REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kmp-2/2017-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Diani Debeljuh kao predsjednici vijeća za mladež te sucima porotnicima Ivani Rajlić i Vladimiru Sinčiću, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KMP-DO-122/2016, od 5. siječnja 2017. protiv tada mlt. (sada I okrivljenog) ĆC zbog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, u daljnjem tekstu KZ/11) te produljenog kaznenog djela protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 232. stavka 2. u vezi sa člankom 52. KZ/11, i tada ml. pl. (sada II okrivljenog) ĆCD zbog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11, nakon održane i zaključene glavne rasprave 11. travnja 2025. u prisutnosti zastupnice optužbe EC, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, I okrivljenog ĆC i branitelja postavljenog po službenoj dužnosti DC, odvjetnika u [adresa] te II okrivljenog ĆCD i zamjenice branitelja postavljenog poslužbenoj dužnosti Radivoja Mačešića Biscuolija, odvjetnika u Puli, Nataše Glavaš, odvjetnice u Puli, objavljene 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mlt. (sada I okrivljeni) ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i majke E, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], materinji jezik romski, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, kazneno osuđivan

k r i v  j e

što je

dana 30. travnja 2016. u vremenu od 18.15 do 18.45 sati u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće obitelji OC zatekao OC čiji mu brat BC duguje iznos od 300,00 kuna (sada 39,82 eura), okružio ga tijelom u neposrednoj blizini iskorištavajući fizičku nadmoć i rekao mu „da mora vratiti Arminov dug od 300,00 kuna za mobitel“, pa kada mu je OC rekao neka to riješi s njegovim bratom, rekao mu „da će mu razbiti glavu, da neće osjećati noge“ i rekao mu „da zna gdje radi i kada izlazi s posla i da će ga čekati ispred posla“, no kako OC nije predao traženi novčani iznos te je uspio pobjeći u kuću, a majka OC je krenula zvati policiju, to se povukao i otišao bez da je uzeo traženi novac, te neutvrđenih dana tijekom travnja 2016. u [adresa], kako bi od BC povratio novac kojeg mu ovaj duguje, dolazeći do obiteljske kuće BC, rekao mu: „Ne želim te tući pred mamom, ali ako ne budeš dao pare zavezat ću te za auto i vući ću te po cesti“, no MC traženi novac nije vratio

dakle, s namjerom i s ciljem da drugoga i od drugoga ozbiljnjom prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo osobe i druge osobe kako bi naplatio tražbinu, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela

čime je I okrivljeni ĆC počinio produljeno kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 323. stavka 2. u vezi sa člankom 52. KZ/11

te se I okrivljeni ĆC za produljeno kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 323. stavka 2. u vezi sa člankom 52. KZ/11

o s u đ u j e  n a

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

time što mu se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko I okrivljeni ĆC u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, I okrivljeni ĆC se u cijelosti oslobađa naknade troškova ovog kaznenog postupka.

III. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08)

mlt. (sada I okrivljeni) ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i majke E, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], materinji jezik romski, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, kazneno osuđivan

i

ml. pl. (sada II okrivljeni) ĆCD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i majke E, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], materinji jezik romski, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom za bravara, zaposlen, oženjen, otac jednog mlt. djeteta, vojsku nije služio

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da su

I okrivljeni ĆC i II okrivljeni ECD zajedno

1) dana 30. travnja 2016. u vremenu od 18.15 do 18.45 sati u [adresa], kako bi se I okrivljenik neosnovano imovinski okoristio, sukladno međusobnom sporazumu i dogovoru, u dvorištu obiteljske kuće MC zatekli OC čiji brat BC duguje I okrivljeniku iznos od 300,00 kuna (sada 39,82 eura), okružili ga tijelima u neposrednoj blizini iskorištavajući vlastitu brojčanu i fizičku nadmoć i rekli mu „da mora vratiti Arminov dug od 300,00 kuna za mobitel“, pa kada im je OC rekao neka to riješe s njegovim bratom, rekli mu „da će mu razbiti glavu, da neće osjećati noge“ i rekli mu „da znaju gdje radi i kada izlazi s posla i da će ga čekati ispred posla“, no kako OC nije predao traženi novčani iznos te je uspio pobjeći u kuću, a majka OC je krenula zvati policiju, to su se povukli i otišli bez da su uzeli traženi novac

dakle, s namjerom da s ciljem da I okrivljenik sebi a II okrivljenik drugome pribave protupravnu imovinsku korist tako da ozbiljnjom prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo osobe prisile drugoga da što učini na štetu svoje imovine, poduzeli radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostavernu bića kaznenog djela;

I okrivljeni ĆC sam

2) neutvrđenih dana tijekom travnja 2016. u [adresa], kako bi od BC povratio novac kojeg mu ovaj duguje, dolazeći do obiteljske kuće BC i prilikom susreta u gradu govorio mu „da ima pištolj u autu i da će ga upucati“, a jednom s istom namjerom kada mu je došao do obiteljske kuće, BC rekao: „Ne želim te tući pred mamom, ali ako ne budeš dao pare zavezat ću te za auto i vući ću te po cesti“, no MC traženi novac nije vratio

dakle, s namjerom da s ciljem da od drugoga ozbiljnom prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo dužnika kako bi naplatio tražbinu koju ovaj duguje njemu, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela

pa da su time počinili I okrivljeni ĆC kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11 , i II okrivljeni ĆCD kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) broj KMP-122/2016 od 5. siječnja 2017. I okrivljeni ĆC (u daljnjem tekstu I okrivljenik) se tereti da je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11 i produljeno kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 323. stavka 2. u vezi sa člankom 52. KZ/11, a II okrivljeni ĆCD (u daljnjem tekstu II okrivljenik) da je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11.

2. Pozvani da se izjasne o osnovanosti optužnice, oba okrivljenika su izjavila da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

3. I okrivljenik iznoseći obranu izjavio je da se tu radi, koliko se sjeća, o 300,00 kuna te da to nitko ne bi napravio za taj iznos, ne bi išao niti za veći iznos, a kamoli za 300,00 kuna. Na pitanje branitelja je odgovorio je išao u [adresa], došao je ispred kuće, nije našao nikoga i otišao je nazad. Nikada nije prijetio ni OC ni njegovom bratu. Vidi ih danas u gradu, ali ne komuniciraju. Nije taj novčani iznos tražio niti od Edisovog brata BC, tada kada je bio, nije ih ni vidio. Na pitanje je li mu plaćen taj iznos za mobitel, odgovorio je misli da nije.

4. II okrivljenik je iznoseći obranu izjavio da su došli u [adresa], pokucali, nije bilo nikoga i otišli, navodeći da nije niti bio u poziciji nekome zaprijetiti jer nisu zatekli nikoga, a kod kuće u [adresa] su se zadržali maksimalno desetak minuta. U [adresa] je došao sa svojim bratom i UC. Oštećenike je kasnije sreo u gradu, ali nisu komunicirali.

5. U dokaznom postupku pročitani su materijalni dokazi, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave žrtve OC pred Policijskom postajom Pula – Pola (list 1 i 2 te 5 spisa), socijalna anamneza za tada mlt. ĆC (list 51 i 52 spisa), socijalna anamneza za tada ml. pl. ĆCD (list 53 i 54 spisa) i zapisnici o prepoznavanju (list 80 do 85 spisa) te su ispitani svjedoci, žrtva OC (list 141 i 142 te 136 i 137 spisa), žrtva BC (list 145 i 146 te 138 spisa), SC (list 140 i 141 te 235 i 236 spisa) i AC (list 20 i 271 spisa).

6. Iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave vidljivo je da je 30. travnja 2016. u Policijskoj postaji Pula – Pola OC podnio kaznenu prijavu protiv trojice nepoznatih osoba, dok je iz Zapisnika o prepoznavanju vidljivo da je OC **.**.2016. u Policijskoj postaji Pula – Pola prepoznao osobu pod rednim brojem 3 – DCD, pod rednim brojem 5 - ĆC i pod rednim brojem 6 - AC. Iz Zapisnika o prepoznavanju od 15. studenog 2016. vidljivo je da je u Policijskoj postaji Pula – Pola BC prepoznao osobu pod rednim brojem 1 – AC i pod rednim brojem 3

– ĆC.

7. Svjedok, žrtva OC, propisno opomenut, nesrodan s okrivljenicima, izjavio je da ne poznaje okrivljenike i nikada ih prije ovog događaja nije vidio. Brat BC im je bio dužan 300,00 kuna za mobitel, navodeći da ne zna je li obojici, no to mu nije rekao BC, već okrivljenici da budući da BC nema novaca, da im umjesto BC on vrati taj dug. U dobrim je odnosima s bratom, ali mu brat nije pričao o tom dugu. Brat ga također nikada nije pitao o tom događaju kojega je prijavio policiji, nisu o tome pričali. Nije s bratom razgovarao jer ga to nije previše zanimalo, s obzirom da nije ni za što kriv ni dužan. U policiju je išao prijaviti prijetnju navodeći da su oba okrivljenika došla ispred kuće i tražila BC, kojega tada nije bilo kod kuće pa su onda njega tražili da vrati Arminov dug. Kada su došli bio je u dvorištu, ispred kuće. Rekao im je da nema ništa s njima niti ih poznaje i da nema nikakvog duga. Onda su mu počeli prijetiti i rekli mu da neće osjećati noge i da će mu razbiti glavu. Nakon toga su se udaljili, a on je tada otišao to prijaviti na policiju.

8. U jednom je trenutku izašla njegova majka pa je opet ušla, nakon čega ga je dozivala da uđe u kuću. Njih dvojica su nešto pričala i majci. Majka je zvala policiju tek kada su njih dvojica otišli, te joj je rečeno da dođu u policiju to prijaviti. Bila je još jedna muška osoba koju ne zna, koja je stajala vani na cesti naslonjena na auto i nije im prilazio. Povezao je da je s njima jer su došli zajedno, ta treća osoba ih je vozila. U policiji je prilikom prepoznavanja saznao kako se njih dvojica zovu. Misli da ne znaju gdje radi.

9. Kada se svjedoku predočavao dio iskaza danog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli – Pola u kojem je spominjao riječi prijetnje koje su mu uputili, svjedok se prisjetio da su mu rekli da znaju gdje radi i kada izlazi s posla i da će ga čekati ispred posla, navodeći da je tu prijetnju doživio ozbiljno jer ga je bilo strah da će ga negdje dočekati i nešto mu napraviti pa je išao u to policiju prijaviti. U vrijeme kada su mu prijetili nalazio se ispred svoje kuće u dvorištu gdje su stajali i pričali, stajao je kod zida a oni su bili ispred njega te kako je iza njega bio zid, a oni su bili ispred njega, nije mogao otići. Pojasnio je da su oba okrivljenika bila kod njega i dva dana prije ovog događaja te su tražili BC pa su njega našli kod kuće, i tada su ga stjerali u kut, pojasnivši da su oni dolazili par puta tražiti njegovog brata. Stoga ih nije vidio prvi put u životu prilikom ovog događaja kada su mu prijetili pa se svjedok u tom dijelu svog iskaza ispravio da nije razumio pitanje ako je u početku naveo da je okrivljenike u vrijeme kada su mu prijetili vidio prvi puta. U prijašnjim dolascima okrivljenici su tražili njegovog brata te im je rekao da brat nije kod kuće. Tražili su od njega da prenese bratu da vrati dug od 300,00 kuna, a kada su njega tražili da im da 300,00 kuna umjesto brata, rekao im je da nema novaca i da neće vračati tuđi dug. Dopustio je mogućnost, nakon što mu je predočen dio njegovog iskaza danog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli – Pola, da su okrivljenici došli i dan ranije, lupali su na vrata koja su bila zaključana, a on je s bratom bio u kući.

10. Na pitanje je odgovorio da je treća osoba bila naslonjena na vozilo koje je bilo udaljeno tri ili četiri metara od njega i mogla je čuti razgovor.

11. Na slijedećem ispsitivanju pred sudom je izjavio da se to dogodilo ispred njihove kuće na adresi [adresa]. Kada su ga stjerali u kut bio je sav u strahu, tresao se i nije znao što reći. Nakon kritičnog događaja okrivljenike više nije vidio.

12. Ovaj se svjedok prilikom drugog ispitivanja pred sudom više nije dosta toga sjećao pa je na prijedlog državnog odvojetnika, a u suglasnost obrane, pročitan njegov iskaz kojega je svjedok potvrdio.

13. Svjedok, žrtva BC, nesrodan s okrivljenicima, propisno opomenut izjavio je da okrivljenike poznaje izviđenja i s njima nije u nekim dobrim odnosima. Od I okrivljenika je kupovao mobitel čiju objavu je vidio facebooku. Tražio je za mobitel [broj telefona],00 kuna, kod sebe je imao 100,00 kuna pa su se dogovorili da mu da tih 100,00 kuna, a preostalih 300,00 kuna kada bude imao. Dao mu je mobitel, no nikada mu se više nije javio za preostalih 300,00 kuna jer nije bio pri novcu. Nakon par dana javio mu se preko facebooka i počeo mu prijetiti, a onda je I okrivljenik došao zajedno s UC došao kod njega tražiti novac. Došli su crnim džipom. Tražili su novac i od njega, i od brata OC. Nakon tri, četiri dana ponovno su došli i tada je s njima bio i II okrivljenik. Zajedno s bratom OC zaključao se u kuću, a oni su lupali na vrata. Lupali su i gore i dolje te su im razbili uže za robu u dvorištu, nakon čega su otišli. U međuvremenu su se vratili pa su prijetili njegovom bratu, nakon čega je brat išao u policiju to prijaviti. Brat mu je pričao da je I okrivljenik od njega iznuđivao novac, a druga dvojica da su mu prijetili da će mu polomiti noge. To sve da je bilo 2016., datuma se ne sjeća. Izjavio je da taj njegov dug od 300,00 kuna još uvijek postoji.

14. UC je taj dan kada je sa crnim džipom došao zajedno s I okrivljenikom spominjao pištolj. Tada je kući bio s majkom i bratom, izašao je iz kuće, a UC mu je rekao da ima pištolj i da je bolje da stvori novac da ga ne upotrijebi. Nije siguran jesu li to čuli majka i brat, misli da je to čuo samo on. Njemu te Muhamedove riječi jesu prijetnja, ali ne tolika da bi se uplašio.

15. Nakon što je svjedoku predočen dio njegovog iskaza danog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli – Pola , svjedok je pojasnio da je njemu pištolj spominjao UC, a ne I okrivljenik te da tada kada je davao taj iskaz nije se mogao sjetiti njihovih imena pa je vjerojatno krivo rekao.

16. Izjavio je da je istina da mu je I okrivljenik rekao da ga ne želi tući pred mamom, te da ukoliko ne bude dao pare, da će ga zavezati za auto i vući po cesti.

17. Svjedok se u drugom ispitivanju pred sudom također puno toga više nije sjećao pa je uz suglasnost stranaka pročitan njegov prvi iskaz dan pred suom.

18. Svjedokinja SC, nesrodna s okrivljenicima, majka žrtvi, propisno opomenuta izjavila je da živi na adresi [adresa] gdje žive i bivši suprug, te sinovi OC i BC. Sinovi joj nisu spominjalI okrivljenike, vidjela ih je taj dan kada je došla s posla oko 14.30 ili 15.00 sati kada su okružili OC u dvorištu kuće. Pojasnila je da kuća nema okućnice već je gotovo na cesti. Nema ograde oko kuće, već postoji zid ispred kuće koji je gotovo na cesti, i još jedan zid uz kuću. Uz taj zid koji je uz kuću bio je OC kojega su okružili oba okrivljenika tako da OC nije mogao od njih proći, ući u kuću. Izjavila je da je još netko bio na cesti, visoki mršavi muškarac kojega nikada do tada nije vidjela, imao je prekrižene ruke na prsima i naslonjen na auto, crni džip. Dva puta je zvala OC da uđe u kuću, no on nije odgovarao pa je izašla van i rekla mu: „ OC, ulazi u kuću!“ te je po njegovom licu vidjela da se nešto dešava. Treći puta ga je zvala, rekla je da će zvati policiju pa kada su je vidjeli da na telefon priča s policijom, razbježali su se.

19. Ispravila je svoje navode kada je prije rekla da ne zna tko je zvao policiju, navodeći da su se razbježali kada su je vidjeli da telefonom zove policiju, jer su čuli njezin razgovor.

20. Nije čula o čemu su okrivljenici pričali s OC, već je po njegovom izrazu lica mislila da je u strahu. OC joj nije spominjao iznos od 300,00 kuna, pričao joj je kako su mu prijetili i da su mu se noge tresle od straha. Ne zna ništa o tome da li je BC s tim što se dešavalo imao kakve veze. Kada su se njih dvojica razbježala nakon što je zvala policiju, OC je otvorila prostor da može ući u kuću, navodeći da su se OC noge tresle i kretao se usporeno. BC joj nije pričao ni o kakvim novcima ili dugu. Vezano za prijetnje, izjavila je da joj je OC rekao da su mu prijetili spominjući Uljanik, da će ga baciti, prebiti ili ubiti, a spominjali su Uljanik jer su znali da tamo radi pa da ga je tamo najlakše naći. Misli da joj je OC spomenuo da su tražili novac od njega. OC da je bio jako loše od svega toga i rekao joj je da su mu se noge odsjekle.

21. Kada se svjedokinji predočio dio njezinog danog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli – Pola, dopustila je mogućnost da je spominjan neki telefon i problem s telefonom i da se radilo o novcu. Prisjetila se i da su joj oni rekli da se ne boje policije i da su oni bog. Također, prisjetila se i da je vidjela crni džip koji nije imao pulske registarske oznake, navodeći da se sjeća crnog džipa glede događaja prije predmetnog.

22. Pojasnila je da je OC stajao stajao uz kuću, u kutu, a kako je uz kuću još jedan zidić, bio je omeđen s tri strane zidom i nije mogao nikamo jer su mu oni priječili put. Kada je došla mislila je da razgovaraju prijateljski. Sve je bilo u tišini i nije čula što pričaju. Tek kad je zvala policiju i kada su oni rekli da su oni bogovi, po Edisovom izrazu lica je shvatila da se nešto događa. Kada je rekla da su se razbježali, pojasnila je da su oni otišli svojim putem. Treća osoba koja je bila naslonjena na auto, cijelo je vrijeme bila prisutna događaju. Događaj je trajao oko petnaest minuta od kada je došla. Iz kuće nije imala pogled na njih, jdino je nekoliko puta izašla i rekla OC da uđe u kuću.

23. Svjedokinja je napomenula da je 2001. doživjela blaži moždani udar i da je od tada izgubila pamćenje, ali da se predmetnog događajano malo i sjeća. Ne zna zašto se sve to dogodilo i ne sjeća se spominjanja nikakvog duga. U kritično vrijeme BC nije bio kod kuće, nije bio prisutan događaju. Te ljude nikada prije do tog događaja nisam vidjela niti bi ih sada prepoznala na ulici.

24. Svjedok AC, bratić oba okrivljenika, propisno opomenut, nakon što se odrekao blagodati uskrate iskaza je izjavio da mu je poznat mlađi brat BC no ne zna mu ime, a poznat mu je iz viđenja, iz grada. Poznata mu je situacija oko prodaje mobitela navodeći da je I okrivljenik prodao mlađem bratu BC mobilni telefon za kojega je on dao određeni iznos novca, te da mu je ostao još nešto dužan. I okrivljenik ga je zvao da odu kod tog dečka kako bi ga pitao kada će mu platiti ostali dio novca, tako da je zajedno s oba okrivljenika otišao kod mlađeg brata u [adresa]. Išli su njegovim vozilom, misli da je tada imao crni Mercedesov Jeep ML. Došli su u [adresa], parkirao je vozilo ispred kuće, I okrivljenik je izašao i pokucao na vrata, no nitko nije izlazio van. Misli da je I okrivljenik pokušavao zvati na telefon, ali mu se nitko nije javljao te su otišli. U to je vrijeme bio u vozilu, možda je izašao iz vozila zapaliti cigaretu, a ne sjeća se je li II okrivljenik izlazio iz vozila. Vezano za tu situaciju jednom je išao u [adresa] i u to vrijeme nije imao pištolj, kao ni I okrivljenik, a ni II okrivljenik. Nema nikakvih saznanja da li je I okrivljeniku u cijelosti plaćen taj mobilni telefon. Odlazak u [adresa] trajao je maksimalno deset minuta.

25. Državni odvjetnik je nakon provedenog dokaznog postupka u završnom govoru predložio da se protiv oba okrivljenika donese osuđujuća presuda i da se osude po zakonu, smatrajući dokazanim počinjenje kaznenih djela koja im se stavljaju na teret.

26. Branitelj I okrivljenika smatra da izvedenim dokazima nije dokazano da bi okrivljenici počinii ono za što se optužuju, što da je ispitani svjedok AC i potvrdio da u kritično vrijeme žrtve nisu zatečene i da nije bilo nikakvih kontakata između okrivljenika i žrtvi. Iskaze ostalih ispitanih svjedoka smatra nevjerodostojnima, s time što navodi da je BC ovo prijavio jer je bio motiviran time da ne plati I okrivljeniku u cijelosti mobilni uređaj koji mu je I okrivljenik prodao, a koji mu nije nikada u cijelosti platio, što je i sama žrtva prilzala u svome iskazu. Stoga da je on i svojem bratu i majci lažno prezentirao događaj zbog čega su tako i svjedočili. Smatrajući kako nema dokaza da bi okrivljenici počinili kazneno djelo, predložio je donošenje oslobađajuće presude. U slučaju da se okrivljenici oglase krivima, tada je predložio cijeniti olakotnu činjenicu da je od događaja proteklo skoro devet godina, da su tada isti bili mlađe životne dobi i da nakon toga nisu kazneno osuđivani, što da ukazuje kao jedan nepromišljeni mladenački izolirani incident u njihovom ponašanju. I okrivljenik se pridružio završnom govoru branitelja.

27. Braniteljica II okrivljenika je nastavno na navode branitelja I okrivljenika i obranu II okrivljenika izjavila da smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost navoda iz optužbe predloživši donošenje oslobađajuće presude, a ukoliko sud bude drukčijeg stava, da se u odnosu na II okrivljenika uzme u obzir i činjenica da je otac maloljetnog djeteta u čijem kućanstvu je II okrivljenik primarni skrbnik. II okrivljenik se pridružio govoru braniteljice.

28. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći obrane oba okrivljenika, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je u odnosu na I okrivljenika utvrdio da je počinio produljeno kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 323. stavka 2. u vezi sa člankom 52. KZ/11, a da nema dokaza da je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11, što je utvrdio i u odnosu na II okrivljenika da nema dokaza da je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11.

29. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je I okrivljenik došao u [adresa] do obiteljske kuće OC i BC, što je izjavio sam I okrivljenik navodeći da je išao u [adresa]. Nije sporno da je između I okrivljenika i žrtve BC postojao dug u iznosu od 300,00 kuna. Sporno je da li je I okrivljenik tijekom travnja 2016. dolazio još koji puta u [adresa] do obiteljske kuće BC radi iste namjere te je li uporabio silu ili prijetnju da će izravno napasti na život ili tijelo dužnika ili druge osobe, ovdje dužnika BC i druge osobe, njegovog brata RC, kako bi naplatio svoju tražbinu.

30. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka, žrtve RC, smatrajući njegov iskaz jasnim i nedvojbenim. Prihvatio je i iskaz svjedoka, žrtve BC koja je iskazivao na osnovi osobnih saznanja, uvjerljivo i nedvojbeno. Prihvaio je i iskaz svjedokinje SC kao životno uvjerljivim. Iskazi ovih svjedoka su bili suglasni i međusobno logično povezani te u skladu smaterijalnom dokazima u spisu.

31. I okrivljenik se tereti da je počinio produljeno kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 323. stavka 2. u vezi sa člankom 52. KZ/11.

32. Iznoseći obranu, izjavio je da to nitko ne bi napravio za iznos od 300,00 kuna, da on ne bi išao niti za veći iznos, a kamoli za 300,00 kuna. Došao je pred obiteljsu kuću u [adresa] ali nije našao nikoga i otišao je nazad. Zatim, da nije nikada prijetio ni OC ni njegovom bratu i da nije taj novčani iznos tražio niti od Edisovog brata BC, jer ih nije vidio.

33. Sud ovakvu obranu I okrivljenika nije prihvatio.

34. Iz iskaza svjedoka, žrtve OC jasno je utvrđeno da su oba okrivljenika došla ispred kuće i tražila BC kojega tada nije bilo kod kuće pa su onda njega tražili da vrati Arminov dug od 300,00 kuna. Kada su došli bio je u dvorištu, ispred kuće te im je rekao da on nema ništa s njima niti ih poznaje i da nema nikakvog duga, nakon čega su mu počeli prijetiti i rekli mu da neće osjećati noge i da će mu razbiti glavu, da znaju gdje radi i kada izlazi s posla i da će ga čekati ispred posla. Nakon toga su se udaljili, a on je tada otišao to prijaviti na policiju, što je utvrđeno i iz iskaza svjedoka, žrtve BC koji je izjavio da mu je brat OC pričao da je I okrivljenik od njega iznuđivao novac i da su mu prijetili da će mu polomiti noge. Iz iskaza svjedokinje SC utvrđeno je da je toga dana u poslijepodnevnim satima kada se vratila s posla, u dvorištu kuće, uz kuću vidjela OC kojega su okružila oba okrivljenika tako da OC nije mogao od njih proći, ući u kuću, da ga je nakon što je ušla u kuću nekoliko puta zvala i kada je izašla iz kuće i rekla mu: „ OC, ulazi u kuću!“, po njegovom izrazu lica je vidjela da se nešto dešava. Treći puta ga je zvala, rekla je da će zvati policiju pa kada su je vidjeli da na telefon priča s policijom, razbježali su se, odnosno otišli na svoju stranu. OC joj je rekao da su mu prijetili i da su mu se noge tresle od straha, a primijetila je da kada je ulazio u kuću, da se kretao usporeno, jer su mu se tresle noge. Također, utvrđeno je da joj je OC rekao da su mu prijetili spominjući Uljanik, a spominjali su Uljanik jer su znali da tamo radi pa da ga je tamo najlakše naći. OC joj je spomenuo da su tražili novac od njega.

35. Iz iskaza svjedoka, žrtve OC utvrđeno je da je bio u strahu i da je tu prijetnju doživio ozbiljno jer ga je bilo strah da će ga negdje dočekati i nešto mu napraviti pa je išao u to policiju prijaviti, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje SC koja je izjavila da je OC nakon svega toga bio jako loše.

36. Da se predmetni događaj odigrao 30. travnja 2016., utvrđeno je iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave, budući da su i svjedok OC i svjedokinja SC, a također i svjedok BC izjavili da su odmah po tom događaju otišli na policiju.

37. Nadalje, I okrivljenik se tereti da je i tijekom travnja 2016. kako bi od BC povratio novac kojega mu ovaj duguje, dolazio do obiteljske kuće BC u [adresa].

38. Iz iskaza svjedoka, žrtve BC utvrđeno je da je I okrivljenik nekoliko dana nakon što je od njega kupio mobilni uređaj, zajedno s UC došao do obiteljske kuće BC u [adresa] i počeo mu prijetiti tražeći svoj novac te da je I okrivljenik nakon četiri dana došao ponovno s UC, ovaj put je s njima bio i brat I okrivljenika, ovdje II okrivljenik, kada se tom prilikom zajedno s bratom OC zaključao u kući, a oni su lupali na vrata. Utvrđeno je da mu je I okrivljenik rekao da ga ne želi tući pred mamom, te da ukoliko ne bude dao pare, da će ga zavezati za auto i vući po cesti. I iz iskaza svjedoka OC je utvrđeno da su okrivljenici došli i dan ranije, lupali su na vrata koja su bila zaključana, a on je s bratom BC bio u kući.

39. Dakle, utvrđeno je da je I okrivljenik tijekom travnja 2016. u [adresa], kako bi od BC povratio novac kojeg mu ovaj duguje u iznosu od 300,00 kuna, sada 39,82 eura, dolazio do obiteljske kuće BC prijeteći BC da ga ne želi tući pred mamom, ali da ako ne bude dao pare da će ga zavezati za auto i vući po cesti te da je 30. travnja 2016. u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa] u [adresa], zatekao OC čiji mu brat BC duguje iznos od 300,00 kuna, sada 39,82 eura, okružio ga tijelom u neposrednoj blizini iskorištavajući fizičku nadmoć i rekao mu „da mora vratiti Arminov dug od 300,00 kuna za mobitel“, pa kada mu je OC rekao neka to riješi s njegovim bratom, rekao mu „da će mu razbiti glavu, da neće osjećati noge“ i rekao mu „da zna gdje radi i kada izlazi s posla i da će ga čekati ispred posla“, no kako OC nije predao traženi novčani iznos te je uspio pobjeći u kuću, a majka OC je krenula zvati policiju, na koji način je u cijelosti ostvario biće kaznenog djela protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 323. stavka 2. KZ/11. I okrivljenik je 30. travnja 2016. prema OC takvim svojim postupanjem uporabio silu i prijetnju, a tijekom travnja 2016. prema BC prijetnju, i na taj način izravno napao na život dužnika BC i drugu osobu, Arminovog brata, OC. Utvrđeno je da se događaj odvio u dvorištu obiteljske kuće, dakle utvrđena je namjera I okrivljenika na počinjenje kaznenog djela protupravne naplate. U postupanju I okrivljenika postoji jasna prostorna i vremenska veza, a produljeno kazneno djelo čini počinitelj s namjerom izvršiti više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnog kaznenog djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Stoga, utvrđeno je da je okrivljenik činjenjem počinio produljeno kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnom naplatom iz članka 323. stavka 2. uvezi sa člankom 52. KZ/11.

40. I okrivljenik se optužnicom tereti i da je u travnju 2016. dolazeći do obiteljske kuće OC u [adresa] i prilikom susreta u gradu s BC, istome rekao da ima pištolj u autu i da će ga upucati, što u ovom kaznenom postupku nije dokazano.

41. Iz iskaza svjedoka, žrtve BC utvrđeno je da je UC taj dan kada je sa crnim džipom došao zajedno s I okrivljenikom spominjao pištolj. Tada je kući bio s majkom i bratom, izašao je iz kuće, a UC mu je rekao da ima pištolj i da je bolje da stvori novac da ga ne upotrijebi, ponovivši da je njemu pištolj spominjao UC, a ne I okrivljenik. Stoga je taj dio izostavljen iz činjeničnog opisa djela jer nije utvrđeno da je počinitelj I okrivljenik.

42. Tijekom postupka nije bilo sumnji da je I okrivljenik djelo počinio u neubrojivom stanju, već je ocijenio da ga je počinio izravnom namjerom, kada je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je ili je bio siguran u njegovo ostvarenje.

43. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je cijenio okrivljenikove osobne i imovne prilike (sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen, bez djece) te je unutar granica sankcije propisane zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika (izravna namjera) i težinu kaznenog djela, način i okolnosti počinjenja djela, činjenicu da je produljeno kazneno djelo počinio još dok je bio maloljetan te njegovu kaznenu osuđivanost, što je utvrđeno iz kaznene evidencije da je presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Kmp-36/20-2 od 1. veljače 2021. koja je pravomoćna 6. veljače 2021. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, uz rok provjeravanja od dvije godine, te je okrivljenika za produljeno kazneno djelo protiv javnog reda – proturpavnom naplatom iz članka 323. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 stavio pod uvjet na rok provjeravanja od dvije godine, što znači da se uvjetna kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko I okrilvjenik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je na taj način ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.

44. Budući da je I okrivljenik nezaposlen, bez primanja i vrjdnije imovine, sud je primijenio članak 148. stavak 6. ZKP/08 i u cijelosti istog oslobodio naknade troškova ovog kaznenog postupka, budući da je ocijenio da bi tim plaćanjem bila ugrožena njegova egzistencija.

45. Nadalje, člankom 243. stavkom 1. KZ/11 propisano je da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se (…), dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovog članka počinitelj uporabio silu protiv osobe ili je zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo osobe, kaznit će se (…).

46. Člankom 323. stavkom 1. KZ/11 propisano je da tko od drugog silom ili ozbiljnom prijetnjom naplati tražbinu koju ovaj duguje njemu ili drugoj osobi, kaznit će se (…), dok je stavkon 2. istog članka propisano da ako je pri počinjenju kaznenog djela iz Stavka 1. Ovog članka počinitelj uporabio silu ili prijetnju da će izravno napasti na život ili tijelo dužnika ili druge osobe, kaznit će se (…).

47. Iz iskaza svjedoka, žrtve BC utvrđeno je da je vidio na facebook profilu objavu da se prodaje mobitel te da je I okrivljenik tražio za taj mobitel [broj telefona],00 kuna od kojih mu je kada su se vidjeli dao 100,00 kuna, a preostalih 300,00 kuna kada bude imao, jer tada nije bio pri novcu. Iz iskaza svjedoka, žrtve OC utvrđeno je da je njegov brat BC bio dužan 300,00 kuna za mobitel, što je saznao od oba okrivljenika jer su ga tražili da im vrati taj iznos kojega duguje BC. I okrivljenik iznoseći obranu izjavio je da se tu radi, koliko se sjeća, o 300,00 kuna. Dakle, utvrđeno je da tražbina postoji i ona je 300,00 kuna.

48. Kazneno djelo protupravne naplate iz članka 323. stavkom 1. (i stavka 2.) KZ/11 čini počinitelj silom ili prijetnjom kojom nastoji naplatiti postojeću tražbinu, dok kod kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 1. (i stavka 3.) KZ/11 tražbina ne postoji nego počinitelj ide za time da prisili drugog da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje imovine, a u korist počinitelja.

49. Slijedom navedenog, sud zaključuje da nije dokazano da se u konkretnom slučaju radi o iznosu za koji ne postoji pravna osnova za njegovo potraživanje, što je uvjet da bi se moglo raditi o kaznenom djelu iznude, već suprotno, dokazano je da takva pravna osnova postoji. Stoga sud dalje zaključuje kako se ovdje ne radi o kaznenom djelu iznude već o protupravnoj naplati (za koju se tereti I okrivljenik) pa budući da sud nije ovlašten sam izmijeniti pravnu kvalifikaciju utuženog kaznenoog djela jer bi time prekoračio optužbu, I okrivljenik I II okrivljenik se na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobađaju optužbe da su počinili kazneno djelo iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11.

50. Dakle, u kriminalnom ponašanju oba okrivljenika nisu se stekli elementi bića kaznenog djela iznude kako ih se tereti, jer nema dokaza o njihovoj namjeri protupravnog prisvajanja novca, odnosno pribavljanja protupravne imovinske koristi. Pa, budući da državni odvjetnik u tom pravcu nije pravovremeno iznijenio optužnicu niti je sud bio ovlašten to učiniti po službenoj dužnosti jer bi time povrijedio objektivni identitet optužbe i presude, za to kazneno djelo oba je okrivljenika oslobodio optužbe i odlučio kao u točki III. ove preusde.

Pula - Pola, 18. travnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća za mladež

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj KMP-DO-122/2016 • I okrivljenom ĆC

• Branitelju I okrivljenika DC, odvjetniku u [adresa]

• II okrivljenom ĆCD

• Branitelju II okrivljenika OCD, odvjetniku u [adresa] • Žrtvi BC

• Žrtvi OC

• Policijskoj postaji Pula – Pola na broj 511-08-21/3-25-559/16 – po pravomoćnosti