REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5727/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Vlašić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare poreznog duga, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/70, URBROJ: 513-04-23-2 od 09. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23- 01/70, URBROJ: 513-04-23-2 od 09. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, KLASA: UP/I-416-02/2022-06/23, URBROJ: 513-07-20/2023-04 od 09. veljače 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 09. veljače 2023. djelomično je uvažen zahtjev (točka I. izreke), utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga i drugih javnih davanja dužnika – tužitelja, koji na dan 1. siječnja 2023. iznosi ukupno 797,88 eura i to glavnice u iznosu od 790,50 eura i kamate u iznosu od 7,38 eura, u odnosu pojedinačno naznačene prihode (točka II. 1. i 2. izreke).

2.1. Istim rješenjem odbija se zahtjev tužitelja za utvrđivanjem nastupa zastare prava na naplatu poreza i drugih javnih davanja koji na dan 01. siječnja 2023. iznosi ukupno 299.532,78 eura i to glavnice u iznosu od 251.482,31 eura i kamate u iznosu od 48.050,47 eura, a koji se odnosi na pojedinačno naznačene vrste prihoda (točka III. 1. /podtočke 1. do 21./ do 10. izreke). Određeno je da će se danom izvršnosti rješenja otpisat dug iz točke II. Izreke u poreznim evidencijama poreznog obveznika, te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke IV. I V. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Smatra nepravilnim primijenjene odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, dalje: ZUP) Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO).

3.1. Tužitelj ističe da je za potraživanja koja su predmet ovog postupka nastupila i relativna i apsolutna zastara prava na utvrđenje i naplatu predmetnih tražbina / porezne obveze sukladno OPZ-u.

3.2. Navodi da je bio vlasnik obrta pod nazivom MB završni građevinski obrtnički radovi, Savska Ves, Radnička 128, MB: 90702638 (dalje u tekstu: obrt), a koji obrt je prestao postojati nakon provedenog stečajnog postupka pred Trgovačkim sudom u Varaždinu poslovni broj: St-738/2016, te se sva potraživanja koja su predmet prethodnog upravnog i ovog sudskog postupka odnose na obveze nastale poslovanjem obrta. Navedeni obrt uredno je poslovao i podmirivao sve svoje porezne obveze, međutim kako je 1. siječnja 2006. prešao iz R2 u R1 sustav za obrt nije više bio u mogućnosti podmirivati nastale porezne obveze jer je odmah po izdavanju računa nastupila porezna obveza neovisno o činjenici kako tužitelj navedene račune nije uspio naplatiti. Nemogućnost podmirenja nastalih poreznih obveza bila je posljedica činjenice neplaćanja računa i situacija od strane klijenata obrta, a što je vidljivo iz činjenice kako je obrt za 2008. godinu imao potraživanja veća od 3.500.000,00 kn, a na koja potraživanja mu je odmah po izdavanju računa nastala porezna obveza, a koje račune nikada nije naplatio. Dakle, cjelokupni porezni dug tuženika, a koji tuženik pokušava naplatiti još od 2009. godine odnosi se na porezno dugovanje za 2008. i 2009. godinu, u odnosu na koji je doneseno rješenje o ovrsi temeljem ovršne isprave dana 19. kolovoza 2009., kao i rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina temeljem vjerodostojne isprave (pravomoćno 22.12.2009.), a radi naplate potraživanja.

3.3. Tužitelj također ističe kako se u svezi zastare prava na utvrđivanje i naplatu predmetne porezne obveze primjenjuju odredbe članka 94., 95. i 96. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/2008, dalje: OPZ/08), kojima je regulirana porezna zastara, a ne OPZ na koji se poziva tuženik, pa u tom smislu detaljno iznosi sadržaj navedenih odredaba. Ističe kako je u konkretnom slučaju do 1.1.2017. nastupila relativna zastara, a nastupila je i apsolutna zastara iz razloga jer je protekao i šestogodišnji zastarni rok u kojem ne postoji institut prekida zastare (suprotno od izraženih pravnih stajališta u pobijanom rješenju), a koji je počeo teći sukladno članku 94. stavku 4. OPZ/08 od 1. siječnja 2010. godine te je apsolutna zastara na naplatu porezne obveze nastupila 1. siječnja 2016. godine. U okviru računanja tijeka apsolutne zastare koji je propisan i po OPZ/08 i po OPZ-u tužitelj ističe kako ne postoji institut prekida tijeka apsolutne zastare, već nakon proteka roka od 6 godina nastupa apsolutna zastara.

3.4. Nadalje navodi kako u upravnom postupku porezna tijela nisu postupala sukladno naznačenim, pojedinačno navedenim i citiranim odredbama ZUP-a slijedom čega je pobijana odluka nezakonita, osobito uzevši u obzir i potpuno pogrešnu primjenu prava u vidu pogrešne primjene OPZ-a i ZOO-a.

3.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova, sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

5. Za dan 4. travnja 2025. zakazana je usmena i javna rasprava, sukladno odredbama članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) na koju su pozvane stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem tužitelja, te izvođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i financijsko knjigovodstvenog vještačenja, a radi utvrđenja da je u konkretnom predmetu nastupila relativna i apsolutna zastara prava na naplatu poreznog duga, odnosno na okolnost kada je porezno tijelo prvotno utvrdilo poreznu obvezu obzirom na rješenje o ovrsi iz 2009. godine, je odbijeno jer je izvođenje istih sud smatrao nepotrebnim i neekonomičnim za provođenje, imajući u vidu dokumentaciju dostavljenog spisa upravnog postupka.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Prvostupanjsko rješenje od 9. veljače 2023. doneseno je u postupku pokrenutom podneskom tužitelja od 16. studenog 2022. u kojemu ističe prigovor relativne i apsolutne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, svih poreznih obveza, uključujući i onih koje proizlaze iz Opomene Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, KLASA: 415-01/2022-002/4761, URBROJ: 513-007-20/2022-01 od 25. listopada 2022.

9. U postupku donošenja prvostupanjskog rješenja tijelo je izvršilo uvid u Informacijski sustav Porezne uprave i podatke kojima raspolaže Porezna uprava, te je utvrđeno postojanje duga koji je specificiran pod točkama 1. do 29. (obrazloženje, str. 4. do 6., različite vrste poreza i doprinosa u naznačenim iznosima glavnice i kamata). Upravno je tijelo obrazložilo iz kojih razloga je nastupila zastara prava na naplatu duga koji se odnosi na šifru vrste prihoda 5236. – dug doprinosa u paušalnom iznosu – H.O.K., te šifra vrste prihoda 4227. – naplata državne sudske pristojbe, navedeno pod točkom II.1. i 2. (str. 6. i 7. obrazloženja).

9.1. Upravno tijelo obrazlaže da za tražbine prijavljene Prijedlogom prijave tražbine u stečajnom postupku Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Sjeverna Hrvatske, KLASA: 423-05/2016-001/0527, URBROJ: 513-007-26-01/2016-06 od 20. rujna 2016. i utvrđene rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj: St- 738/16-10 od 18. studenog 2016., po vrstama prihoda, kako je specificirano pod točkama 1. do 21., zastara nije nastupila, uz obrazloženje u kojemu je naveden sadržaj dokumentacije spisa: rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj: St-738/16-5 od 26. kolovoza 2016. o otvaranju stečajnog postupka nad imovinom dužnika – tužitelja; prijedloga Prijave tražbine u stečajnom postupku od 20. rujna 2016. kojom su prijavljene tražbine Porezne uprave prema tužitelju – stečajnom dužniku (specificirano točkama 1. do 22.); rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj: St-738/16- 10 od 18. studenog 2016. kojim su utvrđene po osnovi poreza, doprinosa i članarine vjerovnika Ministarstva financija, Porezne uprave ( u istom iznosu kako je to bilo utvrđeno i Prijavom tražbine u stečajnom postupku od 20. rujna 2016.9; rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: 738/2016-194 od 5. srpnja 2022. kojim se zaključuje stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika, a koje rješenje je postalo pravomoćno 22. srpnja 2022. Prvostupanjsko upravno tijelo obrazlaže da zaključenjem stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca, isti gubi svojstvo trgovca pojedinca, obrtnika ili osobe koja obavlja samostalnu djelatnost, ali fizička osoba ne prestaje postojati, te samim time njegove obveze ne prestaju, odnosno i nakon zaključenja stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca mogu se ostvarivati tražbine od fizičke osobe.

9.2. Prvostupanjsko se tijelo poziva na odredbe članka 245. stavka 1. i 4. ZOO-a te članka 233. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14 i 115/16) kao i članak 108. stavak 1. OPZ- a), te obrazlaže da je u konkretnom slučaju prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, te počeo teći ponovno od dana okončanja stečajnog postupka dakle od 22. srpnja 2022., te sukladno članku 245. stavku 6. ZOO-a zastari rok traje šest godina, onoliko koliko je zakonom propisano za zastaru koja je prekinuta. Dakle, konkretna potraživanja, sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a/16, pravo na naplatu zastarijeva protekom roka od šest godina računajući od dana 22. srpnja 2022. Detaljno obrazloženje u odnosu na svako od pojedinačno utvrđenih dugovanja i visinu iznosa pojedinog duga, dano je na stranicama 11. do 17. obrazloženja rješenja.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, pa tako i zaključak prvostupanjskog tijela da nije nastupila zastara prava na naplatu utvrđenog poreznog duga (u dijelu u kojemu je zahtjev tužitelja odbijen).

10.1. Otklanjajući prigovore tužitelja tuženik navodi kako isti nisu osnovani i ne mogu se uvažiti jer iz spisa predmeta i priložene dokumentacije, proizlazi suprotno navodima iznesenima u žalbi.

10.2. Tuženik obrazlaže da je prema stanju spisa predmeta nesporno utvrđeno da se u konkretnom postupku utvrđuje zastara prava na naplatu poreza i doprinosa u visini, odnosno istom iznosu, koji je već ranije prijavljen i utvrđen Prijavom tražbina u stečajnom postupku Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska, klasa: 423-05/2016-001/0527, ur.broj: 513-007-26-0172016-06 od 20.09.2016. godine i koji je utvrđen Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, Poslovni broj St-738/16-10 od 18.11.2016. godine, pa je slijedom naprijed navedenog, tuženik mišljenja da donošenjem pobijanog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja (žalitelja). Tuženik ističe kako je Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, broj St- 738/16-10 od 18.11.2016. godine, kada je otvoren stečajni postupak nad imovinom žalitelja, koji je zaključen Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, Poslovni broj 5 St- 73 8/2016-194 dana 05.07.2022. godine, što tužitelj u žalbi niti ne osporava, zastara prava na naplatu poreza i doprinosa je počela teći od 22.07.2022. godine, kada je rješenje o zaključenju stečajnog postupka postalo pravomoćno, a sukladno članku 245. stavak 1. ZOO-a prema kojem nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, u skladu s odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a kojim je propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, porezno tijelo je pravilno utvrdilo da nije protekao rok od šest godina od kada je zastara počela teći, te nije nastupila zastara prava na naplatu duga.

10.3. Osim toga, tuženik obrazlaže da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji je pokrenut po zahtjevu tužitelja od 16.11.2022. godine za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu potraživanja, pa se u rješavanju ove upravne stvari primjenjuju odredbe OPZ-a koje su bile na snazi u trenutku kada je žalitelj podnio predmetni zahtjev, koje stajalište je zauzeo i upravni sud, a kojim je propisan jedinstveni zastarni rok od šest godina od kada je zastara počela teći, stoga se ne može se usvojiti žalbeni navod žalitelja da su pogrešno primijenjene odredbe OPZ-a, te da je nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara prava na naplatu.

10.3. Tuženik stoga obrazlaže da je prvostupanjsko tijelo kod utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu u navedenom rješenju pravilno primijenilo odredbe OPZ-a koje su bile važeće u trenutku podnošenja zahtjeva. Navode tužitelja u žalbi da je nebitan za predmetni postupak podatak o tome da je porezna tražbina prijavljena u stečajnom postupku tuženik cijeni neosnovanim, jer se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZOO-a kojim je člankom 245. stavak 4., jasno i nedvojbeno navedeno, da kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, a što je konkretno slučaj. Osim toga, porezno tijelo je u osporenom rješenju navelo iznose glavnica za koje je utvrđen dug, te kada je počela teći zastara prava na naplatu, za koju je priložilo vjerodostojnu dokumentaciju za svoja utvrđenja i pri tome je pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega navodi tužitelja izneseni u žalbi nisu osnovani.

11. Uvidom u spis utvrđeno je da spisu prileži sva dokumentacija na koju se pozivaju upravna tijela, pa tako i ona koja se odnosi na odluke donesene u stečajnom postupku nad imovinom dužnika pojedinca CA, vlasnika obrta „ [obrt]“ Završni građevinski obrtnički radovi u stečaju.

12. Člankom 233. Zakona o doprinosima propisano je da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako Zakonom o doprinosima nije drugačije uređeno.

13. U konkretnom predmetu primjenjuju se odredbe OPZ-a koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem zastare naplate poreznog duga, a koji je podnesen 16. studenog 2022.

13.1. Člankom 108. stavkom 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

14. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznosa, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

14.1. Prema stavku 4. članka 245. ZOO-a kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka.

15. Člankom 287. stavkom 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17, 26/22 i 27/24) propisano je da stečajni vjerovnici mogu nakon zaključenja stečajnoga postupka protiv dužnika pojedinca neograničeno ostvarivati svoje preostale tražbine.

15.1. Prema stavku 2. članka 287. Stečajnog zakona stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene i koje dužnik nije osporio na ispitnom ročištu, mogu protiv dužnika pokrenuti postupak ovrhe na temelju rješenja kojim je njihova tražbina utvrđena. S neosporenom tražbinom izjednačena je tražbina osporavanje koje nije uspjelo.

16. Člankom 189. OPZ-a propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti. Ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar (stavak 1.).

16.1. Prema stavku 2. članka 189. OPZ-a iznimno, kad je za donošenje novog poreznog akta, obzirom na prirodu stvari, nužno rješavanje prvostupanjskog poreznog tijela, a drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom poreznom tijelu.

17. Člankom 98. stavkom 5. ZUP-a koji zakon se u poreznim stvarima primjenjuje supsidijarno u skladu s odredbom članka 4. OPZ-a propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti pobijanih odluka, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja, utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, nije dovedena u pitanje, na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

19. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a koji se primjenjuje temeljem članka 4. OPZ-a.

20. Okolnosti i razlozi koje tužitelj iznosi u tužbi predstavljaju ponovljene navode žalbe, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju i koje ovaj sud prihvaća. Za iznesene zaključke postoji uporište u dostavljenoj dokumentaciji spisa upravnog postupka, kao i odredbama mjerodavnih propisa na koje se pozivaju upravna tijela.

21. Prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je, imajući u vidu konkretne podatke spisa, a iz kojih nedvojbeno proizlazi da je predmetno dugovanje tužitelja (evidentirano po nazivu i u naznačenom iznosu) temeljem prijedloga prijave tražbine u stečajnom postupku Porezne uprave, Područnog ureda

Sjeverna Hrvatska KLASA: 423-05/2016-001/00527, URBROJ: 513-007-26-01/2016- 06 od 20. rujna 2016. utvrđeno rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: 5 St-738/16-10 od 18. studenog 2016. budući da su u cijelosti priznate tražbine (pod točkom 5. tražbina vjerovnika Ministarstva financija, zastupana po ŽDO u Varaždinu), te da je stečajni postupak pravomoćno dovršen 22. srpnja 2022., pravilno je u postupku utvrđeno da zastara prava na naplatu predmetnih dugovanja nije nastupila u dijelu u kojemu je odbijen zahtjev tužitelja, sve uz detaljno obrazloženje u odnosu na svako od pojedinačno naznačenih dugovanja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

22. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja. Primjenjujući citirane odredbe utvrđeno je da u konkretnom slučaju u dijelu odbijajućeg zahtjeva tužitelja za utvrđenjem zastare sukladno odredbama OPZ-a nije nastupila zastara prava na naplatu, stoga je prvostupanjsko tijelo imalo osnova odbiti zahtjev tužitelja, a tuženik žalbu, uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

23. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao.

24. Imajući u vidu navedeno nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložio tužitelj, jer se prema ocjeni suda ne radi o prikladnim dokazima za utvrđivanje eventualno spornih činjenica. Knjigovodstveno- računovodstveno vještačenje na način kako je to predložio tužitelj, za utvrđivanje pitanja zastare prava na naplatu poreznog duga, jest pravno pitanje koje ne može biti predmet vještačenja. Saslušanjem tužitelja na predložene okolnosti ne bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, obzirom na to koje su činjenice relevantne za odluku o tome da li jest ili nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, a imajući u vidu da spisu prileži dokumentacija na koju se pozivaju upravna tijela, u koju je sud izvršio uvid te koja sadrži podatke relevantne za ocjenu ne/osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga.

25. Pored navedenog, odredbom članka 49. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (stavak 1.), uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporeno odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 3.), a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 4.).

25.1. Stoga, sud nije cijenio opravdanim provoditi dokazni postupak na način kako je to predložio tužitelj, pa je imajući u vidu prethodna obrazloženja, kao i načelo učinkovitosti spora propisano člankom 8. ZUS-a, raspravnim rješenjem izvođenje ovih dokaza odbio kao nepotrebno i neekonomično, te u suprotnosti s navedenim načelom.

26. Rješenje tuženika sadrži činjenična utvrđenja koja proizlaze iz dokumentacije spisa upravnog postupka, te razloge za odluku, kao i pravne propise koji s obzirom na izneseno ukazuju na rješenje koje je dano, kao i očitovanje na istaknute žalbene prigovore. Osnovni prigovor tužitelja istaknut u žalbi, a sada ponovljen i u tužbi, u vezi primjene OPZ/08, pravilno je otklonio tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, a s istim je suglasan i ovaj Sud.

26.1. Stoga, dokumentacija tužitelja vezana za primjenu prijelaznih odredaba OPZ-a, te priloženi stručni rad i odluke drugih sudova, ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

27. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

28. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

29. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenje, to je i zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Martin Vlašić, Odvjetničko društvo Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis