REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-147/2025-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: Šipad komerc-drvo Zagreb d.o.o., Zagreb, Metalčeva 5/7, OIB: 48409255338, kojega zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: RU pok. R iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Dorbić, odvjetnik u Šibeniku, rješavajući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj P-3038/2012 od 08. srpnja 2013.g., dana 18. travnja 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj P-3038/2012 od 08. srpnja 2013.g., preinačava se t. 1. I istoga, i sudi: Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu, koji glasi:

″1. Utvrđuje se da je tuženik samovlasno i protupravno zasmetao zadnji mirni posjed tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica], dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]-Bilice, što u naravi predstavlja kompleks - gospodarsku cjelinu za stovarište građevinskog materijala, na način da je na dvama ulaznim jednokrilnim vratima i ulaznim dvokrilnim vratima i ulaznim dvokrilnim vratima željezne ograde na kolnom ulazu u gore opisani kompleks postavio lance i lokote, te se zabranjuje tuženiku svako takvo i slično smetanje ubuduće.″ II Odbacuje se tužba u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev kojim odlučeno t. 1. II rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj P-3038/2012 od 08. srpnja 2013.g., koji glasi:

″Utvrđuje se da je tužitelj dopuštenom samopomoći uspostavio ranije posjedovno stanje na čest. zem. [katastarska čestica], dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]-Bilice (u naravi predstavlja kompleks - gospodarsku cjelinu za stovarište građevinskog materijala) na način da je na dvama ulaznim jednokrilnim vratima i ulaznim dvokrilnim vratima i ulaznim dvokrilnim vratima željezne ograde na kolnom ulazu u gore opisani kompleks uklonio lance i lokote.″ III Uslijed odluke iz t. I izreke ovoga rješenja žalba tužitelja protiv t. 3. rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj P-3038/2012 od 08. srpnja 2013.g. je postala bespredmetna.

IV Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 411,43 EUR-a.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi: da ga je tuženik zasmetao u zadnjem mirnom posjedu čest. zem. [katastarska čestica], dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]-Bilice, što u naravi predstavlja kompleks - gospodarsku cjelinu za stovarište građevinskog materijala, na način da je na dvama ulaznim jednokrilnim vratima i ulaznim dvokrilnim vratima željezne ograde na kolnom ulazu u gore opisani kompleks postavio lance i lokote (t.1. I); da je tužitelj dopuštenom samopomoći uspostavio ranije posjedovno stanje na nekretninama iz t.1. II), na način da je uklonio opisane lance i lokote, te da se zabrani tuženiku svako takvo ili slično smetanje (t. 1. II.), odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (t. 1. III); te obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku (t. 2.); odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčanog potraživanja obvezivanjem tuženika da u roku od 24 sata ukloni osobni automobil marke ″Peugeot″, reg. oznake [registarska oznaka] sa ulaza u predmetni kompleks, kao i zabraniti tuženiku da poduzima takve ili slične radnje kojima se ometa ili onemogućuje tužitelju ulaz u navedeni prostor i redovno korištenje objekta unutar ograde, u protivnom da se tužitelja ovlasti da ukloni navedeni automobil sam ili preko treće osobe, a koja mjera da se odredi do pravomoćnog okončanja ove parnice (t. 3.).

2. Citiranu prvostupanjsku odluku u cijelosti tužitelj pobija iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), pri čemu izričito ističe da je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te predlaže da ju ovaj sud ukine ili preinači, obveže tuženika na naknadu mu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu utemeljenu na tvrdnji da je zadnji mirni posjednik čest. zem [katastarska čestica], dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]-Bilice, što u naravi predstavlja kompleks - gospodarsku cjelinu za stovarište građevinskog materijala, koji posjed da mu je oduzeo tuženik na način što da je na dvama ulaznim jednokrilnim vratima i ulaznim dvokrilnim vratima i ulaznim dvokrilnim vratima željezne ograde na kolnom ulazu u gore opisani kompleks postavio lance i lokote (t.1.I); te da je tužitelj dopuštenom samopomoći uspostavio ranije posjedovno stanje na predmetnom kompleksu, na način da je uklonio opisane lance i lokote, te zabrana svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće; s tim što je u istom postupku tužitelj podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčanog potraživanja kojom traži da se tuženiku naloži da u roku od 24 sata ukloni osobni automobil marke ″Peugeot″, reg. oznake [registarska oznaka] sa ulaza u predmetni kompleks, kao i zabraniti tuženiku da poduzima takve ili slične radnje kojima se ometa ili onemogućuje tužitelju ulaz u navedeni prostor i redovno korištenje objekta unutar ograde, u protivnom da se tužitelja ovlasti da ukloni navedeni automobil sam ili preko treće osobe, a koja mjera da se odredi do pravomoćnog okončanja ove parnice.

6. Prema razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski sud, iako pravilno utvrđuje da je tužitelj zadnji mirni posjednik predmetnog kompleksa, te da je tuženik na opisani način počinio smetanje posjeda, odbija tužbeni zahtjev tužitelja sa zaključkom da tužitelju ne pripada pravo na sudsku zaštitu posjeda jer da je prije podnošenja tužbe svoj posjed zaštitio posluživši se samopomoći.

7. U pravu je tužitelj kad ističe da je time prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP- a), i to konkretno, odredbu čl. 21. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV).

8. To stoga što prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja Rev 1225/2022-2 od 16. svibnja 2023.g. sudska zaštita posjeda u primijeni odredbe čl. 21. st. 4. ZV-a nije isključena nakon što su se tužitelji poslužili dopuštenom samopomoći (čl. 27. ZV-a) zato što odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite. Iz sadržaja naprijed navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pravila postupka zbog smetanja posjeda tako postavljena da omogućuju što efikasniju zaštitu posjeda putem suda budući da posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći, za razliku od one ostvarene putem suda, ne uključuju zabranu daljnjeg uznemiravanja koja zabrana upravo daje efikasan smisao posjedovnoj zaštiti.

9. Radi navedenog, temeljem čl. 373. st. 3. u svezi s čl. 381. ZPP-a, je odlučeno kao u t. I izreke ovoga rješenja.

10. Odluka iz t. II izreke se temelji na odredbi čl. 366. st. 1. u svezi s čl. 354. st.1.,a sve u svezi s čl. 187. st. 2. ZPP-a.

11. Naime, dio tužbenog zahtjeva opisan u podstavku t. II izreke ovoga rješenja predstavlja utvrđenje činjenice, ali ne one na utvrđenje koje bi tužitelj bio ovlašten posebnim propisom (ne radi se o činjenici iz čl. 22. st. 1. ZV-a, niti o tužbi iz čl. 187. st. 3. ZPP-a), radi čega je u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

12. Uslijed odluke iz t. I izreke ovoga rješenja žalba tužitelja protiv t. 3. pobijanog rješenja je postala bespredmetna. To iz razloga što je privremena mjera predložena sa trajanjem do pravomoćnog okončanja parnice, a donošenjem odluke iz t. I izreke, postupak je pravomoćno okončan.

13. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), a sve u svezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 70/2019). Naime, sud je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebno činjenicu da tužitelj u postupku nije uspio u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

13.1. Temeljem čl. 155. i 151. u svezi s čl. 164., a sve u svezi s čl. 2. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, i to u visini jednokratne nagrade u iznosu od 265,45 EUR-a (Tar.br. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br. 138/2023, dalje: Tarifa, u svezi s Tar.br. 52.3. Tarife, a sve u svezi s čl. 2. ZPP-a), a koji iznos temeljem Tar.br. 46. uvećan za 25% PDV-a, iznosi 331,81 EUR-a; trošak sudske pristojbe tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere u iznosu od 53,08 EUR-a (Tar.br. 1. t. 3. Napomene Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine br. 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, dalje: Tarifa ZSP) i odluke u iznosu od 26,54 EUR-a; te trošak sudske pristojbe odluke u iznosu od 26,54 EUR-a (Tar.br.2. Tarife ZSP); sveukupno 411,43 EUR-a.

14. Temeljem Tar.br. 7.2. Tarife, a kako se radi o parnici smetanja posjeda za koju je nagrada propisana u jednokratnom iznosu bez obzira na broj radnji, tužitelju nije priznat trošak sastava privremene mjere.

U Šibeniku, 18. travnja 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić