Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Prekršajni odjel
Zrinsko-frankopanska 9
Broj: Pp-763/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Maji Moharić, uz sudjelovanje Željke Krnjak kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe Banček Beton d.o.o., 2. okrivljene odgovorne osobe ĐE i 3. okrivljenika ĐEV zbog prekršaja iz čl.38 st.1 Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima, mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22) te iz čl.116 st.2 i st.4 u svezi st.1 alineja 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN br.41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22), povodom prigovora 1., 2. i 3. okrivljenika na prekršajni nalog tužitelja RH, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza pod brojem klasa: 340-06/24-02/8157 ur. broj: 530-8-3-1-6-24-4 od 06.11.2024., u smislu čl.238 st.9 i čl.183 Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), nakon glavne i javne rasprave održane dana 15. travnja 2025. u prisutnosti 1., 2. i 3. okrivljenika, dana 18. travnja 2025., javno objavio i
p r e s u d i o j e
1. okrivljenik: Banček Beton d.o.o., [adresa], OIB 57344324557 ovlašteni predstavnik je ĐE, rođen **.**.1980. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], direktor 1. okrivljene pravne osobe, prekršajno kažnjavani - kao pravna osoba,
2. okrivljenik: ĐE, sin Đ i Z, rođen **.**.1980. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], adresa prebivališta [adresa], po narodnosti O, državljanin RH, sa završenom SSS, po zanimanju vozač, zaposlen, primanja oko 850,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi postupak protiv njega po vlastitom kazivanju – kao odgovorna osoba u pravnoj osobi,
3. okrivljenik: ĐEV, rođen **.**.1981. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], adresa prebivališta [adresa], po narodnosti V, po zanimanju vozač, zaposlen, prima plaću, oženjen, otac troje djece, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi postupak protiv njega po vlastitom kazivanju,
k r i v i s u
I. što su dana 6.11.2024. u 10:36 na državnoj cesti D20, BP Petrol, u naselju Sveti Križ, vozač ĐEV, rođ. **.**.1981., s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin treće države Uzbekistana, upravljao teretnim motornim vozilom miješalicom za prijevoz betona registarskih oznaka [registarska oznaka] prijevoznika Banček Beton d.o.o. Rakitje, te je u ime i za račun navedenog obavljao javni prijevoz tereta na relaciji Totovec-Prelog suprotno odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te suprotno odredbama Uredbe EU br.165/2014 te Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22),
1. koristili karticu vozača koja nije vozačeva kartica, 3. okrivljeni vozač kritične zgode koristio je u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] opremljenim digitalnim tahografom karticu na ime ZE rođ. **.**.1961. odnosno koristio je tuđu karticu vozača, a ne personaliziranu karticu vozača, čime je postupljeno protivno odredbama čl.27 st.2 Uredbe EU br.165/2014 odnosno počinjen je prekršaj iz čl.38 st.1 alineja1 Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika u uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22),
2. 3. okrivljenik ĐEV vozač obavljao je javni prijevoz tereta vozilom reg. oznake [registarska oznaka] za koji je potrebna vozačka dozvola C kategorije, a da vozač nije prethodno stručno osposobljen, odnosno nije stekao početnu kvalifikaciju vozača,
II. čime su 1., 2. i 3. okrivljenici počinili prekršaje i to pod:
1. iz čl.38 st.1 toč.1 Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika u uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22) u svezi čl.27 st.2 Uredbe EU br.165/2014, kažnjiv po čl.38 st.2 istog Zakona,
dok su 1. i 2. okrivljenici počinili i prekršaj pod:
2. iz čl.5 st.4 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN br.41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22), kažnjiv po čl.116 st.2 i st.4 u svezi st.1 alineja 1. istog Zakona,
pa im se radi toga na osnovi istih propisa, primjenom čl.37 st.3 toč.2 i čl.39 st.1 Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
III. novčana kazna i to:
1. okrivljeniku za prekršaj naveden pod:
1.) u iznosu od 1.500,00 eura (tisuću petsto eura),
2.) u iznosu od 2.400,00 eura (dvije tisuću četiristo eura),
2. okrivljeniku za prekršaj naveden pod:
1.) u iznosu od 500,00 eura (petsto eura),
2.) u iznosu od 1.300,00 eura (tisuću tristo eura),
te im se temeljem čl.39 st.1 t.2 Prekršajnog zakona,
i z r i č e
ukupna NOVČANA KAZNA i to:
1. okrivljeniku u iznosu od 3.900,00 eura (tri tisuće devetsto eura),
2. okrivljeniku u iznosu od 1.800,00 eura (tisuću osamsto eura),
dok se 3. okrivljeniku za prekršaj naveden pod 1.:
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 450,00 eura (četiristo pedeset eura).
1., 2. i 3. okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu temeljem čl.33 st.10 Prekršajnog zakona, u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, u protivnom okrivljenicima će se novčana kazna naplatiti prisilno, shodno čl.152 Prekršajnog zakona.
Temeljem čl.152 st.3 Prekršajnog zakona, ukoliko 1., 2. i 3. okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV. Temeljem čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, 1., 2. i 3. okrivljenici su dužni u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti presude, platiti i trošak ovog postupka, u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki od 1. i 2. i 3. okrivljenika, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj RH, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza pod brojem klasa: 340-06/24-02/8157 ur. broj: 530-8-3-1-6-24-4 od 06.11.2024., izdala je prekršajni nalog protiv 1. okrivljene pravne osobe Banček Beton d.o.o., 2. okrivljene odgovorne osobe ĐE i 3. okrivljenika ĐEV, radi prekršaja navedenih u izreci presude na koji su 1., 2. i 3. okrivljenici pravodobno, podnijeli prigovor, zbog čega je Sud isti stavio van snage, te sukladno odredbi čl.238 st.9 Prekršajnog zakona proveo postupak.
2. U obrani 2. okrivljenik, ujedno i jedina odgovorna osoba 1. okrivljenika te je njegova obrana uzeta i kao obrana 1. okrivljene pravne osobe te 3. okrivljenik, suglasno su naveli da se ne smatraju krivima za terećene prekršaje, jer je vozač 1. okrivljenika, 3. okrivljenik ĐEV dobio radnu dozvolu za vozača C kategorije, a nakon toga mu je onemogućeno sticanje kvalifikacije i tahografske kartice vozača 6 mjeseci, što do 31.12.2023. nije bilo, već se odmah moglo zatražiti hrvatsku vozačku dozvolu i KOD 95. Posebno su istakli da nisu točni navodi pod točkom 2. optužnog akta, da vozač, 3. okrivljeni u ovom predmetu, zaposlenik 1. i 2. okrivljenika, predmetne zgode navedene u optužnom aktu, kada je upravljao vozilom u vlasništvu 1. okrivljenika i obavljao javni prijevoz u ime i za račun 1. okrivljenika, ne bi imao vozačku dozvolu C kategorije, jer je vozač 1. okrivljenika, 3. okrivljenik imao vozačku dozvolu C kategorije, ali Uzbekistansku, a prema propisima RH državljanima trećih zemalja, kao što je 3. okrivljenik, takva se vozačka dozvola ne može priznati, tj. ne može se steći pravo za KOD 95 prije nego što protekne 6 mjeseci od dana izdavanja radne dozvole, a s obzirom da je 3. okrivljeniku radna dozvola izdana u 8. mj. 2024., to u vrijeme prekršaja, još nije mogao steći pravo na KOD 95, vrstu kvalifikacije za vozače koji imaju vozačku dozvolu C kategorije, da bi mogao dobiti karticu vozača. Naime, iz činjeničnog opisa kako je on naveden u optužnom aktu proizlazi da vozač 3. okrivljenik nije uopće osposobljen za upravljanje vozilom C kategorije, što nije točno, o čemu je 2. okrivljenik dao na uvid vozačku dozvolu 3. okrivljenika, U, a koju je u fotopresliku priložio u spis. Glede prekršaja pod 1. prekršajnog akta, 2. okrivljenik je istakao da je 3. okrivljenik inače upravljao s vozilom s analognim tahografom, a predmetnog je dana zamijenio vozača ZE, koji nije znao upravljati s predmetnim vozilom, jer ima automatski upravljač, a kako je vozilo trebalo maknuti s gradilišta i odvesti ga do šljunčare u Totovcu, to je navedeno učinio 3. okrivljenik s karticom vozača ZE, a na kojoj relaciji ga je zaustavio inspektor cestovnog prijevoza, te je uslijed tih okolnosti, došlo do predmetnog prekršaja, koji je izuzetak, a ne pravilo u postupanju 1. i 2. okrivljenika. Molio je Sud, ukoliko ocijeni da su krivi, da navedene okolnosti uzme u obzir te da im ublaži novčane kazne, jer su previsoke za njegove prihode. 2. okrivljenik je naveo da 1. okrivljenik ima 7 zaposlenika.
3. U postupku je pročitan izvadak iz sudskog registra za 1. okrivljenika od 14.04.2025., iz kojeg je vidljivo da je 2. okrivljenik ĐE jedina ovlaštena osoba za zastupanje 1. okrivljenika pojedinačno i samostalno, dopis od 20.11.2024. na listu 1 spisa, prekršajni nalog od 6.11.2024., zapisnik od 6.11.2024., rješenje o privremenoj zabrani obavljanja poslova vozača na listu 6 spisa, potvrda o privremenom oduzimanju digitalne kartice vozača na listu 8 spisa, te izvadci iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 14.04.2025., iz kojih je vidljivo da su 1., 2. i 3. okrivljenici prekršajno kažnjavani.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, temeljem obrane 1., 2. i 3. okrivljenika, te u postupku pročitane dokumentacije, Sud je odlučio kao u izreci, iz razloga što je u djelima 1., 2. i 3. utvrdio ostvarenje obilježja terećenih prekršaja, zbog čega ih je proglasio krivima i kaznio.
5. Glede prekršaja pod I. 1. i II. 1 sukladno materijalnoj odredbi čl.38 st.1 toč.1 Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika u uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22) novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj će se kazniti pravna osoba ukoliko naredi, dopusti ili omogući da vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 11. stavak 4. AETR-a), a sukladno odredbi čl.38 st.2 cit. Zakona, za isti će se prekršaj kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna, a sukladno čl.38 st.4 cit. Zakona, za isti će se prekršaj kazniti i vozač novčanom kaznom u iznosu od 7000,00 do 15.000,00 kuna. Sukladno odredbi članka 27. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 kartica vozača osobnog je karaktera, a sukladno odredbi članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014, vozač može posjedovati samo jednu valjanu karticu vozača te je ovlašten koristiti isključivo svoju personaliziranu karticu vozača, a vozač ne smije koristiti karticu vozača koja je neispravna ili je istekla.
5.1. Glede prekršaja pod I. 2. i II. 2 sukladno odredbi čl.5 st.1 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN br.41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22), vozači državljani države članice i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u pravnim osobama i obrtima sa sjedištem u državi članici ili koji za njih rade i obavljaju cestovni prijevoz javnim cestama u Republici Hrvatskoj moraju steći početnu kvalifikaciju i redovito se osposobljavati kroz obveznu periodičnu izobrazbu ako upravljaju vozilima za koja je potrebna – vozačka dozvola kategorije C1, C1E, C ili CE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna – vozačka dozvola kategorija D1, D1E, D ili DE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna. Sukladno odredbi članka 5. stavak 4. cit. Zakona domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovoga Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.
5.2. Glede prekršaja pod I. izreke presude, 1., 2. i 3. okrivljenici priznaju činjenične navode optužnog akta, odnosno da je predmetne zgode 3. okrivljenik ĐEV vozač, zaposlenik 1. i 2. okrivljenika, državljanin trećih država, Uzbekistana u ime i za račun 1. okrivljenika upravljao vozilom 1. okrivljenika, a kojom prilikom je koristio tuđu karticu vozača zbog čega sud nije prihvatio navode obrane 1., 2. i 3. okrivljenika da nisu krivi za taj prekršaj, jer se radilo o izuzetnim okolnostima kada navodno vozač zaposlenik 1. okrivljenika nije mogao upravljati predmetnim teretnim vozilom pa je na njegovo mjesto uskočio 3. okrivljenik ĐEV, jer isti ne isključuju niti umanjuju odgovornost okrivljenika.
5.3. Nadalje, glede prekršaja pod II. izreke presude, 1., 2. i 3. okrivljenici priznaju činjenične navode optužnog akta, odnosno da je predmetne zgode 3. okrivljenik vozač, zaposlenik 1. i 2. okrivljenika, državljanin trećih država, Uzbekistana u ime i za račun 1. okrivljenika upravljao vozilom 1. okrivljenika, a koji vozač nije bio prethodno kvalificiran za upravljanje vozilom C kategorije u RH, sukladno citiranim odredbama čl. 5 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Sud nije prihvatio navode obrane 1., 2. i 3. okrivljenika da nisu odgovorni za taj prekršaj, jer je 3. okrivljenik ĐEV imao dozvolu za rad kao vozač u Republici Hrvatskoj, budući se dozvolom za rad državljanina trećih država automatski ne stječe pravo i na upravljanje vozilima C kategorije, jer se na tu djelatnost odnose pozitivni propisi Republike Hrvatske kao što je u konkretnom slučaju Zakon o prijevozu u cestovnom prometu te su se 1. i 2. okrivljenici dužni upoznavati s odredbama važećih zakona, koji propisuju pod kojim uvjetima mogu obavljati prijevozničku djelatnost.
5.4. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđena točnost činjeničnih navoda optužnog prijedloga te je zaključeno da su 1., 2. i 3. okrivljenici na način opisan u izreci pod I., povrijedili citirane materijalna odredbe čl.38 st.1 toč.1 Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika u uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22) u svezi čl.27 st.2 Uredbe EU br.165/2014, te 1. i 2. okrivljenici na način opisan u izreci pod II., prekršaj iz čl.5 st.4 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN br.41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22) te su na taj način ostvarili obilježja terećenih prekršaja.
6. Za prekršaj iz čl.116 st.2 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN br.41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22) za pravnu je osobu propisana novčana kazna od 4640,00 do 13.270,00 eura, dok je odredbom stavka 4. istog članka cit. Zakona, za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana novčana kazna od 2650,00 do 4640,00 eura.
7. Prilikom odlučivanja o kazni 1., 2. i 3. okrivljenicima, uzeta je u obzir težina prekršaja, kao otegotna okolnost ranija kažnjavanost, zbog čega je Sud 1. i 2. okrivljenicima, primjenom čl.37 st.3 Prekršajnog zakona, izrekao novčane kazne ispod najniže propisanih kazni za terećeni prekršaj, smatrajući da se opravdano može očekivati da 1., 2. i 3. okrivljenici ubuduće neće činiti ovakav ili sličan prekršaj.
8. Izreka o troškovima postupka temelji se na propisu čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura) svakom od 1., 2. i 3. okrivljenika.
U Čakovcu, 18. travnja 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Željka Krnjak
Maja Moharić
Uputa o pravu na žalbu: Temeljem čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana, nakon primitka presude, žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.
Dostavna naredba:
1. i 2. i 3. okr.,
Tužitelju,
Za spis.
Za izvršenje.
