REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 4989/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1990. u mjestu Nazranj, Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, sa smještajem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica AV, radi međunarodne zaštite, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 28. listopada 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 28. listopada 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te mu je određena dužnost u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točke I. i II. Izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi kako tuženik pogrešno nije prihvatio kao vjerodostojne izjave tužitelja da je on napustio Rusku Federaciju iz osnovanog straha od mobilizacije te da mu prijeti ili zatvorska kazna zbog dezertiranja/izbjegavanja vojne službe ili slanje u rat u Ukrajinu, jer da zemlju podrijetla nije napustio odmah po početku rata, po objavi mobilizacije i pokušaja dostave poziva. Tek nakon nekoliko mjeseci trajanja rata se u Rusiji počela spominjati mogućnost mobilizacije te je tužitelj u kolovozu 2022. ishodio prvu putovnicu, a mobilizacija je objavljena potkraj rujna 2022. godine. Navedeno se izričito počelo ticati tužitelja onda kada su mu vojne vlasti pokušale dostavi poziv. Ističe da tuženik nije utvrdio činjenice vezane uz vojni poziv tužitelju iz razloga jer da sadržaj poziva nije u skladu s ruskim propisima odnosno jer nisu ispunjeni svi podaci na pozivu. Ovo zato, jer iz suglasnih izjava tužitelja i njegove supruge proizlazi da su tužitelju poziv došle uručiti službene osobe iz vojnog ureda, prema kojem pozivu se odmah mora javiti vojnim vlastima uz upozorenje na posljedice nejavljanja. Poziv Vojnog komesarijata grada Nazranja sadrži sve potrebne podatke o tužitelju (ime prezime, patronim, datum kada se mora javiti (17.10.2022.), vrijeme (odmah), te službeni pečat i potpis. Nema nikakvih razloga za smatranje da ostali nepopunjeni podatci imaju za posljedicu nevaljanost poziva. Navodi da je u zemlji podrijetla prethodno odslužio obvezni vojni rok 2014.-2015. godine, o čemu je priložio vojnu knjižicu br. 2903020 iz koje proizlazi da je osposobljen za rukovanje oružjem i vojnom opremom. Obzirom na to, nema nikakve dvojbe da potpada pod Odluku o djelomičnoj mobilizaciji od 21. rujna 2022. godine. Sve navedeno treba promatrati u kontekstu svih okolnosti slučaja: postojanja izvanrednog/ratnog stanja Rusije s Ukrajinom, poziv vojnih vlasti u navedeno vrijeme znači visoko vjerojatno uključivanje u vojne postrojbe, objekte i oružane sukobe u koje je Rusija – izravno ili neizravno uključena, tužitelj je prethodno služio vojni rok te je prošao vojnu obuku duljeg trajanja stoga je osposobljen za rukovanje oružjem i vojnom opremom, da su ga vlasti i nakon toga više puta tražile, izbjegavanje primitka poziva i vojne službe vojnog roka (što uključuje i nejavljanje na poziv, ili ne primanje obavijesti o regrutaciji koju je poslao vojni ured smatraju se izbjegavanjem vojne službe kažnjivo po čl. 328 i dr. Kaznenog zakona RF i kaznom zatvora, te da prema dostupnim izvješćima, nema stvarnu mogućnost odbijanja raspoređivanja u Ukrajinu, niti efikasnu mogućnost ulaganja prigovora savjesti.

2.1. Tužitelj ističe kako pogrešno zaključuje tuženik da bi, s obzirom na doneseni zakon u travnju 2023, poziv tužitelju morao biti vidljiv u sustavu Gosusluge. Naime, unatoč i nakon stupanja na snagu ruskog saveznog zakona 127-FZ dana 10. travnja 2023 godine, duplikati poziva nisu vidljivi na osobnom računu pojedinca u Gosusluge niti su vidljivi u javno dostupnom popisu pojedinaca pozvanih u vojnu službu. Elektronički registar i web stranica na kojoj bi bili javno dostupni popisi pojedinaca pozvanih u vojnu službu, jer elektronički pozivi još uvijek ne funkcioniraju, te su tehnički uvjeti za provedbu zakona iz travnja 2023. trebali nastupiti tek od 01. studenog 2024 godine, ali je i to odgođeno za nakon 01. siječnja 2025. godine, te nema miješanog sustava papirnatih i elektroničkih poziva ili kopija papirnatih poziva na Gosusluge, kako to pogrešno smatra tuženik, a to dokazuju članci na koje se poziva i sadržaj kojih citira u tužbi.

2.2. Tužitelj navodi kako je pogrešno utvrđeno od strane tuženika da nije (bio) u opasnosti od mobilizacije samo zato jer je zemlju podrijetla napustio legalno koristeći se vlastitom putovnicom, a također je pogrešan zaključak da je zlorabio institut međunarodne zaštite u cilju kretanja prema drugim zemljama Europske unije (EU) odnosno Austrije i Njemačke.

2.3. Tužitelj navodi da je više puta tijekom postupka dosljedno navodio i objasnio razloge protivljenja ratu u Ukrajini (zahtjev od 08.02.2023., pitanje 46; zahtjev od 29.01.2024., pitanje 46) (jer ne želi ići u rat i ubijati nevine ljude, da to nije pravedno, da rat u Ukrajini nije pravedan rat, da Ukrajina njima nikada ništa loše nije napravila, da je išao protiv vlasti) koji razlozi spadaju u razloge političkog mišljenja i osobno moralno-etičke prirode. Povrh toga naveo je i da mu religija ne dozvoljava ratovati, što je i uvjerljivo objasnio (zapisnik pitanje 29, 45, 46) jer da mu vjera i njegovo osobno uvjerenje zabranjuje ubijati ljude, da može ratovati samo ako napadaju njegovu zemlju, obitelj i imovinu, da u Kuranu piše da ako musliman ubije nevinog čovjeka, da je ubio čovječanstvo, da njihovi imami govore da je to (rat u Ukrajini) sveti rat, džihad, ali on smatra suprotno tome, da to nije „naš rat”, da muslimanske zemlje imaju svoje vojske i ratuju zato jer stradavaju i jer se njih napada te da je uvjeren da jedan čovjek ne može tek tako ubiti drugog čovjeka. Ističe da je time jasno izrazio i svoja vjerska uvjerenja na koja ne utječe činjenica kako druge muslimanske države i drugi muslimani vide svoju vjeru, jer je opće poznato da među muslimanima postoje mnoge frakcije i različita tumačenja, koja nisu od tužitelja prihvaćena vjerska shvaćanja niti mu se mogu nametati. Stoga smatra pogrešnim od strane tuženika ne prihvaćanje razloga odbijanja mobilizacije i odbijanja sudjelovanja u ratu u Ukrajini.

2.4. Nadalje, pogrešnim smatra zaključak tuženika da nije vjerojatno da bi bio proganjan ili izložen ozbiljnoj nepravdi u slučaju povratka u Rusku Federaciju, jer kao vojni obveznik i rezervist u slučaju mobilizacije i izvanrednog/ratnog stanja mora biti dostupan vojnim vlastima, javiti svaku promjenu adrese i ne napuštati zemlju. Sve navedene obveze je on povrijedio te s obzirom na činjenicu pokušaja odlaska putem Bjelorusije i kasnijeg odlaska putem Turske te daljnje izbivanje preko 2 godine, vojnim vlastima jasno je da tužitelj izbjegava primitak poziva, što je kažnjivo po čl. 328 st. 1 i dr. Kaznenog zakona Ruske Federacije i kaznom zatvora.

2.5. Smatra povrijeđenima i pogrešno primijenjenima odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: ZMPZ), na koje se poziva, kao i načela upravnog postupka, posebno odredaba članka 8. i 31. Zakona o općem upravnom postupku („Narode novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje. ZUP).

2.6. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove pružene pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako odbija kao netočne navode tužitelja s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima („Nerodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

3.1. U odnosu na navod članka Jutarnjeg lista od 13.04.2023. o novim pravilima za mobilizaciju navodeći da dostava poziva ne mora biti osobna već se može obaviti i preko člana kućanstva, tuženik ističe da je ulaskom u navedeni članak utvrdio da se takav tekst ne nalazi u spomenutom članku već se govori o dostavi elektroničkih poziva. Nadalje, razvidno je da poziv mora biti uručen osobno i potpisan u protivnom na obrascu ne bi niti stajala rubrika za potpis. Nadalje, poziv čiju je sliku priložio tražitelj (a koji mu nije uručen osobno) ima datum od 17.10.2022. a Rusku Federaciju napustio je 30.11. 2022. što ne bi bilo moguće da izbjegava poziv na mobilizaciju. Prema članku 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju C31 napuštanje, a samim time i povratak u Rusku Federaciju može biti ograničeno u slučaju državljanina koji ima pristup dokumentima s oznakom tajnosti ili državnoj tajni, primio je poziv za služenje vojnog roka, pritvoren je zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela, osuđen je za počinjenje kaznenog djela, napuštanjem države izbjegava ispunjenje obveza danih od strane suda ili je namjerno predočio lažne informacije kod napuštanja države. Dodatno, prema izvješću Reutersa, Rusija je završila djelomičnu vojnu mobilizaciju 31. listopada 2022. godine te su prestale sve aktivnosti vezane uz mobilizaciju građana rezervista. Dana 11.04.2023. godine glasnogovornik predsjednika [adresa], JV, komentirajući prijedlog o izmjenama Zakona o vojnoj dužnosti i službi potvrdio je da neće postojati drugi val mobilizacije. lsto je izjavio i predsjednik [adresa], TV, u svom obraćanju za kraj 2023. godine kada je naveo kako novog vala mobilizacije neće biti jer je broj vojnika u Ukrajini dosegnuo 600 tisuća što je dovoljno za obranu ruskih interesa.

3.2. Tuženik predlaže da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja, pozivom na stajalište koje je zauzeo i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine.

3.3. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 4. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, te sudskog tumača za ruski jezik održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušan tužitelj na okolnosti iz tužbe, uz tučala za ruski jezik.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 29. siječnja 2024. (zapisnik KLASA: UP/I- 216-03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-213-24-3), a isti je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/24-06/1385, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 22. listopada 2024.

9.1. Tuženik obrazlaže da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj u tom smislu ističe da je vidljivo iz podataka spisa da je tužitelj u više navrata zlouporabio institut međunarodne zaštite, te da je namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj podnio s ciljem sekundarnog kretanja prema drugim državama Europske unije u ovom slučaju Savezne Republike Njemačke i Republike Austrije.

9.2. U odnosu na navode tužitelja da se boji da će biti poslan na ratište u Ukrajinu tuženik navodi izjave tužitelja na saslušanju te sadržaj predočene slike poziva koju je navodno fotografirala njegova supruga, te zaključuje kako isti izgledom i sadržajem ne odgovara izgledu poziva za mobilizaciju propisanim Pravilnikom o regrutaciji državljana Ruske Federacije, vezano za mobilizaciju, raspoređenih u vojne postrojbe (namijenjene posebnim sastavima), za vojnu službu na vojnim dužnostima koje su predviđene ratnim stanjima ili upućivanju na rad na položaje civilnog osoblja Oružanih snaga Ruske Federacije, drugih postrojbi, vojnih formacija, tijela i specijalnih snaga, a budući da je tužitelj više od mjesec dana nakon neuspjelog uručenja poziva legalno napustio zemlju podrijetla zračnim putem, navedeno ne bi bilo moguće ukoliko se nalazi na popisu za mobilizaciju, jer se sukladno Zakonu o ulasku i izlasku iz Ruske Federacije osobama s vojnim pozivima može ograničiti napuštanje zemlje podrijetla, stoga objašnjenje tužitelja tuženik nije prihvatio uvjerljivim i vjerodostojnim te kontradiktornim samim navodima tužitelja. Okolnosti vezane za pokušaj uručenja poziva na adresu na kojoj nema prijavljeno prebivalište, te činjenicu da njegov poziv nije vidljiv u središnjem informacijskom sustavu, budući da je kao osoba koja je služila vojni rok ishodila putnu ispravu u kolovozu 2022. i bez problema napustio državu tuženik je ocijenio nevjerodostojnima. Pozivanje tužitelja na vjerska uvjerenja također nisu prihvaćena uz obrazloženje da je sukladno odredbama članak 59. t. 3. Ustava Ruske Federacije imao pravo na služenje civilnog vojnog roka zbog svojih vjerskih uvjerenja, ali je odslužio vojni rok i tijekom služenja napredovao unutar svojih jedinica što je kontradiktorno navodima da se sukladno vjerskim i osobnim uvjerenjima protivi ratovanju kao takvom.

9.3. U procjeni budućeg rizika ističe se da se tijekom postupka tužitelj nije izjasnio kao politična osoba te nije naveo da je pripadnik antivladine organizacije ili da je aktivno sudjelovao u antivladinim aktivnostima koje bi ga stavile u fokus sigurnosnog aparata. Također, uz utvrđenu nevjerodostojnost poziva treba uzeti u obzir činjenicu da je TV u više navrata potvrdio da će se mobilizirati osobe s prijašnjim vojnim ratnim iskustvom što tražitelj nema, a prema posljednjim izvješćima nakon terorističkog napada u koncertnoj dvorani Crocus City Hall u blizini Moskve broj osoba koje su dragovoljno pristupile oružanim snagama Ruske Federacije se drastično povećao. Pozivom na odredbe članka 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju, tuženik navodi da iako je tužitelj naveo da je na popisu za mobilizaciju on je legalno i bez problema napustio zemlju podrijetla što potvrđuje nevjerodostojnost samog poziva i nepostojanje zapreka za siguran povratak u zemlju podrijetla.

9.4. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 38. stavka 1. točke 3. u vezi sa člankom 20. i 21. ZMPZ-a, a u odnosu na obvezu napuštanja EGP-a tuženik obrazlaže da je određeni rok primjeren s obzirom na osobne okolnosti, prije svega činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22 i 151/22) unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite ima dovoljno vremena za napuštanje EGP-a.

10. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. ZMPZ-a ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. ZMPZ-a propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dovedeno u pitanje, pa slijedom navedenog i primjena materijalnog prava.

14. Naime, u upravnom sporu izvedenim dokazima, saslušanjem tužitelja i dostavom izvornika poziva za dan 10. listopada 2024. (dostavljen sudu u preslici, podneskom od 7. prosinca 2024., a dan na uvid u izvorniku na raspravi) koji je preveden po sudskom tumaču, kako proizlazi iz raspravnog zapisnika od 4. travnja 2025. (str. 37. i 38. spisa), prema ocjeni suda dovedeni su u pitanje zaključci tuženika izneseni u osporenom rješenju da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a zbog pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja (osobe koje su odslužile vojsku, te su u strahu od mobilizacije, a protive se slanju u rat u Ukrajini iz vjerskih, političkih ili etičkih razloga), odnosno da ne bi bio izložen stvarnom riziku trpljenja ozbiljne nepravde, obzirom na navode sadržane u Izvješću EUAA, Russian Federation, Military service, glava 5, izbjegavanje poziva, dezerterstvo i odbijanje naredbe, koje citira tužitelj u tužbi (str. 10. prvi odlomak).

15. Ispitan pred ovim sudom tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod navoda koje je iznosio u postupku pred tuženikom, a koji su sadržani u zapisniku o zahtjevu i zapisniku o saslušanju.

15.1. Nadalje, odgovarajući na upite suda i opunomoćenika stranaka tužitelj je iskazao da je poziv (koji je u izvorniku predan sudu na uvid na raspravi) primio mjesec dana prije podnošenja tužbe. Taj je poziv njegov brat predao nekom čovjeku koji je prolazio kroz Hrvatsku i to na način da je došao do Porina i tamo mi predao poziv. Poziv je dostavljen u stan odnosno stavljen je na prorez na vratima stana. Vlasnik stana je njegov otac, a nalazi se u gradu [adresa], stan 21, na kojoj adresi je i privremeno prijavljen te je i u vojnoj evidenciji u vojnom uredu Ingušetiji gdje je navedeno da živi tu. Ne sjeća se kada je njegov brat došao u posjed navedenog poziva, međutim, da mu ga je odmah poslao kada ga je uzeo. Budući da je u trenutku zaprimanja poziva već protekao datum naznačen na istome, kada se trebao javiti, tužitelj je iskazao da zna da ukoliko se vrati u Rusku Federaciju da će ga odmah odvesti jer znaju gdje živi, on se u [adresa] rodio i u kontaktu je s bratom i ocem koji mu govore da na obje adrese dolaze ljudi i da se ne vraćam natrag. Ne zna objasniti činjenicu da je sada dobio drugi poziv jer nije bio u Ruskoj Federaciji kada je došao drugi poziv, a vezano za prvi poziv on je tada bio doma, međutim se sakrio te je njegova žena zaprimila poziv za njega i isti fotografirala, a već 5 dana nakon toga bio je u Bjelorusiji.

15.2. Odgovarajući na pitanja opunomoćenice tužitelja vezano za dostavu prvog poziva (od 17. listopada 2022.) tužitelj je iskazao da su na njihova vrata došla dva muškarca, on se odmah sakrio, a supruga je otvorila vrata, pitali su za njega, supruga je odgovorila da ga nema te joj nisu fizički uručili poziv jer njega nije bilo doma, a ona ih je zamolila može li fotografirati poziv, što su oni dozvolili. U stan nisu ušli jer po zakonima ne smiju ulaziti ako je žena sama doma. Ne zna kako su ti ljudi bili obučeni, u običnim crnim uniformama, pretpostavlja da se radi o policajcu zaduženom za taj okrug i još jednoj osobi. Nadalje, tužitelj je iskazao pojašnjavajući svoju izjavu da su mu brat i otac rekli da ga neki ljudi traže, da se radi o ljudima iz vojnog ureda, međutim da ni njegov otac i brat više ne žive na toj adresi, otac je otišao živjeti u [adresa], a brat na neku drugu adresu. Oni imaju dvije adrese te je on prijavljen na adresi [adresa] ali je živio u [adresa], a ova adresa [adresa] se nalazi u sjevernoj Osetiji. To je bivša Ingušetija. Nakon odlaska iz Rusije nije kontaktirao s ruskim vlastima, ne želi s njima imati nikakav kontakt, nikakve odnose, to su ljudi koji ga žele poslati na ratište umrijeti, uostalom mrzi ih. Osim toga njegov brat je zbog tog rata postao invalid. Iskazao je da je tijekom služenja vojnog roka bio komandant za upravljanje bojnim strojevima i zna rukovati oružjem i pucati te je kasnije postao i narednik, to je sve navedeno u vojnoj knjižici, a metalna pločica s brojčanim oznakama na poleđini vojne knjižice je osobni broj čovjeka po kojem ga se može naći i identificirati u slučaju smrti.

15.3. Odgovarajući na upite opunomoćenika tuženika može li objasniti zašto se prije nije pozvao na navedeni poziv, obzirom na to da je isti bio umetnut u vrata, a datum je za 10.10.2024. dakle prije donošenja rješenja, tužitelj je iskazao da je poziv dobio tek kada je doneseno negativno rješenje, o tome je obavijestio odvjetnicu, ali najbitnijim smatra vojnu knjižicu u kojoj je navedeno njegovo vojno zvanje i dužnost. Brat mu je odmah čim je vidio poziv isti slikao i poslao sliku, a na daljnji upit zašto sliku nije prije pokazao ili barem rekao za poziv, iskazao je da je to sve bilo kasnije. Ne sjeća se točno kada mu je brat rekao za poziv, misli da se radi o prosincu.

15.4. Vezano za činjenicu da pozivi (dva) ne nalikuju jedan drugome, tužitelj je iskazao da ne postoji standardni obrazac poziva, sada su ovakvi, za godinu dana možda će biti drugačiji. Na upit kako to da prvi poziv nije ostavljen u vratima, tužitelj je iskazao da se stalno nešto mijenja te se pozivi mogu uručiti na razno razne načine, može ga se uručiti osobno osobi, može ga se poslati poštom ili e-mail-om ili preko aplikacije Gosuslugi, a mogu osobu zaustaviti na cesti i uručiti ti poziv i odmah poslati na ratište. Sliku poziva na Gosuslugi nije dobio, a vezano za pitanje kako objašnjava da niti jedan poziv nije uručen iskazuje da je drugi poziv bio u vratima.

15.5. Na konstataciju tuženika da niti drugi poziv ne odgovara obrascu poziva kako bi trebao izgledati, tužitelj iskazuje da je to Rusija, sa ciljem da se ljude pošalje na ratište oni mogu napisati bilo što, bitno je samo da se uruči od strane vojnog ureda. Bez obzira na poziv on je u vojnoj evidenciji te će ga se u svakom slučaju poslati na ratište, bez obzira na to što se radi o djelomičnoj mobilizaciji, jer ima i zvanje i dužnost. Na daljnju konstataciju tuženika da je djelomična mobilizacija okončana te da niti jedan od ovih poziva nije uručen na valjani način tužitelj je iskazao da djelomična mobilizacija nije završena i da nije donesen službeni zakon o završetku, te da se ljude mobilizira svaki dan.

15.6. Na poseban upit suda obzirom na datume u dva poziva i činjenicu da se radi o dugom vremenu u kojemu izbiva iz Ruske Federacije, ima li saznanja da su službena tijela poduzela neke radnje zbog neodazivanja navedenim pozivima npr. izdan nalog za uhićenje i slično, tužitelj je iskazao da ako bi i bio pokrenut nekakav postupak oni sigurno to ne bi navodili niti rekli uostalom mogu napisati što god žele, a brata su već poslali na ratište i učinili invalidom. Između ostalog otac mu je jasno rekao da se ne vraća jer mu prijeti opasnost.

16. U konkretnom predmetu sud je iskaz tužitelja uz činjenicu da je tijekom spora zaprimio poziv koji je u izvorniku dao na uvid sudu, a sadržaj koje ga je preveden po ovlaštenom sudskom tumaču i naznačen u raspravnom zapisniku ocijenio takvim da dovode do drugačije odluke u upravnoj stvari.

16.1. Naime, na navedenom pozivu naznačeno je:

„ "Državljaninu EVV, godina rođenja 1990. koji živi na adresi grad [adresa] poziv serija IN broj 0624

U skladu s federalnim zakonom "o vojnoj obavezi vojnoj službi" obavezni ste 10. listopada 2024. godine u 09,30 javiti se u Vojni ured grada Nazranja

i nazranovskog okruga na adresi [adresa] kako bi se proveo medicinski pregled te obavila komisija za novačenje. Sa sobom morate imati osobnu iskaznicu (bilo koji drugi dokument na temelju kojeg je moguće utvrditi identitet) kao i vozačku dozvolu (ako ju posjedujete).

Vojni povjerenik grada [adresa] i nazranovskog okruga E i potpis nečitljiv. Ovjereno okruglim pečatom Ministarstva obrane Ruske federacije Vojni ured Republike Ingušetije.

Na poleđini poziva su obaveze osobe koja podliježe pozivu za služenje vojnog roka 1. U skladu s federalnim zakonom od 28. ožujka 1998. godine broj 53-F3 " o vojnoj obavezi i vojnoj službi" osobe koje nisu rezervisti obavezne su javiti se po pozivu vojnog ureda na medicinski pregled na zasjedanje komisije za novačenje kako bi se utvrdili podaci u vojnoj evidenciji ili kako bi se poslalo u vojnu jedinicu da prođu služenje vojnog roka (slanje na civilno služenje vojnog roka). Sa sobom moraju imati potvrdu osobe koja podliježe pozivu na služenje vojnog roka, osobnu iskaznicu (drugi dokument na temelju kojeg je moguće utvrditi identitet) državljana ruske federacije i druge dokumente navedene u pozivu.

2. U slučaju da se osoba ne javi u roku navedenom u pozivu vojnog ureda i to bez opravdanih razloga kako bi se provele mjere smatra se osobom koja odbija poziv na služenje vojnog roka te će ista snositi odgovornost u skladu sa zakonom ruske federacije. Opravdanim razlozima za nejavljanje po pozivu vojnog ureda uz uvjet da isto mogu papirnato potvrditi su – bolest ili ograničenje povezano sa gubitkom radne sposobnosti – teško zdravstveno stanje oca, majke, supruge, supruga, sina, kćeri, brata, sestre, djeda, bake ili posvojene djece ili prisutnost na sahrani istih – zapreka koja je nastala uslijed više sile ili druga okolnost koja ne ovisi o volji te osobe koju se zove – drugi razlozi koje komisija za novačenje ili sud smatra opravdanim. Po isteku postojanja opravdanih razloga osoba se odmah mora javiti u vojni ured a da joj se ne šalje dodatni poziv.

Članak 328. odbijanje služenja vojnog i civilnog roka (kazneni zakon ruske federacije).

1. odbijanje poziva na služenje vojnog roka u slučaju nepostojanja zakonskih osnova za oslobođenje od služenja kažnjava se novčanom kaznom u iznosu do 200.000 rubalja ili u iznosu plaće ili drugog prihoda osuđenika za period do 18 mjeseci ili uhićenjem (pritvor) od 3-6 mjeseci ili kaznom zatvora do 2 godine.“

17. Slijedom navedenog, okolnosti koje je tuženik utvrdio u postupku koji je prethodio ovom sporu, a koje se tiču nevjerodostojnosti prethodnog poziva upućenog tužitelju kao i razloga napuštanja zemlje podrijetla i zlouporabe postupka međunarodne zaštite, imajući u vidu nove činjenice koje su utvrđene tijekom spora, a odnose se na dostavu drugog poziva, sadržaj kojega je prethodno citiran i prema kojemu je tužitelj evidentno osoba od interesa vojnim vlastima u Ruskoj Federaciji, te iskaz tužitelja koji je prema ocjeni suda dosljedan, dovoljno jasan, određen i sigurnog iskazivanja, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, na način kako je to utvrdio tuženik u postupku koji je prethodio ovom sporu, dovedeno je u pitanje.

17.1. Okolnosti o kojima je iskazivao tužitelj kada je naveo kako smatra da bi bio poslan na ratište u Ukrajinu, sud je također prihvatio osnovanima. Radi se o ponovljenim navodima, isticanima u postupku pred upravnim tijelom, o kojima se očitovao tuženik cijeneći iste nevjerodostojnima, obzirom na zaključak tuženika o nevjerodostojnosti prethodnog poziva (obzirom na formu, sadržaj i ne/uručenje) i nevjerodostojnosti iskaza tužitelja o razlozima protivljenja ratu u Ukrajini iz vjerskih i moralnih razloga, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj služio vojni rok te je i napredovao (narednik), dok je istovremeno postojala mogućnost civilnog služenja vojnog roka.

17.2. Ovakve zaključke tuženika sud za sada ne može prihvatiti valjanima niti dostatnima za odbijanje zahtjeva tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, jer je prema ocjeni suda tužitelj upravo kao osoba koja je služila vojni rok i ima čin narednika, kao osoba s vojnim znanjima i sposobnostima u kategoriji osoba koje bi mogle biti obuhvaćene mobilizacijom, slanjem na ratište.

17.3. Razlozi koje navodi tuženik kada ističe da su djelomičnom mobilizacijom obuhvaćene osobe s prethodnim ratnim vojnim iskustvom te pozivanje na navode javnih istupa visoko rangiranih osoba u Ruskoj Federaciji, pa i samog predsjednika DV, obzirom na protek vremena od tih izjava (2023.) i dugotrajnost sukoba, a imajući u vidu sadržaj izvješća na koja se detaljno poziva tužitelj i koja citira u tužbi o daljnjim slanjima osoba na ratište u Ukrajini, koja su u suprotnosti sa navodima tuženika, stoga je sud iste ocijenio takvima da na istima nije mogao temeljiti svoju odluku.

17.4. Vezano za činjenicu da je tužitelj zemlju podrijetla napustio 30.11.2022., dakle, nakon prvog poziva (17.10.2022.), a koju je tuženik cijenio odlučnom za zaključak da istu ne bi mogao legalno napustiti da se radi o vjerodostojnom pozivu, napominje se da je odredbama Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju C31 koji citira tuženik propisana fakultativna mogućnost ograničenja napuštanja odnosno povratka (može biti ograničeno).

17.5. Imajući u vidu zaključke suda iznesene u ovoj presudi nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem supruge tužitelja, nakon što je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj: UsI-4991/24 u kojemu supruga tužitelja osporava odluku tuženika donesenu u predmetu njenog zahtjeva za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, budući da se zahtjev za međunarodnu zaštitu razmatra individualno, stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud odbio kao nepotrebno i nesvrhovito.

18. U konkretnom predmetu sud je utvrdio da činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom sporu nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, stoga je u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak.

18.1. U ponovnom postupku tuženik će provesti dodatni dokazni postupak na način da provjeri vjerodostojnost drugog poziva koji je tužitelj u izvorniku dao sudu na uvid i kojim tužitelj raspolaže, te detaljno razmotriti najnovija izviješća o stanju u Ruskoj Federaciji vezano za slanje vojnih obveznika na ratište u Ukrajinu, te nakon tako provedenog postupka imajući u vidu sve okolnosti koje je u konkretnom predmetu potrebno utvrditi ocijeniti da li su ispunjeni uvjeti propisani odredbama ZMPZ-a za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Ukoliko se utvrdi da su takve okolnosti utvrđene i da je zahtjev tužitelja osnovan, provesti daljnji postupak radi ocjene postojanja eventualnih razloga isključenja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, na način da se zatraži i provede sigurnosna provjera pred nadležnom Sigurnosno - obavještajnom agencijom, te sukladno utvrđenom donijeti novo rješenje.

18.2. Napominje se tuženiku da je u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

19. Imajući u vidu odluku suda u konkretnoj upravnoj stvari, ostali navodi tužbe posebno se ne obrazlažu.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

20.1. Budući da je tužitelj osporeno rješenje ocijenio nezakonitim u dijelu koji se odnosi na odluku o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom, valjalo je poništit osporeno rješenje i u dijelu pod točkom II. izreke pobijanog rješenja.

20.2 Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

21. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na čl. 60. ZMPZ-a te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik), zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

21.1. Iz podataka zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema imovine i ne raspolaže novčanim sredstvima potrebnima za podmirenje troškova upravnog spora, a iz tijekom spora dostavljene dokumentacije o zaposlenju tužitelja (Ugovor o radu – str. 47. do 52. spisa) proizlazi da je tužitelj s danom 5.veljače 2025. zasnovao radni odnos te je Ugovorom utvrđena plaća u visini od 970,00 eura bruto, dok je ispitan pred sudom na okolnosti zaposlenja i osiguranja novčanih sredstava tužitelj iskazao da je do ročišta 4. travnja 2025. zaprimio jednu plaću u visini od 700,42 eura neto.

21.2. Odredbom članka 8. stavka 2. točke 1. Pravilnika propisano je da će se besplatna pravna pomoć odobrit, između ostaloga, ako ukupna novčana sredstva korisnika i članova kućanstva ne prelaze iznos proračunske osnovice. Prema stavku 6. članka 8. Pravilnika ako korisnik ostvaruje prihode u Republici Hrvatskoj od samostalnog ili nesamostalnog rada dužan je zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć priložiti isplatne liste i potvrdu poslodavca o prosječnoj neto plaći zadnja tri mjeseca.

21.3. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj ostvario svega jednu plaću u navedenom iznosu nema elemenata za utvrđenje prosječne plaće u zadnja tri mjeseca, a prihod ostvaren iz jedne plaće ukoliko se podijeli na tri mjeseca ne prelazi iznos utvrđen člankom 39. stavkom 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu („Narodne novine“ broj 149/24.) kojim je određena osnovica za obračun naknada i drugih primanja iz stavka 1. istoga članka u iznosu od 441,44 eura. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu, pa je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

21.4. Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

21.5. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude u dijelu pod točkama I. žalba nije dopuštena (čl. 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ove presude u dijelu pod točkama II. i III dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, Zagreb, Bukovačka 51

2. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, uz spis

3. U spis