Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Poslovni broj: P-780/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sutkinji u toga suda Sonji Čule Erceg kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, radi ovrhe-spora, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2025., održane u nazočnosti pun. tužitelja, dana 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Financijskom agencijom po zahtjevu za izravnu naplatu od dana 20. siječnja 2022. godine ovrhovoditelja OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split protiv ovršenika TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je donesen od strane javnog bilježnika Petra Ujevića, (pogrešno napisano u spisu piše KĐ) [adresa], pod brojem Ovrv-46/08.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.526,60 Eura tužitelju, a sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica TĐ, koju zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Matić&Poljak u Splitu, je 12. srpnja 2022. podnijela tužbu postupajući prema zaključku ovog suda poslovnog broja Ovr-161/2022-4, od dana 6. srpnja 2022. godine kojim je upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 11. Ovršnog zakona.

2. Tužbu ista podnosi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji je donesen od strane javnog bilježnika Petra Ujevića, [adresa], pod brojem Ovrv- 46/08, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 8. siječnja 2008. godine, kojim je naloženo ovršenicima da namire mjeničnu tražbinu u iznosu od 182.475,90 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 10. listopada 2008. god. pa sve do naplate, te da nadoknadi troškove postupka iznosu od 2.089,79 kuna, a da je zahtjev za izravnu naplatu s gore navedenom osnovom zaprimljen je u nadležnoj poslovnici FINA-e dana 20. siječnja 2022. godine u 08:57 sati. Tužiteljica u prvom redu ističu kako je navedeno rješenje neosnovano i nezakonito, odnosno ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje određeno pobijanim rješenjem o ovrsi te navodi kako su u konkretnom slučaju za zastaru cjelokupnog potraživanja ispunjene sve pretpostavke. Naime, da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je donesen od strane javnog bilježnika Petra Ujevića, [adresa], pod brojem Ovrv- 46/08, postalo je pravomoćno i ovršno dana 8. siječnja 2008. godine, a da pregledom dokumentacije na Financijskoj agenciji, tuženik nije do sada podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika TĐ, te slijedom te informacije ovršenici/tužiteljici TĐ od 2008. godine, pa do dana podnošenja tužbe nisu bili blokirani računi niti je provedena prisilna naplata temeljem osnove tuženika te da je time tuženik provodi postupak prisilne naplate temeljem rješenja o ovrsi koje je izgubilo karakter ovršnosti protekom roka od 10.godina.

3. Stoga, u tužbi se navodi kako je razvidno kako je nastupila zastara tražbine koja je određena ovršnom ispravom, te kako je tuženik , mogao u tom roku zahtijevati ispunjenje tražbine, a podnošenjem osnove na izravnu naplatu tuženik zlouporabi svoja prava te nastoji zahtjevom za izravnu naplatu naplatiti svoju zastarjelu tražbinu, a kojom se izlaže institutu stjecanja bez osnove pa da su u ovom predmetu ispunjeni uvjeti iz članka 50. Ovršnog zakona i to stavak 3., 5., 11. , te članka 53. OZ-a , odnosno da je nastupila apsolutna zastara zahtjeva za prisilnu naplatu tražbine, kao i sporednih troškova, kamata obzirom na protek roka iz članka 233. i čl. 236. Zakona o obveznim odnosima pa se predlaže naslovljenom sudu donijeti temeljem Ovršnog zakona.

4. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od Fine za tužiteljicu, zahtjeva za izravnu naplatu od 20. siječnja 2022. godine, dopisa punomoćnika tuženika Financijskoj agenciji od 12. siječnja 2022., prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 25. studenoga 2008. godine, rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv- 46/08 od 10. prosinca 2008. godine i preslike mjenice serije A 03664814.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev. Naveo je da je tužiteljica u svojstvu zakonskog zastupnika trgovačkog društva JI-KID d.o.o., kao korisnika kredita, s prednikom tuženika kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu br. 343/03, kojim je trgovačkom društvu JI-KID d.o.o. stavljen na raspolaganje iznos od 120.000,00 kn, a kao sredstva osiguranja navedenog kredita izdane su dvije javnobilježnički ovjerene Izjave o zapljeni računa korisnika kredita, te četiri bjanko akceptirane mjenice s avalom tužiteljice i njezinog supruga CĐ. Nakon sklapanja spomenutog Ugovora o kreditu tužiteljica je s prednikom tuženika sklopila i dodatke br. 1, 2, 3 i 4 Ugovoru o kreditu br. 343/03, a kojima je odobreni iznos povećan na 150.000,00 kn i produžen rok korištenja sredstava.

6. Nadalje, navodi se kako s obzirom da kredit nije bio uredno otplaćivan, prednik tuženika je bio primoran ishoditi donošenje rješenja o ovrsi protiv tužiteljice i njezinog supruga CĐ, a da je spomenuto rješenje o ovrsi doneseno je od strane javnog bilježnika Petra Ujevića iz [adresa] dana 10. prosinca 2008. godine pod poslovnim brojem OVRV-46/08, a postalo je pravomoćno 8. siječnja 2009. godine, a da je u konkretnom slučaju nastupio prekid zastare podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji stoga zastara potraživanja nije mogla opet početi teći sve dok je trajao postupak izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno do dana kad je Financijska agencija postupila po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20) 6. kolovoza 2018. godine, i isknjižila predmetno rješenje o ovrsi iz očevidnika redoslijeda naplate. Zastara je ponovno prekinuta unutar desetogodišnjeg zastarnog roka podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji dana 20. siječnja 2022. godine.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora tužbu i neosnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu br. 343/03 zaključenim između Splitske Banke d.d. (kasnije tuženik OTP d.d.) i JI-KID Imotski, te Dodatak br. 1., 2., i 3.

8. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja podnesenog na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je pod poslovnim brojem Ovrv-46/08 10. prosinca 2008. godine donio Petar Ujević, javni bilježnik u [adresa].

9. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem isprava očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od Fine za tužiteljicu zahtjeva za izravnu naplatu od 12. siječnja 2022. godine, dopisa punomoćnika tuženika Financijskoj agenciji od 12. siječnja 2022. godine, prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 26. studenoga 2008., rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-46/08 od 10. prosinca 2008. godine i preslike mjenice serije A 03664814 te čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu br. 343/03 zaključenim između Splitske Banke d.d. (kasnije tuženik OTP d.d.) i JI-KID Imotski, te Dodatak br. 1., 2., i 3.

10. Zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr- 173/2022-6 od 18. srpnja 2022. godine tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/

11. Propisano je člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ-a da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

12. Propisano je člankom 210. stavkom 2. OZ-a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).

13. Dakle, tužitelj je u ovršnom postupku, a u kojem je upućen pokrenuti ovu parnicu, svoje protivljenje prijenosu i pljenidbi, odnosno svoju tvrdnju o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa argumentirao tvrdnjom o nastupanju zastare tuženikove tražbine. Zbog toga ga je sud i uputio pokrenuti ovu parnicu, kako bi se u parnici provjerila istinitost tužiteljevih tvrdnji o tome da je nastupila zastara tuženikove tražbine.

14. Propisano je člankom 55. stavkom 1. OZ-a da će sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice.

15. Dakle, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen na temelju članka 55. OZ-a, ovršenik (tužitelj) može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (članak 55. stavak 3. OZ-a). Stoga je sud, imajući na umu okvir raspravljanja u ovoj parnici zadan u ovršnom postupku, u ovoj parnici raspravljao isključivo o zastari tuženikove tražbine, a ne i o razlozima iz članka 50. stavka 1. točke 3. i 5. OZ-a, koje je tužitelj prezentirao tek u ovoj parnici.

16. Prilikom donošenja odluke o stranačkom sporu, odnosno o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom trebalo je, a uzimajući u obzir tvrdnju tužitelja utvrditi je li nastupila zastara tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-46/08 od 10. prosinca 2008. godine, odnosno je li tražbina tuženika prema tužitelju zastarjela, pa je li prestalo pravo tuženika zahtijevati ispunjenje obveze.

17. Propisano je člankom 233. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. S obzirom na to, tražbina iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika zastarijeva u roku od deset godina.

18. Prema članku 215. stavku 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

19. Rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-46/08, postalo je pravomoćno 8. siječnja 2008. godine, a zastara počinje teći od dana 9. siječnja 2008. godine do 9. siječnja 2018. godine, kada nastupa apsolutni rok zastare temeljem članka 233. ZOO-a

20. Iz dokumentacije u spisu razvidno je kako je u konkretnom slučaju zahtjev za izravnu naplatu s gore navedenom osnovom zaprimljen je u nadležnoj poslovnici FINA- e dana 20. siječnja 2022. godine u 08:57 sati, a u spis nema nikakvih podataka da je tuženik ikakvom radnjom - Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je donesen od strane javnog bilježnika Petra Ujevića, [adresa], pod brojem Ovrv- 46/08, postalo je pravomoćno i ovršno dana 8. siječnja 2008. godine, tuženik nije do toga dana podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika TĐ, a do toga dana nisu TĐ bili blokirani računi niti je provedena prisilna naplata temeljem osnove tuženika.

21. Slijedom navedenog, razvidno je da je nastupila zastara tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud proglasi ovrhu (pljenidbu i prijenos na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 20. siječnja 2022. godine) nedopuštenom. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen te je i presuđeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, članka 155. ZPP-a te uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi u iznosu od 1.459,95 eura.

23. Sukladno članku 155. ZPP-a, u vezi s Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tužitelj naknadi trošak sastava tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 Eura i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu koje je održano 4. ožujka 2025. godine u iznosu od 500,00 eura. Sud je dalje prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove podnesaka od 23. rujna 2022., te 7. prosinca 2022. godine, sve uvećano za PDV (25%) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,50 Eura.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Makarska, 18. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Sonja Čule Erceg

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.