Posl. br. P-197/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PV (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po pun Hrvoju Stašeku, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika Jadran d.d. Crikvenica, (OIB 56994999963), iz Crikvenice, Bana Jelačića 16, zastupanog po pun iz OD Vukić i partneri, odvjetnicima iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane 06. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica, PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla pravo vlasništva nekretnine, koja je ucrtana i opisana, u prijedlogu parcelacije izrađenom po trgovačkom društvu Geodezija commerce d.o.o. Dramalj, po ovlaštenom inženjeru geodezije EV, ing. geod., od veljače 2021. godine, kao novoosnovana nekretnina i to: k. č. br. [katastarska čestica], površine 124 m2 , kao dio prethodno osnovne k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

II. Ovlašćuje se tužiteljica, PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da na temelju ove presude, nakon pravomoćnosti iste, zatraži uknjižbu prava vlasništva s imena tuženika na svoje ime i vlasništvo glede nekretnine u točki I izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku, da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.876,89 EUR-a , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 26. veljače 2021. godine, u bitnome, navodi da je tuženik je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 5 Klučecovo šetalište i dvorište u [adresa], pov. 244 čhv., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica ističe da ona i njezina obitelj prijeporni dio nekretnine koriste i drže u kvalificiranom posjedu već gotovo 100 godina. Naime, prijeporni dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], koji se nalazi između njezine dvije nekretnine i betonskim zidom ograđen od ostatka, ranije označene nekretnine u vlasništvu tuženika, sada u naravi predstavlja cvijetnjak na kojem je osim cvijeća posađeno i nekoliko stabala voćki i palmi i ukrasnog bilja, a na krajnjem sjeveroistočnom dijelu je izgrađen manji gospodarski objekt i nadstrešnica koji služe tužiteljici i njezinoj obitelji kao spremište drva za ogrjev. Nadalje, preko prijepornog dijela vodi i betonirana staza kojom se tužiteljica, članovi njezine obitelji i njihovi gosti služe za komunikaciju od jedne nekretnine do druge i do javnog puta. Prije nego li je prijepor tužiteljica pretvorila u cvijetnjak, od vremena od kada se ona sjeća, njezina je obitelj imala vrt koji je ona obrađivala sve do pred 10-ak godina, kada joj je zbog godina i bolesti obrađivanje vrta i uzgoj primorskih povrtnih kultura (blitve, peršina, mrkve, salate) postao prenaporan, pa je i posljednji dio vrta pretvoren u cvjetnjak. Ispod prijepora položene su kanalizacijske cijevi tužiteljice koje se pružaju iz kuće, u vlasništvu tužiteljice, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], do septičke jame izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina]. Prilikom gradnje nove obiteljske kuće na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], jugozapadno od prijepora, krajem 70-tih godina 20. stoljeća, te su kanalizacijske cijevi i preseljene par metara sjeverozapadnije, no ponovno ispod prijepora, a da tomu nitko nije prigovarao ili joj branio da to radi. Tužiteljica ističe da je prijeporni dio nekretnine fizički odvojen od ostatka nekretnine u vlasništvu tuženika, te da nitko nikada, od kada se sjeća, nije niti njoj, niti članovima njezine obitelji osporavao pravo na posjed i vlasništvo prijepornog dijela nekretnine, a posebno ističe da se nikada nije skrivala i potajno nešto radila na prijeporu. Tužiteljica je, radi lakšeg označavanja prijepora, angažirala geodeta koji je izvršio izmjeru prijepora i izradio prijedlog parcelacije, koji se dostavlja. Slijedom svega naprijed navedenog tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese odluku na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U svome odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti. Navodi da tužiteljica nije pošteni posjednik i ne postoji nijedan osnov za stjecanje prava vlasništva. Naime, tužiteljica je kao i njezin brat već godinama u nepoštenom posjedu te nekretnine. I sama tužiteljica u tužbi navodi kako ona i njezina obitelj koriste tu nekretninu. Tuženik godinama vodi postupak protiv OV (brat tužiteljice) radi predaje u posjed predmetne nekretnine slobodne od stvari i osoba, dakle i od tužiteljice. Postupak se vodi kod TS u Rijeci pod posl.br. P-2470/2013 (novi broj P644/2016). Tužiteljica je godinama sudjelovala u postupku radi povrata oduzete imovine pred Uredom državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, Ispostava Crikvenica, Klasa: UP/I-942-05/09/01/03, Ur.broj: 2170-07-02/9-13-42 u kojem je pravomoćno odlučeno kako ne postoje uvjeti za povrat nekretnine već za isplatu u državnim obveznicama. Predmetna nekretnina je obuhvaćena u postupku pretvorbe tuženika i predstavlja vlasništvo tuženika. Tako je jasno određeno u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju broj:50-03/93-04/78 od 2. 6. 1994. godine, kojim je dana suglasnost na namjeravanu pretvorbu društvenom poduzeću "Jadran - Holding" [adresa] - točka II .4. Tužiteljici su te činjenice vrlo dobro poznate. Bez poštenog posjeda (a ovdje ga nema), nema niti bilo kakvog prava tužiteljice, pa se predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), prijedlog parcelacije (list 6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju broj:50-03/93-04/78 od 02. lipnja 1994. godine (stranice 17 do 23 spisa), povijesni zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 47 do 60 spisa). Izvršen je uvid i u predmet Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-644/2016, te spis Ureda državne uprave u Primorsko-Goranskoj Županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Crikvenica, klasa UP/I 942- 01/97-01/148, kao i spis Ureda državne uprave u Primorsko- Goranskoj županiji, oznake 942-05/09-01/03. Nadalje, izvršen je uvid i u ostavinske spise ovoga suda posl.br. O-152/07 i posl. br. O-245/08. Sud je proveo i uviđaj na licu mjesta dana 06. listopada 2022. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić koji je potom dostavio pisani nalaz i mišljenje. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka PVI, ŽV, ŠV, SV, LV, ČV, CV, ZV i tužiteljice kao parnične stranke.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 5, Ključecovo šetalište i dvorište, u [adresa], površine 244 čhv, kao vlasnik kojega je upisan tuženik.

5. Uvidom u prijedlog parcelacije izrađen u veljači 2021. godine po Geodezija Commerce d.o.o. iz Dramlja, (list 6 spisa) je utvrđen oblik i položaj prijepora na kopiji katastarskog plana u mjerilu 1:500, na kojem je prijepor označen kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 124 čhv.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo (list 7 spisa) i povijesni prikaz (stranice 47 do 60 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 17 [adresa], braće P, ukupne površine 184 m2 i da je ovdje tužiteljica upisana kao vlasnica. Uvidom u povijesni zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 47 do 60 spisa) je utvrđeno da se temeljem prijavnog lista od 10. 08.1934. godine broj 68/934 i kopije nacrta spajaju se k. č. br. [katastarska čestica], u k. č. br. [katastarska čestica], površine 236 čhv (novosagrađena kuća broj 5 Ključecovo šetalište), te k. č. br. [katastarska čestica] sa 150 čhv (vrt kod kuće u [adresa]). Nadalje, pod Z-228/48 a na temelju prijedloga NO Crikvenica, broj 14933/48 od 16. listopada 1948. godine, a temeljem čl. 18 Zakona o nacionalizaciji i čl. 1 Zakona o izmjenama i dopunama citiranog zakona otpisuje se k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime i vlasništvo Opće narodne imovine. Na temelju čl. 268 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te molbe od 13. ožujka 2001. godine uknjižuje se pravo vlasništva za korist ovdje tužiteljice na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], stambena kuća i dvorište u [adresa], površine 79 čhv, te su kao vlasnici upisani CV i PV, svaki u ½ dijela.

8. Uvidom u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju broj:50-03/93-04/78 od 02. lipnja 1994. godine (stranice 17 do 23 spisa) je utvrđeno da se istim donosi novo rješenje o suglasnosti na namjeravanu pretvorbu Jadran holding Crikvenica. Društveno poduzeće Jadran holding Crikvenica pretvara se u dioničko društvo. U procijenjenu vrijednost društvenog kapitala poduzeća uključena je između ostalih i procijenjena vrijednost nekretnina pansiona Slavija k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], zemljište površine 236 čhv i kuća broj 5 ključecovo šetalište.

9. Uvidom u spis Ureda državne uprave u Primorsko Goranskoj županiji klasa :UP/I-942-01/97-01/148 je utvrđeno da je 17. prosinca 2009. godine obustavljen postupak pokrenut povodom zahtjeva UV, odnosno njezinog nasljednika MV, za povrat odnosno naknadu k. č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi odustanka od zahtjeva, u točki 2 je određeno da će se drugi dio zahtjeva MV OV koji se odnosi na povrat odnosno naknadu k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], riješiti posebnim rješenjem.

10. Uvidom u spis ureda državne uprave u Primorsko Goranskoj Županiji, služba za imovinsko pravne poslove, Ispostava Crikvenica klasa UP/I-942-05/09-01/3 je utvrđeno da je rješenjem od dana 23. rujna 2013. godine utvrđeno pravo na naknadu za oduzetu imovinu CV za nacionalizirano poduzeće hotel Slavija Crikvenica koje u svom sastavu imalo nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 244 čhv, zajedno sa izgrađenom zgradom koja u naravi predstavlja dio bivšeg hotela Slavija, etažno vlasništvo neto površine 491,73 m2, bruto površine 605,07 m2, katnosti S+P+2, sada u vlasništvo trgovačkog društva Jadran. Točkom 2 rješenja određena je obveznikom naknade Agencija za upravljanje državnom imovinom, koja će utvrditi visinu naknade i izvršiti prijenos dionica ili udjela iz portfelja Republike Hrvatske. Presudom Upravnog suda u Rijeci, posl. br. 7 UsI- 1114/2016 od 26. srpnja 2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja CV, radi poništaja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo klasa:UP/I-942-01/13-01/922, ur. br. 514-04/01-16-02 od 16. lipnja 2016. godine i rješenje Ureda državne uprave u Primorsko goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Crikvenica, klasa: UP/I-942- 05/09-01/03, ur broj:2170-07-02/9-13-42 od 23. rujna 2013. godine. Spisu prileži i presuda Vrhovnog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-4531/2018 od 12. ožujka 2020. godine kojom se odbija žalba tužitelja CV i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci posl. br. UsI-1114/2016-14 od 26. srpnja 2018. godine.

11. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-6444/2016 ( ranije P- 2470/2013) je utvrđeno da je ovdje tuženik pokrenuo postupak protiv MV, a radi iseljenja iz stambene zgrade na adresi u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te isplate.

12. Uvidom u ovosudni predmet O-152/07 je utvrđeno da je nasljednikom iza pok. UV, iz [adresa], rođene **.**.1921., a umrle **.**.2007., temeljem zakona i ustupa u cijelosti, proglašen suprug AV.

13. Uvidom u ovosudni predmet O-245/08 je utvrđeno da su kao nasljednici iza pok. DV iz [adresa], rođenog **.**.1918., a umrlog **.**.2008., temeljem nasljedničkog sporazuma kao nasljednici proglašeni CV, sin ostavitelja iz [adresa], koji je između ostalog naslijedio pravo tj. zahtjev za naknadu odnosno povrat oduzete imovine zaprimljen kod Županije Primorsko Goranske, Ureda za imovinsko pravne poslove, Ispostava Crikvenica, klasa: UP/I-942-01/97-01/148, ur. broj 2170-08/1-97-2 od 09. srpnja 1997. godine u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, dok je PV, kći ostavitelja, iz [adresa], naslijedila nekretnine iz k. o. [katastarska općina].

14. Svjedok EVI, bivša snaha tužiteljice, u svome iskazu navodi da se radi o komadu vrta ispod djela Slavije koji nije bio nacionaliziran i koji je u posjedu obitelji po prilici stotinu godina. Svakako bio je u posjedu u ovo vrijeme od kad je ona boravila u [adresa], od 1996. godine pa slijedećih 20 godina i tada se tužiteljica bavila tim vrtom tj. u njemu je sadila peršin i slično. Da nikada nitko od trećih nije dolazio na prijepor i tužiteljici osporavao pravo na isti, to je ograđeno zidom pa baš nije bilo niti pristupačno sa ceste i nije mogao doći bilo tko. Da je prijepor bio u posjedu roditelja tužiteljice koje je ona naslijedila. Da dok je boravila u [adresa] nije radio hotel Slavija, davno prije su nekad znali tamo boraviti radnici prije sezone i u to vrijeme nije dolazio netko tko bi upravljao tim nacionaliziranim djelom i raspitivao se vezano za prijepor. Da ima jedan zid koji je napravljen i koji je dijelio dio koji je bio nacionaliziran i dio koji nije bio nacionaliziran. Nakon što joj se predočava slika broj 2 sa lista 81 spisa navodi da bi se prijepor nalazio između nenacionaliziranog djela Slavije i kuće, a kuća koja se vidi na slici je kuća tužiteljice, a zida kojeg je spominjala u iskazu nema na slici, ali bi se nalazio u nastavku slike prema nacionaliziranom djelu tj. bio bi desno, nakon što joj se predočavaju fotografije sa lista 79 spisa navodi da se na njima nalazi terasa koja se nalazi ispod nacionaliziranog djela, a između terase i prijepora nalazi se zid o kojem je iskazivala. Da ne zna tko je napravio predmetni zid, on je tamo bio puno prije nego je došla u [adresa]. Da joj tužiteljica nije spominjala da bi tuženik ili nekakav hotel koristio prijepor, zato jer nitko drugi osim nje to nije niti koristio, niti joj je tužiteljica rekla da bi se u vezi tog vrta vodio kakav drugi postupak izuzev ovoga.

15. Saslušana kao svjedok ŽV u svome iskazu navodi da je od 2000. godine do unazad godinu, dvije dolazila kod tužiteljice onako prijateljski i pomagala joj u tom vrtiću tj. da je prvenstveno čistila, kopala i sijala primjerice peršin i raštiku. Tamo rastu palme i sa svake strane nalazi se zid, odnosno sa dvije strane. Da u to vrijeme kada je dolazila kod tužiteljice nije dolazio netko treći i ispitivao ju što radi u tome vrtu ili govorio da to nije njezino, a sa tužiteljicom nije razgovarala čiji bi bio taj vrt, niti kako je došla do njega. Da joj je tužiteljica spomenula ovaj postupak u vezi vrta po prilici prije godinu dana, a joj nikada spominjala druge postupke u vezi vrta.

16. Saslušana kao svjedok ŠV u svome iskazu navodi da je bila prva susjeda tužiteljice tj. živjela je preko puta, bio je prolaz i njezin vrt. Od kada pamti tužiteljica i ona su se tu igrale i tu nikada nije bilo turista niti od Jadrana niti od odmarališta, tu nitko nikada nije sjedio. Da je E, kako ona zove tužiteljicu, tu posadila rožice, tu palme, cvijeće, i slično.

17. Saslušan kao svjedok SV u svome iskazu navodi da je pozvan vezano za vrt koji koristi E, ovdje tužiteljica. Da su se kao mali tu igrali i sjeća se da su bile dvije murve, crna i bijela, a gledano sa ceste bio je putić i skalice i s desne strane bile su gredice sa salatom i povrćem, s time da u to vrijeme nije baš obraćao pažnju na vrt, ali istog su njeni roditelji obrađivali, a kasnije tužiteljica. Da njezinim roditeljima ili tužiteljici nije nitko dolazio i osporavao pravo korištenja odnosno pitao ih zašto rade to što rade, tuda nisu prolazili drugi ljudi jer je to bio putić koji je koristio još otac od ŠV, a drugi nisu dolazili, prema hotelu Slavija bio je zid za koji ne zna kada je napravljen, ali se kao mali prtio na njega da bi brao murvu. Taj zid je i sada tamo samo je prekriven lišćem, a s druge strane tog zida nalazi se natkrivena terasa od Slavije. Da gosti hotela nisu dolazili u taj vrt. Da mu nije poznato da bi tužiteljica imala kave druge postupke osim ovog u vezi tog vrta.

18. Saslušana kao svjedok LV u svome iskazu navodi da je u susjednoj kući od 1980. godine, kada su njezini svekar i svekrva kupili istu i uvijek su bili u dobrim odnosima s obitelji tužiteljice. Poznavali su i njezinu pokojnu majku čak i baku, a isto tako ovdje tužiteljicu i njezinu djecu. Koliko joj je poznato na tom dijelu koji je sporan imali su oni oduvijek vrt na kojem su sadili salatu i sve ono što se već u primorju sadi, tu su bile gredice i tako je do danas. Da je prijepor po njoj ograđen, on je više nekako kaskadan i izgleda isto danas kao i kada su tu došli, dio se obrađivao a na jednom dijelu je palma i neko voće. Da se prijepor se nalazi između kuće gospođe PV i hotela Slavija koji je također u suvlasništvu tužiteljice i to je po njoj površina od oko 100 m2., na jugu je zidić, s time da je to kaskadni teren pa je s njezine strane visine oko metar i 20, sa druge strane možda pola metra, prema dijelu gdje je hotel Slavija je viši zid, dosta visok, drveno betonski, a prema njezinoj kući je isto tako zidić. Da su ti zidovi već bili kada su oni došli. Da nikada nije viđala trećih osoba izvan obitelji tužiteljice na prijeporu niti je čula da bi obitelji tužiteljice tko osporavao pravo na prijepor. Da su oni su valjda podrijetlom česi i tužiteljicu je zovu E. Da nema saznanja o tome da bi tužiteljica imala drugih postupaka u vezi te zemlje, zna da su njezina nona i svi susjedi kada su došli pričali da je sva ta zemlja i hotel Slavija bili njihovo.

19. Saslušana kao svjedok ČV u svome iskazu navodi da se radi o komadiću zemlje, njivici, koja se nalazi ispod hotela Slavija. Da uz prijepor živi od 1984. godine i obitelj tužiteljice je tamo uvijek kopala. Po njoj prijepor i danas izgleda isto kao i 1984. godine, ali ne zna dali je trenutno što na njemu posađeno, nije išla za time. Da prijepor nije ograđen, stepenice su za dole i onda je ta njivica i s druge strane je drvena ograda od hotela Slavija. Da nikada nije viđala koga od trećih osoba na prijeporu izuzev obitelji tužiteljice, niti je čula da bi tko osporavao pravo na prijepor. Da joj nije poznato da li je tužiteljica u vezi predmetne nekretnine vodila još kakav drugi postupak pred sudom.

20. Saslušan kao svjedok CV, brat tužiteljice, u svome iskazu navodi da njegova sestra potražuje dio okućnice dvojnog objekta od kojeg je jedan dio koji je bio nacionaliziran sada u vlasništvu O, a drugi dio koji su njih dvoje naslijedili od roditelja. Taj vrt nalazi se u produžetku tog dijela kuće koji su naslijedili sestra i on, ali je dio okućnice koji pripada Jadranu. Na prijeporu se nalazi vrt, povrtnjak i cvijetnjak i to momentalno koristi njegova sestra, ali isti je od kad pamti u njihovoj obitelji obzirom je to prirodni nastavak tj. cjelina s time dijelom koji su naslijedili od roditelja, te je isto tako zidom ograđeno od preostalog dijela parcele. Da dok je još bio personal u depandansi nitko od tih ljudi to nije koristio, niti je ikad korišten za djelatnost tog ugostiteljskog objekta, da nije viđao trećih osoba na prijeporu, niti je čuo da bi im tko od trećih osporavao pravo na prijepor. Da je bio u sporu s O i predmet tog spora bio je povrat nacionalizirane imovine, a tužiteljica nije bila stranka u tom postupku. Da nije bila niti upoznata s predmetnim postupkom, zato jer je ona naslijedila parcelu ispod, a on je od roditelja dobio zadatak da pokuša ishoditi povrat zemlje. Da je on to pokrenuo odnosno nastavio jer je bio nasljednik toga prava, ali je sestra znala da vodi postupak. Da su nakon svih sudskih distanci i trajanja od 20 godina izgubili spor. Da za vrijeme života roditelja nije znao da to nije njihovo vlasništvo, da je uvijek mislio da je to njihovo, obzirom se nalazi izvan granice nacionaliziranog, te je 2006. ili 2007. godine po smrti roditelja po nastavku postupka spoznao da se objekt nalazi na čestici i gdje se što nalazi u naravi. Da je misli da je oporuka pročitana odnosno proglašena 2007. godine i njegova sestra je bila prisutna prilikom čitanja oporuke. Da je njegova sestra otišla živjeti u stan u [adresa] a kasnije je sagradila svoju kuću i nije imala interesa brinuti o tome, da je on bio taj koji je naslijedio postupak. Njegova sestra je saznala kada je izgubio spor jer su tada morali utvrditi što je čije, on se morao snaći gdje će i što i tada je njegova sestra pokrenula zahtjev jer je saznala da taj dio spada pod vlasništvo Jadrana. Da je to bilo prije otprilike 3 godine, čini mu se 2022. godine. Da je zid koji je sagrađen prema ostatku hotela sagrađen 60-ih godina, otprilike polovicom, da misli da je isti sagrađen dogovorno ali u interesu tadašnjeg hotela Slavija obzirom prijepor graniči sa natkrivenom terasom gdje su gosti objedovali. Da su njihovi roditelji pokretali postupak za cijeli objekt s okućnicom koji je bio u njihovom vlasništvu, a ne može znati da li su roditelji znali da taj komadić zemlje nije njihov, ne zna dali im je to odvjetnik kada je sastavljao zahtjev spomenuo.

21. Saslušan kao svjedok ZV u svome iskazu navodi da se radi se o vrtu iza kuće koji oduvijek od kad pamti ograđen zidom. Da nikad nije čuo da bi tko drugi rekao da ima neko pravo na isti, niti je tu viđao drugih osoba izvan obitelji. Prijepor oduvijek izgleda isto i tamo se nalazi posađena salata i paradajz, blitva, peršin i slično a na sredini se nalazi palma i spremište za alat, isto tako postoji i sustav za navodnjavanje i isti povrtnjak trenutno obrađuje on i to par godina, a prije je to činila tužiteljica dok je mogla. Da on ne bi prijepor čistio i obrađivao da je to nečije drugo, da nitko od strane tuženika nije došao potraživati taj dio vrta. Da se sjeća dok je objekt Slavija radio i nitko od Slavije nije dolazio u vrt i nešto uzimao iz njega, tamo je oduvijek vrt, a dok nije bilo njihove kuće to je sve bio vrt u kojem su se igrali. Da mu je poznato da je CV vodio spor za Slaviju, dakle za kuću, pri čemu misli nacionalizirani dio, dakle terasu i objekt iznad, iako nije upoznat previše, zna da je to izgubio.

22. U svome iskazu tužiteljica PV iskazuje da se radi se o vrtu koji graniči sa njezinom kućom izgrađenoj na njihovoj zemlji i djelu Slavije koji je prema oporuci njezinih roditelja pripala bratu i njoj. Sam objekt Slavija napravljen je 1926. godine ili 1927. godine i od tada to kao obitelj koriste i prvo je to bio dio okućnice hotela. 1948. godine kada se rodila, Slavija je nacionalizirana te su sporni dio koristili obzirom je isti prirodno pripadao dijelu u kojem su imali stan, a ostatak je bio hotel, a 1954. kada je imala 6 godina a njezin brat 2 mjeseca su izbačeni iz iste. Tada je ustanovljeno da je dio koji nije nacionaliziran i u kojem i danas stanuju prepisan na majku i da se radi o drugoj čestici u odnosu na česticu na kojem je bio nacionalizirani dio. Sporan dio je pripadao ovome dijelu u kojem su od tada stanovali i tu su se kao djeca igrali, a kasnije je to obrađivano, gosti hotela nisu koristili prijepor već samo restoran i njegovu terasu. Isto tako kada je Slavija postala depandansa hotela Terapija i kada je u tome hotelu između ostalog bio restoran tadašnji direktor Slavije i njezin otac dogovorili su da se sagradi zid na zahtjev tog direktora između terase i dijela kojeg su oni koristili obzirom se tu nalazio i kokošinjac. Da je njezin otac angažirao zidara te je zid napravljen negdje početkom 60-ih godina u periodu od 60. - e do 62. godine i danas je vidljiv na terenu. Da su inače imali vrt gdje se sada nalazi njezina kuća i morali su da bi došli do istoga preći preko puta između njezine kuće i kuće svjedokinje ČV, pa tako i preko prijepora, a isto tako tuda je morala prolaziti da bi došla iz nenacionaliziranog dijela Slavije do njihove kuće. Kada su gradili kuću držali su materijal na prijeporu, a tuda su prolazile cijevi za vodu koju su koristili majstori za izgradnju kuće. Isto tako nikada nitko nije došao i osporavao pravo vlasništva prijepora. Da se u obitelji pričalo da je prijepor njihov jer ga u protivnom ne bi ni obrađivali, tj. možda njezina majka i baka bi ali ona ne bi nego bi pustila da naraste šikara kao što je na zapadnom nacionaliziranom dijelu. Da je oduvijek imala saznanja o postupku vezano za povrat nacionaliziranog i to od trenutka od kada su izbačeni, da postoji poriv da se kuća vrati. Poznato joj je da je CV nakon smrti roditelja nastavio postupak za povrat i očito je isti izgubio. Međutim, što se tiče prijepora to nikada nitko nije tražio da se vrati jer su smatrali da je to njihovo i spor se vodio samo u odnosu na nacionalizirano, kada je njezin brat izgubio spor sa O, on je došao kod nje te joj je rekao da je izgubio kuću, ali joj je rekao i da sporni dio pripada Slaviji što ona do tad nije znala i onda sam je po prilici par dana kasnije angažirala odvjetnika koji je podnio tužbu u ovom predmetu, to je bilo sve negdje 2021. ili 2022. godine. Da je za vrijeme dok je brat vodio postupak pričala s njime o istome, da su oni brat i sestra i znala je da je vodio postupak za povrat Slavije, ali detalje nije znala.

23. U svome pisanom nalazu i mišljenju vještakinja geodetske struke Jasmina Jurinčić navodi da je dana 06. listopada 2022. godine sa sudom pristupila na lice mjesta radi identifikacije predmetne nekretnine zk.č. 1168/6 površine 124 m2, kao dijela prethodno osnovane zk.č. 1168/1, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Identifikacija prijepora kojeg je pokazala tužiteljica prilikom uviđaja izveden je GPS/GNSS uređajem STONEX S70G. Na skici lica mjesta prijepor je označen crvenom ispunom i u prilogu su fotografije s lica mjesta koje su prije svega informativnog karaktera. Prilikom uviđaja, tužiteljica je pokazala prijepor koji se nalazi u [adresa], u [adresa] i u naravi je vrt sa svih strana ograđen zidovima. Nalazi se sjeveroistočno od kuće tužiteljice k.br. 17. Prijepor pokazan po tužiteljici nalazi se na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema zemljišnoj knjizi na zk.č. 1168/1 k. o. [katastarska općina], te ima površinu od 124 m2. Svojim položajem, oblikom i površinom prijepor odgovara čestici koja bi prema prijedlogu parcelacije izrađenom po trgovačkom društvu Geodezija commerce d.o.o. Dramalj, po ovlaštenom inženjeru geodezije GV, ing. geod., od veljače 2021., imala novu oznaku zk.č. 1168/6 k. o. [katastarska općina].

24. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

25. Među strankama nije sporno da je ovdje tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 5 Klučecovo šetalište i dvorište u [adresa], pov. 244 čhv., iz zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prije nacionalizacije bila u vlasništvu obitelji tužiteljice. Međutim, sporno je da li je tužiteljica stvarni vlasnik dijela te čestice, prema prijedlogu parcelacije površine od 124 m2, koji se nalazi između njezine dvije nekretnine i betonskim zidom ograđen od ostatka, a koji u naravi sada predstavlja cvijetnjak, a ranije vrt, obzirom je tuženik ističe da tužiteljica nije pošteni posjednik jer tuženik godinama vodi postupak protiv CV, brata tužiteljice, radi predaje u posjed predmetne nekretnine slobodne od stvari i osoba, dakle i od tužiteljice.

26. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

27. Sud je nalaz vještaka Jasmine Jurinčić prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što je na isti nitko od stranaka nije imao primjedbi.

28. Sud je prihvatio istinite iskaze svjedoka ŽV, ŠV, SV, LV i ČV, većinom susjeda tužiteljice, svih mahom osoba starije životne dobi koji su većinu života proveli uz prijepor, kao životne i uvjerljive. Pa tako ŽV navodi da je od 2000. godine do unazad godinu, dvije dolazila kod tužiteljice i pomagala joj u tom vrtiću tj. da je prvenstveno čistila, kopala i sijala i da u tom razdoblju nije dolazio netko treći i ispitivao tužiteljicu što radi u tome vrtu ili govorio da to nije njezino. Svjedokinja ŠV navodi da je bila prva susjeda tužiteljice i od kada pamti tužiteljica i ona su se tu igrale, tu nikada nije bilo turista niti od Jadrana niti od odmarališta, tu nitko nikada nije sjedio, a tužiteljica je posadila cvijeće. Njezin iskaz je potvrđen iskazom svjedoka SV koji je potvrdio da su se kao mali tu igrali, tu su bile gredice sa salatom i povrćem koje su obrađivali roditelji tužiteljice, a kasnije ona i gosti tu nisu dolazili. Da je prema hotelu Slavija bio je zid za koji ne zna kada je napravljen, ali se kao mali prtio na njega da bi brao murvu i taj zid je i sada tamo, samo je prekriven lišćem, a s druge strane tog zida nalazi se natkrivena terasa od Slavije. Postojanje zida prema Slaviji spominje u svome iskazu i svjedokinja LV, kao i da su zidovi već bili kada su oni došli 1984. godine, a nikada u prijepornom vrtu nije vidjela trećih osoba izvan obitelji tužiteljice, niti je čula da bi obitelji tužiteljice tko osporavao pravo na prijepor, a suštinski isto iskazuje i svjedokinja ČV. Sudu su prihvatljivi iskazi PVI, bivše snaha tužiteljice i ZV, sina tužiteljice, iako ih je radi srodstva sa tužiteljicom uzeo sa dozom rezerve, međutim iskazi predmetnih svjedoka po mišljenju ovoga suda su suglasni kako međusobno tako i sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka. Sud je u konačnici prihvatio kao istinit iskaz svjedoka CV, brata tužiteljice kao životan i logičan jer je suglasan sa ostalim izvedenim dokazima. Pa tako iz njegova iskaza proizlazi da se prijepor nalazi se u produžetku tog dijela kuće koji su naslijedili sestra i on, ali je dio okućnice koji pripada O, te se tu nalazi vrt, povrtnjak i cvijetnjak i koristi njegova sestra, ali isti je od kad pamti u njihovoj obitelji, te je zidom ograđen od preostalog dijela parcele. Da je bio u sporu s O i predmet tog spora bio je povrat nacionalizirane imovine, a tužiteljica nije bila stranka u tom postupku, ali da je znala za isti. Da je njegova sestra saznala da taj dio spada pod vlasništvo Jadrana kada je izgubio spor jer su tada morali utvrditi što je čije, on se morao snaći gdje će i što i tada je njegova sestra pokrenula zahtjev.

29. Što se tiče iskaza tužiteljice, valja naglasiti da ga je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, ali kako je njezin iskaz u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njezin iskaz uzima vjerodostojnim.

30. Pozivom na odredbe čl. 388. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje ZV), koja određuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u primjenu, radi razjašnjenja pitanja da li je tužiteljica predmetne nekretnine mogla steći kroz institut dosjelosti, dolazile odredbe najprije Općeg građanskog zakonika (OGZ), koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list SFRJ br. 86/46). Pritom, u pogledu primjene pravnih pravila OGZ-a (OGZ iz 1811.g. je u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853.g.) valja respektirati načelno mišljenje Proširene opće sjednice SVS broj 3/60 od 04. travnja 1960. prema kojem načelnom mišljenju je vrijeme potrebno za dosjelost za sve isto, 20 godina. OGZ propisuje koje pretpostavke (uz pretpostavku da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći) moraju bit ispunjene da bi osoba stekla vlasništvo nad stvari dosjelošću pa je u § 1460. propisano kako onaj, koji tim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Nadalje, obzirom iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica krajem 70-tih godina 20. stoljeća izgradila novu obiteljsku kuću na mjestu gdje su ranije imali vrt, a jugozapadno od prijepora, te da su kanalizacijske cijevi za istu postavljene upravo ispod prijepora, a na prijeporu su za vrijeme izgradnje držali materijal, te je služio kao put između njihove dvije nekretnine, to bi po mišljenju ovoga suda u primjeni bio i Zakon o osnovnim vlasničkim odnosima (Služeni list SFRJ 6/1980) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine. Odredbom čl. 20. st. 1 ZOVO-a je određeno da se pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem. Odredbom čl. 28 st. 4 ZOVO-a je određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, odredbom čl. 78 st. 2 ZOVO-a određuje da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a st 3 istog članka da se savjesnost posjeda pretpostavlja. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega prijedloga parcelacije te nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić proizlazi da se sam prijepor, kao dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 124 m2, u naravi nalazi između zemljišta u vlasništvu tužiteljice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojem je sagradila svoju obiteljsku kuću), te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je tužiteljica zajedno sa bratom naslijedila od roditelja i koje su njih dvoje suvlasnici svaki u ½ dijela. Nadalje, iz povijesnog zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je 1934. godine došlo do spajanja više čestica u k. č. br. [katastarska čestica], površine 236 čhv (novosagrađena kuća broj 5 Ključecovo šetalište), te k. č. br. [katastarska čestica] sa 150 čhv (vrt kod kuće u [adresa]). Isto tako pod Z-228/48 otpisana je k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime i vlasništvo Opće narodne imovine, a kasnije je sporna čestica prešla u vlasništvo ovdje tuženika, dok je na k. č. br. [katastarska čestica] od 2001. godine kao vlasnica upisana tužiteljica. Prema iskazu tužiteljice objekt Slavija napravljen je 1926./1927. godine na njihovom zemljištu koje je tada bilo jedna cjelina i tada je prijepor bio dio okućnice hotela, a od 1948. godine kada je Slavija nacionalizirana prijepor su koristili oni jer je prirodno pripadao dijelu u kojem su imali stan i tu su se kao djeca igrali, a kasnije je to obrađivano, te gosti hotela nisu koristili prijepor već samo restoran i njegovu terasu. Da je njezin otac u dogovoru sa tadašnjim direktorom hotela, početkom 60-ih godina angažirao zidara koji je napravio zid između terase i dijela kojeg su oni koristili obzirom se tu nalazio i kokošinjac, te je zid i danas vidljiv na terenu. Njezin iskaz u potpunosti je suglasan sa iskazom svjedoka CV koji je naveo da njegova sestra potražuje dio okućnice dvojnog objekta od kojeg je jedan dio koji je bio nacionaliziran sada u vlasništvu O, a drugi dio koji su njih dvoje naslijedili od roditelja. Taj je vrt zidom ograđen od preostalog dijela parcele i nalazi se u produžetku tog dijela kuće koji su naslijedili sestra i on. Da je prema hotelu Slavija bio zid koji i sada tamo, samo je prekriven lišćem, a s druge strane tog zida nalazi se natkrivena terasa od Slavije navodi i svjedok SV. Postojanje zida prema Slaviji spominje u svome iskazu i svjedokinja LV, kao i da su zidovi već bili kada su oni došli 1984. godine, ali i svjedokinja EVI koja navodi zid dijeli dio koji je bio nacionaliziran i dio koji nije bio nacionaliziran. Tijekom postupka je utvrđeno da je ovdje tužiteljica posjednik prijepora barem od trenutka kada je krenula sa gradnjom svoje obiteljske kuće na k. č. br. [katastarska čestica], ovo od kraja sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, te je za potrebe gradnje na prijeporu odlagala građevinski materijal, a ispod prijepora su položene i kanalizacijske cijevi, a prijepor se koristio i kao put između njihove dvije kuće. Isto tako svi saslušani svjedoci naveli su da je upravo tužiteljica obrađivala prijepor, te na njemu imala vrt i cvijetnjak, a niti jedan od svjedoka ne navodi CV kao posjednika prijepora. Isto tako svjedoci ŠV, SV, EVI, ZV i CV decidirano navode da gosti niti nitko od strane tuženika nisu dolazili na prijepor, niti ga na bilo koji način koristili, niti su čuli da bi tužiteljici tko osporavao pravo na prijepor. Nadalje, utvrđeno je i da je pok. UV, 2007. godine u cijelosti naslijedio njezin suprug AV, a njega 2008. godine tužiteljica i CV s time da je predmetni svjedok naslijedio zahtjev za naknadu, odnosno povrat, oduzete imovine u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isto tako uvidom u predmetu priležeće spise za povrat nacionalizirane imovine je utvrđeno je da ovdje tužiteljica nije bila stranka, niti umješač, niti zainteresirana osoba, niti je na bilo koji način sudjelovala u predmetnim postupcima, već kako je navedeno samo i isključivo CV, a isto tako tuženik je protiv njega, a ne i tužiteljice vodio i predmet pred Trgovačkim sudom u Rijeci, a radi predaje u posjed k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz svega gore navedenog, po mišljenju ovoga suda proizlazi da je tužiteljica bez obzira što je znala za nastojanja svojih roditelja, te kasnije po njihovoj smrti i svoga brata CV za povratom nacionalizirane imovine, te da se u pogledu iste vode postupci, u istima nije sudjelovala, te je držala da se radi o dijelu zgrade hotela Slavia sa okućnicom koji je bio nacionaliziran i fizički odijeljen zidom, ali ne i o prijeporu se nalazi u produžetku dijela sada u suvlasništvu tužiteljice i brata, a koji nije bio nacionaliziran i koji su od kada se ona sjeća koristili njezini prednici i kasnije ona u uvjerenju da pripada tome dijelu. Sudu je logično i uvjerljivo da je ista saznala da prijepor ne bi bio njihov tek nakon što joj je to rekao brat kada su se nakon što je izgubio spor radi povrata nacionalizirane imovine morali dogovoriti tko će i što koristiti, ovo tim više što je ona nije živjela u zajednici sa roditeljima, već je sagradila vlastitu kuću krajem sedamdesetih, nije naslijedila pravo na povrat nacionaliziranog, niti je na bilo koji način sudjelovala u postupcima vezano za povrat. Dakle, pravno je uvjerenje ovoga suda, a temeljem rezultata dokaznog postupka da je tužiteljica uspjela dokazati kako je od najkasnije kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kroz vrijeme potrebno za dosjedanje, bila u kontinuiranom, samostalnom i mirnom posjedu prijepora, vršeći faktičnu vlast na istom, držeći ga kao vlasnica, vjerujući i nemajući razloga sumnjati da tome ne bi bilo tako, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točkama I. i II. dispozitiva ove presude.

31. Podredno, valja istaći da sud nije posebno obrazlagao sadržaj i cijenio fotografije sa lista 103-105 spisa obzirom su iste uložene tek na ročištu od dana 03. prosinca 2024. godine, a nakon zaključenja prethodnog postupka.

32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a dosuđeni trošak odnosi se na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR-a, te presudu u iznosu od 53,09 EUR-a, trošak vještačenja u iznosu od 597,25 EUR-a, dok se preostalome dijelu odnosi na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika. Tužiteljici je tako priznat trošak sastava tužbe i podneska od 28. srpnja 2022. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 30. ožujka 2022. godine i 29. lipnja 2022. godine u iznosima od po 100,00 EUR-a, te zastupanja na ročištima 06. listopada 2022. godine, 03. prosinca 2024. godine i 06. ožujka 2025. godine, u iznosima od po 200,00 EUR-a, dakle ukupno 1.200,00 EUR-a, što uvećano za troškove vještačenja i sudskih pristojbi ukupno iznosi 1.876,89 EUR-a, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 18. travnja 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.