Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-55/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darijanu Dundoviću, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika [adresa] ([osobni identifikacijski broj]) [adresa] zastupanog po punomoćnici TNT, odvjetnici iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Prica Matijaš, odvjetnice iz Rijeke i zamjenika punomoćnika tuženika RN, odvjetničke vježbenice, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije ([osobni identifikacijski broj]) dužan je tužitelju TN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2020. isplatiti bruto iznos od 1.382,82 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 18,45 EUR-a počev od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 9,26 EUR-a počev od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 50,87 EUR-a počev od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 39,56 EUR-a počev od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 34,50 EUR-a počev od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 74,89 EUR-a počev od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 57,79 EUR-a počev od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 41,47 EUR-a počev od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 32,30 EUR-a počev od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 29,90 EUR-a počev od 15. prosinac 2017. do isplate,

- na iznos od 48,98 EUR-a počev od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 18,80 EUR-a počev od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 28,64 EUR-a počev od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 22,85 EUR-a počev od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 25,64 EUR-a počev od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 24,01 EUR-a počev od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 71,04 EUR-a počev od 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 54,47 EUR-a počev od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 42,90 EUR-a počev od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 56,39 EUR-a počev od 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 34,31 EUR-a počev od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 14,95 EUR-a počev od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 33,56 EUR-a počev od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 33,67 EUR-a počev od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 28,98 EUR-a počev od 15. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 27,78 EUR-a počev od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 29,70 EUR-a počev od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,21 EUR-a počev od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 40,73 ERU-a počev od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 45,98 EUR-a počev od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 51,40 EUR-a počev od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 60,08 EUR-a počev od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 31,69 EUR-a počev od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 27,46 EUR-a počev od 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 40,77 EUR-a počev od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 36,23 EUR-a počev od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 25,08 EUR-a počev od 15. ožujka 2020. do isplate,

. na iznos od 22,53 EUR-a počev od 15. travnja 2020. do isplate,

osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije (OIB: [osobni identifikacijski broj]) dužan je tužitelju TN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.469,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je od 22. veljače 2017. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, te je u utuženom razdoblju kontinuirano radio prekovremeno.

1.1 U navedenom vremenskom razdoblju plaća tužitelja regulirana je Zakonom o radu (NN 149/09, 93/14) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 i 29/18, dalje: KU) kojim je u članku 47. propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.2 Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 24/17, dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.3 Odredbe članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na dodatak na plaću.

1.4 U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%).

1.5 Tužitelj je u tom razdoblju kao medicinski tehničar radio u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 dalje KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava što je identično propisano i Dodatkom II KU 92/19.

1.6 Naprijed citiranim odredbama propisano je da se na svaki sat rada računa dodatak na plaću za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata od 4% ili 8%, a tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima medicinskog tehničara i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.7 Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.8 Odredbom članka 36. stavak 2. KU propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.9 Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.10 Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.11 Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 22. veljače 2017., i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 86. ZR09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz članka 94. ZR14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi sa članka 57. stavak 2. KU 143/13; nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinski tehničar i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 59. KU 143/13; pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj imao pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čanka 36. stavak 2. KU i članka 59. stavak 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće za iznose koje će precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

1.12 Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb pismenim podneskom od 16. siječnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da čini nesporan osnov tužbenog zahtjeva sukladno zauzetom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na 8. Sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019. vezanom za pravo na isplatu Dodataka (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

2.1 Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva, te je istaknuo prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 5-8 spisa), Kontrolnu listu (list 25 i 26 spisa), te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (list 30-40 spisa).

4. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača, te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

5. Iz dokumentacije na listu 5-8 i 25-26 spisa ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

- od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2020. nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 – dalje: KU-143/13) i članka 55. KU 29/18 i Dodatka II KU 92/19;

- od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2020. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15 – dalje: Dodatak I) i članka 58. KU NN 29/18 I Dodatka II KU NN 92/19.;

- od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

6. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković od 19. studenog 2024. (list 30-40 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

6.1. U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazala obračunate prekovremene sate, neobračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2020. na listu 6-10 nalaza (list 35-39 spisa).

6.2.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza, stalna sudska vještakinja je navela kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

6.3.Stalna sudska vještakinja je navela kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

6.4.U nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

- dodatak za posebne uvjete rada,

- dodatak za posebnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

6.5.Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

6.6.Stalna sudska vještakinja je također navela da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

6.7.Stoga je stalna sudska vještakinja tabelarno prikazala izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 6-10 nalaza (list 35-39 spisa).

6.8. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalna sudska vještakinja je utvrdila da tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada.

6.9 Stoga stalna sudska vještakinja navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 1.042,00 EUR-a,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 220,91 EUR-a,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 159,49 EUR-a, slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 1.380,82 EUR-a.

7.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 16. siječnja 2025. osnovan.

8. Ovaj sud je uzeo u obzir navode tuženika kako nije sporan osnov tužbenog zahtjeva obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

8.1. Zbog navedenog ovaj sud nije obrazlagao odlučne činjenice vezane za pravo tužitelja zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara na isplatu dodataka na osnovnu plaću temeljem Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

9. Ovaj sud je također uzeo u obzir navod tuženika sa glavne rasprave održane 17. siječnja 2025. kako je visina tužbenog zahtjeva tužitelja precizirana u pismenom podnesku od 16. siječnja 2025. postavljena sukladno pismenom nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjen po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković od 19. studenog 2024.

10. Ovaj sud nije prihvatio prigovor zastare obzirom da je tužitelj tužbom podnesenom sudu 21. veljače 2022. zatražio utuženu naknadu počev od 1. veljače 2017. dospjelu 15. ožujka 2017., te se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 139. ZR-a kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

11. Stoga je ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2020. dosudio bruto iznos od 1.380,82 EUR-a koliko je tužitelj i zatražio.

12. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. izreke ove presude.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 27. studenog 2023. i 16. siječnja 2025. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 200,00 eura, zastupanja na ročištima 15. prosinca 2023. i 17. siječnja 2025. (Tbr.9.t.1) u iznosu od po 200,00 eura, sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 219,00 eura obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka, slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.469,00 eura.

14.1 Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

15. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 18. travnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika