Poslovni broj 5 Kž-319/2023-6. 

                           

                               

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU  

                  SLAVONSKI BROD                                           Poslovni broj 5 Kž-319/2023-6. 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. A., zbog kaznenog djela protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21. i 114/22 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 17. kolovoza 2023., poslovni broj K-524/2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Općinski sud u Splitu, presudom od 17. kolovoza 2023., poslovni broj K-523/2023., proglasio je krivim okrivljenika M. A., zbog kaznenog djela protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., te ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. 

 

2. Na temelju članka. 54. KZ/11. u izrečenu zatvorsku kaznu se uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 6. studenog 2022. godine.

 

3. Na temelju članka 40. stavak 5. KZ/11. okrivljeniku je izrečena novčana kazna u visini od 250 dnevnih iznosa pri čemu se jedan dnevni iznos utvrđuje u visini od 36,67 EUR-a, odnosno 267,67 kuna što iznosi 9.167,50 eura, odnosno 69.072,53 kuna.

 

4. Na temelju članka 43. stavak 2. KZ/11., ukoliko okrivljenik M. A. ne isplati novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude, novčana kazna zamijeniti će se radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni sa četiri sata rada. Ukoliko okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se sukladno članku 43. stavak 3. Kaznenog zakona, kaznom zatvora.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavak  2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN – 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22.  dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 663,61 EUR-a odnosno 5.000,00 kuna što predstavlja sudski prosjek.

 

6. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 467. točka 1. u svezi s člankom 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. državni odvjetnik smatra da  i dalje ostaje nejasno je li prvostupanjski sud činjenične navode iz optužnice ("zbog čega su se ove osobe oko 40 minuta prevozile zbijene u vrlo skučenom i zagušljivom prostoru, nisu bile vezane sigurnosnim pojasom, a šestorica od njih prevozili su se u prtljažniku vozila, svjestan da time ugrožava njihove živote i zdravlje i da je takav prijevoz za njih nehuman i ponižavajući") izostavio jer u postupku uopće nisu dokazani ili su oni dokazani ali za prvostupanjski sud pravno nevažni.

 

10. Istina, prvostupanjski sud, ako je smatrao da se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavak 1. KZ/11., a očigledno jeste, nije trebao izdvojiti rečene činjenične navode iz optužnice osim dijela (svjestan da time ugrožava njihove živote i zdravlje i da je takav prijevoz za njih nehuman i ponižavajući), jer se radi o navodima koji predstavljaju obilježje kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11., no i pored toga ne čini rečenu bitnu povredu ZKP-a odnosno ne čini pobijanu presudu nerazumljivom kako to tvrdi ODO.

 

11. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da se i pored ovakvog, nesporno utvrđenog načina prevoženja imigranata, a kako je to opisano u optužnici, i dalje radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavak 1. KZ/11. a ne stavku 2., jednako kao i  kada je ispustio rečene činjenične navode i okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

 

12. Dakle, prema prvostupanjskom sudu, prevoženi imigranti s obzirom na način prevoženja i vrijeme provedeno u vozilu (četrdesetak minuta), nisu objektivno bili izloženi toliko snažnom trpljenju i patnji i njihovi životi i tijelo nisu dovedeni u opasnost da bi se radilo o kaznenom djelu iz članku 326. stavak 2. KZ/11., nego ipak o stavku 1., što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

13. Prema tome, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne čini rečenu bitnu povredu odredaba ZKP/08., jer dalje dovoljno jasne i razumljive razloge na kojima se zasniva presude. 

 

14. U odnosu na povredu zakona na koju ukazuje ODO, valja reći da prvostupanjski sud nije počinio rečenu povredu. Naime, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud na temelju zakonito provedenog postupka sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te sa sigurnošću našao dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11., a ne iz stavka 2., kako to tvrdi državno odvjetništvo. Dakle, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio zakon.

 

15. Glede odluke o kazni ODO smatra da je prvostupanjski sud trebao okrivljenika osuditi na strožu kaznu zatvora unutar zakonskog okvira propisanog za kvalificirano kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11., posebno vodeći računa o otegotnim okolnostima kao što su društvena opasnost ovakvih kaznenih djela i okrivljenikovu bezobzirnost prema ljudima čiju je tešku životnu situaciju iskoristio radi vlastitog bogaćenja, te ugroženost velikog broja ljudi.

 

16. Ispitujući odluku o kazni kao i prigovore iz žalbe ODO-a ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega procjena za koju se zalaže ODO nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pogledu kao olakotne okolnosti cijenio okrivljeniku doprinos utvrđivanju činjeničnog stanja, korektno i suradno držanje tijekom postupka te raniju neosuđivanost, a kao otegotne okolnosti veliku upornost prilikom izvršenja kaznenog djela koja se ogleda u činjenici da je došao čak iz Italije na nepoznato područje te značaj i stupanj povrede zaštićenog dobra.

 

17. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je okrivljenika  za počinjeno kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11., ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, s tim da mu je u izrečenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2022. uračunao u izrečenu kaznu zatvora, te na temelju članka 40. stavak 5. KZ/11. izrekao sporednu novčanu kaznu u visini od 250 dnevnih iznosa pri čemu se jedan dnevni iznos utvrđuje u visini od 36,67 EUR-a / 267,67 kn, što dalje iznosi 9.167,50 EUR-a / 69.072,53 kn, a ukoliko ne plati novčanu kaznu u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, novčana kazna će se zamijeniti radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni za četiri sata rada. Ukoliko pak okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se sukladno članku 43. stavak 3. KZ/11. kaznom zatvora. Ovako izrečena kazna zatvora uz sporednu novčanu kaznu, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda je podobna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa strože kažnjavanje za koje se zalaže ODO nije osnovano.

 

18. Budući navodi podnesene žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

 

 

Slavonski Brod, 13. studenog 2023.

 

                                                                                           Predsjednik vijeća

 

                                                                                                     Mile Soldo