REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-153/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NN, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog NN, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. veljače 2025. broj K-44/2025-20, u sjednici održanoj 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog NN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, optuženi AN je proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci.

1.1. Primjenom članka 57. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava deset mjeseci, dok se dio kazne u trajanju jedne godine neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom NN je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 30. rujna 2024. pa nadalje.

1.3. Primjenom članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženom NN je trajno oduzet mobilni uređaj marke Samsung, IMEI 1 broja [IMEI broj] i IMEI 2 broja [IMEI broj], privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Šamac, serijskog broja [serijski broj] od 30. rujna 2024., te je predmet dodijeljen Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi AN putem branitelja Petra Krnića, odvjetnika iz Slavonskog Broda, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i optuženika "osloboditi od krivnje i kazne", odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu ukinuti "u dijelu zatvorske kazne i smanjiti istu".

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženog NN, predlažući odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a odgovor na žalbu je dostavljen optuženom NN i njegovom branitelju Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Žalitelj djelomično parafrazira tekst ove zakonske odredbe, ali pri tomu uopće ne obrazlaže u čemu bi se sastojao pojedini oblik istaknute povrede, što nije moguće iščitati niti iz sadržaja žalbe. Suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja, izreka pobijane presude nije nerazumljiva, niti je proturječna izloženim razlozima.

7. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, ne označavajući koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu. Tvrdnjama kako ne postoje nikakvi dokazi da bi optuženik postupao iz koristoljublja, žalitelj pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Ističe se žalitelju kako se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen.

8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, smatrajući kako niti jedan dokaz ne upućuje da bi optuženik postupao kako se to navodi u dispozitivu pobijane presude.

8.1. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

8.2. Prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženiku, koji je poricao da bi u svojstvu vodiča omogućio migrantima nedozvoljeno kretati se na području Republike Hrvatske. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno vjerodostojnima ocijenio iskaze svjedoka NNL, HN i ĐN, a proizvoljne tvrdnje žalitelja da su iskazi ovih svjedoka netočni i neistiniti jer su iskazivali "u dogovoru s policijom zbog svojeg statusa" su neosnovane. Žalitelj za ovakve tvrdnje ne iznosi argumentaciju, a pri tomu je razvidno da su svjedoci iskazivali pred sucem istrage, uredno poučeni sukladno člancima 288. i 286. ZKP/08. Svi svjedoci su o bitnim okolnostima iskazivali međusobno suglasno, potvrđujući da optuženik nije bio u njihovoj grupi migranata, nego ih je dočekao u Republici Hrvatskoj uz obalu rijeke Save, gdje su gumenim čamcima pristigli iz Bosne i Hercegovine. Svjedoci su također istovjetno iskazivali o tomu da je optuženik zatim organizirao njihovo kretanje kroz Republiku Hrvatsku, a cijelo vrijeme je s nekim bio u telefonskom kontaktu.

8.2.1. Prvostupanjski sud je pritom pravilno imao u vidu iskaz svjedoka PN, policijskog službenika, pravilno ga ocijenivši vjerodostojnim. Protivno navodima žalitelja, ovaj svjedok nije iskazivao o ispitivanju osoba (migranata) koje je zatekao na mjestu događaja, a posve je legitimno iskazivao o svojim zapažanjima, pa tako i o osobitosti u načinu optuženikova raspitivanja o daljnjem policijskom postupanju. Prvostupanjski sud je svjedokov opis ponašanja optuženika, koji se "malo više raspitivao o daljnjem postupanju prema njima", pravilno ocijenio kao logičnu reakciju osobe koja se, kao vodič puta, odnosno svojevrsni organizator, smatra "odgovornom za svoje putnike".

8.2.2. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, utemeljen na iskazima ovih svjedoka, o optuženikovoj odlučujućoj ulozi, u svojstvu vodiča, u predmetnom omogućavanju kretanja ilegalnim migrantima na hrvatskom teritoriju. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako optuženik nije niti optužen, niti je osuđen da bi migrante prevozio, nego da im je omogućio nedozvoljeno kretanje područjem Republike Hrvatske.

8.2.3. Iskaze ovih svjedoka je sud pravilno doveo u vezu s podacima proizašlim iz pretrage mobitela optuženika. Naime, vidljivo je da je optuženik u inkriminirano vrijeme, u svega nekoliko sati, ostvario ukupno 18 poziva s osobom imena JN, a u pregledanim fotografijama u albumu mobitela nalazile su se fotografije s kartama Google Maps koje prikazuju mjesta u blizini nezakonitog prelaska državne granice, te ujedno postoji fotografija razgovora s osobom korisničkog profila imena N iz Facebook-messengera u kojem se nalazi karta lokacije kod mjesta Prud u Bosni i Hercegovini, koje je ujedno i mjesto prelaska državne granice.

8.3. U kontekstu svega navedenog, okolnost da kod optuženika nije pronađen nikakav novac, a i ispitani svjedoci nisu iskazivali da bi optuženiku predali kakav novac, sama za sebe, ne isključuje involviranost optuženika u ovo kazneno djelo, u smislu njegove nakane da se nepripadno imovinski okoristi. Imajući u vidu pravilno utvrđenu ulogu optuženika, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako je krajnje nelogično da optuženikov cilj ne bi bio koristoljublje. Postupci i angažman optuženika posve prirodno upućuju na njegovo očekivanje (nelegalne) zarade zbog uloženog truda, a svakako bi bilo nerazumno smatrati da je postupao altruistički ili filantropski. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno respektirao činjenicu da su svjedoci ANL i HN iskazali da su za ugovoreni ilegalni prijevoz iz Bosne i Hercegovine platili nepoznatoj osobi, a i sam optuženik je u obrani naveo da je za ilegalni prijevoz u Europsku uniju uplatio 2.000,00 eura nepoznatim osobama u Pakistanu. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o općepoznatoj činjenici da se konačna naplata organizacije ovakvog i sličnih transporta u pravilu događa po dolasku do dogovorene etape, te je iz svega navedenog izveo pravilni, jedini mogući zaključak, o optuženikovom postupanju iz koristoljublja.

8.4. Kraj citiranih iskaza svjedoka i ostalih provedenih dokaza, neosnovano žalitelj upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, navodeći kako prvostupanjski sud nije dozvolio izvođenje "krucijalnih dokaza kojima bi optuženik dokazao okolnosti koje isključuju njegovu krivnju". Žalitelj ne iznosi argumentaciju za ovakvu, sasvim neodređenu tvrdnju, pri čemu nije vidljivo o kojem bi se dokazu imalo raditi, a iz raspravnog zapisnika je razvidno kako obrana tijekom postupka nije predlagala izvođenje novih dokaza. Isto tako, u pogledu navodne neophodnosti "pozivanja migranata iz Centra za migrante u Zagrebu", radi utvrđivanja identiteta i statusa ilegalnih migranata, napominje se žalitelju kako ova okolnost, koja se tek sada žalbom problematizira, u postupku nije bila sporna, a iz raspravnog zapisnika proizlazi da je obrana bila suglasna s čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka, koji su ispitani na dokaznom ročištu pred sucem istrage, sukladno članku 236. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pored toga, žalbeni prijedlog za pozivanje migranata radi "utvrđivanja drugih inkriminacija", očito se nalazi izvan okvira ovog postupka, a s tim u vezi se upućuje žalitelja na odredbu članka 449. stavka 1. ZKP/08.

8.5. Stoga, nasuprot navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja je savjesno ocijenio dokaze, iz kojih proizlaze jasne i pouzdane indicije, koje logički zatvaraju krug, te upućuju na zaključak o optuženikovom počinjenju kaznenog djela, u svim njegovim bitnim obilježjima, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni.

9.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu dosadašnju neosuđivanost i loše imovinsko stanje, dok posebno otegotnih okolnosti nije našao.

9.3. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je s dovoljnom pažljivošću vrednovao i valjano akceptirao sve pravilno utvrđene olakotne okolnosti, vodeći računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. Žalitelj u žalbi samo paušalno navodi kako, zbog nepostojanja otegotnih okolnosti, ne postoje razlozi za izricanje tako visoke zatvorske kazne. U izrečenoj kazni zatvora primjereno su se odrazile istaknute olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir i kojima nije podcijenio značaj. Pri tomu treba voditi računa i o jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, odnosno da se činjenjem ovakvih kaznenih djela ugrožava sigurnost države, njenih građana i njihove imovine, te imati u vidu i okolnost porasta broja počinjenja ovakvih kaznenih djela. Isto tako, neopravdanim stavom o izrečenoj previsokoj kazni zatvora, žalitelj zanemaruje kako je optuženik osuđen na kaznu zatvora koja tek neznatno premašuje minimum kazne propisane za ovo kazneno djelo.

9.4. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, kao što je pravilno ocijenjeno postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu odredbu članka 57. stavka 1. KZ/11., temeljem koje je osnovano izricanje djelomične uvjetne osude, tako da neuvjetovani dio iznosi deset mjeseci, a dio u trajanju jedne godine se uvjetuje na vrijeme tri godine. Upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9.5. Zato nije osnovano žaliteljevo apeliranje na izricanje kraćeg trajanja neuvjetovanog dijela.

10. Na temelju članka 478. ZKP/08., a budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta, ovaj drugostupanjski je pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu.

10.1. Pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11., prvostupanjski sud je optuženiku pravilno oduzeo mobitel marke Samsung, naznačenih IMEI-brojeva, s obzirom na to da je pravilno utvrdio kako je predmetni mobitel optuženik koristio za počinjenje kaznenog djela.

11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

11.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 18. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ivana Bilušić