utuženi iznos bio i isplaćen.

2.2. Nadalje, tuženik ukazuje kako on nije štetnik, već je društvo za osiguranje koje sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s vlasnikom vozila temeljem odredbi toga Zakona zaključuje ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uslijed uporabe osiguranog vozila u prometu, a sukladno kojim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu preuzima osigurateljno pokriće za slučajeve i obveze koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, te sukladno obvezama preuzetim temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu temeljem načela razmjernosti obračunava vlasniku vozila premiju osiguranja. Pa stoga tuženik kao društvo za osiguranje koje je sa vlasnikom vozila zaključilo ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne može odgovarati i biti obvezno naknaditi nešto što nije propisano tim Zakonom i preuzeto ugovorom o osiguranju. Poradi navedenog visina obveze i opseg obveze tuženika kao društva za osiguranje ima se utvrditi primjenom lex specialis za tu vrstu ugovora, odnosno temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to primjenom odredbe iz čl. 23. st. 3. ZOOP-a.

2.3. Slijedom svega iznijetog tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i po visini, te ga u cijelosti osporava.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa, te predmete Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj K-154/10, P-478/19 (ranije P-322/11, P-292/15) te nalaz i mišljenje vještaka Zorice Unukić.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 20. svibnja 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je JK sudjelovao kao vozač motocikla, i u kojoj je zadobio tjelesne ozljede,

- da je za nastanak štetnog događaja bio suodgovoran JK,

- da je za vozilo reg. oznake i broja: [registarska oznaka] na dan 20. svibnja 2010. vlasnik vozila sa tuženikom kao društvom za osiguranje imao temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti o čemu je sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu izdana polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 0809506257,

- da je osiguraniku tužitelja CK rješenjem tužitelja uslijed ozljede izvan rada dana 12. siječnja 2015., Klasa: UP/I 141-01 OB:03077515787 bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed profesionalne nesposobnosti za rad.

6. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo finanacijsko vještačenje po vještaku Zorici Unukić.

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje, odnosno vještačenja provedenog radi izračuna razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da tužitelj ne trpi štetu. Naime vještačenjem je utvrđeno da bi korisniku invalidske mirovine CK u vremenskom razdoblju od travnja/2019. do prosinca/2021. po osnovi izračuna invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 11.200,35 EUR. Zatim da je tužitelj korisniku CK, po osnovi prava na invalidsku mirovinu, u vremenskom razdoblju od travnja/2019. do prosinca/2021., ukupno isplatio 4.516,60 EUR. Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja CK, iznosila 6.683,75 EUR. Primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3. tužitelj bi bio u obvezi plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to za iznos od 6.683,75 EUR. Dakle, po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3., proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

7.2. Stranke su prihvatile nalaz i mišljenje vještaka s time da je tužitelj izričito naglasio da prihvaća dio nalaza u kojem vještak navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. prosinca 2021. svom osiguraniku isplatio iznos od 4.516,60 EUR dok u ostalom dijelu nalaz prihvaća samo u matematičkom izračunu, jer tužitelj ustraje kod svoj stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom.

8. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

9. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

11. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

11.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

11.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

12. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na srazmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku JK plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to za iznos od 6.683,75 EUR, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

13.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak vještačenja od 107,50 EUR dok će mu ostatak, odnosno neutrošeni predujam od 142,50 EUR biti vraćen. Nadalje priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 11. prosinca 2024. te za zastupanje na ročištu 5. listopada 2022. po 100 bodova, ukupno 300 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. iznosi 750,00 EUR.

13.2.Tuženiku nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu 5. listopada 2022. jer tuženikov punomoćnik nije pristupio na to ročište.

13.3. Ukupni trošak kojeg je dužan platiti tužitelj tuženiku iznosi 857,50 EUR.

13.4. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.)

U Puli 18. travnja 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.