Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-42/2023-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, po sutkinji Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 24. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 18. travnja 2025.,

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, kako je to naveo tužitelj u svom podnesku od 9. rujna 2024.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50- 3176911 koji su dana 6. prosinca 2005. sklopili tužitelj ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535), kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,50 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) da tužitelju ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 2.018,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 18,72 eur počam od 30.11.2007.g.,

na iznos od 18,69 eur počam od 31.12.2007.g.,

na iznos od 18,66 eur počam od 31.01.2008.g.,

na iznos od 18,64 eur počam od 29.02.2008.g.,

na iznos od 18,61 eur počam od 31.03.2008.g.,

na iznos od 18,58 eur počam od 30.04.2008.g.,

na iznos od 53,52 eur počam od 31.05.2008.g.,

na iznos od 53,44 eur počam od 30.06.2008.g.,

na iznos od 53,37 eur počam od 31.07.2008.g.,

na iznos od 53,30 eur počam od 31.08.2008.g.,

na iznos od 53,22 eur počam od 30.09.2008.g.,

na iznos od 53,14 eur počam od 31.10.2008.g.,

na iznos od 53,06 eur počam od 30.11.2008.g.,

na iznos od 52,98 eur počam od 31.12.2008.g.,

na iznos od 52,90 eur počam od 31.01.2009.g.,

na iznos od 52,82 eur počam od 28.02.2009.g.,

na iznos od 52,74 eur počam od 31.03.2009.g.,

na iznos od 52,65 eur počam od 30.04.2009.g.,

na iznos od 52,57 eur počam od 31.05.2009.g.,

na iznos od 52,48 eur počam od 30.06.2009.g.,

na iznos od 52,40 eur počam od 31.07.2009.g.,

na iznos od 52,31 eur počam od 31.08.2009.g.,

na iznos od 52,22 eur počam od 30.09.2009.g.,

na iznos od 52,13 eur počam od 31.10.2009.g.,

na iznos od 52,04 eur počam od 30.11.2009.g.,

na iznos od 51,95 eur počam od 31.12.2009.g.,

na iznos od 51,85 eur počam od 31.01.2010.g.,

na iznos od 51,76 eur počam od 28.02.2010.g.,

na iznos od 51,66 eur počam od 31.03.2010.g.,

na iznos od 51,57 eur počam od 30.04.2010.g.,

na iznos od 51,47 eur počam od 31.05.2010.g.,

na iznos od 51,37 eur počam od 30.06.2010.g.,

na iznos od 51,27 eur počam od 31.07.2010.g.,

na iznos od 18,90 eur počam od 31.08.2010.g.,

na iznos od 18,85 eur počam od 30.09.2010.g.,

na iznos od 18,81 eur počam od 31.10.2010.g.,

na iznos od 18,76 eur počam od 30.11.2010.g.,

na iznos od 18,72 eur počam od 31.12.2010.g.,

na iznos od 18,67 eur počam od 31.01.2011.g.,

na iznos od 18,62 eur počam od 28.02.2011.g.,

na iznos od 18,58 eur počam od 31.03.2011.g.,

na iznos od 18,53 eur počam od 30.04.2011.g.,

na iznos od 18,48 eur počam od 31.05.2011.g.,

na iznos od 10,25 eur počam od 30.06.2011.g.,

na iznos od 10,23 eur počam od 31.07.2011.g.,

na iznos od 10,20 eur počam od 31.08.2011.g.,

na iznos od 10,17 eur počam od 30.09.2011.g.,

na iznos od 10,14 eur počam od 31.10.2011.g.,

na iznos od 10,11 eur počam od 30.11.2011.g.,

na iznos od 10,08 eur počam od 31.12.2011.g.,

na iznos od 10,05 eur počam od 31.01.2012.g.,

na iznos od 10,02 eur počam od 29.02.2012.g.,

na iznos od 9,98 eur počam od 31.03.2012.g.,

na iznos od 9,95 eur počam od 30.04.2012.g.,

na iznos od 9,92 eur počam od 31.05.2012.g.,

na iznos od 9,89 eur počam od 30.06.2012.g.,

na iznos od 9,86 eur počam od 31.07.2012.g.,

na iznos od 9,83 eur počam od 31.08.2012.g.,

na iznos od 9,79 eur počam od 30.09.2012.g.,

na iznos od 9,76 eur počam od 31.10.2012.g.,

na iznos od 9,73 eur počam od 30.11.2012.g.,

na iznos od 9,69 eur počam od 31.12.2012.g.,

na iznos od 9,66 eur počam od 31.01.2013.g.,

na iznos od 9,63 eur počam od 29.02.2013.g.,

na iznos od 9,59 eur počam od 31.03.2013.g.,

na iznos od 9,56 eur počam od 30.04.2013.g.,

na iznos od 9,52 eur počam od 31.05.2013.g.,

na iznos od 9,49 eur počam od 30.06.2013.g.,

na iznos od 9,45 eur počam od 31.07.2013.g.,

na iznos od 9,42 eur počam od 31.08.2013.g.,

na iznos od 9,38 eur počam od 30.09.2013.g.,

na iznos od 9,35 eur počam od 31.10.2013.g.,

na iznos od 9,31 eur počam od 30.11.2013.g.,

na iznos od 9,27 eur počam od 31.12.2013.g.

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50- 3176911 koji su dana 6. prosinca 2005. sklopili tužitelj ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) da tužitelju ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 5.597,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 3,34 eur počam od 31.10.2008.g.,

na iznos od 8,00 eur počam od 31.12.2008.g.,

na iznos od 11,35 eur počam od 31.01.2009.g.,

na iznos od 12,87 eur počam od 28.02.2009.g.,

na iznos od 8,69 eur počam od 31.03.2009.g.,

na iznos od 9,49 eur počam od 30.04.2009.g.,

na iznos od 3,10 eur počam od 31.05.2009.g.,

na iznos od 2,13 eur počam od 31.08.2009.g.,

na iznos od 1,91 eur počam od 30.09.2009.g.,

na iznos od 4,11 eur počam od 30.11.2009.g.,

na iznos od 7,88 eur počam od 31.12.2009.g.,

na iznos od 13,24 eur počam od 31.01.2010.g.,

na iznos od 12,01 eur počam od 28.02.2010.g.,

na iznos od 19,30 eur počam od 31.03.2010.g.,

na iznos od 17,91 eur počam od 30.04.2010.g.,

na iznos od 20,61 eur počam od 31.05.2010.g.,

na iznos od 43,91 eur počam od 30.06.2010.g.,

na iznos od 39,11 eur počam od 31.07.2010.g.,

na iznos od 50,47 eur počam od 31.08.2010.g.,

na iznos od 45,72 eur počam od 30.09.2010.g.,

na iznos od 38,08 eur počam od 31.10.2010.g.,

na iznos od 54,21 eur počam od 30.11.2010.g.,

na iznos od 74,73 eur počam od 31.12.2010.g.,

na iznos od 60,20 eur počam od 31.01.2011.g.,

na iznos od 65,29 eur počam od 28.02.2011.g.,

na iznos od 58,81 eur počam od 31.03.2011.g.,

na iznos od 59,98 eur počam od 30.04.2011.g.,

na iznos od 87,49 eur počam od 31.05.2011.g.,

na iznos od 88,72 eur počam od 30.06.2011.g.,

na iznos od 111,34 eur počam od 31.07.2011.g.,

na iznos od 99,72 eur počam od 31.08.2011.g.,

na iznos od 87,01 eur počam od 30.09.2011.g.,

na iznos od 85,64 eur počam od 31.10.2011.g.

na iznos od 84,66 eur počam od 30.11.2011.g.,

na iznos od 90,73 eur počam od 31.12.2011.g.,

na iznos od 96,02 eur počam od 31.01.2012.g.,

na iznos od 96,72 eur počam od 29.02.2012.g.,

na iznos od 93,07 eur počam od 31.03.2012.g.,

na iznos od 95,54 eur počam od 30.04.2012.g.,

na iznos od 97,23 eur počam od 31.05.2012.g.,

na iznos od 94,38 eur počam od 30.06.2012.g.,

na iznos od 95,13 eur počam od 31.07.2012.g.,

na iznos od 93,00 eur počam od 31.08.2012.g.,

na iznos od 88,39 eur počam od 30.09.2012.g.,

na iznos od 93,30 eur počam od 31.10.2012.g.,

na iznos od 95,66 eur počam od 30.11.2012.g.,

na iznos od 94,01 eur počam od 31.12.2012.g.,

na iznos od 84,74 eur počam od 31.01.2013.g.,

na iznos od 92,61 eur počam od 28.02.2013.g.,

na iznos od 93,30 eur počam od 31.03.2013.g.,

na iznos od 90,22 eur počam od 30.04.2013.g.,

na iznos od 80,62 eur počam od 31.05.2013.g.,

na iznos od 80,38 eur počam od 30.06.2013.g.,

na iznos od 82,74 eur počam od 31.07.2013.g.,

na iznos od 86,51 eur počam od 31.08.2013.g.,

na iznos od 91,75 eur počam od 30.09.2013.g.,

na iznos od 89,05 eur počam od 31.10.2013.g.,

na iznos od 90,96 eur počam od 30.11.2013.g.,

na iznos od 93,13 eur počam od 31.12.2013.g.,

na iznos od 86,83 eur počam od 31.01.2014.g.,

na iznos od 89,45 eur počam od 28.02.2014.g.,

na iznos od 88,59 eur počam od 31.03.2014.g.,

na iznos od 85,70 eur počam od 30.04.2014.g.,

na iznos od 84,77 eur počam od 31.05.2014.g.,

na iznos od 85,19 eur počam od 30.06.2014.g.,

na iznos od 88,48 eur počam od 31.07.2014.g.,

na iznos od 91,24 eur počam od 31.08.2014.g.,

na iznos od 90,67 eur počam od 30.09.2014.g.,

na iznos od 93,06 eur počam od 31.10.2014.g.,

na iznos od 94,69 eur počam od 30.11.2014.g.,

na iznos od 93,73 eur počam od 31.12.2014.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 31.01.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 28.02.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 31.03.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 30.04.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 31.05.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 30.06.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 31.07.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 31.08.2015.g.,

na iznos od 95,04 eur počam od 30.09.2015.g.,

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.837,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.09.2015.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja sadržan u podnesku od 28. siječnja 2020. i podnesku od 14. rujna 2021.

VII. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) dužan je tužitelju ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 954,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja, odnosno od 18. travnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, 6. prosinca 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: 158-50-3176911 (dalje: Ugovor o kreditu), a osim toga tužitelj je s tuženikom sklopio i Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 158-50-3176911 (dalje: Dodatak). Ugovorom o kreditu tužitelju je odobren kredit u iznosu od 75.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Odredbom članka 2. Ugovora o kreditu propisana je kamata na kredit te se tužitelj obvezao platiti tuženiku redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a ista je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,50% godišnje. U razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je samovoljno i bez pristanka tužitelja u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo do promjene iznosa mjesečnih anuiteta. Isto tako odredbom članka 7. Ugovora o kreditu propisano je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. dijelu točke 4. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je pod točkom I. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 1. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozivati. Tužitelj se poziva na pravo utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. S obzirom da je utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, otpala je osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužitelju, prema kojoj mu je u skladu s rastom kamatne stope tuženik povećavao mjesečni iznos anuiteta pa je stoga tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini 4,50% godišnje te je na taj način tužitelj preplatio tuženiku iznos od 16.207,08 kuna. Isto tako, s obzirom da je utvrđeno da je ugovorna odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna, to je tužitelj tuženiku plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te je na taj način preplatio iznos od 16.563,49 kuna. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ponudio tužitelju mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR koji prijedlog je tužitelj prihvatio pa je zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu. Međutim, činjenica da je sklopljen Dodatak i provedena konverzija ne znači da je tužitelj izgubio pravo na utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa. Takav stav je u skladu i s pravom Europske unije i presudama suda Europske unije, posebice presudom C-118/17 od 14. ožujka 2019., predmet Dunai. Na dan konverzije, 30.9.2015. postojala je i razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj što je iznosilo 223.957,36 kuna te neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije od 248.745,30 kuna. Prema tome nastala je razlika u glavnicama u iznosu od 24.787,94 kune.

2. Konačno određenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9. rujna 2024. tužitelj na ime preplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 2.018,31 EUR, na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 5.597,97 EUR i na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.9.2015. iznos od 3.937,34 EUR .

3. Dakle, tužitelj je podneskom od 9. rujna 2024. preinačio tužbu na način da je povećao iznos čiju isplatu potražuje u ovom postupku. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), jer je tužitelj svoj zahtjev povećao nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja. U odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, protivno navodima tuženika, nije nastupila zastara, jer u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako: Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-970/2024-2 od 9. srpnja 2024.).

4. U odgovoru na tužbu tuženik najprije ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Dalje tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te visinu tužbenog zahtjeva. Dodatkom Ugovoru o kreditu izvršena je konverzija tužiteljevog kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj je konverziju dobrovoljno prihvatio. Konverzijom je obuhvaćeno cjelokupno razdoblje trajanja predmetnog kredita i to na način da je tužiteljev ugovor izmijenjen kao da je 6.12.2005. zaključio ugovor s valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR. Nakon provođenja konverzije utvrđivanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu nije moguće jer su sporne odredbe u cijelosti izmijenjene i to na način kao da nikada nisu niti bile ugovorene. Sve uplate izvršene po otplatnom planu u CHF uračunate su prilikom izračuna konverzije i promjene kamate i valute ugovora. Provedbom konverzije tužitelju je neotplaćena glavnica smanjena za ukupno 10.419,01 EUR. Konverzijom kredita iscrpljene su sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF ili kamate po otplatnom planu u CHF jer su u cijelosti obuhvaćeni konverzijom. Neosnovano tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba koje kao takve više ne postoje i ne postoji ugovorna ni zakonska pretpostavka za isplatu temeljem otplatnog plana u CHF jer je isti izmijenjen u otplatni plan u EUR i kamatama primjenjivim na kredite vezane uz valutnu klauzulu EUR i to s danom zaključenja osnovnog ugovora o kreditu. Tuženik ističe i prigovor zastare. U podnesku od 28. siječnja 2020. tuženik navodi da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna razumljiva i lako uočljiva, o istoj se pojedinačno pregovaralo i takva odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te je na taj rizik tužitelj pristao. Tuženik je tužitelju, prije zaključenja Ugovora o kreditu, dao sve potrebne informacije potrebne za donošenje informirane odluke. U trenutku zaključenja Ugovora o kreditu na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecale na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelj dao sve informacije kojima je raspolagao. Osim toga predmetni Ugovor o kreditu solemniziran je od strane javnog bilježnika. Tužitelj i tuženik pregovarali su o valutnoj klauzuli i tužitelj je mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR pa se sporna ugovorna odredba ne može smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom. U predmetnom slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila je lako uočljiva, jasna i razumljiva te stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su općim aktima tuženika, a tužitelj je potpisom Ugovora o kreditu izjavio da je s općim aktima upoznat. Promjena kamatne stope u predmetnom slučaju posljedica je objektivnih tržišnih okolnosti. Tužitelj je, sklapanjem Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni. Tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, od strane djelatnika tuženika, bio upozoren na rizik promjene kamatne stope. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja i predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.419,01 EUR, koji iznos predstavlja iznos za koji je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica. U podnesku od 14. rujna 2021. tuženik dopunjuje istaknuti prigovor radi prebijanja na način da traži da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 100.724,27 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1.10.2015. do isplate, pri čemu taj iznos predstavlja zbroj preplate iz konverzije (21.205,58 kuna) i iznosa za koji je tužitelju smanjena neotplaćena glavnica (10.419,01 EUR).

5. U podnesku od 23. svibnja 2024. tužitelj je istaknuo prigovor zastare za sva potraživanja istaknuta u prigovoru radi prijeboja.

6. Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj: Su-157/23-2 od 14. veljače 2023. određen je Općinski sud u Kutini kao drugi mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu.

7. O prigovoru mjesne nenadležnosti odlučeno je rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-477/2019-7 od 12. svibnja 2020. koje je postalo pravomoćno 29. lipnja 2021.

8. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u potvrdu od 6. lipnja 2019. (str. 6 spisa), Ugovor o kreditu broj: 158-50-3176911 od 6. prosinca 2005. (str.8- 14 spisa), Dodatak broj Konv-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 158-50-3176911 od 2. veljače 2016. (str. 15-17 spisa), otplatni plan (str. 18-19 spisa), dopis tuženika i otplatni plan (str. 20-22 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 22. svibnja 2019. (str. 23-27 spisa), sudsku praksu (str. 33-41 spisa), dopis tuženika od 15. siječnja 2016. (str. 42-43 spisa), otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF (str. 44-45 spisa), novi otplatni plan s valutnom klauzulom u EUR (str. 46-47 spisa), pregled izvršenih uplata (str. 48-50 spisa), izjavu o prihvatu izračuna konverzije od 16. studenog 2015. (str. 51 spisa), dopis tuženika i otplatni plan (str. 53-54 spisa), prijedlog Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (str. 56-59 spisa) sudsku praksu (str. 60-69, str. 88-93 spisa), ponudu stambenih kredita uz valutnu klauzulu u EUR, CHF i USD za klijente koji primaju plaću/mirovinu putem RBA tekućeg /deviznog računa (str. 94-98 spisa), pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004 do prvog kvartala 2013 (str. 99 spisa), stručne članke (str. 100-121 spisa), sudsku praksu (str. 122-127, str. 155-160, str. 165-181 spisa), izvještaj ovlaštenog revizora od 13. siječnja 2016. (str. 161-164 spisa), sudsku praksu (str. 201-238 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financijsko-ekonomsko poslovanje Lidije Jurković (str. 249-259 spisa), saslušan je tužitelj ČG te vještak Lidija Jurković. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića s obzirom da se njegovim saslušanjem ne bi mogle utvrditi okolnost relevantne za predmetni postupak.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili 6. prosinca 2005. Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor stavio tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 75.000,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata od 4,50 %, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. (članak 2. Ugovora o kreditu). Odredba članka 7. Ugovora o kreditu sadrži ugovorenu valutnu klauzulu te se u istoj navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Nije sporno niti da je između stranaka 2. veljače 2016. potpisan Dodatak broj Konv-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 158-50-3176911 kojim je izvršena konverzija.

11. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke. Tužitelj ČG je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit uzeo za obnovu stana te je dio sredstava korišten za zatvaranje starih kredita. Rate kredita plaćao je on osobno. U vrijeme uzimanja kredita nije bio nositelj OPG-a niti član nekog trgovačkog društva. Za kredit se raspitivao samo kod tuženika jer je tamo već imao otvoren račun. U banci mu nisu ponudili kredit u kunama niti u nekoj drugoj valuti već samo u CHF-u i taj su mu kredit prezentirali kao najpovoljniji. Kada je došao potpisati Ugovor o kreditu on ga je već dočekao unaprijed pripremljen i on nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu. Ugovor je pročitao i bili su mu jasni pojmovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope jer mu je to struka. U banci ga nitko od službenika nije upozoravao na nikakve rizike vezano uz ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Nakon potpisa Ugovora o kreditu išao je kod javnog bilježnika radi solemnizacije, ali ga ni tamo nitko nije upozoravao na nikakve rizike niti mi objašnjavao pojedine odredbe Ugovora o kreditu. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija je potpisao jer mu je rata kredita jako narasla i smatrao je da će se nakon konverzije ta rata stabilizirati. Smatra da konverzijom nikako nije u cijelosti obeštećen. Kada je došlo do porasta rate kredita nije se u vezi toga išao informirati u banku jer je u to vrijeme imao zdravstvenih problema. Ranije je imao kredita u kojima je bila ugovorena valutna klauzula.

12. Iskaz tužitelja sud je prihvatio budući da je isti jasno, razumljivo i logično iskazivao o okolnostima sklapanja Ugovora o kreditu i pregovorima. Osim toga tužitelj je potvrdio kako je Ugovor sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogao utjecati, nije mogao pregovarati o odredbama Ugovora koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Uz navedeno, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu kao potrošaču od strane tuženika kao pružatelja usluga nije predočena informacija o rizicima koji su vezani za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno o rizicima vezano uz ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

13. Dalje je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomsko-financijsko poslovanje Lidiji Jurković. U nalazu i mišljenju vještak navodi da razlika između kamate koju bi tužitelj plaćao po osnovi početnog otplatnog plana i one koja je stvarno plaćena kroz utuženo razdoblje otplate kredita iznosi 2.018,31 EUR (pozitivna razlika). Razlika više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF važećeg na dane plaćanja pojedinih anuiteta, u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, u utuženom razdoblju otplate kredita iznosi 5.597,97 EUR (pozitivna razlika). Nedospjela glavnica kredita ugovorenog uz valutnu klauzulu CHF prema početnom otplatnom planu, na dan konverzije iznosi 223.957,36 kuna. U izračunu konverzije, banka je utvrdila nedospjelu glavnicu na dan konverzije u iznosu od 252.869,82 kuna. Razlika u tako izračunatim glavnicama iznosi 28.912,47 kuna, odnosno 3.837,34 EUR. Vještak dalje navodi da konverzijom tužitelj nije obeštećen, štoviše ostao je dužan 540,42 EUR i za toliko je povećan iznos neotplaćene glavnice kredita nakon konverzije.

14. Vještak je saslušan i usmeno na ročištu za glavnu raspravu 24. veljače 2025. te je u svom iskazu naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Ističe da je u svom nalazu i mišljenju uzeo u obzir i negativne razlike te su iste istaknute u nalazu i mišljenju. Pojašnjavajući zašto smatra da tužitelj provedenom konverzijom nije u cijelosti obeštećen vještak ističe da je u samom izračunu konverzije od strane Kreditora izračunato da je korisnik kredita dužan još za taj novi kredit u eurima bez obzira što je kredit koji je bio u valuti CHF otplaćen u potpunosti i na vrijeme. Za taj iznos banka je povećala naplaćenu glavnicu novog EUR kredita, a ako se uzme u obzir da je ugovaranje kredita u CHF bilo nepošteno, tada je prema izračunu razlika kamate u pozitivnom smislu 2.018,31 EUR. Pozitivna tečajna razlika iznosi 5.597,97 EUR i razlika neotplaćene glavnice iznosi 3.837,34 EUR, što ukupno iznosi 11.453,62 EUR. U tom istom periodu otplate kredita do konverzije nastale su negativne razlike i one ukupno za razliku kamate i tečajnu razliku iznose 1.263,34 EUR. Znači, tužitelju nije konverzijom ništa vraćeno kroz umanjenje budućih anuiteta.

15. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, s obzirom da je isti jasan, razumljiv i izrađen u skladu s pravilima struke. Sud je prihvatio i iskaz vještaka budući da je isti jasno odgovorio na prigovore tuženika, osvrnuo se na činjenicu provođenja konverzije, te je dao obrazloženja svojih stajališta koja se mogu ocijeniti razumljivim, stručnim i nepristranim.

16. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) te sadašnjoj odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23. - dalje: ZZP/22), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

17. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

18. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

19. Prema odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sudionici su u obveznom odnosu ravnopravni.

20. Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

21. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

22. Prema odredbi članka 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

24. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju da je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

25. Prema odredbi članka 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

26. Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. Ovaj sud mišljenja je da postupanje tuženika, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije bilo nužno potrebno i dopušteno te se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su sadržane u tipiziranom ugovoru te na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

28. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje valutne klauzule i ugovaranje promjenjive kamatne stope. Tako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.), utvrđeno da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

29. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. ZZP/07.

30. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe ugovora o kreditu, kojima se glavnica veže za CHF, već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka.

31. Opravdano se tužitelj poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih presuda. Imajući u vidu članak 502.c ZPP za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove te se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

32. U ovom postupku tuženik nije dokazao da bi se pojedinačno pregovaralo o konkretnim odredbama Ugovora o kreditu niti da bi tužitelj bio informiran o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

33. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP/03 i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. Ugovora o kreditu koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formulirane odredbe. Ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja Ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,50% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja povisivao kamatnu stopu.

34. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti je tužitelju dana mogućnost pregovaranja jer je ista sastavljena unaprijed, u tipskom ugovoru.

35. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužitelja u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu da je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužitelja kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi. Kod takvog ugovaranja dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani (u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da promjenu ugovorne kamate (koja predstavlja visinu tj. cijenu usluge) čini ovisnom isključivo i izričito o volji same banke tj. tuženika, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Isto vrijedi i za ugovorenu valutnu klauzulu koja unosi nesigurnost u vidu toga kakvo će biti kretanje tečaja valute CHF u odnosu prema kuni.

36. Zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, pa je tako pod točkama I. i III. izreke utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredba članka 2. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog ugovora (članak 324. stavak 2. ZOO). Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO), pa kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača takve odredbe ništetne, a sukladno Direktivi EU 93/13 i ZZP/03 nepoštene odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", to znači da je tuženik dužan tužitelju vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a riječ je o imovini tužitelja koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala (članak 1111. ZOO).

37. Tužitelj i tuženik potpisali su Dodatak broj Konv-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 158-50-3176911 od 2. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 120/2015. - dalje: ZID ZPK). Nesporno je da je tužitelj prihvatio izračun konverzije a i samu konverziju, a koji prihvat tuženik nije mogao odbiti temeljem odredaba ZID ZPK.

38. Međutim, ovaj prvostupanjski sud prije svega ističe kako sama činjenica provođenja konverzije ne bi smjela isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Takvo je stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. u kojem je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom navedenog neosnovano tuženik ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenjem ove tužbe, a s obzirom da je provedena konverzija.

39. Nadalje, treba reći da se u odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

40. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

41. Slijedom navedenog provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19. c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada s obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

42. Iz nalaza i mišljenja te iskaza stalnog sudskog vještaka Lidije Jurković razvidno je da konverzijom nije u potpunosti uspostavljena pravična ravnoteža u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti i posljedično ništetnosti ugovorenih odredaba koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu jer u samom izračunu konverzije od strane Kreditora izračunato je da je korisnik kredita dužan još za taj novi kredit u eurima bez obzira što je kredit koji je bio u valuti CHF otplaćen u potpunosti i na vrijeme. Za taj iznos banka je povećala naplaćenu glavnicu novog EUR kredita, a ako se uzme u obzir da je ugovaranje kredita u CHF bilo nepošteno, tada je prema izračunu razlika kamate u pozitivnom smislu 2.018,31 EUR. Pozitivna tečajna razlika iznosi 5.597,97 EUR i razlika neotplaćene glavnice iznosi 3.837,34 EUR, što ukupno iznosi 11.453,62 EUR. U tom istom periodu otplate kredita do konverzije nastale su negativne razlike i one ukupno za razliku kamate i tečajnu razliku iznose 1.263,34 EUR. Znači, tužitelju nije konverzijom ništa vraćeno kroz umanjenje budućih anuiteta.

43. Stoga, kako zaštita potrošača polazi od prava potrošača na ostvarivanje potpunog obeštećenja tj. restitucije, kao i uspostave pravednog stanja u ugovornom odnosu za koji je pravomoćno utvrđeno da sadrži nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev i obeštećenje za period do konverzije kada ona nije ispravila posljedice nepoštenog ugovaranja, a kako konverzija i izračun temeljem kojeg je provođena nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (već ispravljanja i izjednačavanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR ), to nije ispravljena neravnoteža koja je u ugovornim odnosima između stranaka nastala uslijed nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Pri tome valja ponoviti da niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, a koje stajalište je osnovano.

44. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijsko poslovanje Lidije Jurković proizlazi da izračunata preplata po osnovi povećanja kamatne stope u utuženom periodu iznosi 2.018,31 EUR. Preplata po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu vezanih za valutnu klauzulu iznosi 5.597,97 EUR. Nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u skladu s izračunima financijsko-knjigovodstveno vještaka isti ovaj sud nalazi osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude (točke II. i IV. izreke).

45. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem članka 1115. ZOO od dana dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj člankom 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustio osnovne radnje (pregovaranje u vezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja kao i davanje potpune informacije o načinu formiranja kamatne stope), a kojim činom je njegovo postupanje dovelo do netransparentnosti predmetnih ugovornih odredba pa i ništetnosti istih slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.

46. U odnosu na prigovor zastare tuženika, prije svega treba ukazati da je primjena tijeka računanja zastare vezana za učinke kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je 4. travnja 2012. pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i prednika tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, pa se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa ( niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čanka. 502. a. stavak 1. ZPP), takva kolektivna tužba u suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano s činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. Stoga se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu, te druga, prema kojoj ista počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. u odnosu na valutnu klauzulu). Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), što znači da ista u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018., kada je prvostupanjska odluka u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna. Prema članku 245. stavak 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 10. lipnja 2019., ista je podnesena unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatu, a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

47. Ovaj sud odbio je dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.832,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.09.2015. Naime, tužitelj je kod konverzije odnosno prihvata izračuna konverzije i zaključenja Dodatka Ugovoru o kreditu, pristao na novi iznos glavnice, to je upravo i polazišna točka za buduću primjenu Dodatka, pa ovaj iznos ne pripada tužitelju. Tužitelj time nije doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, stranke su tada uredno ugovorile novu glavnicu vezano za konverziju kredita u CHF u kredit u EUR i ta glavnica se uredno primjenjuje, Dodatak je valjan, promjena glavnice iz CHF u EUR upravo je posljedica konverzije koja je napravljena temeljem zakona uz pristanak tužitelja na izračun konverzije. Ovaj zatraženi iznos tužitelj nije preplatio tuženiku, pa mu tuženik isti ne treba niti vratiti. Prigovor zastare u ovom dijelu također nije osnovan, kako se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, a ova razlika je nastala matematički kod konverzije odnosno 2016., tužba je podnesena 2019., to je jasno da ovo potraživanje nije osnovano, ali nije ni osnovan prigovor zastare za ovaj iznos odnosno ovaj dio zahtjeva tužitelja. Dakle, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.832,34 EUR s kamatama, nije osnovan. Obeštećenjem tužitelja za iznose preplate do konverzije vezano za nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti u CHF, tužitelju je u potpunosti namirena šteta i tužitelj je ostvario punu restituciju, koja nema utjecaja na postojanje prava na ovaj iznos razlike glavnice tužitelju, jer se restitucija postiže presuđenjem po ove dvije ništetne odredbe do konverzije, a konverzijom se određuju za ubuduće nova glavnica, nova kamata i novi uvjeti, koji su valjani i uredno se primjenjuju vezano za prava i obveze stranaka nakon konverzije.

48. Tuženik u podnesku od 28. siječnja 2020. ističe prigovor radi prebijanja i predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.419,01 EUR, koji predstavlja iznos za koji je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica. U podnesku od 14. rujna 2021. tuženik dopunjuje istaknuti prigovor radi prebijanja na način da traži da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 100.724,27 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1.10.2015. do isplate, pri čemu taj iznos predstavlja zbroj preplate iz konverzije (21.205,58 kuna) i iznosa za koji je tužitelju smanjena neotplaćena glavnica (10.419,01 EUR). Takav zahtjev tuženika nije osnovan. Naime, prema članku 5. Dodatka utvrđuje se da razlika između izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice prije konverzije iz članka 4. točke 1. i izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice nakon konverzije iz članka 4. točke 5. iznosi 10.419,01 EUR. Ugovorne strane su suglasne da nakon što se temeljem Zakona i tog Dodatka provede konverzija, novčana obveza Korisnika kredita prema Kreditoru u odnosu na dio glavnice kredita u visini 10,419.01 EUR prestaje, a Korisnik kredita, na ime, preostale neotplaćene glavnice duguje kreditoru na dan 30.9.2015 iznos od 32.592,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća. Slijedom navedenoga, a kako je Dodatkom utvrđeno da novčana obveza Korisnika kredita prema Kreditoru u odnosu na dio glavnice kredita u visini 10,419.01 EUR prestaje, tuženik ne može u ovom postupku, protivno Dodatku koji je sklopljen temeljem odredaba članka 19.a do 19.i Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. i 102/15.) tražiti od tužitelja povrat tog iznosa. U odnosu na iznos od 21.205,58 kuna koji se odnosi na preplatu priznatu u konverziji, treba reći da pravilno tužitelj ističe da je u odnosu na taj dio potraživanja tuženika, koji je istaknut u prigovoru radi prebijanja, nastupila zastara. Naime, kako je već naprijed navedeno, tuženik je prigovor radi prebijanja u odnosu na iznos preplate od 21.205,58 kuna stavio tek u podnesku od 14. rujna 2021. Kako je Dodatak kojim je izvršena konverzija i utvrđen iznos preplate sklopljen 2. veljače 2016., jasno je da je prigovor radi prebijanja, u dijelu preplate od 21.205,58 kuna, istaknut nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka koji se ima primijeniti u ovom slučaju. Slijedom svega navedenoga, u cijelosti je neosnovan prigovor radi prebijanja koji je istaknuo tuženik.

49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP. Budući da je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev iznosi 66,58% jer je tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio sa 66,66%, a u odnosu na visinu s 66,50% (66,66+66,50=133,16 ÷2=66,58), dok je uspjeh tuženika 33,42%. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, dobije se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 33,16%.

50. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 21.1.2021. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 23.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 9.9.2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 11.2.2020. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 23.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 1.7.2024. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 24.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu 425,00 EUR, trošak predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR ili ukupno 2.375,00 EUR u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1, Tbr. 9/1 i Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. – dalje: Tarifa) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura.

51. S obzirom da je uspjeh tužitelja u sporu 33,16% dosuđen mu je trošak u iznosu od 954,65 EUR s tim da je tužitelju u cijelosti priznat trošak predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR s obzirom da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pa je iz tog razloga bilo potrebno izvoditi dokaz financijskim vještačenjem. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP.

52. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Kutina, 18. travnja 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska

2. Tuženik po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte