Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru,
Stalna služba u Pagu,
Trg kralja Petra Krešimira IV,
Knežev dvor, Pag
Poslovni broj: P – 1459/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika H-Abduco d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, zastupan po punomoćniku Ivu Vukoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 10. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 18. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
Proglašava se nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 13667298928, protiv ovršenika ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], određena rješenjem o ovrsi od 11. siječnja 2024. godine, u predmetu Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr- 1267/2023, i to u dijelu kojim je određena ovrha na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvorište i oranica Magazinarova Pliša, ukupne površine 1890 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u potraživanom iznosu od 8.852,00 eura (osamtisućaosamstopedesetdvaeura) sa zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.762,50 eura (pettisućasedamstošezdesetdvaeuraipedesetcenti) u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška u potraživanom iznosu od 137,50 eura (stotridesetsedameuraipedesetcenti).
Obrazloženje
1. Tužiteljica ĆĐ (dalje: tužiteljica) podnijela je ovom sudu dana 5. srpnja 2024. tužbu protiv tuženika H-Abduco d.o.o. (dalje: tuženik) navodeći da je zaključkom naslovnog suda posl. broj: Ovr – 1267/2023 od 6. lipnja 2024. upućena u parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
1.1. Ista u tužbi navodi da je HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, sa Poljoprivrednim gospodarstvom „Iva“ sa sjedištem u [adresa], MBO: 90310896, kao korisnikom kredita, i RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jamcem-platcem i založnim dužnikom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 231-17/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz Zadra dana 04. veljače 2005. pod poslovnim brojem OU-86/05-1, kao i Aneks broj 1 navedenog Ugovora, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 15. ožujka 2005. pod poslovnim brojem OU-86/05-2. Nadalje, HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. da je sa Poljoprivrednim gospodarstvom „Iva“ sa sjedištem u [adresa], kao korisnikom kredita i RĐ, kao jamcem-platcem i založnim dužnikom, te DĐ, [adresa] Ć 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnim dužnikom, zaključio i Ugovor o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz Zadra dana 02. studenog 2005. pod poslovnim brojem OU-628/05-1. Radi osiguranja svih tražbina iz navedenih Ugovora o kreditu da su uknjižena založna prava u korist HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d. na nekretnini koja je sada u vlasništvu tužiteljice, oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvorište i oranica Magazinarova Pliša, ukupne površine 1890 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Temeljem Ugovora o ustupu tražbine zaključenog između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao cedenta i tuženika kao cesionara, koji je solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba dana 22. svibnja 2014. pod poslovnim brojem OV-5981/2014, da je uknjižen prijenos založnih prava na predmetnoj nekretnini za korist ovdje tuženika, i to pod poslovnim brojevima Z-1189/09 i Z-1190/09.
1.2. Tužiteljica navodi da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem predmetnih ovršnih isprava, odnosno da isti nije ovlašten na temelju istih tražiti ovrhu protiv nje, te iz razloga što je nastupila zastara tražbina iz ovršnih isprava.
1.3. Tužiteljica je dalje navela da je tuženik podnio naslovnom sudu prijedlog za ovrhu na nekretnini u vlasništvu tužiteljice temeljem spomenutih Ugovora o kreditu broj: 231- 17/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i Aneksa broj 1 tog Ugovora, te Ugovora o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji ugovori su postali ovršni dana 29. lipnja 2010., odnosno 29. studenog 2010. Naslovni sud da je odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi, pod poslovnim brojem Ovr-1267/2023 od 11. siječnja 2024. Sukladno članku 233. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom da zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Spomenute ovršne isprave da imaju snagu javnobilježničkog akta, stoga tražbine iz istih zastarijevaju u roku od deset godina. Tuženik da je dana 11. lipnja 2021. podnio predmetni prijedlog za ovrhu temeljem označenih ovršnih isprava koje su postale ovršne dana 29. lipnja 2010. godine i 29. studenog 2010. Iz navedenog da proizlazi da je protekao desetogodišnji rok od dana ovršnosti navedenih javnobilježničkih akata do dana podnošenja tuženikovog prijedloga za ovrhu, odnosno tužiteljica je navela da je nastupila zastara tražbina utvrđenih predmetnim ovršnim ispravama, slijedom čega da tuženik nije ovlašten temeljem istih zahtijevati prisilnu naplatu. Nadalje, tužiteljica u smislu odredbe čl. 50. stavku 1. točka 7. Ovršnog zakona navodi da ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava ovršenika, ovdje tužiteljice. Naime, ovršne isprave da glase na RĐ, a ne na ĆĐ, stoga da tuženik nije ovlašten na temelju njih tražiti ovrhu protiv tužiteljice. Sukladno članku 32. stavku 2. Ovršnog zakona, ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik sud da može odrediti ako se javnim ili ovjerovljenim privatnim ispravama dokaže da je tražbina na tu osobu prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a koje isprave tuženik nije dostavio tijekom ovršnog postupka. Nadalje je ista navela da uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tuženika od dana 09. lipnja 2021. proizlazi da cjelokupni iznos dugovanja glasi na [obrt] "IVA", vl. RĐ, [adresa], koje je prestalo s radom 01. siječnja 2009., a da ovdje tužiteljica nije naznačena kao dužnik. Nadalje, iz dostavljenih Ugovora o kreditu da je razvidno da su isti sklopljeni s HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. kao davateljem kredita, dok je RĐ iste potpisao u svojstvu založnog dužnika, iz čega slijedi da ovdje tuženik nije bio vjerovnik po navedenim Ugovorima. Prema članku 32. stavku 1. Ovršnog zakona, ovrha da se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. S obzirom da je RĐ sklopio navedene Ugovore o kreditu s HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., a da tuženik nije uz prijedlog za ovrhu dostavio javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu kojom bi dokazao da su predmetne tražbine prenesene na istog, već samo neovjerene preslike Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014., tužiteljica ističe kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnih isprava. Obzirom na navedeno, tužiteljica iz te osnove smatra da takav akt pati od bitnih nedostataka te ne može predstavljati ispravu kojom bi tuženik dokazao da su na istog prenesene predmetne tražbine, pa da s time nije niti ovlašten zahtijevati prisilnu naplatu temeljem navedenih Ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, tužiteljica osporava da bi tuženik uopće raspolagao ovršnom ispravom jer sva dokumentacija koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu, u naravi predstavlja kopiju kopije koje pritom nisu ovjerene sukladno Zakonu o javnom bilježništvu pa iste nisu niti podobne za provođenje ovršnog postupka. Tužiteljica nadalje navodi da obzirom je Ugovor o ustupu dostavljen u neovjerenoj kopiji, da iz istog proizlazi da u trenutku njegovog sklapanja tuženiku nisu dostavljene ovršne isprave, te da tuženik u svojim poslovnim knjigama nema evidentiran dug prema tužiteljici, to da je predmetni Ugovor o ustupu tražbine pravno nevaljan, pa samim time tuženik da nije niti ovlašten za vođenje predmetnog ovršnog postupka. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev specificiran točkom I. izreke ove odluke.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tuženik je naveo da sukladno odredbi čl. 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tražbine osigurane založnim pravom upisanim u zemljišnim knjigama ne zastarijevaju, odnosno isti je naveo da unatoč proteku roka od 10 godina od iskazivanja klauzule ovršnosti na Ugovor o kreditu, nema mjesta primjeni prigovora zastare budući je potraživanje ovrhovoditelja osigurano zalogom upisanim u zemljišnim knjigama. Ujedno je naveo da je pravni prednik tuženika – Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. protiv DĐ, založnog dužnika po Ugovoru o kreditu broj: 231-229/2005 radi prisilnog namirenja svoje dospjele, a nepodmirene tražbine, pred naslovnim Sudom pokrenuo ovršni postupak koji je vođen pod posl. br. Ovr-351/13 (ranije Ovr-439/11), a koji postupak je po smrti ovršenika prekinut. Odredbama Zakona o obveznim odnosima da je propisano da se tijek zastare prekida svakom radnjom vjerovnika radi namirenja njegove tražbine te da u navedenom slučaju zastara počinje iznova teći, dakle pokretanjem citiranog ovršnog postupka posl. broj: Ovr-351/13 koji je prekinut uslijed smrti ovršenika DĐ. Nadalje je naveo da sukladno sudskoj praksi Ustavnog suda koji je potvrdio stav da ovrhovoditelj unatoč proteku 10-to godišnjeg roka od nastupanja ovršnosti ovršne isprave ima pravo naplatiti i zatezne kamate u cijelosti jer je njegova tražbina osigurana zalogom upisanim u zemljišne knjige, a zatim i primjenjujući zakonske odredbe o prekidu tijeka zastare - da je desetogodišnji tijek zastare prekinut radnjama ovrhovoditeljevog pravnog prednika kojima je pravni prednik ovrhovoditelja pokušavao naplatiti tražbinu, a zatim i radnjama ovrhovoditelja da je ponovno počeo teći, jasno da proizlazi da do pokretanja ovršnog postupka koji je pokrenuo ovrhovoditelj zastarni rok nije protekao.
2.1. U odnosu na prigovore tužiteljice kojima tužiteljica ističe da tuženik nije ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv nje budući ona nije bila sudionik pravnog posla kojim je od strane pravnog prednika tužiteljice zasnovano dobrovoljno založno pravo na nekretnini – predmetu ovršnog postupka koji tužiteljica osporava, tuženik je naveo da je sukladno odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tuženik ovlašten pokrenuti i voditi ovršni postupak na založenoj nekretnini, pa i onoj u vlasništvu tužiteljice, radi podmirenja svoje dospjele, a nenamirene tražbine. Nadalje je naveo da su neopravdani i neosnovani navodi tužiteljice da tuženik nije ovlašten pokrenuti ovršni postupak na nekretnini tužiteljice budući tuženik nije bio sudionik Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, već je vjerovnik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te osporavanje Ugovora o ustupu tražbine i isticanjem da isti nije priložen u originalu već u preslici. Isti je naveo da je Županijski sud u Zadru, prilikom odlučivanja o žalbi ovršenice, ovdje tužiteljice, izjavljene protiv rješenja o ovrsi u ovršnom postupku Ovr- 1267/23, u svojoj odluci posl. br. Gž Ovr-51/24-2 od 31. svibnja 2024. utvrdio da sukladno odredbi čl. 83. Ovršnog zakona ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine. Nadalje je sud u toj odluci utvrdio da je Ugovor o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014., potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod posl.br. OV- 5981/14 dana 22. svibnja 2014., te da je Aneks navedenog Ugovora o ustupu tražbine od 1. travnja 2015. potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod posl.br. OV- 1014/15 dana 14. travnja 2015., te da isti nisu priloženi u preslici već u originalu, te su sklopljeni između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i ovrhovoditelja, te da je iz istih razvidno da se novčana potraživanja iz predmetnih Ugovora o kreditu koja cedent Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ima prema dužniku RĐ, temeljem čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO), s danom stupanja tog ugovora na snagu prenose na cesionara, ovdje ovrhovoditelja, odnosno u ovom postupku označenog tuženika. Sukladno navedenom tuženik navodi da iz odluke Županijskog suda proizlazi da je sud o navedenom već odlučivao uslijed čega je tuženik istaknuo prigovor presuđene stvari. Tuženik je nadalje naveo i da su neosnovani navodi tužiteljice da tuženik u svojim knjigama nema evidentiran dug prema tužiteljici, i to iz razloga što je dug evidentiran prema glavnom dužniku, a nekretnina u vlasništvu tužiteljice da je dana u zalog iz kojeg se tuženik ima pravo namiriti. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak postupka.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-9), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika na dan 9. lipnja 2021. (list spisa 11 i 22), izvadak iz obrtnog registra za Poljoprivredno gospodarstvo „Iva“ (list spisa 12), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. broj. Ovr – 1267/2023-9 od 11. siječnja 2024. (list spisa 13-19), zaključak Općinskog suda u Zadru posl. broj: Ovr – 1267/2023 od 6. lipnja 2024. (list spisa 20), ugovor o ustupu tražbine od 22. svibnja 2024. (list spisa 24-32), ugovor o kreditu br. 231-229/2005 od 3. prosinca 2005. (list spisa 33-51), ugovor o kreditu br. 231-17/2005 od 3. prosinca 2010. (list spisa 53-74), Aneks broj 1 uz ugovor o kreditu br. 231-17/2005 od 3. prosinca 2010. (list spisa 75-80), rješenje Županijskog suda u Zadru posl. broj: Gž Ovr – 51/2024-2 od 31. svibnja 2024. (list spisa 88-93), te je izvršen uvid u spise ovog suda posl. broj: Ovr – 351/2013 i Ovr – 1267/2023.
4. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagale (list spisa 107), a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.
5. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
6. Uvidom u zaključak Općinskog suda u Zadru posl. broj: Ovr – 1267/2023 od 6. lipnja 2024. utvrđeno je da su ovršenici ĆĐ i EĐ upućene u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u odnosu na ovrhovoditelja H-Abduco d.o.o. temeljem odredbe članka 50. st.1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pagu poslovni broj: Ovr – 1267/2023 od 11. siječnja 2024. proglasi nedopuštenom, i to u dijelu u kojem je određena ovrha ne nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. Među strankama je sporno je li nastupila zastara potraživanja tuženika temeljem ovršnih isprava na kojima je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, te je li tuženik ovlašten temeljem ovršnih isprava tražiti ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenice.
9. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: Ovr – 1267/2023 (ranija oznaka Ovr – 381/2021) utvrđeno je da je ovdje označeni tuženik kao ovrhovoditelj dana 21. lipnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu, a koji prijedlog je uređen podneskom od 2. siječnja 2024., protiv ovršenika ŽĐ i ovdje označene tužiteljice. Sud je na temelju ovršne isprave – ovršnog javnobilježničkog akta - Ugovor o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 02. studenog 2005. pod poslovnim brojem OU-628/05-1 i s potvrdom ovršnosti od dana 29. lipnja 2010. a radi naplate novčane tražbine, i to glavnice u iznosu od 59.334,58 eura i redovne kamate u iznosu od 5.024,47 eura, zatezne kamate u iznosu od 67.292,13 eura, te temeljem ovršne isprave – ovršnog javnobilježničkog akta - Ugovora o kreditu broj: 231-17/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 04. veljače 2005. pod poslovnim brojem OU- 86/05-1, kao i Aneks broj 1 navedenog Ugovora, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 15. ožujka 2005. pod poslovnim brojem OU-86/05-2, sa klauzulom ovršnosti od 29. lipnja 2010., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 709.237,71 kuna, redovne kamate u iznosu od 65.032,41 kuna, zatezne kamate u iznosu od 892.634,84 kuna i ostalih troškova u iznosu od 12.354,00 kuna kao i radi naplate troškova ovršnog postupka, temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. potvrđenog od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba broj: OV – 5981/14 od 22. svibnja 2014. i Aneksa istom od 1. travnja 2015. solemniziranog od strane javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba broj: OV – 1014/15-2 od 14. travnja 2014. i potvrđenog od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba broj: OV – 1812/15 od 23. veljače 2015., temeljem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvatka iz poslovnih knjige na dan 9. lipnja 2021., rješenjem posl. broj: Ovr – 1267/2023-9 od 11. siječnja 2024. odredio ovrhu na nekretnini ovršenice ĆĐ oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na nekretnini ovršenice ŽĐ oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je neodvojivo povezana sa trosobnim stanom na petom katu oznake ETAŽNO VLASNIŠTO (E-5) i koja je u suvlasništvu ovršenice za ½ dijela, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem Ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom kao i udaljavanjem Ovršenika i drugih osoba te uklanjanjem stvari iz nekretnina te predajom nekretnina slobodnih od osoba i stvari, u posjed kupcu, te je naložena zabilježba ovrhe nadležnim zemljišnoknjižnim odjelima naslovnog suda. Protiv označenog rješenja ovršenice ĆĐ (ovdje označena tužiteljica) i ŽĐ su izjavile žalbu iz razloga iz čl. 50. st.1. toč.1., točk.7 i toč.11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ). Povodom izjavljenih žalbi Županijski sud u Zadru je rješenjem posl. broj: Gž Ovr – 51/2024-2 od 31. svibnja 2024. odbio žalbe ovršenica kao neosnovane osim u dijelu u kojem su izjavljene iz razloga propisanog u čl. 50. st.1. toč.7. i toč.11. OZ te u tom dijelu vratio predmet prvostupanjskom sudu s uputom da postupi sukladno čl. 52. OZ. Drugostupanjski sud je prilikom odlučivanja o osnovanosti izjavljenih žalbi odlučivao isključivo glede žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč.1. OZ, odnosno da li isprave na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi predstavlja ovršne isprave. Županijski sud je pritom utvrdio da Ugovor o kreditu broj: 231-229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 02. studenog 2005. pod poslovnim brojem OU-628/05-1 i s potvrdom ovršnosti od dana 29. lipnja 2010., te Ugovor o kreditu broj: 231-17/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 04. veljače 2005. pod poslovnim brojem OU-86/05-1, kao i Aneks broj 1 navedenog Ugovora, solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 15. ožujka 2005. pod poslovnim brojem OU-86/05-2 sa klauzulom ovršnosti od 29. lipnja 2010. predstavljaju ovršne javnobilježničke isprave, odnosno ovršne isprave iz čl. 23. st.5. OZ koje i sada egzistiraju. Nadalje je isti utvrdio da sukladno odredbi čl. 83. OZ u slučaju kada se promjeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine. Isti je naveo da uzimajući u obzir da je na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na suvlasničkom udjelu od ½ dijela etaže E-15, temeljem označenih Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama uknjiženo založno pravo za korist ovdje označenog ovrhovoditelja, to da su neosnovani žalbeni navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenica. Nadalje je drugostupanjski sud utvrdio da je su spisu priloženi Ugovor o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014., a koji je potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod posl.br. OV- 5981/14 dana 22. svibnja 2014., kao i Aneks navedenog Ugovora o ustupu tražbine od 1. travnja 2015., a koji je potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod posl.br. OV- 1014/15 dana 14. travnja 2015., priloženi u izvorniku a ne preslici kako to tvrde žalitelji te su isti sklopljeni između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i ovdje označenog tuženika kao ovrhovoditelja iz kojih da proizlazi da se novčana potraživanja iz predmetnih Ugovora o kreditu koja cedent Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ima prema dužniku RĐ temeljem odredbe čl. 80. ZOO s danom stupanja na snagu tog ugovora prenose na cesionara, odnosno na ovdje označenog tuženika kao ovrhovoditelja.
10. Iz naprijed navedenog proizlazi da su Zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr – 1267/2023 od 6. lipnja 2024. ovršenici ĆĐ i EĐ upućene u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7. i toč. 11. OZ, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika i da je nastupila zastara potraživanja.
10.1. Odredbom čl. 55. st.3. OZ propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu.
10.2. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, to je prema shvaćanju ovog suda tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće podnijeti isključivo zbog žalbenih razloga zbog kojih je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu te se ona može s uspjehom temeljiti samo na činjenicama koje su u žalbi protiv rješenja o ovrsi bile iznesene u vezi žalbenog razloga zbog koje je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu.
10.3. Budući je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7. i toč. 11. OZ, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv nje kao ovršenika i da je nastupila zastara potraživanja, to tužiteljica nije ovlaštena u predmetnom postupku tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom i iz žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 1. OZ, odnosno iz razloga da isprave na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno nisu ovršne isprava, budući zbog tog razloga ista nije upućena u parnicu, a o osnovanosti tog žalbenog razloga je već odlučio i drugostupanjski sud u odluci posl. broj: Gž Ovr - 51/2024-2 od 31. svibnja 2024., a kako to ispravno tvrdi i tuženik. Također se ističe da se u predmetnoj parnici ne može raspravljati i odlučivati o valjanosti pravnog posla (predmetnim ugovorima o kreditima) na kojima tuženik temelji tražbinu, a ostvarenje koje traži u ovrsi kao ni i pravilnosti i zakonitosti uknjižbe prijepornog prava zaloga na ime tuženika u zemljišnim knjigama već se o tome odlučuje u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi.
11. Neosnovani su navodi tužiteljice u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja, odnosno da isti nije ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenika budući isti nisu bilu u ugovornom odnosu.
12. Naime, uvidom u Ugovor o kreditu broj: 231-229/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. listopada 2005., a koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz [adresa] broj: OV – 628/05-1 od 2. studenog 2005. i koji je izvršan dana 19. lipnja 2010., utvrđeno je da su isti zaključili HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb kao kreditor, te Poljoprivredno gospodarstvo „Iva“ sa sjedištem u [adresa], MBO: 90310896, kao korisnik kredita, RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jamac - platac i založni dužnik i DĐ kao založni dužnik te je Ugovorom korisniku kredita odobren dugoročni kredit u iznosu od 80.000,00 eura, a u svrhu osiguranja kreditora s osnove odobrenog kredita Ugovorom je zasnovano založno prava na nekretninama, između ostalo i na predmetnoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nekretnina je u tom trenutku bila u vlasništvu Fiducijarnog dužnika RĐ za cijelo (te je ugovoreno prethodno brisanje tereta upisanog rješenjem broj: Z – 1392/00 temeljem Ugovora o kreditu br. 72/2000 za iznos od 145.000,00 DEM). Predmetnim ugovorom je zasnovano založno pravo na označenoj nekretnini upisanoj kao vlasništvo založnog dužnika RĐ za cijelo, u korist kreditora. Nadalje, uvidom u Ugovor o kreditu broj: 231-17/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. veljače 2005., solemniziran po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 04. veljače 2005. pod poslovnim brojem OU-86/05-1 i koji je izvršan 29. lipnja 2011., kao i uvidom u Aneks broj 1 navedenog Ugovora od 7. ožujka 2005., solemniziranog po javnoj bilježnici Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] dana 15. ožujka 2005. pod poslovnim brojem OU-86/05-2 a koji je izvršan 29. lipnja 2010. utvrđeno je da su isti zaključili HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb kao kreditor, te RĐ kao vlasnik obrta: [obrt] „Iva“ sa sjedištem u [adresa], kao korisnik kredita i RĐ, [adresa], kao jamac - platac i založni dužnik te je Ugovorima korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 230.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, te je temeljem istih a u svrhu osiguranja kreditora s osnove odobrenog kredita u korist kreditora zasnovano založno prava na nekretninama, između ostalo i na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u vlasništvu Fiducijarnog dužnika RĐ.
12.1. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014., potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod posl.br. OV- 5981/14 dana 22. svibnja 2014., kao i Aneks navedenog Ugovora o ustupu tražbine od 1. travnja 2015., potvrđen po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod posl.br. OV- 1014/15 dana 14. travnja 2015. utvrđeno je da su isti zaključili Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao Cedent i tuženik kao cesionar te je istim utvrđeno da Cedent ima nenamirena novčana potraživanja prema dužniku RĐ temeljem predmetnih, ranije označenih Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u iznosu od 1.187.344,65 kuna na dan 22. svibnja 2014., te je ugovoreno da Cedent prenosi na Cesionara označene tražbine, kao i sredstva osiguranja, između ostalog i založna prava koja su temeljem Ugovora o kreditu, u korist Cedenta zasnovana i upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Pagu rješenjima broj: Z – 1189/09 i Z – 1190/09. Cedent je ovlastio Cesionara da izvrši upis prijenosa svih založnih prava i prava fiducijarnog vlasništva u svoje ime i svoju korist, a pogotovo založenog prava uknjiženog na temelju Ugovora o kreditu broj: 231-17/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. svibnja 2005. u iznosu od 230.000,00 EUR sa sporednim tražbinama a koje založno pravo je upisano pod posl. brojem: Z – 1189/09 na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i založeno pravo uknjiženo na temelju Ugovora o kreditu broj: 231- 229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. listopada 2005., u iznosu od 80.000,00 EUR sa sporedniim tražbinama, a koje založno pravo je upisano pod posl. brojem: Z – 1190/09 na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno se ističe da su neosnovani navodi tužiteljice da označeni Ugovor o ustupu tražbine i Aneks istoga koji su predani uz prijedlog za ovrhu u predmetnom ovršnom postupku nisu predani u izvorniku već u neovjerenoj preslici budući iz obrazloženja drugostupanjske odluke Gž Ovr – 51/2024-2 od 31. svibnja 2024. proizlazi suprotno, odnosno proizlazi da su isti predani u izvorniku, a ujedno se ističe da su označeni ugovori i prije podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu provedeni u zemljišnoj knjizi a što je razvidno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnica iste upisana ovdje označena tužiteljica ĆĐ koja se je upisala kao vlasnica rješenjem ovog suda posl. broj: Z – 1914/15, kada je pravo vlasništva na istu prešlo s ranije upisanog RĐ. Nadalje je utvrđeno da je u trenutku upisa tužiteljice kao vlasnice označene nekretnine na teret predmetne nekretnine već bilo upisano založno pravo u korist prednika tuženika temeljem Ugovora o kreditu broj: 231-17/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. veljače 2005. u iznosu od 230.000,00 eura sa pripadajućim sporednim tražbinama i Ugovora o kreditu broj: 231- 229/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. studenog 2005. u iznosu od 80.000,00 eura sa pripadajućim sporednim tražbinama i to rješenjima ovog suda broj: Z – 1189/09 i Z – 1190/09, te da je rješenjem suda posl. broj: Z – 2622/14, a temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. izvršen prijenos založnog prava u korist cesionara, ovdje označenog tuženika, odnosno da je založno pravo u korist tuženika upisano i prije upisa prava vlasništva tužiteljice.
14. Odredbom čl. 32. st.1. OZ propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.
15. Odredbom čl. 80. st.1. ZOO propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je st.2. propisano da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.
16. Odredbom čl. 81. st.1. ZOO propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
17. Člankom 82. st.1. ZOO propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.
18. Dakle, iz Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. i Aneksa istoga od 1. travnja 2015., u bitnom, proizlazi da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. prenijela tuženiku nenamireno novčano potraživanje koje ima prema dužniku, RĐ s osnove zaključenih predmetnih Ugovora o kreditima zajedno sa svi sredstvima osiguranja, a koje novčano potraživanje je u trenutku zaključenja ugovora o cesiji iznosilo 1.187.344,65 kuna, a kako to proizlazi iz poslovnih knjiga pravnog prednika tuženika na dan 22. svibnja 2014. Ujedno se ističe da činjenica je li tužiteljica, odnosno njezin pravni prednik od strane tuženika ili njegovog pravnog prednika bili obaviješteni o ustupu tražbine nije odlučna za ishod spornog odnosa među strankama, jer već dostava prijedloga za ovrhu sa Ugovorom o ustupu tražbine od 25. travnja 2014. i Aneksa istoga od 1. travnja 2015. nedvojbeno ima posljedicu obavještavanja tužiteljice o ustupu predmetne tražbine. Ujedno se ističe da obavijest dužniku o ustupanju nije preduvjet za valjanost ugovora o ustupanju, već za sobom povlači određene posljedice koje su navedene u st. 2. čl. 82. ZOO, a koje nisu predmet ovog postupka.
19. Sukladno navedenom proizlazi da su RĐ kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prednik tuženika, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. zaključili Ugovore o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretnini, nakon čega je prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. tražbinu koju je imao prema predniku tužiteljice s osnove potraživanja po predmetnim ugovorima temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. i Aneksa istoga od 1. travnja 2015. prenio na tuženika. Pri tome su neosnovani navodi tužiteljice da tuženik ne može tražiti provedbu ovrhe budući isti nije u ugovorenom odnosu s tužiteljicom. Naime, iako tužiteljica i tuženik po predmetnim Ugovorima o kreditu nisu u ugovorenom odnosu, već su to bili pravni prednici tužiteljice i tuženika, pravo tuženika da potražuje predmetno potraživanje od strane tužiteljice proizlazi iz zaključenog Ugovora o ustupu tražbine temeljem kojeg su ustupljena tuženiku kao primatelju prava koja Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ima prema predniku tužiteljice kao dužniku, te su sva prava koja ustupitelj ima prema predniku tužiteljice prešla na primatelja ustupanja (odnosno tuženika). Naime, sklapanjem ugovora o cesiji došlo je do promjene u obvezno pravnom odnosu na strani vjerovnika u smislu čl. 80. st. 1. ZOO jer je Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. prenijela svoju tražbinu koju ima prema predniku tužiteljice na tuženika. Ujedno se ističe da sklapanjem predmetnog ugovora o cesiji nije došlo do promjena u pogledu sadržaja obveza iz osnovnog pravnog posla (tj. obveza koje proizlaze iz ugovora o kreditu), već je promijenjena samo vjerovnička strana u odnosu na obveze, i to samo u odnosu na cediranu tražbinu. Kako je tuženik ovjerovljenom privatnom ispravom (Ugovorom o ustupu tražbine i Aneksa istoga) dokazao da su tražbine iz ugovora o kreditu na njega prešla sukladno odredbi čl. 32. st.1. OZ, to su neosnovane tvrdnje tužiteljice da je tuženik protivno odredbama OZ stekao poziciju ovrhovoditelja, uslijed čega da nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv tužiteljice. Nadalje, uzimajući u obzir da je odredbom čl. 83. OZ propisano ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine, slijedom čega tuženik kao ovrhovoditelj čije je založno pravo bilo upisano u zemljišnoj knjizi u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije nego je tužiteljica stekla vlasništvo označene nekretnine, ima pravo zatražiti ovrhu i izravno protiv tužiteljice kao nove vlasnice nekretnine a radi naplate svoje osigurane tražbine.
20. Nadalje sud nalazi neosnovanim navode tužiteljice da je nastupila zastara potraživanja po predmetnim ovršnim ispravama.
20.1. Odredbom čl. 222. ZOO propisano je kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
20.2. Nadalje, odredbom čl. 297. st.1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Odredbama čl. 336. ZVDSP propisano je: (stavak 1.) „Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga“; (stavak 2.) „Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom“; (stavak 3.) „Založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno“; (stavak 4) „Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoj tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine“. Odredbom čl. 339. ZVDSP propisano je da založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje i uznemirava u izvršavanju toga prava. Stavkom 3. je propisano da pravo iz stavka 1. označenog članka ne zastarijeva.
20.3. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, to proizlazi da je tuženik nakon što je upisom u zemljišne knjige stekao založno pravo na nekretnini tužiteljice oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao i ovlaštenje tražiti namirenje svoje dospjele i uknjižene tražbine iz vrijednosti te nekretnine, a tužiteljica je kao vlasnica nekretnine na kojoj je uknjiženo pravo zaloga u korist tuženika radi osiguranja njegove tražbine u visini od 230.000,00 eura + 80.000,00 eura s pripadajućim kamatama, zateznim kamatama, naknadama, troškovima i ostalim nuzgredicama dužna trpjeti namirenje (iz vrijednosti nekretnine) dospjele i nepodmirene (a založnim pravom osiguranje) tražbine tuženika. Budući tuženik kao založni vjerovnik u ovršnom postupku koji se pred ovim sudom vodi pod posl. brojem: Ovr – 1267/2023 zahtijeva namirenje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga i to tražbine koja po visini ne prelazi iznos tražbine upisane u zemljišne knjige na založenoj nekretnini, to u takvoj situaciji a kako je založno pravo tuženika upisano u zemljišnoj knjizi to tuženik ima pravo kao vjerovnik namiriti se iz založene nekretnine čak i u situaciji kad je njegova tražbina prema dužniku zastarjela budući potraživanje s osnove upisanog založnog pravo ne zastarijeva. Naime, založno pravo je po svojoj pravnoj prirodi jače od zastare slijedom čega je moguće namirenje i zastarjele tražbine.
21. Odredbom čl. 301. st.1. ZVDSP propisano je da se založnim pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom, dok je st.3. propisano da se pored glavne tražbine iz stavka 1. ovoga članka založno pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine.
21.1. Uzimajući u obzir da je u zemljišnoj knjizi upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini kojim je osigurana tražbina tuženika i to s osnova glavnice ali i kamata, naknada, troškova i ostalih nuzgredica kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige a što tužiteljica nikakvim dokazima nije osporila, te uzimajući u obzir odredbu čl. 301. ZVDSP to je tuženik ovlašten pored glavnice tražiti i namirenje sporednih tražbina budući je namirenje istih osigurano upisanim založnim pravom.
22. Slijedom svega navedenog ovaj sud je utvrdio da nisu ostvareni razlozi na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je ovrha u ovom predmetu nedopuštena zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7. i toč.11. OZ zbog kojeg je tužiteljica upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
23. Budući nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem: Ovr – 1267/2023 od 11. siječnja 2024. nedopuštenom, to je valjalo isti odbiti, a kako je to odlučeno točkom I. 1. izreke ove presude.
24. Tužiteljica i tuženik su zatražili naknadu troška postupka.
24.1. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetnu parnicu, to je ista dužna tuženiku naknaditi troškove postupka.
24.2. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s odredbom čl. 155. i čl. 163. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, valjalo je tuženiku zastupanom po punomoćniku priznati trošak pristupa na ročište održana 14. siječnja 2025. i 10. ožujka 2025. u iznosu od 1.152,50 boda za svako ročište, odnosno 2.305,00 eura za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. u svezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa), uvećano za potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) u iznosu od 1.152,50 eura, što ukupno iznosi 5.762,50 eura. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke presude.
24.3. Budući tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom, odnosno ista je izgubila parnicu, to istoj ne pripada pravo na naknadu troška postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Pagu 18. travnja 2025.
Sudac:
Marija Knez
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
Dostavna naredba:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćniku.
