REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5584/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/256, URBROJ: 512-2501-23-13 od 09. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/256, URBROJ: 512-2501-23-13 od 09. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/21-01/1011, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 02. kolovoza 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći kako je podnio zahtjev za priznavanjem statusa za konkretno vremensko razdoblje i to od 15. srpnja 1991. do 14. listopada 1991., a ne kako se netočno navodi u rješenju „za vrijeme od 15. srpnja 1991 do listopada1991. godine, odnosno za kontinuirano vremensko razdoblje provedeno u naoružanim odredima Narodne zaštite i postrojbi MUP-a u vremenu od 15. srpnja 1991. do 31. siječnja 1992. Osporava zaključak upravnih tijela da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 3. stavka 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinsko rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR), smatra da su neistiniti navodi sadržani u ratnom putu pripadnika Narodne zaštite (dalje: NZ) Velika Gorica, a iz kojeg bi proizlazilo da nisu sudjelovali u izravnom oružanom otporu agresoru na bojišnici, te nisu bili izloženi granatiranjima, zasjedama i okruženjima. Navodi da je tijekom postupka dostavio popis od desetak imena, koji potvrđuju da se u traženom vremenskom razdoblju nalazio s njima u postrojbi i sudjelovao u svim aktivnostima pružanja oružanog otpora agresoru, a za što je pripadnicima NZ Šćitarjevo priznat status hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti naoružanim odredima NZ.

3.1. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže osporeno rješenje staviti izvan snage.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je pobijano rješenje doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: UsI-3284/2022-7 od 26. rujna 2023.

4.1. Poziva se na odredbe članka 3. ZHBDR-a i članak 179. točku a) ZHBDR-a te ističe da je vidljivo iz spisa da tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika NZ Velika Gorica kao pripadnik MO Ščitarjevo, ali posjeduje iskaznicu pripadnika NZ, da ima utvrđen status branitelja iz Domovinskog rata ali ne u spornom razdoblju. Nadalje, tuženik navodi da je tužitelju dana mogućnost sudjelovanja u postupku te spisu prileži njegova izjava dana na zapisnik iz koje je vidljivo da je izjavio da je bio pripadnik NZ MO Ščitarjevo u razdoblju od 15. srpnja do listopada 1991., obavljao je zadaće stražarenja i praćenja ljudi i vozila u smjeru vojarne „ V“, svakodnevno je bio na osiguranju prstena oko ex zračne luke „Pleso“ kako bi spriječio eventualni pokušaj izlaska JNA iz zračne luke, a 15. listopada 1991. dragovoljno je pristupio pričuvnom sastavu MUP-a PU Sisačko-moslavačke županije, ne posjeduje dokaz o zaduženju oružja, a sporadična pucnjava čula se iz smjera aerodroma „ K“, do borbenog djelovanja došlo je, po njegovoj izjavi prilikom pada vojarne u Velikoj Buni.

4.2. Tuženik navodi da su svjedoci KG i NG potvrdili izjave tužitelja glede obavljanja navedenih zadaća, te su također izjavili da konkretnih borbenih akcija nije bilo već su preventivno djelovali. Svjedok KG je izjavio da je izvršavao zadaće noćne ophodnje, obilazak blokadnih punktova te obilazak stanovništva, a da je iz ratnog puta pripadnika NZ Velika Gorica razvidno da su izvršavali zadaće koje proizlaze iz obveza NZ, ali da nisu sudjelovali u izravnom oružanom otporu agresoru na bojišnici, te nisu bili izloženi teškim granatiranjima, zasjedama i okruženjima.

4.3. Tuženik ističe da je pobijanim rješenjem potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje jer nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje traženog statusa u navedenom razdoblju, a da tužitelj nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena, pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju, a podnesak tužitelja tuženiku, prije održavanja ročišta.

6. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti stranka, koje iako uredno pozvane raspravi nisu pristupile niti su svoj izostanak opravdale.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Izvođenje daljnjih dokaza stranke spora nisu predložile tijekom spora, niti u tužbi, niti u odgovoru na tužbu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U postupku koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno zauzimaju stajalište da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti NZ, pozivom na odredbe članka 3. i 5. ZHBDR uz obrazloženje da tužitelj nije evidentiran na neovjerenom popisu pripadnika NZ Velika Gorica – Ščitarjevo, iako se u njegovoj te izjavama predloženih svjedoka navodi da je u razdoblju od srpnja 1991. do 14. listopada 1991. kao pripadnik NZ Velika Gorica – Ščitarjevo izvršavao zadaće obilaska stanovništva, držanje straže i ophodnja po naselju, te dao veliki doprinos u obrani naselja, ali konkretnih borbenih akcija nije bilo i svi su preventivno djelovali. Navedene aktivnosti, prema stajalištu upravnih tijela ne mogu se podvesti pod odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, a tuženik žalbu prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog tijela.

9.1. Napominje se da je osporeno rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-3284/2022 od 26. rujna 2023. poništeno rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/256, URBROJ: 512-2501-22-2 od 26. rujna 2022. i naloženo tuženiku donijeti novu odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/21-01/1011, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 2. kolovoza 2022. Uvidom u citiranu presudu utvrđeno da su razlozi poništenja obrazloženi na način da sud za sada navode tužbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava ne može otkloniti, zbog činjenice da sudu nije dostavljen cjelokupan spis upravnog postupka, te dokumentacija na koju se poziva prvostupanjsko upravno tijelo u obrazloženju svog rješenja, a koja je relevantna za odluku, a koju dokumentaciju je tuženik prihvatio.

9.2. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući isto pravilnim i zakonitim u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu. Otklanjajući žalbene navode tuženik obrazlaže da je razvidno iz dostavljene dokumentacije spisa da je rješenjem Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/19-01/1368, URBROJ: 512M2-50-21-4 od 21. travnja 2019. tužitelju priznat status sudionika Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti Velika Gorica MO Ščitarjrevo za razdoblje od 15. srpnja do listopada 1991. temeljem članka 15. ZHBDR-a. Dakle, tuženik navodi kako je tužitelju priznat status sudionika, a ne hrvatskog branitelja za sporno razdoblje, pa je pravilno odbijen njegov zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za sporno razdoblje.

10. Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Imajući u vidu citirane odredbe u postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo je utvrditi da li je tužitelj osoba iz stavka 1. članka 3. te da li se aktivnosti koje je obnašao mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora, na način kako je to definirano stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

14. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i priležećim ispravama.

14.2. U postupku koji je prethodio ovom sporu u skladu s načelom iz članka 9. ZUP- a kojim je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, analizirana je spisu priležeća dokumentacija iz koje proizlazi da tužitelj nije na popisu pripadnika NZ MO Ščitarjevo (dopis KLASA: 034-04/18-01/61, URBROJ: 512M2-60-18-2), ratni put pripadnika NZ Velika Gorica u vremenu od 30. lipnja 1991. do ulaska u OSRH iz kojeg je vidljivo da pripadnici nisu sudjelovali u izravnom oružanom otporu agresoru na bojišnici, te nisu bili izloženi teškim granatiranjima, zasjedama i okruženjima, kao i iskaz tužitelja i ispitanih svjedoka, te je valjano obrazloženo na temelju kojih činjenica i okolnosti je iznesen zaključak o tome da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti da se tužitelju za prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje, temeljem pripadnosti NZ Velika Gorica, MO Ščitarjevo za traženo razdoblje.

14.3. Pri tom se ističe da opravdano navodi tuženik, da je po rješenju Uprave za ljudske potencijale, Sektoru za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561- 01/19-01/1368, URBROJ: 512M2-50-21-4 od 21. travnja 2019. tužitelj stekao status sudionika Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti. Uvidom u to rješenje vidljivo je da je isto doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja za priznavanjem statusa sudionika Domovinskog rata temeljem pripadnosti NZ Velika Gorica, MO Ščitarjevo za razdoblje od 15. srpnja do listopada 1991., dakle za razdoblje koje se u bitnome podudara s razdobljem za koje traži status branitelja iz Domovinskog rata temeljem iste pripadnosti (od 15. srpnja do 14. listopada 1991.).

14.4. Status sudionika Domovinskog rata tužitelj je ostvario u skladu s odredbom članku 15. stavka 1. ZHBDR-a kojim je propisano da je sudionik Domovinskog rata osoba koja nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske kao, između ostalog, pripadnik odreda NZ, osim osoba iz članka 3. ovoga Zakona. To je rješenje tužitelj priložio i svom zahtjevu od 06. rujna 2021. zahtijevajući da mu se upravo temeljem istog te potvrde o sudjelovanju u Domovinskog rat MUP-a Broj: 511- 1-05/01-02-101/591-06 od 14. rujna 2006. prizna status hrvatskih branitelja za kontinuirano razdoblje od 15.07.1991. do 15.10.1991.

15. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta iz citiranih odredaba članka 3. ZHBDR-a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora (st. 1. točke a) do f) i sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, a što podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

16. Ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika da u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve provedene dokaze i ocjenjujući iste pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako je odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a propisano. Pri tom se napominje da kod kumulativnih uvjeta oba moraju biti ispunjena da bi se zahtjevu moglo udovoljiti.

17. Okolnost što je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti NZ, a bez naznake razdoblja za koje je tužitelj tražio ostvarenje tog statusa, prema ocjeni suda, nije povreda na štetu tužitelja.

17.1. Činjenica jest da je u obrazloženju rješenja navedeno da je podnesenim zahtjevom tužitelj tražio priznavanje statusa za razdoblje „od 15. srpnja 1991. do listopada 1991.“, što je u suprotnosti sa sadržajem zahtjeva od 06. rujna 1991. iz kojeg je vidljivo da je podnesen za razdoblje od 15.07.1991. godine do 15.10.1991. Navedeno je prema ocjeni suda, greška u pisanju koja se sukladno odredbi članka , također prema ocjeni suda nije na štetu tužitelju. Ovo zato, jer se radi o grešci u pisanju koja se sukladno odredbi članka 104. ZUP-a može ispraviti, pa navedeno ni na koji način ne utječe na odluku u konkretnoj upravnoj stvari.

17.2. Pored navedenog, vidljivo je iz podataka spisa da tužitelj za razdoblje od 15. listopada 1991. do 30. siječnja 1991. (kao i u razdobljima od 19. svibnja 1992. do 23. ožujka 993. i od 20. rujna 1993. do 30. lipnja 1996.) ima priznat status branitelja iz Domovinskog rata (dopis Službe za poslove obrane od 9. srpnja 2019., u spisu tuženika).

18. Stoga, navodi tužbe nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.

21. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. VG, [adresa]

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.1

3. U spis