Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna „Sv. Križ“, Dračevac
S p l i t

Posl. broj: P Ob – 378/2022-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Dunji Rumora, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice G. Ž. iz S., P., OIB: ---,
koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S. protiv tuženika ad 1.
P. Ž. iz S., P., OIB: --- i ad 2. T. Ž. iz S.,
K., OIB: ---, koje oboje tuženika zastupa punomoćnica A.
B., odvjetnica u S., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 28. rujna 2023. u nazočnosti zam. pun. tužiteljice I. M.,
odvjetničke vježbenice kod D. M., odvjetnika u S. i zam. pun. tuženika
ad 1. i ad 2. V. L., odvjetnika u S., objavljene 13. studenoga 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina od 24. svibnja
2019. sklopljen između tuženika ad 1. P. Ž. i tužene ad 2. T.
Ž. na kojem je potpis tuženika ad 1. P. Ž. ovjerio javni bilježnik
M. P. iz S. pod brojem OV-4097/2019 od 28. svibnja 2019.,
a potpis tužene ad 2. pod brojem OV-4015/2019 od 24. svibnja 2019.,
kojim je tuženik ad 1. darovao tuženoj ad 2. ½ suvlasničkog dijela
nekretnine u Splitu u zemljišnim knjigama označenu kao posebni dio
zgrade izgrađene na čest. zem. ----/--, zgrada, P., površine 370
m2, ZU --, K.O. S. i to baš: 24. Suvlasnički dio s neodređenim
omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu
označen br. 32, površine 57,11 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje,
blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe.

2

P Ob-378/2022-17

II. Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda nalaže se brisanje upisa prava
vlasništva na ime tužene ad 2. T. Ž., OIB: ---, K.
, 21000 S., koji je upis proveden pod brojem Z----/20-- i
uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provođenja rješenja
broj Z----/20--.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji

glasi:

"1. Tuženicima se zabranjuje svako daljnje otuđenje i opterećenje ½
suvlasničkog dijela nekretnine u Splitu u zemljišnim knjigama označene
kao posebni dio zgrade izgrađene na čest. zem. ---/--, zgrada, P.
, površine 370 m2, ZU ---, K.O. S. i to baš: 24. Suvlasnički dio s
neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI.
(šestom) katu označen br. 32, površine 57,11 m2, koji se sastoji od dvije
sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe.

2.Tuženicima se zabranjuje svaki ulazak u stan naveden u točki 1. ove
privremene mjere bez dozvole i prisutnosti tužiteljice."

II. Dužni su tuženici ad 1. i ad 2. solidarno u roku od 15 dana naknaditi
tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.495,19 eur/18.800,00
kn*, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa
do isplate, a obračunavaju se po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 12. srpnja 2019. tužiteljica je navela da
su ona i tuženik ad 1. sklopili brak --. --- 20--. koji da je u maticu vjenčanih
matičnog područja S. za 20--. upisan pod rednim brojem ---. Za vrijeme trajanja
braka tužiteljica i tuženik ad 1. da su temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 18.
travnja 2005. kupili stan u S. u zemljišnim knjigama označen kao posebni dio
zgrade izgrađene na čest. zem. --/-, zgrada, P., površine 370 m2, ZU
---, K.O. S. i to baš: 24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO
VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu, označen br. 32, površine 57,11
m2, koji da se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice,
predsoblja, hodnika i lođe. Naprijed navedeni stan da predstavlja bračnu stečevinu
tužiteljice i tuženika ad 1. i ujedno jedini dom u kojem tužiteljica, nakon iseljenja
tuženika ad 1., živi s mal. sinom K. Ž., rođenim --. --- 20--. Iako da su
tužiteljica i tuženik ad 1. ovom sudu podnijeli sporazumni prijedlog za razvod braka
koji da se vodi pod posl. br. R1 Ob-210/2019, brak da još nije razveden. Tuženik ad

1. i tužena ad 2. da su sklopili Ugovor o darovanju nekretnina od 24. svibnja 2019.
ovjeren u potpisu tuženika ad 1. po J. bilježniku M. P. iz S. pod
brojem OV---/20- od 28. --- 20--., a u potpisu tužene ad 2. pod brojem
OV----/20-- od 24. --- 20--., kojim da je tuženik ad 1. darovao tuženoj ad 2.
½ suvlasničkog dijela predmetnog stana. Tužena ad 2. da se temeljem sklopljenog
Ugovora o darovanju nekretnina u zemljišne knjige upisala kao suvlasnik za ½

3

P Ob-378/2022-17

predmetnog stana koji upis da je proveden pod brojem Z----/20--. Odredbom čl.

32. st. 2. Obiteljskog zakona da je određeno da bračni drug ne smije za trajanja
braka otuđiti ili opteretiti obiteljsku kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu, a
ujedno je i obiteljski dom u kojem stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom
ostvaruju roditeljsku skrb, bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga s ovjerom
potpisa kod javnog bilježnika. Pored toga, tuženik ad 1. da je u dogovoru s
tužiteljicom, svoju polovinu predmetnog stana već ranije darovao svome sinu K.
Ž., koji da je u posjedu predmetnog stana, pa da ne može istu nekretninu darovati
i tuženoj ad 2. Da se tuženik ad 1. nakon darovanja svoje polovine predmetnog
stana sinu K. Ž. više nije smatrao suvlasnikom istog najbolje da potvrđuje
Rješenje o odobravanju pravne pomoći KLASA: UP/I-701-03/19-01/60 Ur.broj:2181-
02-02-19-02 od 4. ožujka 2019. iz kojeg da je vidljivo da je tuženik nadležnom Uredu
javne uprave u ožujku 2019., potvrdio da nema u vlasništvu nikakvu nekretninu.
Činjenica da je predmetni stan usmenim ugovorom o darovanju već darovan sinu
tužiteljice i tuženika ad 1. K. Ž., da je poznat i samoj tuženoj ad 2., jer da su
tužiteljica i tuženik ad 1. uvijek govorili da će stan ostati njihovom sinu K..
Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će
se utvrditi ništetnim Ugovor o darovanju nekretnine od 24. svibnja 2019., koji je
sklopljen između tuženika ad 1. i ad 2., a kojim je tuženik ad 1. darovao tuženoj ad 2.
½ suvlasničkog dijela nekretnine u S. u zemljišnim knjigama označene kao
posebni dio zgrade izgrađene na čest. zem. ---/--, zgrada, P., površine
370 m2, ZU ---, K.O. S. i to baš: 24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom
ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu, označen br. 32,
površine 57,11 m2, koji da se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe,
kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, te kojom će se naložiti zemljišnoknjižnom
odjelu ovog suda brisanje upisa prava vlasništva na ime tužene ad 2., a koji upis da
je proveden pod brojem Z----/20-- i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je
bilo prije provođenja rješenja broj Z----/20--. Nadalje, tužiteljica je navela da
tužena ad 2. ulazi u predmetni stan za vrijeme dok je tužiteljica na poslu, a mal. sin u
školi, što da kod tužiteljice i mal. K. Ž. izaziva veliku nelagodu jer da se u stanu
nalaze njihove osobne stvari kao i stvari od vrijednosti. Tužena ad 2. da nije u
posjedu predmetnog stana niti da u predmetnom stanu ima svojih osobnih stvari pa
da nema pravo zadirati u posjed i intimu doma tužiteljice i njezinog sina K..
Tužena ad 2. da je pored toga najavila tužiteljici i useljenje u predmetni stan koji da
je jedini dom tužiteljice i njezinog mal. sina, dok da tužena ad 2. ima na raspolaganju
stan u Splitu u kojem da živi već čitav niz godina pa da najava useljenja u predmetni
stan ukazuje da je pobuda tuženika za sklapanjem predmetnog Ugovora o darovanju
bila njihova namjera da na taj način šikaniraju tužiteljicu i njenog mal. sina K.
Ž. i zagorčaju joj život u predmetnom stanu. To posebno da pogađa mal. K.
Ž. koji da je u stanju šoka zbog nerazumijevanja zašto se njegov otac i baka tako
ponašaju. S obzirom na poremećene odnose unutar obitelji, to predmetni Ugovor o
darovanju nekretnine kojim tuženik ad 1. na tuženu ad 2. prenosi vlasništvo
predmetnog stana, a da o tome prethodno nije upoznao tužiteljicu, da ukazuje na
daljnja moguća otuđenja predmetnog stana, a i mogućnost da suvlasnik predmetnog
stana postane neka treća osoba koja bi mogla predstavljati prijetnju za osobnu
sigurnost tužiteljice i njezina mal. sina K. Ž.. Kako da je tužiteljici i njezinu mal.
sinu predmetnim Ugovorom o darovanju nekretnine dovedena u pitanje osobna
sigurnost, kao i sigurnost osobnih stvari koje se nalaze u predmetnom stanu, te
povrijeđeno ustavno pravo na obiteljski dom, to tužiteljica da predlaže sudu donijeti
privremenu mjeru kojom će se tuženicima zabraniti svako daljnje otuđenje i

4

P Ob-378/2022-17

opterećenje ½ suvlasničkog dijela nekretnine u Splitu u zemljišnim knjigama
označen kao posebni dio zgrade izgrađene na čest. zem. ---/--, zgrada, P.
, površine 370 m2, ZU ---, K.O. S. i to baš: 24. Suvlasnički dio s
neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu,
označen br. 32, površine 57,11 m2, koji da se sastoji od dvije sobe, kuhinje,
blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, te kojom će se tuženoj ad

2. zabraniti svaki ulazak u navedeni stan bez dozvole i prisutnosti tužiteljice, a koja
privremena mjera bi ostala na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnescima
zaprimljenim kod ovog suda 2. kolovoza 2019. i 3. kolovoza 2019. tuženi ad 1. i ad 2.
su naveli da nije sporno da su tuženik ad 1. i tužiteljica zaključili brak dana --. ---

20--. Nadalje, da nije sporno da su tužiteljica i tuženik ad 1., s jedne strane,
zaključili Ugovor o kupoprodaji stana od 18. travnja 2005., a kojim da je kupljen stan
u Splitu, na predjelu gradskog kotara P., u zemljišnim knjigama označen kao
posebni dio zgrade izgrađene na čest. zem. ---/-- (kat. čest. ---/--, K.O. S.),
Z.U. ---, K.O. S., anagrafske oznake S., P., i to baš 24. Suvlasnički
dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom)
katu, označen br. 32 površine 57,11 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje,
blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe.Također, da nije sporno da
su tuženici zaključili Ugovor o darovanju nekretnina od 24. svibnja 2019., a kojim da
je tuženik ad 1. darovao tuženoj ad 2. ½ dijela gore opisane nekretnine, kao što da
nije sporno da su stranke u postupku razvoda braka pred ovim Sudom. P. za
razvod braka da je pokrenut 2018., dok da je bračna zajednica faktički prekinuta još
tri godine prije pokretanja postupka za razvod braka. Netočni da su navodi tužiteljice
da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1., na
jednake dijelove. Ujedno da nije točno da bi tuženik ad 1. u dogovoru s tužiteljicom
svoju polovinu predmetnog stana ranije darovao svome sinu K. Ž.. Takve
tvrdnje da predstavljaju subjektivnu i samostalnu konstrukciju tužiteljice i da nemaju
činjeničnu ni pravnu podlogu. Štoviše, tužiteljica da očigledno pokušava činjenično
stanje iskonstruirati na način kako joj odgovara. Tuženik ad 1. da je imao takvu volju
i da je istu želio realizirati, onda da bi upravo on i tužiteljica zajedno sa svojim sinom
zaključili takvu vrstu pravnog posla i to u pisanom obliku, s ovjerom potpisa kod
javnog bilježnika. Uz sve, tuženik ad 1. iz prvog braka da ima dvoje punoljetne djece,
pa da je tim više nejasan ovakav zaključak tužiteljice. Međutim, da je činjenica da su
tužiteljica i tuženik ad 1. sve do zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana od 18.
travnja 2005. bili podstanari. Kupoprodajna cijena za predmetni stan stvarno da je
plaćena na način da je 40.000,00 eur, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju
HNB-a, u tu svrhu, tuženiku ad 1. darovala tužena ad 2., dok da su ostatak
kupoprodajne cijene stranke podmirile iz zajedničkih sredstava. Naime, tužena ad 2.
T. Ž. da je do navedenih novčanih sredstava došla tako što je prodala svoj
veliki stan u S., na adresi V. br., površine 82,59 m2, u kojem da je
do tada živjela te da je sebi za živjeti kupila garsonijeru na adresi u S., K.
, površine 37,42 m2, a ostatak sredstava da je darovala tuženiku ad 1. upravo radi
kupnje predmetnog stana na šestom katu zgrade, a sve zbog toga kako bi njezin sin
stekao vlastitu nekretninu obzirom da je do tada bio podstanar s tužiteljicom u stanu
na P. u S.. Odredbom članka 36. Obiteljskog zakona da je propisano da
je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja
bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema članku 39. Obiteljskog zakona,
vlastita imovina da je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, kao i

5

P Ob-378/2022-17

imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju
različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona. Slijedom toga, da nije točno da bi
tuženik ad 1. otuđio stan koji predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Tuženik ad 1.
da je samo raspolagao svojom posebnom imovinom. Također, u pogledu predmetne
nekretnine tuženik ad 1. da je protiv tužiteljice pokrenuo sudski postupak radi
utvrđenja bračne stečevine, ali i postupak zbog smetanja posjeda, jer da je tužiteljica
na ulaznim vratima stana promijenila bravu i praktički tuženik ad 1. da više ne može
ući u stan. Ali, tuženik ad 1. da je faktični vlasnik 79,85% površine spornog stana
(zbroj 40.000,00 eura i 13.500,00 eura podijeljen s ukupnim iznosom kupoprodajne
cijene od 67.000,00 eura da daje rezultat od 0,7985, što pomnoženo sa 100 iznosi
79,85%), točnije 45,60 m2 s obzirom na činjenicu da stan ima ukupnu površinu od
57,11 m2, odnosno u idealnim dijelovima iskazano 45/57 dijela cjeline. Tuženik ad 1.
da je stoga u pogledu ½ dijela predmetne nekretnine, a koji da predstavlja njegovu
posebnu imovinu, zaključio Ugovor o darovanju s tuženom ad 2., dana 24. svibnja

2019., dok da je u pogledu ostatka dijela predmetnog stana u sporu s tužiteljicom.
Dakle, da nije točno da bi tuženik ad 1. raspolagao bračnom stečevinom stranaka,
kao što da nije točno da bi tuženik ad 1. dio svog suvlasničkog dijela ove nekretnine
dao svom sinu K. Ž.. Uz to, ako je točno to što ističe tužiteljica, onda da se
postavlja pitanje iz kojeg razloga ona nije njihovom sinu dala ½ predmetnog stana.
Tuženik ad 1. da je isključivo raspolagao svojom vlastitom imovinom i za to da mu
nije bila potrebna nikakva vrsta suglasnosti tužiteljice. Slijedom iznijetog, da nisu
ispunjeni nijedni zakonski razlozi zbog kojih bi predmetni pravni posao tuženika bio
apsolutno pravno nevaljan, a to da poglavito ne potvrđuje dostava rješenja izdanog
od strane Ureda državne uprave u svrhu pružanja besplatne pravne pomoći. Glede
prijedloga za određivanje privremene mjere, tuženi su naveli da je isti nejasan,
nepodoban i neosnovan. Tuženica ad 2. da je suvlasnica ½ dijela predmetne
nekretnine. Tužiteljica da ničim nije dokazala kumulativno određene zakonske
pretpostavke koje su propisane prema odredbama čl. 346. u svezi čl. 340. Ovršnog
zakona. Tužiteljica svoj prijedlog, kao i tužbu, da temelji na paušalnim navodima koje
da ne čine vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki određenih Ovršnim
zakonom. Apsolutno da su paušalne tvrdnje tužiteljice da bi tuženici išli zagorčavati
život njoj i malodobnom sinu K. Ž.. Kao prvo tuženik ad 1. da je otac kojem je
važan njegov sin, a upravo tužiteljica da je potjerala tuženika ad 1. iz predmetnog
stana na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima i doslovno mu
onemogućila život u njegovom domu te ga primorala na vođenje sudskog postupka.
Također, tužiteljica da je predala i prijedlog radi zabilježbe spora na temelju
predmetne tužbe, pa da je tim više neshvatljivo na koji način bi mogla biti pravno
oštećena od strane tužene ad 2., kao suvlasnice stana. Nadalje, tužena ad 2. da je
baka koja cijeli život skrbi o svom sinu i unuku pa je krajnje maliciozno isticati da bi
mu ona išla zagorčavati život. Posebice da se napominje da je zakonski
nedozvoljeno da se tuženoj ad 2., kao suvlasnici predmetne nekretnine, zabrani
ulazak u stan i korištenje istog, a i takav prijedlog tužiteljice da je nepodoban jer da
prejudicira odluku u ovom sudskom sporu.

3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 19. listopada 2020. tužiteljica je
navela da tuženik ad 1. u trenutku darovanja predmetnog stana tuženoj ad 2. nije ni
mogao predati istoj posjed navedenog stana budući da ga je izgubio u trenutku
napuštanja tog stana i to u travnju 2019., pa slijedom navedenog Ugovor o
darovanju nekretnine, a koji nije bio sklopljen u zakonom propisanoj formi, bez
predaje posjeda da je ništetan.

6

P Ob-378/2022-17

4. Na ročištu održanom 4. veljače 2021. tužiteljica je preinačila prijedlog za
određivanje privremene mjere na način da je predložila da se uz tuženu ad 2. i
tuženiku ad 1. zabrani svaki ulazak u stan koji je predmet ovog postupka, bez
dozvole i prisutnosti tužiteljice.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom vjenčanog lista tužiteljice i
tuženika ad 1., Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog između J. Š. kao
prodavatelja i P. Ž. te G. Ž. kao kupaca 18. travnja 2005., Konačne
namjernice potpisane od strane J. Š., rodnog lista za K. Ž., Ugovora o
darovanju zaključenog između tuženika ad 1. kao darovatelja i tužene ad 2. kao
daroprimatelja 24. svibnja 2019., izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. ---/- ZU
---, K.O. S., Rješenja o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave u
Splitsko-dalmatinskoj županiji KLASA: UP/I-701-03/19-01/60 Ur.broj: 2181-02-02-19-
02 „Split, 4. ožujka 2019.“, poruke tužene ad 2. tužiteljici "Split 27. lipnja 2019.",
Rješenja Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. 1 St-396/2018-17 od 27. kolovoza

2019., Rješenja Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. 21. St-1440/2015 od 11.
srpnja 2016., Rješenja Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. 21. St-365/2017 od 31.
svibnja 2017., Ugovora o nenamjenskom kreditu zaključenog između Zagrebačke
banke d.d. kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita 13. travnja 2005., izlista
SMS poruka, Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod posl. brojem
KP-DO-5/2021 od 5. siječnja 2021., spisa Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem
Psp-97/19, P Ob–358/2019, Ovr-6203/14, P-4048/22, K-637/21, te pregledom ostale
cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem
tužiteljice, tuženika ad 1. i ad 2. u svojstvu parničnih stranaka, te saslušanjem K.
Ž., D. N., V. N. i S. D. u svojstvu svjedoka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

8. Među strankama u ovom postupku je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva
za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika ad 1. i
tužene ad 2., a predmet kojeg je stan u S. na adresi P. i to zbog
povrede pravnog propisa određenog odredbom čl. 32. st. 2. Obiteljskog zakona (NN
103,15, 98/19) te odredbe čl. 53. st. 1. toč. 33. Zakona o javnom bilježništvu (NN
78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22, u daljnjem tekstu ZJB).

9. Temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik ad 1. sklopili brak --. --- 20--., te da su isti
roditelji K. Ž. rođenog -. --- 20--.;

- da su tužiteljica i tuženik ad 1. zaključili u svojstvu kupaca Ugovor o
kupoprodaji stana s J. Š. kao prodavateljem 18. travnja 2005., a
predmet kojeg je bio stan u S., na adresi P., VI. kat, označen br.
32, površine 57,11 m2, položen u stambenoj zgradi izgrađenoj na čest. zem.
---/-- ZU --- K.O. S.,

- da su sukladno tekstu Ugovora o kupoprodaji stana tužiteljica i tuženik ad 1. s
naslova kupoprodajne cijene stana isplatili prodavatelju sveukupni iznos od
67.000,00 eura, od čega 7.000,00 eura prilikom sklapanja Predugovora o
kupoprodaji stana 14. ožujka 2005., 15.000,00 eura 18. ožujka 2005. iz

7

P Ob-378/2022-17

vlastitih sredstava, a preostali iznos od 45.000,00 eura da je isplaćen iz
kreditnih sredstava Zagrebačke banke d.d. na račun prodavatelja;

- da je pregledom Ugovora o nenamjenskom kreditu zaključenog između
Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita 13.
travnja 2005. utvrđeno da istim kreditor stavlja na raspolaganje korisniku
kredita iznos od 45.000,00 eura s rokom otplate od 30 godina, da je namjena
kredita kupnja stana, a da će u svrhu osiguranja tražbine kreditora po ovom
Ugovoru J. Š. založiti cijeli suvlasnički udio čest. zem. ---/-- ZU ---
K.O. S., a koji u naravi predstavlja stan na VI. (šestom) katu, označen br.
32, površine 57,11 m2, koji da se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice,
izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe;

- da je pregledom ZK uloška --- K.O. S. na čest. zem. --/- i to 24.
suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1.
stan na VI. (šestom) katu, označen br. 32, površine 57,11 m2, koji da se
sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja,
hodnika i lođe, utvrđeno da su tužiteljica i tuženik ad 1. na temelju Ugovora o
kupoprodaji stana upisani kao vlasnici istog, svaki za po ½ dijela, a da je na
navedenom stanu upisano i založno pravo u iznosu od 45.000,00 eura u
kunskoj protuvrijednosti i nuzgredice u korist Zagrebačke banke d.d., a sve na
temelju prijedloga zaprimljenog 18. travnja 2005.;

- da su tuženik ad 1. kao darovatelj i tužena ad 2. kao daroprimatelj zaključili
24. svibnja 2019. Ugovor o darovanju nekretnina predmet kojeg je ½
nekretnine u Splitu na adresi P., suvlasnički udio E-24, VI. kat,
označen brojem 32, površine 57,11 m2, upisane u ZU ---, K.O. S. i to
kat. čest. ---/-, čest. zem. ---/-, u naravi stan koji se sastoji od dvije
sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe s
pripadajućim suvlasničkim idealnim djelom zajedničkih dijelova i uređaja
zgrade, zemljišta ispod zgrade i zemljišta koje služi redovnoj upotrebi iste, a
na kojem Ugovoru je potpis tuženika ad 1. ovjerio javni bilježnik M.
P. iz S. pod brojem OV---/-- od 28. svibnja 2019., a potpis
tužene ad 2. pod brojem OV----/--- od 24. svibnja 2019.;

- da je temeljem naprijed navedenog Ugovora o darovanju nekretnina tužena
ad 2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Z----/20-- upisana
suvlasnicom za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. ---/-, ZU
---, K.O. S., 24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO
VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu, označen br. 32, površine
57,11 m2, koji da se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe,
kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno valja istaknuti da
se prilikom utvrđenja je li stan koji je predmet ovog postupka bračna stečevina,
primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja istog. S tim u
vezi, a s obzirom da je navedeni stan stečen 18. travnja 2005., to se primjenjuju
odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07,
57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ). Odredbom čl. 247. ObZ propisano je da
bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248.
ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli
radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl.

249. st. 1. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici
bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Stavkom 2. istog članka određeno je

8

P Ob-378/2022-17

da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drugačije
urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Odredbom čl. 250. ObZ određeno je da
se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim
zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ propisano je da
imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita
imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju
je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju
različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i
sl.).

11. Odredbom članka 32. stavka 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15,98/19)
određeno je da bračni drug ne smije za trajanja braka otuđiti ili opteretiti obiteljsku
kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu, a ujedno je i obiteljski dom u kojem
stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, bez
pisane suglasnosti drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

12. Odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu ZOO)
određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim
propisima ili moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne
upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne
propisuje što drugo. Odredbom članka 323. stavka 1. ZOO određeno je da u slučaju
ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je
primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je
ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema
cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
Odredbom članka 327. stavka 1. ZOO određeno je da na ništetnost sud pazi po
službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba.

13. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je stan koji je predmet
ovog postupka kupljen za iznos od 67.000,00 eura. Sukladno stranačkom iskazu
tužiteljice proizlazi da je predmetni stan kupljen od kredita odobrenog u iznosu od

45.000,00 eura, novca darovanog od strane tužiteljičine majke u iznosu od

10.000,00 eura, te novca darovanog od strane tužene ad 2. u iznosu od 12.000,00
eura. S druge pak strane, tuženik ad 1. i tužena ad 2. su u svojim stranačkim
iskazima naveli da je navedeni stan kupljen od kredita odobrenog u iznosu od

45.000,00 eura, te iznosa od 22.000,00 eura koji je tuženiku ad 1. darovala tužena
ad 2. Pritom su tuženik ad 1. i tužena ad 2. naveli da je tužena ad 2. u veljači 2005.
prodala svoj stan koji se nalazio na adresi V. u S. za 92.000,00
eura (što tužiteljica ne spori), te od tog novca 40.000,00 eura da je dala tuženiku ad

1., dok je sebi kupila stan u K. ulici, a koji je potom darovala kćerki V.
N.. Naprijed iznijete navode tuženika ad 1. i ad 2. glede darovanja iznosa od

40.000,00 eura tuženiku ad 1. od strane tužene ad 2., upotrebe tog novca za
kupovinu predmetnog stana kao i izvora tog novca, potvrdili su u svojim iskazima
saslušani svjedoci D. N., V. N. i S. D.. S druge pak strane,
tužiteljica tijekom postupka nije priložila dokaze na okolnost da bi predmetni stan bio
dijelom kupljen i od novca koji bi joj majka darovala. S tim u vezi, a cijeneći iskaze
tuženika ad 1. i ad 2. potkrijepljene iskazima navedenih svjedoka, uistinu proizlaze
osnovanim tvrdnje tuženika ad 1. i ad 2. da je predmetni stan kupljen dijelom i
vlastitom imovinom tuženika ad 1. stečenom darovanjem i to u iznosu od 22.000,00

9

P Ob-378/2022-17

eura. Pritom valja istaknuti da iako je tuženik ad 1. naveo da je preostali dio
darovanog novca i to u iznosu od 18.000,00 eura, uložio u adaptaciju i renoviranje
navedenog stana, takvim ulaganjem isti nije stekao stvarna prava na tom stanu, već
tek obveznopravni zahtjev za naknadu s naslova izvršenih ulaganja. Slijedom
naprijed iznijetog razvidnim proizlazi da je preostali dio kupoprodajne cijene, i to u
iznosu od 45.000,00 eura isplaćen sredstvima kredita odobrenog tijekom trajanja
bračne zajednice, pa je evidentno da 45/67 suvlasničkog udjela predmetnog stana
predstavlja imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno
bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. Sukladno tome, očito je da tuženik ad 1.
darovanjem ½ suvlasničkog udjela navedenog stana nije raspolagao samo svojom
vlastitom imovinom, već i suvlasničkim udjelom navedenog stana koji predstavlja
bračnu stečevinu.

14. Sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I/3941/2015
od 18. travnja 2023. proizlazi da je smisao odredbe članka 32. stavka 2. Obiteljskog
zakona (NN103/15, 98/19) zaštita obiteljskog doma odnosno omogućavanje obitelji
(bračnim drugovima i njihovoj djeci) primjerenih uvjeta za stanovanje te ujedno
onemogućavanje jednostranih pravnih poslova jednog od bračnih drugova kojima taj
bračni drug dovodi u pitanje gubitak obiteljskog doma. Drugim riječima, smisao
članka 32. je zaštita prava na stanovanje u nekretnini koja predstavlja bračnu
stečevinu te je stoga u suvlasništvu bračnih drugova, te je legitimni cilj navedenog
članka zaštita obiteljskog doma pa je onemogućavanje jednog od bračnih drugova
da bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga tijekom trajanja braka otuđi ili
optereti obiteljsku kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu bilo u cijelosti, bilo u
njezinom idealnom dijelu razmjerno tom trajanju. Konačno, Ustavni sud ističe da je ta
nemogućnost ograničenog trajanja jer prestaje nakon okončanja braka, odnosno
tako dugo dok bračni drugovi sporazumno ili putem suda ne riješe svoje imovinske
odnose.

15. Temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku utvrđeno je da je tuženik ad

1. darovanje ½ predmetnog stana izvršio tijekom trajanja braka s tužiteljicom, da se
tužiteljica nije suglasila s navedenim darovanjem, kao i da navedeni stan predstavlja
obiteljski dom u kojem stanuju tužiteljica i njihov sin K. Ž. nad kojim su u
vrijeme predmetnog darovanja tužiteljica i tuženik ad 1. ostvarivali roditeljsku skrb. S
tim u vezi, a kako 45/67 suvlasničkog udjela navedenog stana predstavlja bračnu
stečevinu, s kojom se dijelom raspolagalo navedenim darovanjem, to je evidentno da
je predmetni Ugovor o darovanju zaključen između tuženika ad 1. i ad 2. protivan
prisilnim propisima i to odredbi članka 32. stavka 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15,
98/19) te s tim u vezi, a pozivom na odredbu članka 322. ZOO, da je navedeni
Ugovor o darovanju ništetan.

16. Tužiteljica je tijekom postupka isticala da bi predmetni Ugovor o darovanju
bio ništetan i zbog nedostatka forme, a sve s obzirom da isti nije zaključen u obliku
javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave te da nije došlo do prave
predaje u posjed darovane stvari.

17. Naime, odredbom članka 482. ZOO određeno je da se ugovor o darovanju
nekretnine sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari
da mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane)
privatne isprave.

10

P Ob-378/2022-17

18. Odredbom članka 53. stavka 1. ZJB određeno je da je javnobilježnički akt
potreban za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan
posjed daroprimatelja. Argumentum a contrario ugovor o darovanju s predajom stvari
u neposredan posjed ne mora biti sastavljen u formi javnobilježničkog akta.

19. Pregledom Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika ad 1. i ad

2. 24. svibnja 2019. utvrđeno je da navedeni Ugovor nije zaključen u obliku
javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, pa je s tim u vezi, a u svrhu
utvrđenja je li navedeni pravni posao ništetan, valjalo utvrditi je li prilikom
predmetnog darovanja došlo do predaje stana koji je predmet ovog postupka u
neposredan posjed tužene ad 2.

20. Sukladno iskazu tužiteljice, tuženika ad 1. te iskazu svjedoka K. Ž.
(sina tužiteljice i tuženika ad 1.) proizlazi da je tuženik ad 1. otišao iz predmetnog
stana u travnju 2019., a pritom je tuženik ad 1. naveo da je poslije toga povremeno
dolazio u taj stan, pa da je tako u istom prespavao 7-8 puta tijekom svibnja i lipnja

2019., dok su tužiteljica i svjedok K. Ž. u svojim iskazima naveli da tuženik ad

1. prilikom svog napuštanja stana nije sa sobom ponio svoje osobne stvari, a nakon
svog odlaska da se isti više nije vraćao u stan, odnosno da nisu primijetili da bi isti
dolazio u stan kada oni nisu bili u njemu. Iako je tužena ad 2. u svom iskazu navela
da tuženik ad 1. nikada nije otišao iz predmetnog stana, već da je tek povremeno
spavao kod nje, te iako su svjedoci D. N. i V. N. u svojim iskazima
naveli da je tuženik ad 1. stanovao u predmetnom stanu sve do srpnja 2019., sud je
ipak uvjerljivim ocijenio naprijed navedeni iskaz tuženika ad 1. glede odlaska iz
predmetnog stana u travnju 2019., a sve s obzirom da isti zasigurno o tome može
imati bolja saznanja od navedenih svjedoka. Štoviše, i tužena ad 2. saslušana u
svojstvu svjedoka u postupku ovog suda pod posl. brojem Psp – 97/19, a koji iskaz
je suglasnošću stranaka pročitan u ovom postupku i korišten kao dokaz, navela je da
je tuženik ad 1. krajem travnja 2019. počeo spavati kod nje u stanu, a nakon toga da
je odlazio u predmetni stan po neku svoju robu, znao bi otići i popodne u stan kada
je znao da je nevjesta na poslu jer je radila u smjenama. Sukladno iznijetom,
razvidnim proizlazi da je tuženik ad 1. u travnju 2019., dakle prije zaključenja
Ugovora o darovanju s tuženom ad 2., svojevoljno napustio posjed predmetnog
stana, a na prednji zaključak ni ne utječe od relevantnog značenja okolnost što
prilikom napuštanja tog posjeda isti nije odnio i svoje osobne stvari, niti je o tome
obavijestio tužiteljicu s kojom je isti već duže vremensko razdoblje prije toga imao
poremećene i konfliktne odnose. Naime, navedeni stan predstavlja dom, a faktično
vršenje vlasti u istom znači stanovanje. S tim u vezi, tek povremeni dolasci tuženika
ad 1. u navedeni stan, a za koje u konačnici isti nije ni priložio adekvatne dokaze, te
zadržavanje ključeva istog, ne predstavljaju vršenje posjedovnih odnosno
suposjedovnih čina na predmetnom stanu od strane tuženika ad 1. Sukladno tome, a
s obzirom na okolnost da tuženik ad 1. u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju s
tuženom ad 2., nije ni bio u posjedu predmetnog stana, to isti nije ni mogao predati
posjed istog tuženoj ad 2. Pritom valja istaknuti da okolnost što je tužena ad 2. već
od ranije posjedovala ključeve navedenog stana, a što su potvrdili u svojim iskazima,
tužiteljica, tužena ad 2. te svjedok K. Ž., ne može imati značenje prave predaje
stana tuženoj ad 2. u neposredan (faktičan) suposjed. Slijedom iznijetog, a kako u
konkretnom slučaju nije došlo do prave predaje nekretnine koja je predmet Ugovora
o darovanju zaključenog 24. svibnja 2019. u neposredan suposjed tuženoj ad 2. kao

11

P Ob-378/2022-17

daroprimcu, a koji Ugovor nema propisanu formu koja je uvjet njegove pravne
valjanosti sukladno odredbi čl. 53. st. 1. toč 3. ZJB, sud je osnovanim ocijenio
tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim navedenog Ugovora, a kako je to i odlučeno
u točki I. izreke ove presude.

21. Kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je tužena ad 2. u
zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica ½ predmetnog stana, pozivom na odredbu
čl. 323. stavka 1. ZOO sud je osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je
zatraženo brisanje upisa prava vlasništva na ime tužene ad 2., a koji upis je
proveden pod brojem Z-18921/2019 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je
bilo prije provođenja navedenog rješenja pod brojem Z-18921/2019, a kako je to i
odlučeno pod toč. II. izreke ove presude.

22. Odredbom članka 346. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,
73/17, 131/20, 114/22, u daljnjem tekstu OZ) i to stavkom 1. određeno je da se radi
osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj
osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom
i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao
ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili 2. ako
učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak
nenadoknadive štete.

23. Tužiteljica je predložila ovom sudu određivanje privremene mjere kojom
će se tuženicima ad 1. i ad 2. zabraniti svako daljnje otuđenje i opterećenje stana
koji je predmet ovog postupka, te kojom će se istima zabraniti svaki ulazak u
navedeni stan bez dozvole i prisutnosti tužiteljice, a koja privremena mjera bi ostala
na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Cijeneći okolnost da je
tužiteljica još prije pokretanja ovog postupka promijenila bravu na ulaznim vratima
stana, te na taj način onemogućila tuženike u pristupanju u isti, a što među
strankama nije ni sporno, te da je sukladno navodima tuženika (koje tužiteljica nije
osporila) temeljem ovog postupka, a po prijedlogu tužiteljice, izvršena zabilježba
spora u zemljišnim knjigama, to po ocjeni ovog suda tužiteljica nije učinila
vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere tuženi spriječili ili znatno otežali
ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari niti je
učinila vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak
nenadoknadive štete, pa kako pozivom na naprijed citiranu odredbu čl. 346. OZ nisu
ostvareni zakonski uvjeti za određivanje privremene mjere to je prijedlog za
određivanje iste ovaj sud odbio kao neosnovan, a kako je to i odlučeno u toč. I.
izreke ovog rješenja.

24. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 5.
ZPP i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a
tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema važećoj OT kako
slijedi: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podnesaka od 19. listopada 2020., 19.
siječnja 2021., 11. listopada 2021., 21. listopada 2022. po 100 bodova, za sastav
podnesaka 15. ožujka 2023., 18. rujna 2023. po 25 bodova, za pristup ročištima od

1. prosinca 2020., 4. veljače 2021., 11. studenog 2021., 24. siječnja 2023., 28. rujna

2023. po 100 bodova, za pristup ročištima od 22. travnja 2021., 30. kolovoza 2021.,

24. listopada 2022. po 50 bodova ukupno dakle 1200 bodova, a što pomnoženo s
15,00 kn koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim paušalom daje iznos od

12

P Ob-378/2022-17

2.389,01 eur te uvećano za troškove sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosima
od po 53,09 eur daje sveukupni iznos od 2.495,19 eur. Na navedeni iznos tužiteljici
su priznate zatezne kamate koje teku počevši od presuđenja pa do isplate.

U Splitu, 13. studenog 2023.

SUDAC

DUNJA RUMORA,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna
stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana
primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužiteljice
- pun. tuženika ad 1. i ad 2.
- u spis