REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2208/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Gordani Katarini Ronyi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VALBO SNAGA d.o.o., Zagreb, Heinzelova 8, OIB: 69419352608, kojeg zastupa opunomoćenik Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, OIB: 28454963989, radi upravne novčane kazne, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I- 034-01/24-01/7, URBROJ: 567-04-01/04-24-1 od 15. veljače 2024.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-034-01/24-01/7, URBROJ: 567-04-01/04-24-1 od 15. veljače 2024., odlučeno je: 1. Utvrđuje se da je voditelj obrade društvo Valbo snaga d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 8 (OIB: 69419352608), protivno članku 27. stavku 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, propustio označiti da je Ugostiteljski objekt Ali Kebaba na adresi [adresa] u [adresa] (u sklopu Trgovačkog centra Supernova Garden Mali) odnosno pojedina prostorija u njemu te vanjska površina objekta pod videonadzornom, na način da je oznaka vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja. 2. Utvrđuje se da je voditelj obrade društvo Valbo snaga d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 8 (OIB: 69419352608), protivno članku 27. stavku 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, propustio označiti da je Ugostiteljski objekt Ali Kebaba na adresi [adresa] u [adresa] (u sklopu Trgovačkog centra Supernova Garden Mali) odnosno pojedine prostorije u njemu pod videonadzornom te nije istaknuo sve relevantne informacije sukladno odredbi članka 13. Opće uredbe o zaštiti podataka, a posebno podatke o voditelju obrade i podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava. Za povrede opisane u točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 51. stavka 1. alineje 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, izriče se društvu Valbo snaga d.o.o. iz Zagreba upravna novčana kazna u iznosu od: 2.500,00 Eura (slovima: dvijetisućepetsto Eura). Voditelj obrade osobnih podataka Valbo snaga d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 8, dužan je platiti izrečenu upravnu novčanu kaznu u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja u korist računa broj: [broj bankovnog računa], model HR64 i poziv na broj odobrenja - 6092-25860- 69419352608 s naznakom – „upravne novčane kazne koje izriče AZOP“. 4. Ukoliko voditelj obrade osobnih podataka Valbo snaga d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 8, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja ne plati izrečenu upravnu novčanu kaznu, Agencija za zaštitu osobnih podataka će sukladno članku 46. stavku 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka obavijestiti Područni ured Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je području sjedište navedenog društva radi naplate upravne novčane kazne prisilnim putem prema propisima o prisilnoj naplati poreza. 5. Voditelj obrade osobnih podataka Valbo snaga d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 8, dužan je u roku od 15 dana od izvršene uplate dostaviti dokaz o uplati Agenciji za zaštitu osobnih podataka.“

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da su na ulazu u objekt istaknute obavijesti s oznakom kamere, dok su podaci o voditelju obrade i kontakt podaci dostupni na e- stranicama tužitelja. Ističe da nema drugih utvrđenih nepravilnosti, a da je surađivao tijekom nadzora, nije postupao s namjerom kršenja propisa i nije ranije kažnjavan. Smatra da je kazna prestroga i protivna članku 83. Opće uredbe jer je svrha već postignuta otklanjanjem nepravilnosti tijekom postupka, a bile su moguće i druge mjere. Tužitelj traži poništenje ospoavanog rješenja i donošenje odluke bez izricanja novčane kazne.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u postupku postupao u skladu s člankom 57. stavkom 1. i člankom 58. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, kao i sa Zakonom o provedbi te Uredbe i Zakonom o općem upravnom postupku, te da je osporavano rješenje doneseno zakonito, na temelju utvrđenih činjenica i pravilne primjene prava. Navodi da su na objektu bile istaknute obavijesti malog formata koje nisu jasno vidljive prije ulaska u perimetar snimanja, a na drugom ulazu uopće nije bilo obavijesti te da je time tužitelj povrijedio obvezu iz članka 27. Zakona. Ističe da objava informacija samo na web-stranici nije dovoljna, već je potreban i fizički prikaz tzv. prvog sloja obavijesti (kratka i jasna informacija o nadzoru), što nije bilo ispunjeno. Poziva se i na smjernice Europskog odbora za zaštitu podataka. Ukazuje da se predmet nadzora odnosio isključivo na informiranje ispitanika putem videonadzora, pa tvrdnje o usklađenosti poslovanja u cijelosti nisu odlučne. Tuženik ističe da je bio dužan izreći upravnu novčanu kaznu, jer zakon ne predviđa blaže mjere u ovom slučaju. Ističe da je iznos kazne određen je uzimajući u obzir sve olakotne okolnosti i da je voditelj obrade imao je dovoljno vremena (od 2018.) da se uskladi s propisima. Smatra da je rješenje doneseno zakonito, objektivno i utemeljeno na relevantnim činjenicama te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 15. travnja 2025. održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika stranaka. Opunomoćenik tužitelja osporava navod iz odgovora na tužbu da prostor vanjske terase nije bio označen sukladno članku 27. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, jer: 1. vanjska terasa nije bila predmet snimanja nadzornih kamera, što je potvrđeno rješenjem nadzornog tijela te 2. da se na terasu se ulazi isključivo iz unutrašnjosti trgovačkog centra, gdje su na više mjesta istaknute vizualne i verbalne oznake o videonadzoru. U vezi s izrečenom upravnom mjerom (novčanom kaznom), smatra da je ista prestroga, jer je tuženik mogao izreći mjeru opreza prema čl. 58. Opće uredbe. Navodi da se prema članku 83. Opće uredbe novčana kazna primjenjuje samo kada druge mjere nisu moguće. Ističe da utvrđeni propusti nisu bili takve težine da bi opravdavali izricanje novčane kazne, a sve nepravilnosti su otklonjene tijekom nadzora. Predlaže poništenje rješenja tuženika. Opunomoćenik tuženika je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da se u ugostiteljskom objektu nalazi osam videonadzornih kamera, koje se nalaze u prostor za posluživanje hrane, kuhinji i hodniku;

- da se na ulazu iz trgovačkog centra nalazi obavijest o videonadzoru malog formata, koja nije jasno vidljiva prije ulaska u perimetar snimanja;

- da na drugom ulazu (s terase/parkinga) nema nikakve obavijesti o videonadzoru;

- da postojeća obavijest ne sadrži podatak o voditelju obrade i podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava.

7. Na temelju navedenih činjenica utvrđeno je postupanje tužitelja kao voditelja obrade protivno članku 27. stavcima 1. i 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj 42/18.), koji propisuju: jasnu i vidljivu oznaku videonadzora prije ulaska u perimetar snimanja te davanje svih relevantnih informacija ispitanicima sukladno članku 13. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016.). Tuženik je odlučio izreći upravnu novčanu kaznu od 2.500,00 eura, jer je ocijenio da je takva mjera: proporcionalna ozbiljnosti povrede, učinkovita jer ukazuje na obvezu poštivanja zakona, odvraćajuća kako za konkretnog voditelja obrade, tako i za druge subjekte koji primjenjuju videonadzor. Kazna je izrečena temeljem članka 44., 45. i 51. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka te članka 58. stavka 2. točke (i) i članka 83. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka.

8.1. Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka voditelj obrade ili izvršitelj obrade dužan je označiti da je objekt odnosno pojedina prostorija u njemu te vanjska površina objekta pod videonadzorom, a oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja.

8.2. Prema odredbi članka 27. stavka 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka obavijest iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati sve relevantne informacije sukladno odredbi članka 13. Opće uredbe o zaštiti podataka, a posebno jednostavnu i lako razumljivu sliku uz tekst kojim se ispitanicima pružaju sljedeće informacije:

- da je prostor pod videonadzorom

- podatke o voditelju obrade

- podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava.

9. Iz dijela točke I. izreke osporavanog rješenja proizlazi da je tužitelj, između ostalog, propustio označiti da je vanjska površina objekta pod videonadzorom, ali iz obrazloženja osporavanog rješenja, kao i podataka spisa predmeta, proizlazi da je u provedenom nadzoru utvrđeno gdje su postavljene kamere (prostor za posluživanje hrane, kuhinju i hodnik), ali nije utvrđeno pokrivaju li kamere samo prostor za posluživanje hrane, kuhinju i hodnik ili je predmet snimanja nadzornih kamera i vanjska terasa. S obzirom na navedeno postoji proturječnost između tog dijela izreke osporavanog rješenja, s jedne strane i obrazloženja osporavanog rješenja i podatak spisa predmeta, s druge strane.

10. Iz dijela točke II. izreke osporavanog rješenja proizlazi da je tužitelj nije istaknuo sve relevantne informacije sukladno odredbi članka 13. Opće uredbe o zaštiti podataka. Međutim, obrazloženje osporavanog rješenja u odnosu na taj dio izreke ne sadrži uopće razloge.

11. Slijedom navedenog, osporavano rješenje ima nedostatke u vidu proturječnosti izreke i obrazloženja, dok djelomično nema uopće razloga, iz čega proizlazi da tuženik nije vodio računa o pravilima postupka, odnosno da su povrijeđene odredbe članka 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.).

12. Prema ocjeni tuženika na mjestu pristupa sa terase u unutrašnjost ugostiteljskog objekta morala je postojati oznaka o postojanju videonadzora.

13. Prema stajalištu ovog Suda u primjeni članka 27. stavka 1. Zakona, obavijest o videonadzoru mora biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja – dakle, ne samo na glavnom ulazu u objekt, nego na svakom fizičkom pristupu u nadzirani prostor.

14. Tuženik je pravilno utvrdio da se iz smjera terase ulazi u unutrašnjost objekta, koji prostor je nedvojbeno pod nadzorom kamera te da na tom mjestu nema nikakve obavijesti o videonadzoru.

15. Ako ispitanik može pristupiti unutrašnjem prostoru (koji je pod videonadzorom) bez da prethodno prođe pored obavijesti o videonadzoru, tada se može smatrati da nije ispunjena zakonska obveza iz članka 27. stavka 1. Zakona. U tom kontekstu ključan je odgovor na pitanje je li taj pristup vodi u perimetar snimanja bez prethodne vizualne informacije o postojanju videonadzora.

16. Ako se radi o ulazu na terasu koja je zatvorena i na koju je moguće pristupiti samo iz unutrašnjosti objekta, onda svatko tko dolazi iz smjera terase je prethodno dobio informaciju o postojanju videonadzora pri ulasku u ugostiteljski objekt. Međutim, ako je na terasu moguće pristupiti i sa parkinga trgovačkog centra, onda svatko koji dolazi prostor pod videonadzorom iz smjera terase nije propisno obaviješten o ulasku u nadzirano područje unutrašnjosti ugostiteljskog objekta.

17. Iz Zapisnika o provedenom nadzoru, KLASA: 042-03/23-01/85, URBROJ: 567-12/04-23-03 od 11. listopada 2023., samo proizlazi da se radi o „drugom sporednom ulazu (iz smjera terase/parkinga)“. Međutim, na temelju te formulacije iz Zapisnika nije moguće sa sigurnošću zaključiti da se radi o drugoj varijanti, tj. o situaciji u kojoj se u unutrašnji dio ugostiteljskog objekta može pristupiti s parkinga pa se time ulazi u perimetar snimanja bez prethodne obavijesti. Izraz „iz smjera terase/parkinga“ je neodređen jer se ne zna ima li terasa fizički otvoreni pristup s parkinga ili nema (npr. terasa je potpuno ograđena i sl.), odnosno ne zna se postoji li fizički pristup u unutrašnjost ugostiteljskog objekta koji omogućuje izbjegavanje glavnog ulaza u ugostiteljski objekt. Zakon traži da se ispitanik prije ulaska u perimetar snimanja upozna s činjenicom da je prostor pod nadzorom – što znači da mora postojati konkretna mogućnost da netko uđe iz smjera parkinga bez da je prethodno obaviješteno o ulasku u prostor pod videonadzorom. Ako to nije jasno dokazano, ne može se tvrditi da je došlo do povrede.

18. U nadzoru nije jasno utvrđeno postoji li odvojeni pristupi terasi koji omogućuju izbjegavanje glavnog ulaza u ugostiteljski objekt. Sama formulacija „drugi sporedni ulaz (iz smjera terase/parkinga)“ ne omogućuje jasan zaključak o varijanti u kojoj bi postojala povreda obveze iz članka 27. Zakona. Tuženik je trebao jasno utvrditi postoji li realna mogućnost ulaska u perimetar snimanja bez prethodne obavijesti.

19. U provedenom nadzoru utvrđeno je da se na ulazu iz trgovačkog centra nalazi obavijest o videonadzoru. Predmetna obavijest u naravi predstavlja naljepnicu na kojoj se nalazi figurativni znak kamere, verbalna oznaka „Prostor je pod videonadzorom“, a sadrži i druge verbalne oznake, između ostalih, oznaku: „Objekt brze prehrane i objekt jednostavnih brzih usluga „ MN“, [adresa], Valbo snaga d.o.o., Heinzelova 8, 10000 Zagreb, OIB: 69419352608“ te „Obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora“ koja sadrži i kontakt tužiteljeve e- mail adrese.

20. Iako se „Obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora“ prvenstveno odnosi na ispunjavanje obveze tužitelja kao ugostitelja o obavještavanju o pravu gosta na podnošenje pisanog prigovora u ugostiteljskom objektu na temelju Zakona o ugostiteljskoj djelatnost, u ovom slučaju može se ocijeniti da su zahtjevi iz članka 27. stavka 2. Zakona Z suštinski ispunjeni – predmetna obavijest sadrži informaciju da je prostor pod videonadzorom (sadrži: figurativni znak i tekst „Prostor je pod videonadzorom“), podaci o voditelju obrade jasno su navedeni (naveden je naziv pravne osobe: Valbo snaga d.o.o., adresa i OIB), a kontakt adresa postoji i može se koristiti za ostvarivanje prava, iako nije formalno označena kao „kontakt za zaštitu osobnih podataka“. Zbog toga se utvrđenje tuženika kako predmetna obavijest ne sadrži zakonom propisane informacije može ocijeniti kao pretjerano formalističko. S obzirom na navedeno ne može se prihvatiti utvrđenje tuženika kako postojeća obavijest ne sadrži sve zakonom propisane informacije.

21. Tuženik je ocijenio da postojeća obavijest o videonadzoru malog formata i da nije jasno vidljiva prije ulaska u perimetar snimanja. Prije svega iz podataka spisa predmeta ne može se zaključiti da ispitanik prvo ulazi u perimetar snimanja, a da tek nakon njegovog ulaska u opseg snimanja na temelju oznake prepoznaje činjenicu da je prostor u koji je već ušao pod videonadzorom. Nadalje, ako oznaka prethodi ulasku perimetar snimanja onda je tuženikova procjena vidljivosti znaka upozorenja, odnosno utvrđenje da je obavijest „malog formata“ i da znak nije „jasno vidljiv“ ostaje potpuno neodređena i bez konkretizacije. Tuženik nije naveo veličinu postojeće obavijesti niti je s obzirom na te podatke naveo konkretne razloge zbog kojih ispitanik na temelju postojećih vizualnih elemenata ne može razumjeti da ulazi u nadziran prostor. Bez toga se ne može ocijeniti je li zaista u tom dijelu došlo do povrede.

22. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne može, barem za sada, prihvatiti utvrđenje tuženika da tužitelj povrijedio odredbe članka 27. Zakona.

23. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito.

24. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

25. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), odlučujući u granicama zahtjeva, tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od po 500,00 eura za svaku radnju, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 18. travnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Branko Kirin, Savska cesta 32, [adresa] Zagreb

2. Agencija za zaštitu osobnih podataka, Ulica grada Vukovara 54, [adresa] Zagreb

3. U spis