REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-620/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužiteljice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, protiv prvotužene HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; drugotužene ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave 10. siječnja 2025. i 4. ožujka 2025., zaključene 4. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Krešimira Rastije odvjetnika u Osijeku, i prvotužene HI, a u odsutnosti uredno pozvane drugotužene ČI, nakon javne objave presude 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekla samovlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina] i to nekretnina označenih kao: k,čb,r. 94, u naravi šuma Miure, površine 4041 m2, -k,č.br. 328, u naravi oranica Poplavno, površine 2031 m2, k,čb,r. 361 [adresa], ukupne površine 2785 m2 od čega:dvorište, površine 817 m2, oranica, površine 1691 m2, kuća, [adresa], površine 135 m2, gospodarska zgrada, površine 55 m2, pomoćna zgrada, površine 24 m2, gospodarska zgrada, površine, 63 m2 - kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Kozareve, površine 5274 m2, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Kozareve, površine 4571 m2 što su tuženice dužne priznati, te se stoga nalaže:

prvotuženoj HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos njenog suvlasničkog dijelova od 36/480 cjelokupnih nekretnina, na ime i u korist tužiteljice, a koju ispravu će u protiv zamijeniti ova presuda,

drugotuženoj VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos njenog suvlasničkog dijela od 36/480 cjelokupnih nekretnina, na ime i u korist tužiteljice, a koju ispravu će u protiv zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se prvotuženoj HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; i drugotuženoj ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.312,50 EUR (jednu tisuću tri stotine dvanaest eura i pedeset centi), ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III Nalaže se prvotuženoj HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 106,19 EUR (jednu stotinu šest eura i devetnaest centi).

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadu više zatraženog iznosa od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura i pedeset centi), na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 24. studenog 2023. podnijela tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to nekretnina označenih kao: k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma Miure, površine 4041 m2, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Poplavno, površine 2031 m2, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 2785 m2 od čega: dvorište, površine 817 m2, oranica, površine 1691 m2, kuća, [adresa], površine 135 m2, gospodarska zgrada, površine 55 m2, pomoćna zgrada, površine 24 m2, gospodarska zgrada, površine, 63 m2, kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Kozareve, površine 5274 m2, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Kozareve, površine 4571 m2.

1.1. Tužiteljica je u tužbi navela da je ona od 1976. godin, po svom pravnom predniku, suprugu, pok. BI, u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže naznačenih u izreci presude. Nadalje, navela je kako je ona u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine u 408/480 dijelova, dok su tuženice upisane svaka u 36/480 dijelova cjelokupnih nekretnina.

1.2. Tužiteljica je navela kako je njezin suprug pok. BI predmetne nekretnine kupio i stekao njihov posjed temeljem Kupoprodajnog ugovora od 01. lipnja 1976. godine, koji je zaključio sa prodavateljima DI, SI i ŽI, te tada maloljetnim tuženicama, HI i RI, sada HI i ČI i njihovim bratom, mlt. JI. Otac tuženica, pok. II je ovaj ugovor zaključio i u svoje ime i u ime tuženica koje su u to vrijeme bile maloljetne.

1.3. . Tužiteljica je navela kako je na k. č. br. [katastarska čestica], njezin suprug pok. BI porušio staru kuću, te je na njoj izgrađena nova kuća, a u koju je 1980. godine uselila i tužiteljica nakon što se je sklopila brak s LI. U svezi s navedenim tužiteljica je navela kako je njezin suprug od 1976. godine, a tužiteljica od 1980. godine u posjedu predmetnih nekretnina. Nadalje, navela je kako niti nju niti njezina prednika u posjedu predmetnih nekretnina nije nitko ometao, pri čemu su i ona i njen suprug, za života, predmetne nekretnine koristili i posjedovali kao samostalni vlasnici i posjednici.

1.4. Tužiteljica je navela kako je njezin suprug ZI preminuo **.**.2019., a iza njegova smrti njegovim nasljednikom proglašena je tužiteljica. S obzirom da su tuženice zajedno s tužiteljicom uknjižene kao suvlasnice na predmetnoj nekretnini, tužiteljica 15. rujna 2021. pozvala tužene na na prijenos prava vlasništva navedenih nekretnina, a istog dana je pozvan i AI da svoj suvlasnički dio prenese u vlasništvo tužiteljice. U svezi s navedenim tužiteljica je istaknula kako je AI priznao vlasništvo tužiteljice na predmetnim nekretninama, te je svoj suvlasnički dio prenio na tužiteljicu, dok tuženice nisu pristale prenijeti svoje suvlasničke dijelove na tužiteljicu.

Tužiteljica je također navela kako je sklopila ugovor o darovanju, sa AI, jednim od uknjiženih suvlasnika, i nasljednika pokojne FI, a koji ugovor u trenutku utuženja nije proveden u zemljišnoj knjizi.

Tužiteljica je navela da tuženice odbijaju priznati pravo samovlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama, te da iste nisu po zahtjevu tužiteljice prenijele svoje suvlasničke dijelove, a kako je tužiteljica u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 40 godina, to je tužiteljica predložila sudu donijeti odluku kako je to naznačeno u izreci presude.

2. U zajedničkom odgovoru na tužbu tužene su navele kako je tužiteljica nakon 40 godina, poslije smrti njezina supruga BI pokrenula ostavinsku raspravu iza pokojne UI (SI), majke tuženica. Nadalje, navele su kako su bile iznenađene pozivom za raspravu te su tada saznale da je iza njihove pokojne majke, UI, ostala imovina koja pripada tuženicama, kao njezinim nasljednicima. Nadalje, navele su da se radi o ¼ cjelokupnog imanja koje pripada tužiteljici OI. Nadalje, tužene su navele kako je tužiteljica očito bila nezadovoljna njihovom odlukom, odnosno nasljedničkom izjavom kojom se nisu odrekle od nasljedstva iza svoje pokojne majke. U svezi s navedenim navele su kako su na nasljedstvo polagali pravo i njihov brat AI i njegova majka H, a za što smatraju da je „van pameti“. Nadalje, navele su kako su od ovoga suda zaprimile rješenje temeljem kojega su uknjižene kao vlasnice na nekretnini njihove pokojne majke.

2.1. Nadalje, tuženice su navele kako je njihov pokojni otac II, u vrijeme kada su one bile maloljetne sklopio ugovor s pokojnim BI. U svezi s navedenim tuženice su navele kako je njihov pokojni otac, ako je mogao nekretninu prodati u njihovo ime, mogao se onda u njihovo ime i potpisati, pa tužiteljica ne bi imala problema. Tuženice su navele da je očito da nije bilo tako. Navele su kako ne znaju je li netko nekoga prevario ili za sporni dio ¼ nekretnine nije isplatio, one kao djeca u tome nisu sudjelovale niti o tome imaju saznanja.

Tuženice su navele da je nakon smrti pokojnog gospodina BI tužiteljica naslijedila ¾ dijela imanja. Tuženice se pitaju je li moguće da sve te godine, tužiteljici nije bilo upitan dio nekretnine u ¼ dijela, niti čije je to, navele su kako je očito da tužiteljicu za to nije bilo briga. Tuženice su, nadalje, navele kako da nije stupio na snagu Zakon o legalizaciji, oni kao nasljednici iza njihove pokojne majke UI, ne bi ni znali da negdje u [adresa] postoji imovina ostala iza njihove pokojne majke.

2.2. Tužene su navele i kako su one zaprimile dopis punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Rastije te su s njim stupile u kontakt i dogovorile sastanak, na kojemu su se pokušali dogovoriti da ih tužiteljica isplati, ali je taj dogovor ostao bez uspjeha. Navele su kako je tužiteljica sigurna da tužene nemaju pravo na dio nekretnine koji tužnima pripada stoga podnosi tužbu, te želi da ih sud primora potpisati i predati tužiteljici dio nekretnine koji pripada tuženicama, stoga se pitaju je li to pošteno.

Tužene predlažu sudu odbiti tužbu, navodeći da one tužiteljici nisu ništa uzele, niti ukrale, nego su one dio nekretnine samo naslijedile. Također su navele, ukoliko tužiteljica zahtjeva potpis, moguće je o istome se dogovoriti uz novčanu naknadu koju su ranije ponudile punomoćniku tužiteljice. Tuženice su, nadalje, navele, ukoliko se ne uspiju dogovoriti neka gospođa BI i dalje stanuje u predmetnoj nekretnini, još 40 godina.

3. Podneskom od 18. ožujka 2022. tužiteljica se očitovala na navode tuženica iz odgovora na tužbu. Tužiteljica ja navela kako je, u međuvremenu, od podnošenja tužbe ona uknjižena i na suvlasničkom dijelu AI, polubrata tuženica. S tim u svezi navela je kako su tužiteljica i tuženice jedine uknjižene suvlasnice predmetne nekretnine. Nadalje, tužiteljica je navela kako tuženice odgovorom na tužbu nisu osporavale činjenicu da je tužiteljica u posjedu predmetnih nekretnina dulje od 40 godina, jer tuženice navode kako one za suvlasnički dio svoje majke pokojne ĐI nisu ni znale do pokretanja ostavinskog postupka. Naime, tužiteljica je pokrenula ostavinski postupak iza pokojne UI, majke tuženica, i to kako bi uredila zemlijšnoknjižno stanje predmetnih nekretnina, navodeći da je nakon Kupoprodajnog ugovora iz 1976. godine, vjerojatno omaškom preostao njen upis kao suvlasnice u ¼ dijela.

3.1. Tužiteljica je navela da prije nego je suprug tužiteljice, pokojni BI kupio predmetne nekretnine 1976. godine, predmetne nekretnine su bile u suvlasništvu GI, moguće djed tuženica, te njegovih kćeri UI, majke tuženica i KI. Nadalje, navela je kako je nakon smrti pokojnog GI njegov suvlasnički dio naslijedila njegova supruga DI, moguće baka tuženice, te kćerke SI. Navela je kako je kćer ŠI, CI, majka tuženica, preminula prije njega, nju su po pravu predstavljanja naslijedili njezin suprug II, te njihova, tada maloljetna djeca ĆI (Ivica) Starčević i tuženice, tada mlt. NI (sada HI) i RI (sada ČI). S tim u svezi navela je kako su nakon smrti GI, na njegovom suvlasničkom dijelu, kao vlasnici bili upisani: DI, SI, II, te njegova malodobna djeca ĆI, ĆI NI (prvotužena) i TI (drugotužena). Nadalje, tužiteljica je navela kako su ostali suvlasnički dijelovi nekretnina glasili na ime RI, u RI [adresa], u tom smislu tužiteljica je navela kako je evidentno da iza UI nije bio proveden ostavinski postupak.

3.2. Tužiteljica je navela kako je njezin suprug, pokojni BI 1976. godine kupio predmetne nekretnine, a ugovor su kao prodavatelji potpisali DI, SI, te II koji je ugovor zaključio i u svoje ime i u ime tuženica koje su u to vrijeme bile maloljetne. Tužiteljica je navela kako je prilikom uknjižbe prava vlasništva u korist njezina pokojnog supruga, BI, preostao suvlasnički dio Starčeviće Bare (majka tuženica), budući da iza nje nije bio proveden ostavinski postupak.

Tužiteljica je navela, kako s obzirom na izneseno, pretpostavlja da se prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora mislilo i na prodaju suvlasničkog dijela pokojne UI, jer je iz sadržaja ugovora vidljivo da je kupac BI kupio u cijelosti sve upisane suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina, te je navela kako je za pretpostaviti da je pokojni II prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora prodao i suvlasnički dio svoje supruge, pokojne UI.

3.3. Tužiteljica je također navela kako se može zaključiti da je njezin pokojni suprug BI kupio predmetne nekretnine u cijelosti, jer je on od 1976. godine bio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina. S tim u svezi, tužiteljica je navela kako prodavatelji II, DI, te MI, a niti bilo tko drugi nisu smetali BI, a kasnije niti tužiteljicu u posjedu predmetnih nekretnina.

Tužiteljica je navela da, nakon što je ona radi uređenja imovinsko-pravnih odnosa na predmetnim nekretninama pokrenula ostavinski postupak iza pokojne FI (UI), svi njeni zakonski nasljednici su, osim tuženica, nakon provođenja ostavinskog postupka, svoje suvlasničke dijelove koje su naslijedili u tom ostavinskom postupku, odmah prenijeli na tužiteljicu, a u samim ugovorima je i konstatirano kako ti nasljednici predmetne nekretnine ne smatraju svojima i kako na njima ne polažu nikakvo pravo.

3.4. Tužiteljica je, nadalje, ustrajala kod ranijih navoda da je ona po svom pravnom predniku, suprugu BI u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od 1976. godine, pa kako je od tada proteklo više od 40 godina, to je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla u samovlasništvo predmetne nekretnine, neovisno o tome je li njen posjed samo pošten, ili je riječ o kvalificiranom posjedu. Slijedom navedenoga tužiteljica je navela kako su navodi tuženica iz odgovora na tužbu irelevantni za konkretnu pravnu stvar, te je predložila sudu usvojiti tužbeni zahtjev, a tuženice obvezati da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka.

4. Predmet postupka je stjecanje prava vlasništva tužiteljice na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to nekretnina označenih kao: kčbr. [katastarska čestica], u naravi šuma Miure, površine 4041 m2, kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Poplavno, površine 2031 m2, kčbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 2785 m2 od čega: dvorište, površine 817 m2, oranica, površine 1691 m2, kuća, [adresa], površine 135 m2, gospodarska zgrada, površine 55 m2, pomoćna zgrada, površine 24 m2, gospodarska zgrada, površine, 63 m2, kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Kozareve, površine 5274 m2, kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica Kozareve, površine 4571 m2, dugotrajnim posjedovanjem, odnosno temeljem dosjelosti.

4.1. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica zajedno sa tuženicama uknjižena kao suvlasnica predmetne nekretnine niti da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti.

4.2. Sporno je među parničnim strankama sporno je je li pravni prednik tužiteljice, pokojni suprug BI kupio predmetnu nekretninu u cijelosti, sporno je i poštenje tužiteljice s obzirom da su tužene u odgovoru na tužbu osporavale da tužiteljica 40 godina ne bi znala da ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine nije uknjiženo kao njezino vlasništvo, odnosno vlasništvo njezina pokojnog supruga BI.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja ovaj sud proveo je dokazni postupak te izvršio uvid i pročitao isprave i to: zemljišno knjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 5-6; 40-41), kupoprodajni ugovor od 1. lipnja 1976. (stranica spisa 7-8), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nade Kemec u Slavonskom Brodu broj: O-1100/19-8 UPP/OS-132/19 od 30. rujna 2019. (stranica spisa 9-10), dopis tužiteljice upućen prvotuženici i drugotuženici (stranica spisa 11- 12), dopis upućen AI (stranica spisa13), dokaz o odaslanju predmetnih podnesaka (stranica spisa 14), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivane Kovačević u Osijeku broj: O-857/82021-8 UPP/OS-144/2021-8 od 15. srpnja 2021. (stranica spisa 25-27; 42 - 44), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z-10519/2021 od 27. kolovoza 2021. (stranica spisa 28-29), fotografija ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 47- 50), ugovor o darovanju od 30. kolovoza 2021. sklopljen između PI i EI kao darovatelja i OI kao daroprimca ovjeren po javnom bilježniku Ivani Kovačević u Osijeku broj: OU-158/21 (stranica spisa 51- 54), ugovor o darovanju od 17. studenog 2021. sklopljen između AI kao darovatelja i OI kao daroprimca ovjeren po javnom bilježniku Ivani Kovačević u Osijeku broj:

OV-4515/2021 (stranica spisa 55-58), te su izvedeni personalni dokazi saslušanjem parničnih stranaka u svrhu dokazivanja te svjedoka OS i HS.

6.1. Tužiteljica je na pripremnom ročištu i podneskom od 12. lipnja 2023. predlagala da se kao svjedok sasluša ČS, a koji dokazni prijedlog je sud usvojio, tužiteljica je podneskom od 27. siječnja 2025. predložila da sud umjesto predloženog svjedoka ČS, koji se teže razbolio i nije u mogućnosti pristupiti na sud i iskazivati, sasluša svjedoka HS, a koji prijedlog je sud usvojio te je na ročištu za glavnu raspravu 4. ožujka 2025. sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka HS.

7. Uvidom zemljišno knjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 24. studenog 2021. (stranica spisa 5-6) razvidno je da su u isti upisane k. č. br. [katastarska čestica], šuma Miure površine 4041 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica Poplavno površine 2031 m2, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 2785 m2 od čega: dvorište, površine 817 m2, oranica, površine 1691 m2, kuća, [adresa], površine 135 m2, gospodarska zgrada, površine 55 m2, pomoćna zgrada, površine 24 m2, gospodarska zgrada, površine, 63 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica Kozareve, površine 5274 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica Kozareve, površine 4571 m2, te su iste uknjižene kao suvlasništvo i to: 2. suvlasnički dio: 360/480 na ime OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 4. Suvlasnički dio 36/480 dijela na ime HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 5. Suvlasnički dio: 36/480 dijela na ime VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 8. suvlasnički dio 13/480 dijela na ime OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 9. Suvlasnički dio: 12/480 dijela na ime AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 10 Suvlasnički dio: 23/480 dijela na ime OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Nadalje, iz ugovora o darovanju od 17. studenog 2021. sklopljen između AI kao darovatelja i OI kao daroprimca ovjeren po javnom bilježniku Ivani Kovačević u Osijeku broj: OV-4515/2021 (stranica spisa 55-58) razvidno je da je BS tužiteljici darovao svoj suvlasnički dio od 12/480 dijela predmetnih nekretnina te joj dopustio da temeljem predmetnog darovnog ugovora izvrši uknjižu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime.

Nadalje, uvidom u članak 4. ugovora razvidno je da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su daroprimateljica, ovdje tužiteljica, zajedno sa svojim pokojnim suprugom BI već niz godina u posjedu predmetnih nekretnina te da je predmetne nekretnine kupio i u cijelosti isplatio tužiteljičin suprug BI, temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1976. godine od tadašnjih vlasnika. Međutim, budući da na tom dijelu nekretnina BI nije bio uknjižen u zemljišnim knjigama, iste su raspravljene kao ostavinska imovina pok. UI (FI) Starčević, koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnik. Stoga je darovatelj predmetne nekretnine stekao kao nasljednik FI (Bare) Starćević i upisan je u zemljišnim knjigama, iako predmetne nekretnine ne smatra svojima, niti na njih polaže pravo.

Iz zemljišno knjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 17. ožujka 2022. (stranica spisa 40-41) razvidno je da je tužiteljica upisana kao vlasnica na 12/480 suvlasničkog dijela, na kojemu je ranije bio uknjižen AI, iz čega proizlazi da je predmetni ugovor o darovanju proveden u zemljišnim knjigama.

U svezi s navedenim valja istaknuti kako spisu prileži i ugovor o darovanju od 30. kolovoza 2021. sklopljen između PI i EI kao darovatelja i OI kao daroprimca ovjeren po javnom bilježniku Ivani Kovačević u Osijeku broj: OU-158/21 (stranica spisa 51- 54), a koji ugovor nije dostavljen sudu cjelovit, pa stoga sud isti nije posebno cijenio u smislu njegove dokazne snage, u ovom postupku.

8. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 1. lipnja 1976. (stranica spisa 7-8) razvidno je da su ugovorne strane DI ud. Č, DS, II, V mldb. JI, HI i VS, kao prodavatelja, sa jedne strane, i OIK iz [adresa], kao, kupca, s druge strane, da je isti zaključen u [adresa] 1. lipnja 1976. godine. Nadalje, razvidno je da su predmet kupoprodajnog ugovora nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica] šuma Miure sa 4041 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica Kozarevo sa 5274 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 4571 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Kuća dvor i oranica selo sa 2785 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica poplavno sa 2031 m3 i k. č. br. [katastarska čestica] oranica poplavno sa 7095 m2, cijele čestice u ukupnim suvlasničkim dijelovima. Iz predmetnog ugovora razvidno je da je ugovorena kupovnina od 80.000 dinara, a primitak navedenog iznosa prodavatelji potvrđuju potpisom ugovora. U članku 3 ugovora određeno je da prodavatelji dozvoljavaju kupcu stupanje u posjed kupljenih nekretnina od danas, kao i da može i smije bez njihovog daljnjeg pitanja i privolenja kupljene nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama uknjižiti. U članku 4. ugovora određeno je da kupac stupa u posjed kupljenih nekretnina od danas (1. lipnja 1976).

9. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nade Kemec u Slavonskom Brodu broj: O-1100/19-8 UPP/OS-132/19 od 30. rujna 2019. (stranica spisa 9-10) razvidno je da je iza umrlog BI, sina SS, rođenog **.**.1951. umrlog **.**.2019., OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ¾ dijela, i to: k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], proglašena njegova supruga, ovdje tužiteljica OI.

10. Nadalje, iz dopisa tužiteljice upućenih prvotuženici i drugotuženici (stranica spisa 11- 12), kao i dopisa upućenog AI (stranica spisa13), dokaz o odaslanju predmetnih podnesaka (stranica spisa 14), razvidno je da se tužiteljica obraćala tuženicama i AI u rujnu 2021. te iste obavijestila da je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kupljena 1976. godine temeljem kupoprodajnog ugovora kojega je u ime tuženica zaključio II, njihov otac te su od tada predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice. Stoga su tuženice, kao i AI pozvane od strane tužiteljice potpisati ugovor kojim bi prenijele svoje suvlasništvo na tužiteljicu, koja je, kako navodi posjednik predmetnih nekretnina dulje od 40 godina, a što i nije sporno u ovome postupku budući da su same tuženice u odgovoru na tužbu navele kako su pozvane od tužiteljice potpisati predmetni ugovor kojim bi prenijele svoj pravo vlasništva tužiteljici.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivane Kovačević u Osijeku broj: O-857/82021-8 UPP/OS-144/2021-8 od 15. srpnja 2021. (stranica spisa 25-27; 42 - 44), razvidno je da su iza pokojne FI, rođene DS, kćeri GI, rođene 1935., a umrle **.**.1974. u Osijeku, proglašeni HI, u 36/120 dijela, ČI u 36/120 dijela, PI u 10/120 dijela, EI u 13/120 dijela, ŽS u 13/120 dijela i AI u 12/120 dijela, između ostalog na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Uvidom u rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z- 10519/2021 od 27. kolovoza 2021. (stranica spisa 28-29), razvidno je, a što je i nesporno u tijeku postupka, da su tuženice na temelju rješenja o nasljeđivanju broj: O- 857/82021-8 UPP/OS-144/2021-8 od 15. srpnja 2021., zajedno sa PI, RS, JS i IS, suvlasnicama predmetne nekretnine.

13. Iz fotografija ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 47- 50) razvidno je da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] pod brojem Z- 2891/70 od 12. listopad 1970., a temeljem rješenja o komasaciji od 27. studenog 1965. u povodu sastavljanja novih zk uložaka uknjiženo vlasništvo za korist DS ([adresa]) Franjo u 2/4 dijela, IS (Č) Bare r. DS iz [adresa] u 1 dijela i DS (Franjina) MI u 1 dijela. Napominje se da je u arhivskom izvatku u rubrici primjedbe vidljiva naznaka "prodaja". Nadalje razvodno je da su pod brojem 1862/75 i pod brojem 1738/76 kao vlasnici upisani DI, SI, II, II mldb. JI, II mldb. B, II mldb. VS. Pod upisom broj 1862/95 razvidno je da je provedeno rješenje o nasljeđivanju O-80/74.

14. Navedene isprave, i to zemljišnoknjižne izvatke, rješenja o nasljeđivanju, kao i arhivski izvadak iz zemljišne knjige i ovjerovljene ugovore o darovanju, sud je prihvatio i iste cijenio istinitim i vjerodostojnim, u tom smislu tom smislu valja istaknuti da odredba članka 230. ZPP propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Nadalje, valja istaknuti da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz u suprotnom. Na temelju navedenoga sud je prihvatio ranije navedene isprave, jer tuženik niti nije osporavao istinitost sadržaja navedenih isprava.

15. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala kako je ona s pokojnim BI sklopila brak 1980. godine i tada se doselila u [adresa] u kuću izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od tada stanuje u predmetnoj kući, a ondje osim nje stanuje i njezin sin LS. Nadalje, iskazala je kako za života njezina supruga, a koji je preminuo 2019., ona nije imala saznanja o vlasničko-pravnom statusu predmetnih nekretnina. Nakon smrti supruga ona je, u ostavinskom postupku, saznala da ne polaže pravo na nasljedstvo ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, jer nisu u vlasništvu njezina pokojna supruga. Nadalje, iskazala je kako je predmetnu kuću sagradio njezin svekar, otac njezina supruga, a kuća je sagrađena 1978. godine. U pogledu predmetnog kupoprodajnog ugovora kojega je za predmetne nekretnine sklopio njezin pokojni suprug, iskazala je, da joj je poznato da je njezin suprug u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Tužiteljica je iskazala kako ona tuženice ne poznaje, i po prvi puta ih vidi pred sudom. Tužiteljica je iskazala kako osim kuće o kojoj iskazuje, ona posjeduje i šumu i oranicu, na način da iste ona i njezin sin održavaju i za iste su plaćali poreze, kuću su legalizirali i snosili troškove legalizacije te nisu imali problema glede provedbe legalizacije. Tužiteljica je iskazala kako niti njoj niti njezinu pokojnom suprugu, od 1980. godine do danas, nitko nikada nije osporavao posjed predmetnih nekretnina niti ih smetao u posjedovanju, a osim njih, od 1980 godine nitko nije bio u posjedu predmetnih nekretnina.

Na pitanje drugotuženice zašto ranije nisu riješeni vlasničko-pravni odnosi te zašto predmetni ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama tužiteljica je iskazala da ona o tome nije imala saznanja sve do ostavinskog postupka vođenog iza smrti njezina supruga, a na pitanje prvotuženice kada joj je suprug preminuo tužiteljica je iskazala da je on preminuo 2019. godine.

15.1. Sud je iskaz tužiteljice u cijelosti prihvatio jer je isti u suglasju sa materijalnim dokazima koji prileže spisu, kao i sa iskazom saslušanih svjedoka OS i HS u dijelu vremena posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njezine obitelji, stoga je sud cijenio njezin iskaz kao iskren, uvjerljiv, životan i logičan.

16. Prvotužena HI u svom je iskazu navela kako je ona rođena u [adresa], gdje je s obitelji stanovala do svoje sedme godine života, odnosno do 1968. godine, nakon čega su se preselili u Osijek. Nadalje, iskazala je kako je u [adresa] ostao živjeti samo njezin djed, stanovao je u svojoj kući, dok je njezina obitelj dok je stanovala u [adresa] imala drugu kuću, koju su njezini roditelji, zajedno sa šumom i oranicama, prodali prije nego li su odselili u Osijek. Kuća koju su prodali nije bila u blizini djedove kuće, te dvije kuće bile su na drugim krajevima sela. U vrijeme predmetne kupoprodaje bila je dijete i ne sjeća se tko su bili kupci kuće niti je su li oni isplatili kupoprodajnu cijenu. Sjeća se da su dolazili u [adresa] u posjet djedu, ali u kuću koju su prodali nikada više nisu išli. Tužiteljica je iskazala kako je osoba po imenu DI bila supruga njezina djeda, SI bila je sestra njezine majke, odnosno teta tuženicama, nadalje, iskazala je da je JI njezin brat, a HI i RI jesu ona i njezina sestra ovdje drugotuženica, te su se njih dvije po djevojačkom prezimenu prezivale RI. Nadalje, iskazala je kako ona nije mogla biti stranka predmetnog kupoprodajnog ugovora jer je bila maloljetna. Pojašnjavajući rodoslovlje svoje obitelji prvotužena je iskazala kako je ŠI bio njezin djed i bio je u braku s D iz kojeg braka je poteklo dvoje djece, ZS, majka tuženica i SI, tetka tuženica. Djed ŠI je imao i drugi brak s DI u kojem braku nije bilo zajedničke djece. Nadalje, ZS, majka tuženica bila je u braku s II iz kojeg braka je poteklo troje djece JI, HI rođena JI i ČI rođena JI. Prvotužena je iskazala kako njigova teta SI nije bila udavana i nije imala potomaka, niti je ona živjela u [adresa].

16.1. Iskaz prvotuženice sud je prihvatio i isti cijenio iskrenim, jer je njezin iskaz u suglasju s materijalnim dokazima u spisu, osobito rješenju o nasljeđivanju u pogledu rodoslovlja, te u suglasju s iskazom tužiteljice i svjedoka u odnosu na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine, s obzirom da je tuženica iskazala da nakon prodaje kuće u istu više nisu dolazili.

17. Drugotužena ČI iskazala je da je u predmetnoj kući stanovao njezin djed i tamo su dolazili dok su bili djeca, sve do djedove smrti. U odnosu na prodaju predmetne kuće iskazala je da o tome nema saznanja, bili su djeca i o tome im nitko nije govorio. Nadalje, iskazala je kako je u predmetnoj kući posljednji put bila kada je bila u dobi od 3 godine, a to znači da je ondje posljednji put bila prije 60 godina. Na predmetnu nekretninu nije išla nakon što je zaprimila rješenje o nasljeđivanju iza svoje majke jer ne zna što bi ona tamo, tužiteljicu ni na koji način nije imala namjeru uznemiravati. Nadalje, iskazala je kako tuženice tužiteljici niti ne osporavaju posjed predmetne nekretnine, ali joj osporavaju ¼ suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

17.1. Iskaz drugotužene sud je prihvatio, ali isti je cijenio irelevantnim budući da je drugotuženica iskazivala o kući djeda, a prvotužena je u svome iskazu navela da je djedova kuća bila različita od njihove obiteljske kuće, koju su prodali.

18. Svjedokinja AS iskazala je da je ona susjeda tužiteljice, stanuje preko puta tužiteljičine kuće od 1968. godine, kada se doselila u [adresa], dok se tužiteljica doselila u [adresa] nekoliko godina nakon svjedokinje, u dobrim su odnosima. Nadalje, iskazala je kako je na mjestu sadašnje e kuće ranije bila stara kuća koju je svekar tužiteljice srušio i tamo je napravio novu kuću. U toj staroj kući živio je jedan djed koji se zvao ŠI, a zvali su ga nekim nadimkom po kojim je bio poznat u selu i imao je suprugu, odnosno partnericu. Svjedokinji nije poznato je li djed ŠI predmetnu kuću prodao pokojnom suprugu tužiteljice, s tim u svezi iskazala je kako ona nema saznanja o kupoprodaji i osnovi stjecanja te nekretnine od strane obitelji LS. Svjedokinja je iskazala kako u posjedu predmetne nekretnine od kada ona zna, nije bio nitko drugi osim obitelji LS, odnosno ona nikada nije vidjela ondje nikoga drugoga osim tužiteljice i njezina sina, odnosno ranije i supruga. Nadalje, iskazala je da ne zna previše o vlasništvu i posjedu tužiteljice, te je moguće da oni osim kuće imaju u posjedu i šumu i oranice. Nadalje, iskazala je da nikada nije vidjela niti čula da bi tužiteljici ili njezinoj obitelji itko ikada osporavao posjed predmetnih nekretnina i/ili ih smetao u posjedovanju.

18.1. Iskaz svjedokinje AS, koja je susjeda tužiteljice sud je prihvatio i isto cijenio iskrenim i životnim jer navedena svjedokinja stanuje u tužiteljičinu susjedstvu od 1968. i logično je da ima nesporedna saznanja o posjedu predmetne nekretnine.

19. Svjedok HS, rođen 1937. godine, iskazao je da poznaje tužiteljicu, jer su susjedi. Nadalje, iskazao je kako je on puno puta bio u tužiteljičinu dvorištu i poznato mu je da tužiteljica stanuje u kući koja je predmet konkretnog postupka. Svjedok je iskazao da on stanuje u [adresa] od 1943. godine, majka mu je bila u logoru, otac u ratu te su ga othranili tetka i tetak. Poznato mu je da je svekar tužiteljice pokojni SS, predmetnu kuću kupio od ŠI. Svjedok je iskazao da je dobro poznavao obitelj ŠI. Svjedok se ne sjeća točne godine kada je SS predmetnu kuću kupio od ŠI, ali zna da je to bila stara kuća s dvorištem, u kojemu su bile dvije zgrade, a u jednoj od tih zgrada je stanovao njegov ujak. Tužiteljičin svekar je srušio tu staru kuću i ondje je danas velika kuća katnica. Svjedok je iskazao kako u predmetnoj kući obitelj tužiteljice stanuje najmanje od 1980. godine. Svjedok je iskazao kako nikada nije vidio koga drugoga u posjedu predmetne kuće, osim obitelji SS. Svjedok je iskazao da tuženice ne poznaje, ali da je u razgovoru s drugotuženom saznao da je ona kćerka II, a unuka ŠI, ali nju niti njezina oca nikada nije vidio u predmetnoj kući, osim kada bi njezin otac dolazio u posjet svom pok. puncu GI.

19.1. Sud prihvaća iskaz svjedoka HS, a koji svjedok je rođen 1937 godine, stariji je stanovnik mjesta [adresa], koji je iskazivao vrlo životno i uvjerljivo s obzirom na dob, a u čiji iskaz sud nije imao razloga posumnjati jer je isti u suglasju s dokazima koji prileže spisu i iskazima danim u tijeku postupka.

20. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe članka 8 Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a da je temelje stjecanja njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelost.

21. Prilikom ocjenjivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva dosjelošću sud vodi računa o tome da suvlasnik nekretnine može biti samostalni posjednik iste u cijelosti, a da traži utvrđenje prava vlasništva samo nad pojedinim suvlasničkim dijelovima, odnosno djelu, te da je ustvari tužitelj, po ispunjenju predviđenih pretpostavki, već stekao pravo vlasništva nad pojedinim idealnim dijelovima nekretnine, po zakonu, u onom trenutku kada su se pretpostavke za stjecanje ostvarile, i to po onom zakonu koji je bio na snazi u trenutku ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21.1. Za stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine se primjenjuju ista pravila kao i za stjecanje vlasništva nad cijelom nekretninom, pa tako za stjecanje suvlasništva nekretnine dosjelošću se traži od tužitelja da dokaže sve one pretpostavke predviđene i za stjecanje vlasništva cijele nekretnine.

22. U tijeku postupka, na temelju rezultata dokaznog postupka sud nesporno utvrđuje da je tužiteljica OI, samostalno i putem svoga prednika pokojnog supruga BI u kontinuiranom, nesmetanom posjedu predmetne nekretnine više od 60 godina, a što tuženice nisu niti osporavale budući da su u tijeku postupka navele da nisu niti znale da u [adresa] postoji dio imovine koja je uknjižena na ime njihove pokojne majke FI, da se njihova obitelj odselila iz [adresa], iz kuće koju su roditelji prodali, što je bilo prije 60 godina i da od tada ondje više nisu dolazili. Iz kupoprodajnog ugovora od 1. lipnja 1976. razvidno je da su DI ud. Č, SI, II, II mldb. JI, HI i VS, kao prodavatelji, predmetne nekretnine prodali kupcu HIK, u cijelosti, te kupac stupa u posjed po isplati kupoprodajne cijene istoga dana. S obzirom da je iz iskaza svjedoka i stranaka nesporno da je obitelj HIK u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti, uključujući kuću, oranice i šumu, to se zaključuje da je i kupoprodajna cijena isplaćena čime su uvedeni u posjed. Nadalje, činjenicu kupoprodaje potvrđuje i arhivski izvadak iz zemljišne knjige. Navodi tuženica da one kao djeca nisu mogle ništa prodati, ovaj sud ne uvažava jer je to kao njihov zakonski zastupnik, s obzirom da su bile maloljetne, mogao učiniti njihov otac II. Iz predmetnog kupoprodajnog ugovora i proizlazi da su kao jedna ugovorna strana na strani prodavatelja navedeni nasljednici FI rođ. SI. Dakle, prednik tužiteljice predmetnu nekretninu stekao je pravnim poslom, dok je njegovo pravo vlasništva ostalo neupisano u odnosu na ¼ FI jer je očito da je ostavinski postupak iza nje proveden tek 2021. godine pred javnim bilježnikom Ivanom Kovačević u Osijeku (rješenje o nasljeđivanju broj: O-857/2021-8 od 15. srpnja 2021.) Iz navedenoga proizlazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, tuženice kao i njihov otac te braća i sestre, iako su po zakonu nasljednici UI, nisu imali valjanu ispravu za dokaz svojega prava nasljeđivanja, pa se stoga predmetni ugovor niti nije mogao provesti u zemljišnoj knjizi u odnosu na suvlasnički dio UI.

Nadalje, tuženice u tijeku postupka nisu osporavale tužiteljičino pravo posjedovanja niti su osporavale vrijeme trajanja toga posjeda na predmetnoj nekretnini. Iz iskaza svjedoka kao nesporno proizlazi da je tužiteljica u posjedu predmetnih nekretnina, uračunavajući posjed njezina prednika, preko 60 godina, a taj posjed su joj priznali svi nasljednici UI, osim tuženica, te su joj temeljem pravnog posla prenijeli u vlasništvo svoje suvlasničke dijelove.

23. S obzirom na temelj stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću, ovaj sud smatra važnim istaknuti da dosjelost, kao institut koji pretvara faktičnu vlast u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. Posjedovanjem stvari kroz zakonom propisano razdoblje, dosjelost legalizira postojeće stanje. Institut dosjelosti u pravu vezan je uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo. To nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onome tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava.

24. Prilikom ocjenjivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva dosjelošću sud vodi računa o tome da suvlasnik nekretnine može biti samostalni posjednik iste u cijelosti, a da traži utvrđenje prava vlasništva samo nad pojedinim suvlasničkim dijelovima, odnosno djelu, te da je ustvari tužitelj, po ispunjenju predviđenih pretpostavki, već stekao pravo vlasništva nad pojedinim idealnim dijelovima nekretnine, po zakonu, u onom trenutku kada su se pretpostavke za stjecanje ostvarile, i to po onom zakonu koji je bio na snazi u trenutku ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

24.1. Za stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine se primjenjuju ista pravila kao i za stjecanje vlasništva nad cijelom nekretninom, pa tako za stjecanje suvlasništva nekretnine dosjelošću se traži od tužitelja da dokaže sve one pretpostavke predviđene i za stjecanje vlasništva cijele nekretnine.

25. S obzirom na navedeno valja istaknuti kako odredbom članka 159. i članka 160. stavak 1.i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 1539,143/12, 152/14, 81/15 ,94/17 - dalje ZVDSP) zakonodavac izrijekom određuje pod kojim uvjetima i pretpostavkama određeno faktično stanje postaje i pravno.

25.1. Stoga, temeljem navedenih zakonskih odredbi prilikom ocjene činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost.

26. Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Pri tome valja istaknuti da se savjesnost, odnosno poštenje posjeda presumira, naime, sukladno odredbi članka 18. stavak 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

S obzirom na poštenje posjeda tužiteljica je navela kako sve do smrti njezina supruga i ostavinskog postupka koji je vođen iza njega nije imala saznanja da ¼ suvlasničkog dijela ne pripada obitelji HIK, tim više jer su provodili postupak legalizacije nezakonito izgrađenih objekata i proveli su ga bez problema, plaćali su poreze i nitko im nikada nije smetao niti osporavao pravo posjeda. S druge strane tuženice su same iskazale da nisu niti znale da u [adresa] postoji dio imovine njihove pokojne majke, ali su se pitale zašto tužiteljica ranije nije uredila imovinsko-pravne odnose nego je čekala 40 godina, kao da ju nije bilo briga. Sud, polazeći od presumpcije poštenja posjeda, nalazi da tuženice iako su osporavale poštenje tužiteljice, nisu sudu ponudile niti jedan dokaz kojim bi oborile presumpciju poštenja, odnosno dokazale da tužiteljica nije pošteni posjednik.

27. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, „višu“, posrednu vlast (vlasnički posjed). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dužina vremena dosjedanja ovisi o kakvoći posjeda i osobi čija se stvar dosjeda. S obzirom na kakvoću posjeda dosjelost može biti redovna i izvanredna. Redovitom dosjelošću stječe se vlasništvo stvari na temelju samostalnog, kvalificiranog posjeda izvršavanog neprekidno kroz zakonom propisano vrijeme.

Kvalificirani je posjed koji je istovremeno zakonit, istinit i pošten, ma koliko dugo on trajao dosjelošću se ne može steći vlasništvo. Vrijeme dosjelosti može biti redovito i izvanredno, ovisno o tome čija se stvar dosjeda. Da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom, ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost.

Ako za dosjelost nije već dovoljno vrijeme njegova vlasničkog posjeda, uračunat će se posjedniku i vrijeme takvog posjedovanja njegovog prednika (pri čemu treba utvrditi je li posjednik njegov slijednik). Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

Dosjedavateljev samostalni posjed stvari, sa svom pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod pravnog slijednika dotadašnjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singuralnog slijednika (sukcesora). Međutim, ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva. Ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manji vlasnik.

28. Stoga, prema stanovištu ovoga suda u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu te polazeći od svih iznesenih okolnosti konkretnog slučaja a prvenstveno utvrđenja da je tužitelj bio sposoban stjecati nekretnine, da je predmetna nekretnina imala sposobnost stvari da bude u vlasništvu /stvar u prometu/ da je njego posjed imao određenu kvalitetu, da njegovo poštenje nitko nije osporavao, čime je sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke predviđene odredbom članka 159. i 160. stavak 1. i 2. ZVDSP, to je zahtjevu tužitelja udovoljeno te odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Sud je troškove postupka odmjerio prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 1.327,36 EUR uvažavajući činjenicu da tužiteljicu zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, troškove postupka sud je odmjerio uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) te je dosudio tužiteljici osnovane troškove.

29.1. Osnovanim je sud tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife. Nadalje, sud je tužitelju priznao i trošak sastava podneska od 18. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife. Sud je tužiteljici priznao i trošak zastupanja na ročištu 2. lipnja 2023., 10. siječnja 2025. te 5. ožujka 2025., svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 600,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife. Sud je tužitelju priznao i trošak zastupanja na ročištu 12. listopada 2023., koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje, u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife. Sud je sveukupno tužiteljici osnovanim utvrdio iznos od 1.050,00 EUR, na koji iznos je tužiteljici temeljem odredbe članka 46. Tarife priznat i PDV od 262,50 EUR, što ukupno iznosi 1.312,50 EUR.

29.2. Kamate na trošak su temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ) dosuđene od presuđenja do isplate

30. Sud je neosnovanim tužiteljici utvrdio više zatraženi iznos od 200,00 EUR na ime sastava podneska od 12. lipnja 2023., jer navedeni podnesak u smislu odredbe članka 155. ZPP nije bio potreban budući da je sukladno ZPP tužiteljica adresu svjedoka bila dužna dostaviti u trenutku predlaganja toga dokaza, te sud nije tužiteljici osnovanim priznao više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 12. listopada 2025. jer je isto odgođeno, pa tužiteljici pripada 25% Tbr. 7. Tarife. Slijedom navedenog sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u više zatraženom iznosu od 250,00 EUR, kao i za iznos PDV-a od 62,50 EUR, što je ukupno 312,50 EUR.

31. Tužiteljica je u popisanom trošku potraživala i trošak sudske pristojbe na tužbu i trošak sudske pristojbe na presudu, svaki u iznosu od 53,09 EUR, odnosno 106,18 EUR ukupno. Sud je utvrdio da je zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu osnovan jer iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u navedenom iznosu uplatila pristojbu, a s obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici i da ima obvezu plaćanja sudske pristojbe na presudu sud je istu temeljem odredbe članka 4. i 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) priznao tužiteljici.

32. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 18. travnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica OI po punomoćniku Krešimiru Rastija, odvjetniku u Osijeku

2. Prvotuženica HI, [adresa]

3. Drugotužeica ČI, FS, [adresa]