Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-44/2023-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužiteljice VNJ (ranije: ĆNJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika OTP bank d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, kao sljednik Societe Generale – Splitska banka d.d., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 7. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 53467/06 koji su dana 07. studenog 2006. sklopili tužiteljica ĆNJ (sada: VNJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, i Societe Generale – Splitska banka d.d. (OIB: 69326397242), kao kreditor i pravni prednik tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,20 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici ĆNJ (sada: VNJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.233,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 10,05 eur počam od 12.02.2007.g.,

na iznos od 31,07 eur počam od 12.03.2007.g.,

na iznos od 34,23 eur počam od 10.04.2007.g.,

na iznos od 32,64 eur počam od 10.05.2007.g,

na iznos od 33,76 eur počam od 11.06.2007.g.,

na iznos od 32,23 eur počam od 10.07.2007.g.

na iznos od 33,75 eur počam od 10.08.2007.g.,

na iznos od 33,73 eur počam od 10.09.2007.g.,

na iznos od 32,16 eur počam od 10.10.2007.g.

na iznos od 33,60 eur počam od 12.11.2007.g.,

na iznos od 32,26 eur počam od 10.12.2007.g.,

na iznos od 33,93 eur počam od 10.01.2008.g.,

na iznos od 34,37 eur počam od 11.02.2008.g.,

na iznos od 32,67 eur počam od 10.03.2008.g.,

na iznos od 34,41 eur počam od 10.04.2008.g.,

na iznos od 32,90 eur počam od 12.05.2008.g.

na iznos od 33,83 eur počam od 10.06.2008.g.,

na iznos od 32,68 eur počam od 10.07.2008.g.,

na iznos od 33,56 eur počam od 11.08.2008.g.,

na iznos od 33,59 eur počam od 10.09.2008.g.,

na iznos od 33,52 eur počam od 10.10.2008.g.,

na iznos od 35,44 eur počam od 10.11.2008.g.,

na iznos od 73,56 eur počam od 10.12.2008.g.,

na iznos od 37,83 eur počam od 12.01.2009.g.,

na iznos od 69,23 eur počam od 10.02.2009.g.,

na iznos od 63,95 eur počam od 10.03.2009.g.,

na iznos od 68,09 eur počam od 10.04.2009.g.,

na iznos od 65,41 eur počam od 11.05.2009.g.,

na iznos od 67,19 eur počam od 10.06.2009.g.,

na iznos od 65,58 eur počam od 10.07.2009.g.,

na iznos od 66,65 eur počam od 10.08.2009.g.,

na iznos od 67,10 eur počam od 10.09.2009.g.,

na iznos od 64,10 eur počam od 12.10.2009.g.,

na iznos od 66,80 eur počam od 10.11.2009.g.,

na iznos od 65,02 eur počam od 10.12.2009.g.,

na iznos od 90,19 eur počam od 11.01.2010.g.,

na iznos od 91,52 eur počam od 10.02.2010.g.,

na iznos od 82,44 eur počam od 10.03.2010.g.,

na iznos od 92,38 eur počam od 12.04.2010.g.,

na iznos od 90,95 eur počam od 10.05.2010.g.,

na iznos od 95,66 eur počam od 10.06.2010.g.,

na iznos od 95,49 eur počam od 12.07.2010.g.,

na iznos od 95,45 eur počam od 10.08.2010.g.,

na iznos od 103,18 eur počam od 10.09.2010.g.,

na iznos od 95,90 eur počam od 11.10.2010.g.,

na iznos od 99,79 eur počam od 10.11.2010.g.,

na iznos od 99,71 eur počam od 10.12.2010.g.,

na iznos od 106,26 eur počam od 10.01.2011.g.,

na iznos od 91,94 eur počam od 10.02.2011.g.,

na iznos od 84,22 eur počam od 10.03.2011.g.,

na iznos od 91,16 eur počam od 11.04.2011.g.,

na iznos od 92,39 eur počam od 10.05.2011.g.,

na iznos od 98,37 eur počam od 10.06.2011.g.,

na iznos od 96,44 eur počam od 10.07.2011.g.,

na iznos od 114,64 eur počam od 10.08.2011.g.,

na iznos od 100,23 eur počam od 12.09.2011.g.,

na iznos od 94,87 eur počam od 10.10.2011.g.,

na iznos od 98,43 eur počam od 10.11.2011.g.,

na iznos od 94,99 eur počam od 12.12.2011.g.,

na iznos od 99,89 eur počam od 10.01.2012.g.,

na iznos od 101,10 eur počam od 10.02.2012.g.,

na iznos od 94,87 eur počam od 12.03.2012.g.,

na iznos od 100,33 eur počam od 10.04.2012.g.,

na iznos od 97,48 eur počam od 10.05.2012.g.,

na iznos od 101,12 eur počam od 11.06.2012.g.,

na iznos od 97,01 eur počam od 10.07.2012.g.,

na iznos od 100,06 eur počam od 10.08.2012.g.,

na iznos od 98,50 eur počam od 10.09.2012.g.,

na iznos od 95,70 eur počam od 10.10.2012.g.,

na iznos od 99,84 eur počam od 12.11.2012.g.,

na iznos od 96,18 eur počam od 10.12.2012.g.,

na iznos od 99,75 eur počam od 10.01.2013.g.,

na iznos od 98,25 eur počam od 11.02.2013.g.,

na iznos od 88,15 eur počam od 11.03.2013.g.,

na iznos od 98,95 eur počam od 10.04.2013.g.,

na iznos od 94,19 eur počam od 10.05.2013.g.,

na iznos od 96,41 eur počam od 10.06.2013.g.,

na iznos od 92,31 eur počam od 10.07.2013.g.,

na iznos od 96,35 eur počam od 12.08.2013.g.,

na iznos od 96,83 eur počam od 10.09.2013.g.,

na iznos od 94,14 eur počam od 10.10.2013.g.,

na iznos od 97,25 eur počam od 11.11.2013.g.,

na iznos od 94,71 eur počam od 10.12.2013.g.,

na iznos od 56,65 eur počam od 10.01.2014.g.

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 53467/06 koji su dana 07. studenog 2006. sklopili tužiteljica ĆNJ (sada: VNJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, i Societe Generale – Splitska banka d.d. (OIB: 69326397242), kao kreditor i pravni prednik tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici ĆNJ (sada: VNJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.136,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 2,16 eur počam od 10.03.2008.g.,

na iznos od 0,60 eur počam od 10.10.2008.g.,

na iznos od 7,15 eur počam od 10.11.2008.g.,

na iznos od 4,71 eur počam od 10.12.2008.g.,

na iznos od 18,62 eur počam od 12.01.2009.g.,

na iznos od 23,93 eur počam od 10.02.2009.g.,

na iznos od 30,43 eur počam od 10.03.2009.g.,

na iznos od 19,02 eur počam od 10.04.2009.g.,

na iznos od 16,98 eur počam od 11.05.2009.g.,

na iznos od 15,84 eur počam od 10.06.2009.g.,

na iznos od 18,14 eur počam od 10.07.2009.g.,

na iznos od 13,54 eur počam od 10.08.2009.g.,

na iznos od 15,63 eur počam od 10.09.2009.g.,

na iznos od 12,05 eurpočam od 12.10.2009.g.,

na iznos od 15,23 eur počam od 10.11.2009.g.,

na iznos od 13,41 eur počam od 10.12.2009.g.,

na iznos od 20,82 eur počam od 11.01.2010.g.,

na iznos od 25,68 eur počam od 10.02.2010.g.,

na iznos od 24,65 eur počam od 10.03.2010.g.,

na iznos od 28,79 eur počam od 12.04.2010.g.,

na iznos od 34,74 eur počam od 10.05.2010.g.,

na iznos od 40,05 eur počam od 10.06.2010.g.,

na iznos od 50,22 eur počam od 12.07.2010.g.,

na iznos od 40,27 eur počam od 10.08.2010.g.,

na iznos od 65,54 eur počam od 10.09.2010.g.,

na iznos od 52,28 eur počam od 11.10.2010.g.,

na iznos od 54,85 eur počam od 10.11.2010.g.,

na iznos od 65,85 eur počam od 10.12.2010.g.,

na iznos od 80,38 eur počam od 10.01.2011.g.,

na iznos od 64,04 eur počam od 10.02.2011.g.,

na iznos od 69,11 eur počam od 10.03.2011.g.,

na iznos od 61,93 eur počam od 11.04.2011.g.,

na iznos od 78,18 eur počam od 10.05.2011.g.,

na iznos od 89,31 eur počam od 10.06.2011.g.,

na iznos od 94,36 eur počam od 11.07.2011.g.,

na iznos od 150,49 eur počam od 10.08.2011.g.,

na iznos od 97,25 eur počam od 12.09.2011.g.,

na iznos od 89,31 eur počam od 10.10.2011.g.,

na iznos od 91,26 eur počam od 10.11.2011.g.,

na iznos od 90,54 eur počam od 12.12.2011.g.,

na iznos od 97,47 eur počam od 10.01.2012.g.,

na iznos od 102,31 eur počam od 10.02.2012.g.,

na iznos od 103,81 eur počam od 12.03.2012.g.,

na iznos od 100,29 eur počam od 10.04.2012.g.,

na iznos od 102,17 eur počam od 10.05.2012.g.,

na iznos od 104,10 eur počam od 11.06.2012.g.,

na iznos od 101,20 eur počam od 10.07.2012.g.,

na iznos od 100,93 eur počam od 10.08.2012.g.,

na iznos od 95,46 eur počam od 10.09.2012.g.,

na iznos od 97,32 eur počam od 10.10.2012.g.,

na iznos od 101,39 eur počam od 12.11.2012.g.,

na iznos od 100,10 eur počam od 10.12.2012.g.,

na iznos od 101,96 eur počam od 10.01.2013.g.,

na iznos od 96,66 eur počam od 11.02.2013.g.,

na iznos od 94,61 eur počam od 10.03.2013.g.,

na iznos od 100,46 eur počam od 10.04.2013.g.,

na iznos od 94,73 eur počam od 10.05.2013.g.,

na iznos od 91,72 eur počam od 10.06.2013.g.,

na iznos od 88,31 eur počam od 10.07.2013.g.,

na iznos od 92,48 eur počam od 12.08.2013.g.,

na iznos od 94,76 eur počam od 10.09.2013.g.,

na iznos od 96,93 eur počam od 10.10.2013.g.,

na iznos od 97,41 eur počam od 11.11.2013.g.,

na iznos od 100,28 eur počam od 10.12.2013.g.,

na iznos od 88,80 eur počam od 10.01.2014.g.,

na iznos od 92,60 eur počam od 10.02.2014.g.,

na iznos od 94,25 eur počam od 10.03.2014.g.,

na iznos od 93,94 eur počam od 10.04.2014.g.,

na iznos od 91,27 eur počam od 12.05.2014.g.,

na iznos od 90,89 eur počam od 10.06.2014.g.,

na iznos od 93,20 eur počam od 10.07.2014.g.,

na iznos od 95,55 eur počam od 10.08.2014.g.,

na iznos od 96,78 eur počam od 10.09.2014.g.,

na iznos od 96,92 eur počam od 10.10.2014.g.,

na iznos od 99,17 eur počam od 10.11.2014.g.,

na iznos od 99,87 eur počam od 10.12.2014.g.,

na iznos od 100,78 eur počam od 12.01.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 10.02.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 10.03.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 10.04.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 11.05.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 10.06.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 10.07.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 10.08.2015.g.,

na iznos od 94,72 eur počam od 10.09.2015.g.,

V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 171,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OTP banke d.d. usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja, istaknutog u visini od 2.172,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2016., kao i zahtjev tuženika usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja, istaknutog u visini od 140,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

VII. Tuženik OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, dužan je tužiteljici ĆNJ (sada: VNJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.057,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. travnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, s prednikom tuženika, Splitskom bankom d.d., sklopila 7. studenog 2006. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 53467/06 (dalje: Ugovor o kreditu). Tužiteljica je s tuženikom sklopila i Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu br. 53467/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (dalje: Dodatak). Ugovorom je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 82.243,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Odredbom članka 5. Ugovora propisana je kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,20% godišnje, dok je člankom 11. Ugovora ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom kreditora. U razdoblju od sklapanja Ugovora prednik tuženika je samovoljno i bez pristanka tužiteljice u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo je promjene iznosa mjesečnih anuiteta. Isto tako, odredbom članka 10. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih prednika tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom pod točkom II. izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 7. izreke u kojoj je utvrđeno da je prednik tuženika, Splitska banka d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je pod točkom I. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 7. izreke u kojoj je utvrđeno da je Splitska banka d.d., u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih i prava. Tako je odredbom članka 502.c propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Prema tome, tužiteljica se poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužiteljica je temeljem odredbe članka 10. i 11. Ugovora bila dužna otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima koji se sastoje od dospjele kamate i glavnice u iznosu od 445,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. S obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužiteljici, prema kojoj je u skladu s rastom kamatne stope povećavao mjesečni iznos anuiteta. Prema tome, tužiteljica je plaćala veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćala da je kamatna stopa ostala u visini od 4,20% godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena. Isto tako, a s obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužiteljica plaćala veći iznos od onoga koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 120/2015. - dalje: ZID ZPK) ponudio tužiteljici mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužiteljica je prihvatila takav prijedlog te je 26. siječnja 2016. s prednikom tuženika zaključila Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. U provedenoj konverziji utvrđena je nova nedospjela glavnica EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan 30.9.2015. koja je iznosila 319.216,70 kn. Međutim, kako je već navedeno, presudama Trgovačkog suda pravomoćno je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu, ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa. Takav stav u skladu je s pravom Europske unije i presudama suda Europske unije, posebice presudom C-118/17 od 14. ožujka 2019., slučaj V. Prema tome, a imajući u vidu da su navedene odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, ništetne, to je na dan konverzije tj. dan 30.09.2015. postojala i razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj što je iznosilo 290.413,97 kn, te ranije navedene neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije od 319.216,70 kn. Prema tome, nastala je razlika u glavnicama u iznosu od 28.802,73 kn. Istovremeno je prilikom konverzije tužiteljici evidentiran iznos preplate u iznosu od 16.367,65 kn, a za koji se iznos umanjuje gore navedena razlika po glavnici.

1.1. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime preplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 6.233,51 EUR, a na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 6.136,00 EUR.

2. Tužiteljica je na ročištu održanom 7. ožujka 2025. navela da je promijenila prezime iz VN u ĆN.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužiteljica prihvatila ponudu izračuna konverzije sukladno ZID ZPK te stoga nema pravni interes za podnošenje ove tužbe. Tuženik je postupio sukladno zakonskoj obvezi iz ZID ZPK te je tužiteljici poslao ponudu izračuna konverzije zajedno s prijedlogom Dodatka Ugovoru o kreditu. Tužiteljica na izračun konverzije nije imala prigovora nego je prihvatila ponudu te je 26. siječnja 2016. sklopljen Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu br. 53467/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava. Dodatkom su promijenjeni bitni sastojci Ugovora o kreditu i to kamatna stopa iz osnovnog CHF ugovora i valutna klauzula vezana uz CHF i to s učincima od dana sklapanja osnovnog Ugovora, odnosno od 7. studenog 2006. Također sve iznose koje je tužiteljica plaćala po CHF kreditu (uključujući iznose koje tužiteljica potražuje ovom tužbom), tužiteljica je prilikom konverzije odlučila koristiti za namirenje anuiteta po EUR kreditu. ZID ZPK ne utvrđuje ništetnost ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su „ništetne odredbe“ zakonodavnom intervencijom zamijenjene drugim odredbama. Stoga nema mjesta primjeni stajališta suda Europske unije iz predmeta V, C- 118/17. ZID ZPK ne propisuje obvezu tuženika da prilikom izračuna konverzije koristi prvotno ugovorenu CHF kamatnu stopu i tečaj HRK u odnosu na CHF važeći na dan isplate kredita. Netočno tužiteljica navodi da je konverzijom nastala razlika u glavnicama na njezinu štetu već je konverzijom tužiteljici umanjen iznos nedospjele glavnice kredita koju je dužna vratiti tuženiku. Tuženik ističe i da je nastupila zastara za potraživanja iz tužbe. Dalje tuženik navodi da je valutna obveza dopuštena temeljem članka 22. Zakona o obveznim odnosima, dok je temeljem članka 26. Zakona o obveznim odnosim dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Presude o ništetnosti ugovorenih odredaba na koje se poziva tužiteljica vezana su uz obrazloženje da potrošači u vrijeme sklapanja ugovora nisu bili informirani o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o činjenici žele li stupiti s bankama u ugovorni odnos. Radi se o utvrđenju na apstraktnoj razini za osam banaka i nekoliko tisuća građana, a koje se svrstava pod pojam „prosječni potrošač“. Međutim, ne znači nužno da je isto decidirano određeno za svaki slučaj kao niti da je tužiteljica bila prosječni potrošač već to treba utvrditi u svakom pojedinom slučaju. U svakom slučaju radi se o punoljetnim, poslovno sposobnim osobama i o vremenu kad je lako dostupna svaka informacija i/ili pojašnjenje koje je potrebno potrošaču radi razjašnjavanja dijelova ugovora koji mu eventualno nisu jasni. Odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna, nedvojbena i razumljiva. Tužiteljica je također prilikom sklapanja Ugovora bila upoznata s ugovorenom valutom kao i s promjenjivošću tečaja valute te je dobrovoljno preuzela rizik mogućeg, kako nepovoljnog tako i povoljnog tečaja CHF u odnosu na HRK. Odredba o valutnoj klauzuli je jasna, uočljiva i razumljiva. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika što predstavlja dodatnu garanciju jasnoće i razumljivosti ugovornih odredaba. Tužiteljica je mogla izabrati između više ponuđenih kredita s različitim valutnim klauzulama i različitim kamatnim stopama te je odluka o ovoj vrsti kredita bila isključivo njezina. Tuženik dalje ističe da je bilo nemoguće predvidjeti kakvo će biti stanje na tržištu za sljedećih pet ili više godina, odnosno bilo je nemoguće, u vrijeme sklapanja Ugovora, predvidjeti globalnu ekonomsku krizu i njezin utjecaj na jačanje tečaja CHF u odnosu na ostale valute. Tuženik je tužiteljicu prilikom sklapanja Ugovora upozorio na rizik ugovaranja valutne klauzule kao i na mogućnost rasta ili pada tečaja CHF u odnosu na HRK. Događaji koji su uslijedili na globalnom ekonomskom tržištu predstavljaju izvanredne događaje koje nitko nije mogao predvidjeti, stoga tuženik smatra da nema osnove za njegovu odgovornost za povećanje mjesečnih anuiteta. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tužbom zapravo traži fiksiranje početno ugovorene CHF kamatne stope i fiksiranje tečaja HRK za valutu CHF na dan isplate kredita za cijelo razdoblje otplate kredita, iako je Ugovorom jasno definirano da se ugovora promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. U tom slučaju radilo bi se o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom što bi predstavljalo u potpunosti drugu vrstu kredita uz drugačije uvjete koji u vrijeme sklapanja Ugovora nisu postojali na tržištu. Način promjene kamatne stope opisan je i određen u članku 2. stavak 5. Dodatka, a što je bilo određeno i u osnovnom CHF Ugovoru u članku 11. Stoga nije točno da bi se kamatna stopa mijenjala jednostranom odlukom tuženika, bez pregovaranja i bez jasnih parametara. Osim toga ovakav zahtjev tužiteljice kojim traži kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom suprotan je volji same tužiteljice koju je izrazila sklapanjem Dodatka 2016. i prihvaćanjem konverzije osnovnog Ugovora s EUR valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Tužiteljica je tako ponovno 2016. izabrala kredit u kojemu je glavnica vezana uz stranu valutu i promjenjivu kamatnu stopu.

3.1. U podnesku od 5. ožujka 2020. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja u minimalnom iznosu od 16.367,65 kuna koji iznos odgovora iznosu preplate utvrđenom u Sporazumu od 25. siječnja 2016. uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate. Na ročištu održanom 7. svibnja 2024. tuženik je specificirao prigovor radi prebijanja u valuti EUR te je navedeni prigovor istaknuo u iznosu od 2.172,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26.1.2016.

3.2. U podnesku od 22. srpnja 2024. tuženik je istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 140,10 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, a koji prigovor se odnosi na negativne tečajne razlike valute CHF prem HRK.

4. Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj: Su-157/23-2 od 14. veljače 2023. određen je Općinski sud u Kutini kao drugi mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 53467/06 od 7. studenog 2006. (str. 8-18 spisa), Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 25. siječnja 2016 (str.19 spisa), Dodatak br. 2. Ugovora o kreditu broj: 53467/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (str. 20-23), izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj: 260120 (str. 24-30), izračun EKS- a i otplatni plan za ugovor broj:53467/06 (str. 31-34 spisa), specifikaciju uplata za razdoblje od 29.11.2006. do 4.6.2015. (str. 35-29 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 13.2.2007. (str. 40 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 16.1.2009. (str. 41 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 15.12.2009. (str. 42 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 7.1.2011. (str. 43 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 20.12.2013. (str. 44 spisa), otplatni plan za ugovor o kreditu broj: 098353 od 29.11.2015. (str. 45-51 spisa), sudsku praksu (str. 67-76, str. 83-87 spisa) stručnu literaturu (str. 77-82 spisa), pregled kreditnog kalkulatora u konverziji kredita denominiranih u CHF, odnosno denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu s Zakonom o potrošačkom kreditiranju i Zakonom o kreditnim institucijama od 13. studenog 2015. (str. 96-98 spisa), obavijest od 9.11.2015. s prijedlogom Dodatka ugovoru o kreditu i otplatnim planom (str. 99-106 spisa), sudsku praksu (str. 108-115 str. 118-124, str. 127-132, str.175-194, str. 225-266 spisa), nalaz i mišljenje vještaka financijske i računovodstvene struke KN od 31. kolovoza 2020. (str. 138- 147), dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske i računovodstvene struke KN od 5. listopada 2020. (str. 149-153), dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske i računovodstvene struke KN od 27. lipnja 2024. (str. 207-214) te je saslušana tužiteljica VNJ.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i prednik tuženika, kao kreditor-banka, sklopili 7. studenog 2006. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, kojim je prednik tuženika kao kreditor stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 82.243,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita (članak 2.1. i članak 2.2. Ugovora o kreditu). Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,20 %, a koja je promjenjiva. (članak 5.1. Ugovora o kreditu). Prema članku 11.1. Ugovora o kreditu redovna kamatna stopa je promijenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora. Odredba članka 10. Ugovora o kreditu sadrži ugovorenu valutnu klauzulu te se u istoj navodi da se kredit otplaćuje u jednakim vremenskim razmacima, odnosno u 300 mjesečnih anuiteta i to u 299 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 445,73 CHF. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF, podmiruju se uplatnom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.

8. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke. Tužiteljica VNJ je u svom iskazu navela da je trebala stambeni kredit točno određenog iznosa i Raiffeisen banka, koje je bila klijent, nije joj dala kredit jer nije ispunjavala uvjete. Tako je išla od banke do banke i tadašnja Splitska banka joj je omogućila kredit kakvog sam željela ali samo u CHF-u. Pitala je i za kredite u drugim valutama ali joj je rečeno da je ona kreditno sposobna samo za kredit u CHF-u. Pročitala je Ugovor o kreditu i sve joj je bilo jasno. Pojašnjena joj je promjenjiva kamatna stopa na način da joj je rečeno da se ništa ne brine, da se to tako mora napisati i da neće biti velikih promjena, a što se tiče valute da je CHF stabilan. Nakon toga je došlo do povećanja kamate u nekoliko navrata, a nakon toga i do promjene tečaja valute. Kredit je otplaćivala sve dok nije bila konverzija u EUR za sve kredite, pa tako i za njezin. Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija je potpisala jer nije imala druge mogućnosti i zbog saznanja da bi CHF i dalje mogao biti nestabilan. Konverzijom kredita u kredit u EUR ustabilila joj se rata kredita. Sada zna što znači pojam valutna klauzula, a to je koliko vrijedi neka strana valuta u odnosu na našu valutu, dok u vrijeme podizanja kredita nije znala što znači valutna klauzula. Tužiteljica je saslušana i dopunski kada je u svom iskazu navela da je predmetni kredit uzela radi kupnje stana u kojemu je živjela s obitelji i taj stan cijelo vrijeme korišten je isključivo za stanovanje i nikada se nije iznajmljivao. Kredit je otplatila u cijelosti. U vrijeme podizanja kredita niije bila nositelj OPG-a, član nekog trgovačkog društva i nije imala obrt. Kada je došla potpisati Ugovor o kreditu on ju je već dočekao unaprijed pripremljen i nije mogla utjecati na njegov sadržaj. U banci joj nije dana mogućnost da pregovara o odredbama Ugovora o kreditu, pa tako nije mogla pregovarati niti o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Ugovor o kreditu mogla je potpisati samo takav kakav joj je ponuđen jer u protivnom ne bi dobila kredit. Nitko od službenika u banci nije joj objašnjavao pojedine odredbe Ugovora o kreditu, njezina prava i obveze iz tog Ugovora, nitko joj nije objašnjavao što znače pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i nitko ju nije upozoravao na rizike vezane uz ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. U banci joj nije rečeno da Hrvaska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na EUR, a da ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Kod javnog bilježnika, prilikom ovjere Ugovora o kreditu, nitko joj nije objašnjavao pojedine odredbe Ugovora o kreditu niti ju je upozoravao na kakve rizike. Smatra da potpisivanjem Dodatka kojim je provedena konverzija nije u cijelosti obeštećena i potpisivanjem tog Dodatka nije se odrekla prava na obeštećenje. Po zanimanju je diplomirani kemijski inženjer. Misli da se prije podizanja kredita raspitala za kretanja tečaja CHF-a i da je isti bio stabilan.

9. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio budući da je ista jasno, razumljivo i logično iskazivala o okolnostima sklapanja Ugovora o kreditu i pregovorima. Osim toga tužiteljica je potvrdila kako je Ugovor sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogla utjecati, nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Uz navedeno, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj kao potrošaču od strane tuženika kao pružatelja usluga nije predočena informacija o rizicima koji su vezani za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.

10. Dalje je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske i računovodsvene struke KN. Vještak je izradio nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja od 5. listopada 2020. iz kojih proizlazi da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamate koje je tužiteljica stvarno i faktički plaćala te iznosa koje bi plaćala da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stope koji je bio prvotno ugovoren, sveukupno iznose 46.966,37 kune. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužiteljica stvarno i faktički plaćala, odnosno iznosa koji bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 46.468,95 kuna, od čega se iznos od 47.524,60 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a -1.055,65 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Sukladno Dodatku broj 2. Ugovoru o kreditu broj 53467/06 od 26.01.2016. ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 26.01.2016. iznosio je 41.825,66 EUR što je na navedeni datum iznosilo 322.559,49 kuna. Sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 26.01.2016., u slučaju da nije bilo promjene kamatnih stopa po predmetnom kreditu iznosila bi 61.868,51 CHF, što je na navedeni datum iznosilo 287.960,79 kuna. Sukladno navedenom, razlika u glavnicama iznosila je 34.598,70 kuna. Sukladno Sporazumu o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu pretplata iznosi 16.367,65 kuna. U dopuni nalaza i mišljenja od 27. lipnja 2024. vještak navodi da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamate koje je tužiteljica stvarno i faktički plaćala, te iznosa koje bi plaćala da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stope koji je bio prvotno ugovoren, obračunavana je za razdoblje 12.02.2007. do 10.01.2014. i sveukupno iznosi 46.966,37 kuna (6.233,51 EUR). U navedenom razdoblju je kamatna stopa rasla u odnosu na ugovorenu i nije bilo smanjenje na 3,23%. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužiteljica stvarno i faktički plaćala, odnosno iznosa koji bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 5.995,90 EUR, od čega se iznos od 6.136,00 EUR odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, odnosno -140,10 EUR se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.

11. Vještak je saslušan i usmeno na ročištu za glavnu raspravu 24. rujna 2024. te je u svom iskazu naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Također je naveo kako smatra da tužiteljica konvezijom nije u cijelosti obeštećena.

12. Nalaz i mišljenje vještaka kao i dopune nalaza i mišljenja, sud je prihvatio u cijelosti, s obzirom da su isti jasni, razumljivi i izrađeni u skladu s pravilima struke te je vještak dao obrazloženja svojih stajališta koja se mogu ocijeniti razumljivim, stručnim i nepristranim. Sud je prihvatio i iskaz vještaka budući da je isti odgovorio na prigovore tuženika te se osvrnuo na činjenicu provođenja konverzije.

13. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje: ZZP), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) te sadašnjoj odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23.- dalje: ZZP/22), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Odredbom članka 84. ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

15. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

16. Prema odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sudionici su u obveznom odnosu ravnopravni.

17. Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

18. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

19. Prema odredbi članka 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju da je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

22. Prema odredbi članka 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Ovaj sud mišljenja je da postupanje tuženika, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije bilo nužno potrebno i dopušteno te se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su sadržane u tipiziranom ugovoru te na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

25. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje prednika tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.), utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

26. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 odbijena je revizija prednika tuženika protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. ZZP/07.

27. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe ugovora o kreditu, kojima se glavnica veže za CHF, već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka.

28. Opravdano se tužiteljica poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih presuda. Imajući u vidu članak 502.c ZPP za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove te se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

29. U ovom postupku tuženik nije dokazao da bi se pojedinačno pregovaralo o konkretnim odredbama Ugovora niti da bi tužiteljica bila informirana o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

30. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prednik tuženika kao banka je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 5. i članku 11. Ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužiteljici nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja Ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,20% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužiteljice povisivao kamatnu stopu.

31. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 10. Ugovora je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti je tužiteljici dana mogućnost pregovaranja jer je ista sastavljena unaprijed, u tipskom ugovoru.

32. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužiteljice u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu da je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužiteljice kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi. Kod takvog ugovaranja dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani (u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da promjenu ugovorne kamate (koja predstavlja visinu tj. cijenu usluge) čini ovisnom isključivo i izričito o volji same banke tj. tuženika, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Isto vrijedi i za ugovorenu valutnu klauzulu koja unosi nesigurnost u vidu toga kakvo će biti kretanje tečaja valute CHF u odnosu prema kuni.

33. Zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora, pa je pod točkama I. i III. izreke utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog Ugovora (članak 324. stavak 2. ZOO). Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO), pa kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača takve odredbe ništetne, a sukladno Direktivi EU 93/13 i ZZP nepoštene odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", to znači da je tuženik dužan tužiteljici vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a riječ je o imovini tužiteljice koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala (članak 1111. ZOO).

34. U predmetnom slučaju tužiteljica i prednik tuženika potpisali su Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu br. 53467/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u skladu sa ZID ZPK.

35. Međutim, ovaj prvostupanjski sud prije svega ističe kako sama činjenica provođenja konverzije ne bi smjela isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Takvo je stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. u kojem je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom navedenog jasno je da tužiteljica ima pravni interes za podnošenjem ove tužbe, bez obzira na provedenu konverziju.

36. Nadalje, treba reći da se u odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku Ugovora o keditu, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

37. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

38. Slijedom navedenog provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19. c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019.).

39. Treba reći da je vještak u svom iskazu naveo kako smata da tužiteljica provedenom konverzijom nije u cijelosti obeštećena.

40. Stoga, kako zaštita potrošača polazi od prava potrošača na ostvarivanje potpunog obeštećenja tj. restitucije, kao i uspostave pravednog stanja u ugovornom odnosu za koji je pravomoćno utvrđeno da sadrži nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev i obeštećenje za period do konverzije kada ona nije ispravila posljedice nepoštenog ugovaranja, a kako konverzija i izračun temeljem kojeg je provođena nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (već ispravljanja i izjednačavanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR ), to nije ispravljena neravnoteža koja je u ugovornim odnosima između stranaka nastala uslijed nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Pri tome valja ponoviti da niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, a koje stajalište je osnovano.

41. Iz nalaza i mišljenja vještaka te dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske i računovodstvene struke KN, proizlazi da izračunata preplata po osnovi povećanja kamatne stope u utuženom periodu iznosi 6.233,51 EUR. Preplata po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu vezanih za valutnu klauzulu iznosi 6.136,00 EUR. S obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice u skladu s izračunima financijsko-knjigovodstvenog vještaka isti ovaj sud nalazi osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude pod točkama II. i IV.

42. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem članka 1115. ZOO od dana dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj člankom 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustio osnovne radnje (pregovaranje u vezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja kao i davanje potpune informacije o načinu formiranja kamatne stope), a kojim činom je njegovo postupanje dovelo do netransparentnosti predmetnih ugovornih odredba pa i ništetnosti istih slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.

43. U odnosu na prigovor zastare tuženika, prije svega treba ukazati da je primjena tijeka računanja zastare vezana za učinke kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je 4. travnja 2012. pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i prednika tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, pa se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa ( niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čanka. 502. a. stavak 1. ZPP), takva kolektivna tužba u suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano s činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. Stoga se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu, te druga, prema kojoj ista počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. u odnosu na valutnu klauzulu). Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), što znači da ista u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018., kada je prvostupanjska odluka u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna. Prema članku 245. stavak 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 5. lipnja 2019., ista je podnesena unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatu, a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

44. Tužiteljica je u tužbi postavila kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa od 12.541,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Podneskom od 9. srpnja 2024., nakon izrade dopune nakaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je tužbeni zahtjev smanjila tako da potražuje iznos od ukupno 12.369,51 EUR. S obzirom da se tuženik protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, sud je pod točkom V. izreke odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 171,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos predstavlja razliku između iznosa kojega je tužiteljica prvotno potraživala (12.541,11 EUR) i iznosa koji potražuje nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka (12.369,51 EUR).

45. Tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva isplatu isključivo u mjesecima u kojima je plaćanje po pitanju ugovaranja valutne klauzule u CHF bilo nepovoljnije od početno ugovorenih uvjeta (tzv. pozitivne razlike). Osim takvih pozitivnih razlika, u određenim mjesecima su plaćanja za tužiteljicu bila povoljnija od početno ugovorenih uvjeta ( tzv. negativne razlike). Tužiteljica takvo potraživanje ne obuhvaća tužbenim zahtjevom, ali to čini tuženik ističući prigovor radi prijeboja koji je istaknut najprije u podnesku od 5. ožujka 2020., a kasnije i u podnesku od 22. srpnja 2024. Prigovor radi prebijanja istaknut u podnesku od 5. ožujka 2020. odnosi se na iznos preplate koji je tužiteljici priznat u konverziji i predstavlja iznos od 2.172,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26.1.2016. Drugi prigovor radi prebijanja tuženik je istaknuo u podnesku od 22. srpnja 2024. te se taj prigovor odnosi na iznos od 140,10 EUR dospio od 11.1.2007. do 11.9.2008. (str. 224 spisa), a odnosi se na periode u kojima je plaćanje za tužiteljicu bilo povoljnije od početno ugovorenih uvjeta (tzv. negativne razlike). U odnosu na tako istaknute prigovore potrebno je prije svega ukazati kako treba razlikovati građanskopravni prijeboj (compensatio civilis) čije osnove su uređene ZOO, i gdje je riječ o prijeboju u kojem dva subjekta steknu jedan prema drugom istovrsno i dospjelo potraživanje uslijed kojeg može doći do prestanka uzajamnih potraživanja prijebojem do visine do koje su uzajamna potraživanja jednaka. Postojanje međusobnih potraživanja nema konstitutivni značaj za institut civilnog prijeboja, a za konstituiranje ovog instituta potrebno je da jedna od strana slobodnim očitovanjem volje drugoj strani da kompenzacijsku izjavu. Kako tužiteljica u konkretnom postupku nije dala kompenzacijsku izjavu, to nije riječ o građanskopravnom prijeboju, već o institutu prijeboja u parnici na temelju odluke suda (compensatio per judicem) predviđenog odredbama članka 333. stavak 3. i članka 338. stavak 3. ZPP. Prigovor prijeboja uređen ZPP-om nema iste učinke kao građanskopravna izjava o kompenzaciji. Kod procesnog prigovora prijeboja oba potraživanja egzistiraju i prigovor ih konstitutivno ne gasi. Ovo iz razloga što taj prigovor tek predstavlja zahtjev za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda koja ga treba utvrditi. Stoga, u sklopu istaknutih prigovora poput onih koji su predmetom ovog postupka, sud donosi odluku o postojanju ili nepostojanju takvog potraživanja (članak 333. stavak 3. ZPP).

46. U odnosu na prigovor temeljem tzv. negativnih razlika odnosno perioda u kojima je plaćanje za tužiteljicu bilo povoljnije od početno ugovorenih uvjeta i utvrđenje djelomične ništetnosti, vještačenjem je utvrđeno da su negativni iznosi (označeni negativnim predznakom) postojali od siječnja 2007. do rujna 2008. te su iznosili ukupno 140,10 eura.To znači da je u tom periodu tužiteljica u određenim mjesecima plaćala iznose niže od početno ugovorenih uvjeta. Ovaj sud smatra kako cjelokupno potraživanje negativnih razlika nije osnovano te isto nije moguće uzeti u prijeboj. Ovo stoga jer pretpostavku ništetnosti potrošačkih ugovora u skladu s člankom 81. stavak 1. i 2. ZZP, predstavlja postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Dakle, odredbe ZZP pružaju pravnu zaštitu potrošačima, ne i bankama, a nepoštenost ugovaranja i posljedično ništetnost postoji samo i ukoliko je ugovaranje dovelo do znatnije neravnoteže na štetu potrošača. To dalje znači da u mjesecima u kojima su postojale negativne razlike, nije bilo neravnoteže u ugovornim odnosima na štetu potrošača, pa se posljedice nepoštenog ugovaranja ne odnose na takve periode. Pri tome valja primijetiti da je tuženik kao banka u i takvim periodima ostvarivao profit i zaradu ali ne u opsegu koji bi doveo do neravnoteže u ugovornim odnosima. Stoga uzimanje u obzir "tzv. negativnih razlika " i konstitutivno prebijanje istih s pozitivnim razlikama u predmetu poput ovog nije prihvatljivo niti moguće iz razloga jer bi se time anuiteti u mjesecima u kojima je postojala neravnoteža u ugovornim odnosima između stranaka (tzv. pozitivne razlike) prebijali s anuitetima u kojima takve neravnoteže nije bilo, a potrošač je vršio plaćanja prema uvjetima koji su kao takvi bili povoljniji od početno ugovorenih.

47. U odnosu na prigovor temeljem preplate koja je u postupku konverzije priznata tužiteljici, valja ukazati kako se ne radi o okolnostima koje bi govorile o postojanju neravnoteže na štetu tužiteljice kao potrošača. Naime, iz Sporazuma o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 25. siječnja 2016. proizlazi da je tužiteljici utvrđena preplata u iznosu od 16.367,65 kuna, odnosno 2.172,36 EUR. I glede tog iznosa valja primijetiti da njegova isplata u sklopu naknadno provedene konverzije ne dovodi do znatnije neravnoteže u ugovornim odnosima na štetu potrošača. Ovaj sud ponavlja da je u postupku utvrđena djelomična ništetnost ugovorne odredbe u pogledu ugovaranja valutne klauzule u CHF, za periode u kojima je nastala znatna neravnoteža na štetu tužitelja kao potrošača (tzv. pozitivne razlike). S druge strane, sama konverzija je provedena u skladu sa zakonom te niti jedna od stranaka ne osporava njezine pozitivne učinke, a za ovaj postupak je odlučno pitanje da li je konverzija u cijelosti obeštetila tužiteljicu kao potrošača u pogledu ugovornih odredbi koje su bile nepoštene i time ništetne. Kako nije utvrđena cjelokupna ništetnost ugovornog odnosa (temeljem koje bi potrošač bio dužan vratiti sve ono što je primio na temelju takva ugovora), već je riječ o djelomičnoj ništetnosti (u sklopu koje je primjenom članka 87. stavak 1. ZZP te članka 323. i 324. ZOO, štetnik dužan vratiti oštećeniku nepripadno stečenu korist), koja proizlazi iz nepoštenog i ništetnog postupanja tuženika, koje nije moguće staviti u konstitutivni prijeboj s učincima zakonitog ugovaranja u sklopu konverzije.

48. Slijedom navedenoga pod točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tuženika usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja, istaknutog u visini od 2.172,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2016., kao i zahtjev tuženika usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja, istaknutog u visini od 140,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. u vezi s člankom 155. ZPP, s obzirom da je tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

50. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 27.2.2020. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 3.11.2020. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 10.7.2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 11.3.2020. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 28.5.2020. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 7.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 24.9.2024. u iznosu od 200,00 EUR i na ročištu 7.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu od 525,00 EUR, trošak predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 167,10 EUR ili ukupno 3.057,55 EUR, u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1, Tbr. 9/1 i Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska 6.11.2024. s obzirom da u spisu nema takvog podneska tužiteljice te nije priznat trošak zastupanja na ročištu 15.1.2025. s obzirom da je navedeno ročište odgođeno jer se na istom dopunski trebala saslušavati tužiteljica, a punomoćnica je tužiteljicu o tome propustila obavijestiti.

51. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Kutina, 18. travnja 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska

2. Tuženiku OTP bank d.d. po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri iz Zagreba

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte