Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Avenija Dubrovnik 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŠV, zbog djela prekršaja iz čl. 109. st. 2. uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), povodom prigovora okrivljenice na obavezni prekršajni nalog MUP-a, PUZ-a, I. postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/24-4/32525, Ur.broj: 511-19-44-24-1 od 15. travnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka, 18. travnja 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljenica: DV, kći Š, rođena **.**.1983. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavana, s prebivalištem u [adresa],
k r i v a j e
što je 30. siječnja 2024. između 21,00 i 22,00 sati, kao vozač upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], u Zagrebu, ulicom Dragutina Albrechta u smjeru istoka te dolaskom do kbr. 14, iako je bila dužna, nije držala potreban razmak kada se kreće iza drugog vozila, iz kojeg razloga je prednjim dijelom vozila naletjela na stražnji dio osobnog automobila [registarska oznaka], kojim je upravljao ČV, koji se kretao ispred nje istim navedenim dijelom kolnika u smjeru istoka te se u trenutku prometne nesreće vozilom zaustavio, a u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta na vozilima,
čime je počinila djelo prekršaja iz čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 109. st. 2. uz primjenu čl. 293. st. 1. istog Zakona,
pa joj se zbog učinjenog djela prekršaja, izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 190,00 eur (stodevedeset eura).
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po primitku ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenica u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka i to troškove prometnog vještačenja u iznosu od 210,00 eur (dvjestodeset eura), i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eur (stopedeset eura), što ukupno iznosi 360,00 eur (tristošezdeset eura) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po primitku presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. MUP RH, PUZ, I. PPP Zagreb, Klasa: 211-07/24-4/32525, Ur.broj: 511-19-44-24-1, izdala je 15. travnja 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenica pravovremeno uložila prigovor te je isti stavljen van snage i proveden je žurni postupak.
2. Okrivljenica uredno pozvana na ročišta pred sudom nije osobno pristupila, niti je inzistirala na osobnom ispitivanju i osobnom prisustvu ispitivanju svjedoka te osobnom prisustvu prilikom iznošenja vještačkog nalaza i mišljenja po ovlaštenom sudskom vještaku, ali je aktivno i detaljno iznosila svoju obranu pisanim putem. Stoga njezina nazočnost na ročištima pred sudom nije bila neophodna, te su ročišta održana bez njezine nazočnosti. U pisanim pozivima okrivljenica je upozorena na prava i dužnosti u prekršajnom postupku. Postupak je proveden temeljem pravila o žurnom postupku sukladno odredbama čl. 221. i 222. Prekršajnog zakona.
3. Okrivljenica je u svojoj pisanoj obrani navela kako nije kriva nastavno na policijsko izvješće za događaj na dan 30. 1. 2024. na temelju kojeg je izrađen nevjerodostojan prekršajni nalog u kojem ima stajati izuzev svega navedenog egzaktno vrijeme nezgode te istiniti podaci i činjenično stanje kako bi izvješće o događaju bilo istinito. Uz tijek događaja koji je detaljno opisan u službenom prigovoru koji je ona, DV uložila sa točnim činjeničnim navodima o vremenu i zbivanju, u policijskom izvješću sa mjesta događaja stoji krivo navedeno vrijeme nezgode, u 22:00 sati, iako su oba sudionika nezgode, ČV i DV rekli u iskazu da se događaj zbio u 21:15 sati, te je policijski službenik koji je ih je ispitivao sastavio policijsko izvješće kada je došao na mjesto uviđaja svejedno iz njemu poznatih razloga namjerno naveo krivo vrijeme prometne nezgode. ČV priznao je krivnju na mjestu događaja te potvrdio da nije vidio vozila iza sebe te da se u prometu kretao na način da ugrozi druge vozače jer se prvotno nedozvoljeno i na način da to ugrožava promet zaustavio nasred prometnice te kako stoji u izvješću ,, da bi ispustio putnike", te je navedeno da je usporavao što, je također nedozvoljeno na način da to ugrožava druge sudionike prometa, iako nije usporavao već je naglo i nepredvidivo stao na način na koji nije smio jer se kosi sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama čime je prekršio: Članak 43. (1) Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. (2) Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za drug e sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja Članak 44. Prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovog Zakona, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera. ČV naglo je i nepredvidivo stao nasred ceste prema izvješću ,,u smislu puštanja putnika" tj. kako bi izbacio putnike, što nije smio, već je morao zaustaviti vozilo na način da to ne ometa promet te kako je izjavio nije pogledao u retrovizorsko ogledalo kako bi se uvjerio da je iza njega vozilo, te pritom također nije dao znak skretanja pomoću pokazivača smjera kako bi se zaustavio na propisani način - skretanjem udesno te stao uz kolnik već se zaustavio nepropisno nasred ceste te je vozilo nađeno u tom stanju što se vidi iz fotodokumentacije. Također, kršivši i druge stavke ovog Zakona, zasigurno je svojom nepažnjom izazvao prometnu nezgodu jer je stao kako bi izbacio putnike na sredini ceste što ne postoji u Zakonu kao dozvoljeno, a takvo zaustavljanje navedeno je kao nedozvoljeno sukladno ZSP- u. ČV prekršio je članke istog Zakona: Članak 51. (2) Vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. (3) Kada je brzina kretanja vozila iz prethodnog stavka manja od polovice najveće dozvoljene brzine na cesti ili dijelu ceste, vozač takvog vozila mora uključiti sve pokazivače smjera, osim kada koristi žuto rotacijsko svijetlo. (4) Brzina kretanja vozila na cesti uz normalne prometne uvjete ne smije se ograničiti ispod 40 km na sat. Članak 52. (1) Vozač ne smije mijenjati način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja vozila, osim u slučaju neposredne opasnosti. (2) Vozač koji namjerava znatnije smanjiti brzinu kretanja vozila ili ga zaustaviti, dužan je to učiniti, osim u slučaju neposredne opasnosti, na način kojim neće ugroziti ili u većoj mjeri ometati druge vozače koji se kreću iza njega, a i te vozače o svojoj namjeri, uz obvezu iz članka 44. ovog Zakona Članak 78. (1) Vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka. (2) Na cesti, na mjestu, odnosno na prostoru namijenjenom za zaustavljanje i parkiranje vozila te na posebno uređenoj prometnoj površini namijenjenoj za kretanje pješaka. Članak 79. (1) U slučaju zaustavljanja ili parkiranja na javnoj cesti izvan naselja vozač je dužan uvijek kad za to postoji mogućnost, zaustaviti ili parkirati vozilo izvan kolnika. Članak 80. (1) Vozači koji zaustavlja ili parkira vozilo na cesti dužan je zaustaviti ga odnosno parkirati neposredno uz desni rub kolnika, a na cesti na kojoj se promet odvija samo u jednom smjeru može ga zaustaviti ili parkirati uz desni ili lijevi rub kolnika . Članak 82. (1) Vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo: 1 na obilježenome pješačkom prijelazu i na udaljenosti manjoj od 5 m od tog prijelaza i na prijelazu biciklističke staze preko kolnika (6) na dijelu ceste U blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna 1 gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti (11) ispred kolnoga ulaza u zgradu, sklonište, dvorište ili garažu. Članak 84. Policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno: (7) na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna i gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti. Članak 293. (NN 92/14, 114/) Za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura. Članak 2. (NN 80/13, 158/13, 64/15, 108/17, 70/19, 85/22, 145/24) (2) cesta je svaka javna cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet (69) mladi vozač je vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. (82) ugrožavanje prometa je takav način sudjelovanja u prometu uslijed kojeg je nastupila neposredna opasnost nastanka prometne nesreće. (71) zaustavljanje vozila je svaki prekid kretanja vozila na cesti u trajanju do tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom. Mladi vozač ČV je vozio sporije nego dozvoljeno te se zaustavio na način na koji se nije smio zaustaviti izazvavši time prometnu nezgodu te priznao krivnju zbog ne provjeravanja oko i iza sebe te bez da je na siguran način zaustavio vozilo na rubniku ili se okrenuo u drugoj ulici već se zaustavio naglo nasred ceste bez skretanja udesno i bez da se osvrnuo oko sebe i bez da je vidio vozila iza sebe te bez davanja desnog- pokazivača skretanja udesno kako bi upozorio vozače o radnji koju ima izvesti te kako bi se zaustavio na način koji ne ugrožava promet i koji je jedino i zakonom dozvoljen. Kako je već navedeno u prigovoru mladi vozač ČV je prvotno pokušao iznuditi-novac od DV u iznosu od 100,00 eura te je rekao da ne želi zvati policiju. Pozvao je skupinu ljudi na mjesto nesreće koji su sudionicu nezgode, DV zastrašivali, predstavljali se kao službena osoba (otac od jednog od prisutnih muškaraca) te maltretirali i nasrtali fizički. Nakon čega je ona DV pozvala policiju jer je osjećala strah. Policija je došla te rastjerala skupinu ljudi kući, te nakon što ih je sve (osim oca koji se predstavio kao policajac koji je otišao) legitimirala tražila da prisutni ostanu samo sudionici prometne nezgode. ČV zvao je u I. postaju prometne policije u Heinzelovoj, kako u policijskom izvješću stoji u 22:03 postoji evidencija zvanja direktno u postaju, te služi kao dokaz, koja je u tom vremenu zatvorena za građane te se za prometne nezgode zove na službeni broj 192. Čime je prekršio; Kazneni Zakon, Članak 243. (1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. (3) Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovog članka počinitelj uporabio silu protiv osobe ili je zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo osobe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina, istog Zakona. Članak 324. (1) Tko sudjeluje u mnoštvu koje nasiljem prema drugim osobama ili stvarima ili prijetnjom da će počiniti nasilje ugrožava javni red ili potiče mnoštvo na nasilje kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (3) Sudionik iz stavka 1. i 2. ovog članka koji se udalji na zahtjev službene osobe prije nego sto je sam počinio nasilje neće se kazniti za kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a službenik koji se odazvao takvom pozivu, prema Zakonu o državnim službenicima; nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice, zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi. U obavljanju službene dužnosti državni službenik dužan je čuvati osobni ugled, ugled državne službe i povjerenje građana u državnu službu. U obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije se koristiti službenim oznakama ili obavljanju autoritetom radnog mjesta državnoj službi. Državni službenik ne smije = državne službe zlouporabiti ovlasti položaj u svrhu ostvarivanja materijalne ili druge koristi za sebe ili drugu pravnu i fizičku osobu. Ujedno, on ne smije koristiti u nedozvoljene svrhe službene informacije o djelovanju i radu državnog tijela u kojem je zaposlen, odnosno odavati službene tajne koje je saznao za vrijeme obavljanja svojih dužnosti. Državni službenik ne smije koristiti svoj položaj kako bi utjecao na odluku zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili donošenje političke odluke. U odnosu prema građanima državni službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno. Dužan je u obavljanju službene dužnosti primjenjivati stručno znanje na način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu načelom ustavnosti, zakonitosti zaštite javnog interesa. Mladi vozač ČV prekršio je zakon također zbog mijenjanja iskaza te davanja nevjerodostojnog svjedočanstva te pozivanja sebi poznatog policijskog službenika koji bi mu išao u korist kako bi pokušao prikriti krivnju koju je već priznao te također ČV nije vidio vozila iza sebe jer se nije ni osvrnuo ni pogledao ima li vozila iza njega te nije znao ni iz kojeg je smjera vozilo iza njega došlo te je rekao da ga nije vidio, te je njena izjava kako je ona DV skrenula D te iz kojeg smjera bazirana samo na njenom iskazu. ČV nije vidio vozilo iza sebe niti je znao iz kojeg je smjera došlo a prometna policija koja je došla dva sata kasnije na mjesto uviđaja nije vidjela njeno vozilo kako se kretalo odakle je skrenulo već je jedini dokaz njen iskaz. Također, prema policijskom izvještaju piše da je na mjestu događaja obavljeno fotografiranje a mjerenje ne, iz nepoznatih razloga, što bi olakšalo istragu zbog vidljivih tragova kočenja no to nije učinjeno. Čime je počinjeno djelo davanja lažnog svjedočenja te mijenjanja istinitih činjenica u iskazu prema Kazneni Zakon; Članak 305. (1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Članak 306. Tko s ciljem da navede na davanje lažnog iskaza ili da spriječi ili oteža dokazivanje prema pretpostavljenom svjedoku, svjedoku ili vještaku prethodnom kaznenom postupku, postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku uporabi silu, prijetnju ili kakav drugi oblik prisile ili im obeća, nudi ili dade dar ili kakvu drugu korist, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. Iz službenog razgovora sa sucem koji je preuzeo predmet PP-709/2025, došla joj je potvrda od Prekršajnog suda u Zagrebu da nije osuđivana te joj je sudac u tom razgovoru rekao odmah da je ona kriva, da ništa što je napisala u prigovoru nije bitno (čak i kada se radi o kaznenim zakonima o kojima ima saznanja) te da on već zna o kojem se predmetu radi. Što joj je bilo neobično te je zvučao vrlo upućen u predmet koji se tek ima raspraviti, te je tvrdio unaprijed da je ona sigurno kriva iako o tome nema dokaza ni saznanja. No sud je dužan svakome omogućiti pravično suđenje te uvažiti, sagledati i pravedno ocijeniti sve dokaze te činjenice navedene u predmetu. Te se nada da će Sud opravdati vjeru koja mu je ukazana uslijed nevjerodostojnog ponašanja službenika koji je u korist stranke koja ga je osobno pozvala ČV nastojao njemu steći protupravnu imovinsku korist nezakonitim postupanjem i izdavanja nevjerodostojnog iskaza u korist svog poznanika ČV koji ga je neslužbeno pozvao da za njega obavi službenu dužnost prometne nezgode koju je nepropisnim postupanjem u prometu izazvao. U prigovoru je navela činjenično stanje te detaljno opisala cijeli tijek događaja, te nije kriva za ono što ju se tereti te se bazira na pretpostavci jer za to nema dokaza. Dok za sve što je navela postoje dokazi, te je vozač koji je skrivio nesreću zasigurno kriv za zaustavljanje nasred ceste, a prema navedenim zakonima učinio to na način da je ugrozio druge sudionike te izazvao prometnu nesreću. Te također za sve ostalo što je navela kako bi pokušao sebi steći materijalu-imovinsku korist, prikrio krivnju te zlorabio poznanstvo sa službenom osobom, te koje je dokaze navela u ranije spomenutom. Prema Povelji (Zaštita ljudskih prava temeljnih sloboda): Jednakost pred sudovima ili drugim državnim tijelima imaju svi državljani RH stranci. Pravo na pravično suđenje - Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. (Da ga se u najkraćem roku obavijesti potanko i na jeziku koji razumije za što je optužen o dokazima koji ga terete, da mu se osigura odgovarajuće vrijeme za pripremu obrane, na nesmetanu komunikaciju sa braniteljem kojega može izabrati po vlastitom izboru odnosno ako nema sredstava da mu se u skladu sa zakonom osigura besplatnog branitelja, da mu se sudi njegovoj nazočnosti, osim ukoliko nije dostupan sudu, da ispituje svjedoke, na besplatnu pomoć tumača ako ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu, nema prisile da se prizna krivnja, dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku, kazneni postupak se može pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja). Tko se ogriješi odredbe Ustava ljudskim pravima i o temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom. Također su u postupku prekršeni ovi Zakoni o kojima predmetni sudac odnosno Prekršajni Sud u Zagrebu ima saznanja: ČI. 19. Zods-a, Čl. 96. Zop, (NN 34/11, 66/19), ČI. 306., ČI. 306. KZ (NN 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 35/24), ČI. 243., ČI. 244. KZ (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 ČI. 323. KZ (N 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23. 36/24), Čl. 259. KZ (NN 125/11, 101/17), ČI. 297. Kz (N 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), ČI. 303 KZ (NN 125/11, 56/15), Čl. 294., ČI. 295. KZ (N 125/11, 144/12. 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), Čl. 296. KZ (NN125/11, 114/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23, 36/24), Čl. 298. KZ (NN/ 125/11, 56/15), Čl. 10. Zoppjrm (NN 114/22, 47/23), Čl. 137. KZRH (NN 25/77) i Čl. 17, 6, ECHR, Konvencije.
4. Budući je okrivljenica u svojoj obrani poricala počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret optužnim aktom, sud je proveo dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu, ispitivanjem svjedoka, te vještačenjem dinamike nastanka prometne nesreće po ovlaštenom sudskom vještaku za promet. Naime, u takvom situacijama, kada okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, sud nije u mogućnosti donjeti presudu samo temeljem obrane okrivljenika, već je provođenje dokaznog postupka i utvrđivanje činjeničnog stanja obaveza suda.
5. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao MV, koji je iskazao da je 30. siječnja 2024. između 21,00 i 21,30 sati, upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom ulice Dragutina Albrechta u smjeru istoka, u koju je ušao krećući se u pravcu sjever-jug te je skrenuo u lijevo u [adresa]. Taj dan kupio je navedeni osobni automobil te ga je zajedno sa prijateljima CV i ŠVĆ koji su bili s njim u vozilu vozio u [adresa], kako bi auto pokazao prijatelju koji stanuje na toj adresi. Prije zaustavljanja vozio je otprilike brzinom od 30 km/h. Dolaskom do kbr. 14, dao je desni pokazivač smjera te se lagano zaustavio vozilom na sredini desne prometne trake kojom se kretao, te su prijatelji i on čekali u autu da prijatelj koji stanuje tamo izađe iz kuće na dvorište te im otvori ogradu kako bi autom ušli u dvorište. Dok su čekali u zaustavljenom automobilu, pri čemu je mjenjač brzine bio u ler položaju, a on je iz navike držao nogu na kočnici, otprilike 10 sekundi nakon što je stao sa vozilom, čuo je i osjetio udarac u stražnji dio svog vozila. Dodao je kako je prije zaustavljanja pratio situaciju u prometu pa tako i iza svog vozila te gledanjem na bočne retrovizore iza svog vozila nije primijetio niti jedno drugo vozilo da bi se kretalo [adresa] u istom smjeru kao njegovo vozilo. Nakon što se zaustavio sa vozilom više nije promatrao situaciju iza svog vozila, te nije vidio da bi mu sa stražnje strane prilazilo neko drugo vozilo. Dodao je kako udarac nije bio toliko snažan premda se malo osjetio trzaj u njegovom vozilu, ali se više čuo zvuk kontakta lima jednog i drugog vozila. Nakon toga, on i njegovi prijatelji su izašli iz njegovog vozila, dok je iz vozila koje ga je udarilo sa stražnje strane izašla jedna gospođa. On je vidio da je nastalo manje oštećenje na stražnjoj lijevoj strani njegovog vozila, dok je na njezinom vozilu nastalo nešto veće oštećenje u vidu manjeg iskakanja branika iz ležišta, te je oštećenje bilo vidljivo na prednjem desnom dijelu njezinog vozila. Po tome zaključuje da ga je ona pokušala zaobići prije samog sudara. Nakon što su izašli iz vozila ona je rekla da je bila umorna i da nije pazila. On joj je predložio da se dogovore te da mu nadoknadi štetu u iznosu od, misli, 50 eura. Ona je to odbila te je izjavila kako imaju na raspolaganju tri opcije: 1. da svi odu kući i da nitko nikome ne nadoknađuje štetu, 2. da on snosi njezinu štetu jer smatra da je on kriv za prometnu nesreću, 3. da pozovu policiju. Ta rasprava u kojoj je on tvrdio da nije kriv za prometnu nesreću jer se pravilno zaustavio, i u kojoj je ona tvrdila da je on kriv za prometnu nesreću trajala je otprilike pola sata, a tom prilikom ona je spominjala da je ona pravnica te da zna propise prema kojima je on kriv za nesreću. Za to vrijeme do njihovih vozila došao je njegov prijatelj koji stanuje u [adresa] i njegov otac. Njegov otac je rekao gospođi da je ona kriva za prometnu nesreću, na što mu je ona odgovorila je li on policajac. Na upit suca izjavio je kako mu se čini da je njegov otac odgovorio da je policajac ili da je bio policajac. Njemu je poznato da je on prije bio policajac. Kako se nisu uspjeli dogovoriti o krivnji za prometnu nesreću i naknadi štete, on je pozvao policiju na 112, a oni su ga prespojili sa prometnom policiju te ih je obavijestio o prometnoj nesreći. Putem telefona mu je dežurni službenik ili policajac rekao da potpišu izvješće o prometnoj nesreći, a kada je on rekao da ne mogu potpisati izvješće jer gospođa ne priznaje krivnju, a on nije kriv za nesreću, rečeno mu je da će biti poslana ekipa za očevid prometne nesreće. Na upit suca izjavio je kako je on zvao policiju na 112 te izjavio kako ne zna direktan broj policije u Heinzelovoj ulici. Istovremeno gospođa je zvala policiju sa svog telefona te je prije dolaska ekipe za očevid prometne policije došla policijska ophodnja u službenom vozilu, obavili su razgovore sa njima te su njoj i njima troje rekli da svatko bude u svom vozilu do dolaska prometne policije dok su prijatelju i njegovom ocu rekli da odu u svoju kuću. Nakon što je došla prometna policija sa kombijem za očevid, obavili su razgovore s njim i sa gospođom s time da su oba dvoje bili prisutni iskazima onog drugog, a gospođa je bila dosta bezobrazna prema policiji, nešto je psovala pa su je radi toga policajci smirivali. Također, policajci su fotografirali njihova vozila, sačinili zapisnik i nakon toga su se i gospođa i on udaljili svaki sa svojim vozilom.
6. Na upit suca izjavio je kako on ne poznaje otprije nikoga od policajaca koji su kritične zgode došli na mjesto događaja. Na upit suca izjavio je kako je točno da je on pozvao policiju na 112 oko 22,00 sati, a zatim su čekali sat vremena prometnu policiju da dođe obaviti očevid. Prije nego što je pozvao policiju otprije pola sata su međusobno raspravljali pa pretpostavlja da se prometna nesreća desila negdje između 21,00 i 21,30 sati. Na upit suca izjavio je kako misli da je kritične zgode do njega sjedila DVĆ, dok je FV bio na stražnjem sjedalu iza nje.
7. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je povjerovao ispitanom svjedoku koji je ovom sucu, u odnosu na činjenice koje su bitne za utvrđivanje dinamike prometne nesreće dao detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću te se u bitnome podudara sa materijalnim dokazima u spisu, kao i sa vještačkim nalazom i mišljenjem te iskazima drugo dvoje ispitanih svjedoka. Stoga sud nije prihvatio prigovore okrivljenice iznesene na iskaz ovog svjedoka, a u odnosu na dinamiku odvijanja prometne nesreće koja je isključivo predmet ovog postupka.
8. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao FV, koji je iskazao da je 30. siječnja 2024., ne zna točno vrijeme, ali čini mu se negdje između 21,00 do 22,00 sati, bio u vozilu osobnom automobilu [registarska oznaka], kojim je upravljao njegov prijatelj ČVĆ [adresa] u [adresa] u smjeru istoka, u kojoj je skrenuo u lijevo dolazeći iz pravca sjevera odnosno Maksimira. Taj dan je kupio auto te su ČVĆ, on i DVĆ zajedno išli u njegovom vozilu do prijatelja na adresi [adresa]. On je bio na stražnjem sjedalu. Dolaskom do tog kbr., ČV je dao znak pokazivačem smjera te se lagano zaustavio na desnoj prometnoj traci, bliže desnom rubu jer je cesta uska. Prije toga prijatelj se vozilom kretao 25 km/h. On nije pratio situaciju u prometu iza vozila te ne zna da li je iza njegovog vozila u kretnju bilo neko drugo vozilo. Međutim, otprilike 10 sekundi nakon što su se zaustavili, čuo je i osjetio udarac u stražnji dio njihovog vozila. Trzaj od udarca i zvuk kontakta vozila nisu bili tako snažni, ali su ih osjetili. Izašli su iz vozila te je iz vozila koje je udarilo u stražnju stanu njihovog vozila izašla jedna gospođa koja je tvrdila da je ČV kriv za prometnu nesreću te je govorila da ona namjerava prodati svoj auto, da su joj napravili štetu na vozilu te da će zato dobiti manje novaca za to vozilo. Potom su na cestu izašli prijatelj koji stanuje na toj adresi i koji im je trebao otvoriti ogradu kako bi ušli u dvorište, a kasnije je došao i njegov otac koji se uključio u razgovor te im je rekao da se ne brinu te da bi po svemu gospođa trebala biti kriva za prometnu nesreću. Gospođa ga je tada pitala šta je on po zanimanju, na što je on odgovorio da je bio policajac, a on zna da je njegov otac radio kao policajac, no sad je u mirovini. Za vrijeme dok su razgovarali o prometnoj nesreći gospođa je spomenula da je ona pravnica i da je ČVĆ kriv za prometnu nesreću. Rasprava je trajala otprilike pola sata prije dolaska policije, pri čemu je ČVĆ predložio gospođi da mu plati štetu na vozilu, ne zna točno koji iznos, a gospođa se s time nije složila, te je tražila da on njoj plati štetu jer da je on kriv za prometnu nesreću. Prijatelj je pozvao policiju, a policiju je pozvala i gospođa tvrdeći da ju oni uznemiravaju. Došla su dva policijska vozila od kojih je jedan bio policijski kombi, ne sjeća se u kojem trenutku su došli jedni, a u kojem drugi. Ne zna niti da li je to ista vrsta policije ili su jedni prometni, a drugi temeljeni policajci. Sjeća se samo da su im rekli da sjednu u svoje vozilo, a njihovom prijatelju i ocu da odu u kuću jer nisu sudjelovali u prometnoj nesreći. Policajci su razgovarali sa gospođom i sa ČVĆ u vezi prometne nesreće, on nije bio prisutan tom razgovoru. Osim što su obavili razgovor policajci su fotografirali oba dva vozila i nakon toga su se svaki sva svojim vozilom udaljili.
9. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je povjerovao ispitanom svjedoku koji je ovom sucu, u odnosu na činjenice koje su bitne za utvrđivanje dinamike prometne nesreće dao detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću te se u bitnome podudara sa materijalnim dokazima u spisu, kao i sa vještačkim nalazom i mišljenjem te iskazima drugo dvoje ispitanih svjedoka. Stoga sud nije prihvatio prigovore okrivljenice iznesene na iskaz ovog svjedoka, a u odnosu na dinamiku odvijanja prometne nesreće koja je isključivo predmet ovog postupka.
10. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao MVĆ, koja je iskazala da je 30. siječnja 2024., misli oko 22,00 sati, ali nije sigurna, bila u vozilu [registarska oznaka] kojim je upravljao njegov prijatelj ČV, sjedila je na suvozačevom mjestu. Išli su u [adresa] jer je ČVĆ taj dan kupio taj auto i išli su van s time da su prije toga namjeravali pokupiti njezinog bivšeg dečka koji živi na adresi [adresa]. Ne sjeća se točno da li su u [adresa] skrenuli u lijevo ili u desno, no kada su došli do kbr. 14, ČVĆ se lagano zaustavio sa vozilom uz prethodno davanje znakova pokazivačem smjera, te su neko vrijeme stajali kako bi im njezin bivši dečko otvorio ogradu svog dvorišta da uđu autom u dvorište. ČVĆ se zaustavio na desnoj prometnoj traci. Čini joj se da su čekali neko vrijeme, kada su u jednom trenutku osjetili i čuli udarac u stražnji dio njihovog vozila, koji nisu bili snažni, ali se njihovo vozilo malo pomaknulo unaprijed. Izašli su iz vozila i vidjeli da se u stražnji dio njihovog vozila zaletjela gospođa sa svojim vozilom koja je također izašla iz svog vozila. Dodala je kako je u toj ulici ograničenje brzine negdje 30 ili 40 km/h, a ČVĆ je prije zaustavljanje vozilo i sporije od toga. Ona je vidjela oštećenje na stražnjem lijevom braniku njihovog vozila, neko manje oštećenje, dok je na vozilu gospođe vidjela oštećenje na prednjem desnom braniku. ČVĆ je predlagao da potpišu izvješće o nesreći, no gospođa je tvrdila da ona nije kriva za nesreću te je odbijala Ivanom prijedlog da mu nadoknadi štetu, čini joj se da je tražio 50 eura. ČVĆ je nazvao policiju, a i gospođa je nazvala policiju te je najprije došlo obično policijsko vozilo, a nakon toga policijski kombi. Prije dolaska policije u razgovoru koji je trajao neko vrijeme u svezi krivnje za prometnu nesreću uključio se i njen bivši dečko Č koji je izašao na ulicu, te je kasnije došao i njegov otac. Njegov otac je gospođi rekao da je ona kriva za prometnu nesreću, da je bolje da potpišu europsko izvješće jer će u suprotnom gospođa morati platiti kaznu, na što ga je ona pitala što je po zanimanju, na što je on odgovorio da je bio policajac. Kada je prvo došlo obično policijsko vozilo, policajci su razgovarali sa svima njima te su njima sudionicama rekli da sjednu svako u svoje vozilo te su M i njegovom ocu rekli da odu u svoju kuću. Nešto kasnije došla je policija sa kombijem koji su također razgovarali sa svima njima sudionicima prometne nesreće, alkotestirali vozače, fotografirali vozila te se su nakon očevida svi svojim vozilima udaljili sa mjesta prometne nesreće.
11. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je povjerovao ispitanoj svjedokinji koja je ovom sucu, u odnosu na činjenice koje su bitne za utvrđivanje dinamike prometne nesreće dala detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću te se u bitnome podudara sa materijalnim dokazima u spisu, kao i sa vještačkim nalazom i mišljenjem te iskazima druge dvojice ispitanih svjedoka. Stoga sud nije prihvatio prigovore okrivljenice iznesene na iskaz ove svjedokinje, a u odnosu na dinamiku odvijanja prometne nesreće koja je isključivo predmet ovog postupka.
12. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je službena bilješka o očevidu MUP-a, PUZ-a, I. PPP Zagreb od 24. veljače 2024. (list 19-20 spisa).
13. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pregledane su fotografije koje prileže spisu na listu 27-40 spisa.
14. Na upit suca svo troje svjedoka je izjavilo kako fotografije prikazuju situaciju nakon prometne nesreće te oštećenja na vozilima.
15. U službenoj bilješci vidljivi su podaci o sudionicima i vozilima, podaci o putnicima, kratak opis događaja, poduzete radnje prema sudionicima, opis oštećenja na vozilima i objektima te visina štete i poduzete mjere. Dok su oštećenja i mjesto događaji vidljivi na fotografijama.
16. Sud je ove dokaze u potpunosti prihvatio kao vjerodostojne i istinite budući su sačinjeni po ovlaštenoj službenoj osobi koja je obavljala očevid prometne nesreće, a sastavljeni su detaljno, precizno i stručno. Osim toga, na ove dokaze se logički nadovezuje vještački nalaz i mišljenje, a prometni vještak nije na bilo koji način doveo u pitanje ove dokaze na kojima je između ostalog zasnovao svoj nalaz i mišljenje. Stoga sud nije prihvatio prigovore okrivljenice usmjerene na navodnu subjektivnost policijskog službenika koji je obavljao očevid i sačinio službenu bilješku, budući takvi prigovori nisu ničime dokazani. Osim toga, iz službene bilješke proizlazi da je izlazak na mjesto događaja izvršen povodom dojave ČV **.**.2024. u 22,03 sati. Iz navedenog ne proizlazi da bi imenovani uputio dojavu izravno I. PPP Zagreb, već je uobičajena praksa da se dojave upućene operativnom dežurstvu policije ili na broj za hitne slučajeve prosljeđuju nadležnoj policijskoj postaji prema mjestu i vrsti počinjenja djela (ovisno da li se radi o nadležnosti prometne ili temeljne policije). Očito je da je i okrivljenica zatražila intervenciju policije, zbog kako navodi, ugrožavanja od strane nepoznatih osoba te su na mjesto događaja najprije pristupili službenici temeljne policije, koji su osigurali mjesto događaja i udaljili osobe koje nisu povezane sa prometnom nesreću, a naknadno je na mjesto događaja pristupila ekipa za očevid prometne policije koja je obavila očevid, kako to proizlazi iz službene bilješke I. PPP Zagreb od 24. veljače 2024.
17. Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitan je podnesak okrivljenice dostavljen ovom sudu preporučenom pošiljkom od 19. travnja 2025., kojim se okrivljenica pisanim putem očitovala na zapisnik sa ročišta od 11.ožujka 2025., a poglavito na iskaze ispitanih svjedoka.
18. U svom podnesku okrivljenica je navela kako ostaje prema svom iskazu te pisanom prigovoru i obrani koju je uputila sudu gdje je navedeno činjenično stanje. Kao što stoji u iskazu mladog vozača koji je kako sada navodi taj dan kupio vozilo kojim je skrivio prometnu nesreću, u vremenu od 21,00 do 21,30, čime on dokazuje istinitost njenog navoda da se nesreća zbila nešto iza 21 sat a ne u 22,00 sata kako što to stoji u policijskom izvješću, o čemu su se oboje izjasnili da se nesreća nije zbila u 22 sata te je policijski službenik prema svom navođenju i želji naveo 22:00 sati kao vrijeme nezgode što je i ušlo u njegov službeni izvještaj. Nastavno na iskaz ČV u trenutku nezgode rekao je da je dan prije kupio auto no ovdje tvrdi da je auto kupio taj dan. Također navodi kako je sada dao desni pokazivač smjera no vozač koji se kretao ispred nje malom brzinom nije davao makove skretanja. Pravodobno davanje pokazivača smjera nekoliko metara prije skretanja upozorilo bi druga vozila o namjeri vozača. Iako on to nije učinio sada tvrdi kako je to učinio kod kućnog broja 14 u [adresa] gdje se naglo zaustavio bez upozorenja i na način koji zakonom to nije dozvoljeno prema navedenim zakonima jer se zaustavio nasred ceste. Čak i da je to učinio na kućnom broju 14, to bi bilo protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama obzirom da nije pravodobno upozorio druge vozače da namjerava skrenuti, niti je skrenuo što dokazuje položaj vozila nasred prometne trake kako je vozilo nađeno pri dolasku policije, čime je ugrozio promet i prekršio Članak 43. 1., 2., Članak 44., Članak 51. 2., 3., 4., Članak 52. 1., 2., Članak 78. 1., 2., Članak 79. 1., Članak 80. 1., Članak 82. 1., 6. 11., Članak 84. 7. (već navedeno u obrani). Kako sam tvrdi u iskazu pred sudom zaustavio se vozilom „na sredini desne prometne, čime je prekršio Zakon o sigurnosti prometa na cestama u više točaka, gore navedeno. Sada pred sudom tvrdi kako se zaustavio na sredini prometne trake kako bi auto pokazao prijatelju, te ušao u dvorište, dok je u policijskom zapisu na mjestu događaja izjavio kako se zaustavio u svrhu „puštanja putnika”. Osim što ni jedna ni druga radnja nije dozvoljena na način na koji je to ČV učinio zaustavljanjem na sredini prometne trake, njegovo policijsko izvješće od dana nesreće te iskaz koji je izrekao na ročištu su promijenjeni, što dokazuje da ČV daje lažno svjedočanstvo te time krši Zakone o kojima je upozoren daje dužan govoriti istinu. Kako navodi nepropisno se zaustavio kako bi prijatelju pokazao auto, čime je skrivio prometnu nesreću. Te takve radnje nisu dozvoljene ako krše Zakon sigurnosti prometa na cesta kao što je zaustavljanje na sredini ceste što i sam vozač potvrđuje da je učinio. Također je prvotno tvrdio daje on ovdje doma i daje htio ući u dvorište, zatim da se zaustavio na sredini ceste ispred broja 14 u [adresa] kako bi ispustio putnike iz svog vozila, te sada treći puta daje iskaz u kojem tvrdi da se zaustavio ispred broja 14 kako bi prijatelju pokazao auto koji je kupio taj dan ili ako je prema njegovom prvotnom izvještaju dan prije. Daje njegov iskaz promijenjen i neistinit dokazuje i činjenica da je priznao na mjestu nezgode da moje vozilo nije vidio, te da nije provjerio retrovizore niti pogledao ima li iza sebe vozilo. lako sada tvrdi da je provjerio sam navodi „iza svog vozila nisam primijetio niti jedno drugo vozilo da bi se kretalo [adresa] u istom smjeru kao moje vozilo", čime mladi vozač potvrđuje prvotni iskaz da nije provjerio vozila iza sebe, te time što nije vidio kako tvrdi vozila iza sebe dokazuje da nije kao što je prvotno rekao niti pogledao u retrovizore niti bočna ogledala, jer bi inače vidio vozila iza sebe. Bez obzira na kršenje Zakon o sigurnosti prometa na cestama vozač je dužan zaustaviti se samo na način koji je to zakonom dozvoljeno te je dužan vidjeti ostala vozila u prometu. Kao što je navela mladi vozač, se kretao malom brzinom te se naglo zaustavio na način koji nije smio te je time ugrozio promet i druge vozače, te ona doista je pokušala zaobići vozilo koje se ispred nje naglo bez ikakvih znakova da namjerava stati na sredini prometnice što dokazuje činjenica da je ona desnim krajem svog automobila okrznula lijevi branik vozila koje je odjedanput naglo ispred mene stalo nasred ceste. Tvrdi da je iskaz ČV neistinit te navodi da nikada nije rekla kako on navodi „da sam umorna i da nisam pazila” te da time krši Kazneni zakon u članku 305., 306., te 243.., te je upozoren od suda da je dužan govoriti istinu te da je davanje lažnog iskam kameno djelo. Navela je policiji i sudu sve činjenice te tijek zbivanja te ostaje pri svemu dosada navedenom, te se vozilo ispred nje koje je se nepropisno zaustavilo na sredini prometnice čime je izazvalo prometnu nesreću kretalo kako je navela u svom iskazu. Mladi vozač ČV u iskam priznaje da je tražio od oštećenice koja je uložila prigovor novac u iznosu od 50 eura čime priznaje daje prvotno pokušao iznuditi novac, iako je tražio svotu od 100 eura te ucjenjivao. On je kako je navela pokušao iznuditi od nje novac no u iznosu od 100 eura, a ne 50 kako sam priznaje da je učinio. Nakon što mu to nije pošlo za rukom pozvao je svoje prijatelje i umirovljenog policajca na mjesto događaja umjesto da je pozvao prometnu policiju. Također UV tvrdi da je ona izjavila da je pravnica, što ona nikada nije rekla. Niti je pravnica niti to može biti. Posjeduje znanstveni magisterij iz drugog područja te je polaznik doktorata na pravnom fakultetu, što nema veze sa strukom pravnika niti je za odvjetničko zanimanje potreban pravni doktorat, te to nema poveznice sa njenim akademskim obrazovanjem i stjecanjem titula u znanstvenom području. ČV također je pokušao sebi pribaviti materijalnu korist pozvavši više ljudi svojih prijatelja na mjesto nesreće što zakonski nije smio jer nisu sudionici nesreće te time prekršio članak 243. u nadi da će pritiskom grupe ljudi na nju izuditi željeni novac. Kao što sam navodi on zaista je pozvao neke prijatelje te oca jednog od prijatelja koji se prema njegovim riječima doista predstavio kao policajac, kako ČV sam tvrdi „na upit suca izjavljujem kako mi čini da je njegov otac odgovorio da je policajac" te da mu je poznato da je otac njegova prijatelja bio policajac te da je svjesno na mjesto prometne nezgode pozvao prijatelje te oca od jednog prijatelja kako bi nezakonskim putem pokušao izbjeći krivnju te sebi steći materijalnu korist koju sam priznaje da je pokušao iznuditi od nje. Obzirom na sve okolnosti koje je navela i pritisak koji je na nju vršila grupa ljudi koju je na mjesto nesreće pozvao ČV, ona je pozvala policiju jer je osjećala strah od skupine ljudi koju je mladi vozač ČV okupio te kako je navela bilo je i fizičkih nasrtanja na nju, zbog čega je i pozvala policiju, koja ih je zatekla, legitimirala te poslala kući sve koji nisu dionici prometne nezgode. Zbog maltretiranja koje je na nju vršila skupina ljudi koju je okupio na mjestu nesreće TV iz straha je nazvala policiju jer se bojala da će ju mladić iz te skupine koji je nasrtao na nju u više navrata udariti te da će imati tjelesne ozljede. ČV sada tvrdi da je pozvao policiju na 112 no takav zapis ne postoji te postoji zapis o broju koji je zvao van radnog vremena postaje u Heinzelovoj 01/633, kako bi prema svojim savjetnicima koje je na telefon i mjesto nesreće pozvao sebi doveo policijskog službenika kojeg su čekali do 23 sati. Kao što je naveo ČV na njegov poziv došla je policija koju je ona pozvala na 112 te su rekli svim ljudima koje je ČV pozvao na mjesto nesreće da odu kući, te su ih legitimirali te rekli da ostaju samo oni koji jesu sudionici prometne nesreće. ČV se nakon dolaska prometne policije koju je on pozvao zadržao u kombiju sa tim policajcem koji je vršio ispitivanje, te nije bila prisutna tijekom njihova razgovora u kombiju koji i se nastavio nakon što njih je oboje taj policijski službenik ispitao, te ne zna o čemu su ČV i policajac prometne policije pričali niti zašto su se zadržali u službenom vozilu prometne policije nakon što ih je isti policajac oboje ispitao. Svjedok FV potvrđuje istinitost navoda da je ČV pozvao prijatelje i oca od prijatelja na mjesto nesreće te da su okomili na nju i kao što kaže zvao ih je sa svrhom da sebi stekne korist te da nezakonski vrše pritisak na nju što su i činili zbog čega je ona pozvala policiju jer su ju ugrozili, verbalno vrijeđali, ucjenjivali te fizički nasrtali na nju kao što sam već navela, a NV potvrđuje u svom iskazu sudu da on doista je pozvao na mjesto nezgode skupinu ljudi od koje je jedan bio otac od prijatelja te umirovljeni policajac koji je na nju vršio pritisak te kako se u zapisniku navodi „a kasnije je došao i njegov otac koji se uključio u razgovor te nam je rekao da se ne brinemo te da bi po svemu gospoda trebala biti kriva za prometnu nesreću". Što dokazuje istinitost njenog navoda u prigovoru da je ČV na mjesto nesreće zvao te okupljao skupinu ljudi, svojih prijatelja kako bi on izbjegao krivnju, kao što je navela ranije oni su se udružili te govorili da „ne brini držiš je u šaci", te ove riječi koje sami navode u zapisniku da su govorili te potvrda da su bili na mjestu nesreće kao što je navela u podnesku te tamo nisu smjeli biti oni koji nisu sudionici nesreće te su rastjerani i legitimirani dolaskom policije a sve to učinio je ČV kako je opisano u njenom izvješću sa svrhom da od nje iznudi novac direktno na mjestu nesreće ili kasnije neposredno od osiguranja te da pokuša izbjeći krivnju zbog nepropisnog zaustavljanja nasred ceste kao što je sam izjavio kršeći navedene Zakone sigurnosti o prometa na cestama te sve ostale koje je prekršio naknadno u pokušaju da stekne materijalnu korist i prikrije krivnju jer se nepropisno zaustavio, jer nije davao znakove skretanja prije skretanja što i sam tvrdi i jer nije vidio vozila oko i iza sebe što, što je sam pred sudom potvrdio što je jedino moguće ako nije iza sebe, niti bočno u ogledala provjerio dolaze li vozila, za što se ČV prvotno izjasnio da nije te da ne zna odakle je njeno vozilo došlo jer ga nije ni vidio (što i dalje tvrdi da je istinito) jer nije niti provjerio ni pogledao iza sebe ima li vozila prije nego se naumio zaustaviti nasred prometne ceste nepropisno kako bi prijatelju pokazao novi auto koji je navodi kupio taj dan, no prvotno je izjavio dan prije nezgode te je kukao da mu mora dati 100 eura jer je to njegov novi auto koji je jučer kupio te da bi kao što je već navela „on sada najrađe plakao". Svjedoci koji su dali iskaz pred sudom također tvrde i potvrđuju da je ČV tražio novac od nje te pokušao iznuditi iznos te jedan tvrdi da ne zna koji je to iznos a drugi tvrdi da je to 50 eura, te svjedoci također svjedoče o tome i potvrđuju da je ČV zvao druge ljude na mjesto nesreće koji nisu sudionici nesreće već su njegovi prijatelji te po zanimanju policajci van službe koji je umirovljen i njegovi bliski ljudi, prijatelji. ČV zaista je pozivao ne sudionike nesreće na mjesto događaja te zvao umirovljene policajce na mjesto nezgode, što dokazuje njegov osobni iskaz pred sudom te iskaz svjedoka. Izjave svjedoka te ČV potvrđuju istinitost njenih navoda te ostaje pri tome. ČV priznao je krivnju na mjestu događaja te potvrdio da nije vidio vozila iza sebe te da se u prometu kretao na način da ugrozi druge vozače jer se prvotno nedozvoljeno i na način da to ugrožava promet zaustavio nasred prometnice te kako stoji u izvješću „da bi ispustio putnike", te je navedeno da je usporavao što je također nedozvoljeno na način da to ugrožava druge sudionike prometa, iako nije usporavao već je naglo i nepredvidivo stao na način na koji nije smio jer se kosi sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama čime je prekršio: Članak 43. (1) Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i SI.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. (2) Prije započinjanje radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Članak 44. Prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovog Zakona, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri , dajući im znak pomoću pokazivača smjera. ČV naglo je i nepredvidivo stao nasred ceste prema izvješću „u smislu puštanja putnika" tj. kako bi izbacio putnike, što nije smio, već je morao zaustaviti vozilo na način da to ne ometa promet te kako je izjavio nije pogledao u retrovizorsko ogledalo kako bi se uvjerio da je iza njega vozilo, te pritom također nije dao znak skretanja pomoću pokazivača smjera kako bi se zaustavio na propisani način — skretanjem udesno te stao uz kolnik već se zaustavio nepropisno nasred ceste te je vozilo nađeno u tom stanju što se vidi iz fotodokumentacije. Također kršivši i druge stavke ovog Zakona, zasigurno je svojom nepažnjom izazvao prometnu nezgodu jer je stao kako bi izbacio putnike na sredini ceste što ne postoji u Zakonu kao dozvoljeno, a takvo zaustavljanje navedeno je kao nedozvoljeno sukladno ZSP- u. ČV prekršio je članke istog Zakona: Članak 51. (2) Vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. (3) Kada je brzina kretanja vozila iz prethodnog stavka manja od polovice najveće dozvoljene brzine na cesti ili dijelu ceste, vozač takvog vozila mora uključiti sve pokazivače smjera, osim kada koristi žuto rotacijsko svijetlo. (4) Brzina kretanja vozila na cesti uz normalne prometne uvjete ne smije se ograničiti ispod 40 km na sat. Članak 52. (1) Vozač ne smije mijenjati način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja vozila, osim u slučaju neposredne opasnosti. (2) Vozač koji namjerava znatnije smanjiti brzinu kretanja vozila ili ga zaustaviti, dužan je to učiniti, osim u slučaju neposredne opasnosti, na način kojim neće ugroziti ili u većoj mjeri ometati druge vozače koji se kreću iza njega, a i te vozače o svojoj namjeri, uz obvezu iz članka 44. ovog Zakona. Članak 78. (1) Vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka. (2) Na cesti, na mjestu, odnosno na prostoru namijenjenom za zaustavljanje i parkiranje vozila te na posebno uređenoj prometnoj površini namijenjenoj za kretanje pješaka. Članak 79. (1) U slučaju zaustavljanja ili parkiranja na javnoj cesti izvan naselja vozač je dužan uvijek kad za to postoji mogućnost, zaustaviti ili parkirati vozilo izvan kolnika. Članak 80. (1) Vozač koji zaustavlja ili parkira vozilo na cesti dužan je zaustaviti ga odnosno parkirati neposredno uz desni rub kolnika, a na cesti na kojoj se promet odvija samo u jednom smjeru može ga zaustaviti ili parkirati uz desni ili lijevi rub kolnika. Članak 82. (1) Vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo: 1 na obilježenome pješakom prijelazu i na udaljenosti manjoj od 5 m od tog prijelaza i na prijelazu biciklističke staze preko kolnika. (6) na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna i gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti. (11) ispred kolnoga ulaza u zgradu, sklonište, dvorište ili garažu. Članak 84. Policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno. (7) na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna i gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti. Članak 293. (NN 92/14, 1140 Za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura. Članak 2. (NN 80/13, 158/13, 64/15, 108/17, 70/19, 85/22, 145/24) (2) cesta je cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet. (69) Mladi vozač je vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. (82) Ugrožavanje prometa je takav način sudjelovanja u prometu uslijed kojeg je nastupila neposredna opasnost nastanka prometne nesreće. (71) Zaustavljanje vozila je svaki prekid kretanja vozila na cesti u trajanju do tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom. Mladi vozač ČV je vozio sporije nego dozvoljeno te se zaustavio na način na koji se nije smio zaustaviti izazvavši time prometnu nezgodu te priznao krivnju zbog ne provjeravanja oko i iza sebe te bez da je na siguran način zaustavio vozilo na rubniku ili se okrenuo u drugoj ulici već se zaustavio se naglo nasred ceste bez skretanja udesno i bez da se osvrnuo oko sebe i bez daje vidio vozila iza sebe te bez davanja desnog pokazivača skretanja udesno kako bi upozorio vozače o radnji koju ima izvesti te kako bi se zaustavio na način koji ne ugrožava promet i koji je jedino i zakonom dozvoljen. Kako je već navedeno u prigovoru mladi vozač ČV je prvotno pokušao iznuditi novac od DV u iznosu od 100,00 eura te je rekao da ne želi zvati policiju. Pozvao je skupinu ljudi na mjesto nesreće koji su sudionicu nezgode, DV zastrašivali, predstavljali se kao službena osoba (otac od jednog od prisutnih muškaraca) te maltretirali i nasrtali fizički. Nakon čega je sama DV pozvala policiju jer je osjećala strah. Policija je došla te rastjerala skupinu ljudi kući, te nakon što ih je sve (osim oca koji se predstavio kao policajac koji je otišao) legitimirala tražila da prisutni ostanu samo sudionici prometne nezgode. ČV zvao je u I. postaju prometne policije u Heinzelovoj, kako u policijskom izvješću stoji u 22:03 postoji evidencija zvanja direktno u postaju, te služi kao dokaz, koja je u tom vremenu zatvorena za građane te se za prometne nezgode zove na službeni broj 192. Čime je prekršio; Kazneni Zakon, Članak 243. (1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. (3) Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovog članka počinitelj uporabio silu protiv osobe ili je zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo osobe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina, istog Zakona. Članak 324. (1) Tko sudjeluje u mnoštvu koje nasiljem prema drugim osobama ili stvarima ili prijetnjom da će počiniti nasilje ugrožava javni red ili potiče mnoštvo na nasilje kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (3) Sudionik iz stavka 1. i 2. ovog članka koji se udalji na zahtjev službene osobe prije nego sto je sam počinio nasilje neće se kazniti za kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a službenik koji se odazvao takvom pozivu, prema Zakonu o državnim službenicima; nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice, zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi. U obavljanju službene dužnosti državni službenik dužan je čuvati osobni ugled, ugled državne službe i povjerenje građana u državnu službu. U obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije se koristiti službenim oznakama ili obavljanju autoritetom radnog mjesta državnoj službi. Državni službenik ne smije = državne službe zlouporabiti ovlasti položaj u svrhu ostvarivanja materijalne ili druge koristi za sebe ili drugu pravnu i fizičku osobu. Ujedno, on ne smije koristiti u nedozvoljene svrhe službene informacije o djelovanju i radu državnog tijela u kojem je zaposlen, odnosno odavati službene tajne koje je saznao za vrijeme obavljanja svojih dužnosti. Državni službenik ne smije koristiti svoj položaj kako bi utjecao na odluku zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili donošenje političke odluke. U odnosu prema građanima državni službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno. Dužan je u obavljanju službene dužnosti primjenjivati stručno znanje na način da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu načelom ustavnosti, zakonitosti zaštite javnog interesa. Mladi vozač ČV prekršio je zakon također zbog mijenjanja iskaza te davanja nevjerodostojnog svjedočanstva te pozivanja sebi poznatog policijskog službenika koji bi mu išao u korist kako bi pokušao prikriti krivnju koju je već priznao te također ČV nije vidio vozila iza sebe jer se nije ni osvrnuo ni pogledao ima li vozila iza njega te nije znao ni iz kojeg je smjera vozilo iza njega došlo te je rekao da ga nije vidio, te je njena izjava kako je ona DV skrenula D te iz kojeg smjera bazirana samo na njenom iskazu. ČV nije vidio vozilo iza sebe niti je znao iz kojeg je smjera došlo a prometna policija koja je došla dva sata kasnije na mjesto uviđaja nije vidjela njeno vozilo kako se kretalo odakle je skrenulo već je jedini dokaz njen iskaz. Čime je počinjeno djelo davanja lažnog svjedočenja te mijenjanja istinitih činjenica u iskazu prema Kazneni Zakon; Članak 305. (1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Članak 306. Tko s ciljem da navede na davanje lažnog iskaza ili da spriječi ili oteža dokazivanje prema pretpostavljenom svjedoku, svjedoku ili vještaku prethodnom kaznenom postupku, postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku uporabi silu, prijetnju ili kakav drugi oblik prisile ili im obeća, nudi ili dade dar ili kakvu drugu korist, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. U prigovoru je navela činjenično stanje te detaljno opisala cijeli tijek događaja, te nije kriva za ono što ju se tereti te se bazira na pretpostavci jer za to nema dokaza. Dok za sve što je navela postoje dokazi, te je vozač koji je skrivio nesreću zasigurno kriv za zaustavljanje nasred ceste, a prema navedenim zakonima učinio to na način da je ugrozio druge sudionike te izazvao prometnu nesreću. Te također za sve ostalo što je navela kako bi pokušao sebi steći materijalu-imovinsku korist, prikrio krivnju te zlorabio poznanstvo sa službenom osobom, te koje je dokaze navela u ranije spomenutom. Prema Povelji (Zaštita ljudskih prava temeljnih sloboda): Jednakost pred sudovima ili drugim državnim tijelima imaju svi državljani RH stranci. Pravo na pravično suđenje - Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. (Da ga se u najkraćem roku obavijesti potanko i na jeziku koji razumije za što je optužen o dokazima koji ga terete, da mu se osigura odgovarajuće vrijeme za pripremu obrane, na nesmetanu komunikaciju sa braniteljem kojega može izabrati po vlastitom izboru odnosno ako nema sredstava da mu se u skladu sa zakonom osigura besplatnog branitelja, da mu se sudi njegovoj nazočnosti, osim ukoliko nije dostupan sudu, da ispituje svjedoke, na besplatnu pomoć tumača ako ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu, nema prisile da se prizna krivnja, dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku, kazneni postupak se može pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja). Tko se ogriješi odredbe Ustava ljudskim pravima i o temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom. Također su u postupku prekršeni ovi Zakoni o kojima predmetni sudac odnosno Prekršajni Sud u Zagrebu ima saznanja: ČI. 19. Zods-a, Čl. 96. Zop, (NN 34/11, 66/19), ČI. 306., ČI. 306. KZ (NN 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 35/24), ČI. 243., ČI. 244. KZ (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 ČI. 323. KZ (N 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23. 36/24), Čl. 259. KZ (NN 125/11, 101/17), ČI. 297. Kz (N 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), ČI. 303 KZ (NN 125/11, 56/15), Čl. 294., ČI. 295. KZ (N 125/11, 144/12. 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), Čl. 296. KZ (NN125/11, 114/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23, 36/24), Čl. 298. KZ (NN/ 125/11, 56/15), Čl. 10. Zoppjrm (NN 114/22, 47/23), Čl. 137. KZRH (NN 25/77) i Čl. 17, 6, ECHR, Konvencije.
19. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 21. siječnja 2025. za okrivljenicu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o okrivljenici, iz čega proizlazi da okrivljenica nije prekršajno osuđivana.
20. Sud je potvrdu iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenice, jer je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.
21. U dokaznom postupku provedeno je prometno vještačenje radi utvrđivanja uzroka i mehanizma nastanka prometne nesreće. Prometni vještak dipl. ing. Srećko Hlišć je u svom nalazu i mišljenju, a nakon što je proučio predmet naveo da je do nesreće došlo 30. siječnja 2024. u 22,00 sata odnosno 21,15 sati u ulici Dragutina Albrechta kod kbr. 14, u Zagrebu. U nesreći je sudjelovala DV koja je upravljala osobnim vozilom Opel Corsa, god. proizvodnje 2001., reg. oznaka [registarska oznaka] i oštećenik ČV koji je upravljao osobnim vozilom VW Golf, god. proizvodnje 2006., reg. oznaka [registarska oznaka]. Na fotografijama snimljenim na mjestu nesreće vidi se da je na vozilu okrivljenici udarno oštećen prednji više desni dio, a na vozilu oštećenika stražnji više lijevi dio pa bi temeljem oštećenja proizlazilo da je okrivljenica prednjim više desnim dijelom vozila naletjela na stražnji više lijevi dio vozila oštećenika. Za nastala oštećenja razlika brzina vozila u trenutku naleta straga iznosila je oko 10 m/h ili 2,8 m/s. Na kolniku mjesta nesreće nisu utvrđeni materijalni tragovi prema kojima bi se moglo utvrditi mjesto naleta i brzine kretanja vozila kod naleta tj. da li je vozilo oštećenika u trenutku nesreće bilo neko vrijeme zaustavljeno ili se upravo zaustavilo te kojom je brzinom okrivljenica prilazila mjestu nesreće gdje se ispred nje nalazilo vozilo oštećenika. Iz stanja spisa proizlazi da se nesreća dogodila kod kbr. 14 u [adresa] što je oko 40-tak metara istočnije od raskrižja s Hondlovom ulicom i oko 35 metara istočnije od obilježenog pješačkog prijelaza koji se nalazi s istočne strane križanja [adresa] i [adresa]. Za slučaj da je osobno vozilo oštećenika stajalo neko kraće vrijeme prije nesreće, tada se nesreća dogodila zato jer je okrivljenica iz nekog tehnički neutvrdivog razloga propustila na vrijeme zaobići vozilo koje stoji zaustavljeno. Da li je pri tome vozilo oštećenika imalo upaljene desne smjerokaze je nevažno budući da je isto predstavljalo fizički prepreku koju svaki prosječni vozač može vidjeti i pravodobno poduzeti obilaženjem izbjeći nesreću. U slučaju ako bi se osobno vozilo oštećenika zaustavljalo neposredno ispred okrivljenice neovisno o tome da li je imalo upaljene desne smjerokaze ili ne na tehnički ispravnom vozilu morala su se upaliti stop-svijetla, pri čemu na kolniku mjesta nesreće nisu pronađeni materijalni tragovi u vidu snažnog kočenja iz čega posredno proizlazi da je okrivljenica mogla izbjeći nalet na vozilo koje se ispred nje zaustavlja i čak i naglo kada bi s obzirom na brzinu svog kretanja poduzela kočenje najmanje podjednakim intenzitetom kojeg je ostvarivalo vozilo oštećenika, a da je reagirala na za brzinu svog kretanja primjerenom uzdužnom razmaku. Pri tome bi se s obzirom na lokaciju mjesta nesreće u odnosu na križanje Hondlove i Albrechtove nalet dogodio dovoljno daleko od križanja da okrivljenica ima dovoljno prostora i vremena za procjenu načina kretanja vozila ispred sebe, intenziteta njegovog zaustavljanja te posredno tome i mogućnosti izbjegavanja nesreće ovisno o tome da li je vozilo oštećenika već stajalo kad je okrivljenica dolazila iz smjera C ili se upravo ispred nje zaustavljalo.
22. Nakon što je sudac pročitao dio podneske okrivljenice od 21. ožujka 2025., vještak je naveo da on ne može isključiti mogućnost da se oštećenik prije nesreće kretao malom brzinom i da se naglo zaustavio prije nesreće kao i da je okrivljenica pokušala zaobići vozilo oštećenika te da je desnim krajem svog automobila okrznula lijevu stranu branika vozila oštećenika, no međutim u tom slučaju očito je postojala razlika u brzinama između vozila okrivljenice i vozila oštećenika iz koje se razlike brzina zahtjeva od vozača koji dolazi odostraga kao što je to bila okrivljenica da ili svoju brzinu prilagodi na vrijeme sporijem vozilu ispred sebe tako da ga može slijediti pa ako isto i počne s naglim zaustavljanjem u tom trenutku ima odgovarajući uzdužni razmak da se može zaustaviti na isti način, ili je okrivljenica s obzirom na uzdužni razmak koji nije bio dovoljan za brzinu kojom je ista dolazila na mjesto nesreće prekasno započela s obilaženjem. U svakom slučaju neovisno o tome jesu li na vozilu oštećenika bili upaljeni desni smjerokazi ili ne do nesreće je došlo zbog naleta vozila okrivljenice na vozilo oštećenika, s time da je okrivljenica pravodobnim smanjenjem brzine i tome prilagođenom razmaku mogla izbjeći nesreću. U pogledu navoda okrivljenice da se vozilo oštećenika ispred nje nepropisno zaustavilo na sredini prometnice čime je izazvalo prometnu nesreću, vještak je naveo da se vjerojatno radi o tome da se vozilo oštećenika zaustavilo na desnoj voznoj traci gledano smjerom kretanja okrivljenice i da je lijeva vozna traka bila slobodna, pri čemu kao vještak ne može ulaziti da li je zaustavljanje bilo nepravilno ili ne, ali u svakom slučaju dinamika kretanja vozila oštećenika mogla percipirati iz smjera kretanja okrivljenice te njenim pravodobnim radnjama izbjeći nesreću bezobzira da li je na vozilu oštećenika mogla ili nije mogla vidjeti upaljeni desni smjerokaz. Naime, teoretski se vozilo oštećenika moglo zaustaviti iz bilo kojeg razloga kada paljenje tj. signalizacija smjerokazom ne bi bila potrebna pa dakle uz tu okolnost i dalje ostaje razlog nastanka nesreće kojeg je već naveo. Na navod okrivljenice da oštećenik ČV nije obavio provjeru iza sebe da se može zaustaviti, vještak je naveo kako tehničkim putem ne može provjeriti ovu okolnost kao niti da li je to oštećenik učinio tijekom vremena kroz koje je okrivljenica ušla u [adresa] iz [adresa]. Pri tome i dalje ostaje okolnost da se vozilo oštećenika zaustavilo ispred okrivljenice te da okrivljenica na to nije pravodobno reagirala bezobzira na činjenicu što je bi stvarni razlog zaustavljanja oštećenika te da li je bilo potrebno da oštećenik signalizira svoje zaustavljanje paljenjem desnih smjerokaza budući da ne postoji mogućnost prema kojoj bi se moglo provjeriti jesu li desni smjerokazi na vozilu oštećenika bili upaljeni, a ako su bili kada ih je oštećenik upalio.
23. Na upit suca što je uzrokom prometne nesreće, vještak je naveo da je to nedovoljan razmak između vozila na kojem je okrivljenica reagirala, a za brzinu kojom je prilazila mjestu nesreće u odnosu na brzinu vozila oštećenika. Način kretanja oštećenika mogao je utjecati na nastanak nesreće u toliko što se nalazio na putu okrivljenici u sporom kretanju i zaustavljanju pri čemu je to očekivana radnja u gradskom prometu te ne bi smjela kod prosječnog vozača u položaju okrivljenice utjecati na to da ista započinjanje svoju radnju izbjegavanja nesreću na premalom uzdužnom razmaku. Radnje oštećenika u prometnu nisu u izravnoj svezi s nastankom nesreće.
24. Sud je u potpunosti prihvatio vještački nalaz i mišljenje kao vjerodostojan dokaz, jer su dani od strane ovlaštenog sudskog vještaka, pod kaznenom odgovornošću, objektivno, detaljno, okolnostno, precizno i prema pravilima struke. Osim toga, vještački nalaz i mišljenje dan je na temelju dokumentacije u spisu koju je sud također prihvatio kao vjerodostojne dokaze.
25. Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u obaveznom prekršajnom nalogu, obranu okrivljenice, te nakon provedenog prometnog vještačenja, iskaza ispitanih svjedoka i izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenici stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude. Pri tome je sud u izreci presude, ne dirajući u identitet optužbe, naveo činjenično stanje utvrđeno provedenim dokaznim postupkom, poglavito iskazima ispitanih svjedoka i obrani okrivljenice iz kojih proizlazi vrijeme počinjenja prekršaja između 21,00 i 22,00 sati predmetnog dana, kao i činjenicu da je vozilo oštećenika u trenutku prometne nesreće bilo zaustavljeno, a što u svom vještačkom nalazu i mišljenju nije isključio niti prometni vještak.
26. Naime, kako je okrivljenica postupila protivno izričitoj zakonskoj odredbi navedenoj u izreci ove presude, to su njezinim propustom ostvarena sva bitna obilježja označenog djela prekršaja pa ju je za to djelo valjalo proglasiti krivom. Stoga je sud okrivljenicu proglasio krivom. Pri tome valja napomenuti kako je predmet ovog postupka i nadležnost ovog suda isključivo utvrđivanje krivnje za prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret optužnim aktom.
27. Sud nije prihvatio obranu okrivljenice u kojoj poriče počinjenje prekršaja. Ovo stoga što je takva obrana u potpunosti osporena vještačkim nalazom i mišljenjem kao i ostalim provedenim materijalnim dokazima te iskazima ispitanih svjedoka.
28. Naime, iz vještačkog nalaza i mišljenja nesporno proizlazi da je uzrokom prometne nesreće nedovoljan razmak između vozila na kojem je okrivljenica reagirala, a za brzinu kojom je prilazila mjestu nesreće u odnosu na brzinu vozila oštećenika. Prema mišljenju vještaka, koje prihvaća i ovaj sud, okrivljenica je, s obzirom na situaciji u prometu, imala dovoljno prostora i vremena za procjenu načina kretanja vozila ispred sebe, intenziteta njegovog zaustavljanja te posredno tome i mogućnosti izbjegavanja nesreće ovisno o tome da li je vozilo oštećenika već stajalo kad je okrivljenica dolazila iz smjera C ili se upravo ispred nje zaustavljalo. Vještak je stručno i detaljno argumentirao dinamiku nastanka prometne nesreće za koju je odgovorna okrivljenica svojim radnjama u prometu te se je detaljno očitovao i na prigovore okrivljenice, osporivši u cijelosti i segmentarno njezinu obranu u kojoj za prometnu nesreću smatra odgovornim vozača MV. Stoga se okrivljenica u odnosu na pojedine navode svoje obrane u cijelosti upućuje na vještački nalaz i mišljenje, koji je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojan, stručan i istinit.
29. Sud smatra, na temelju provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u predmetu je u potpunosti utvrđeno pa nije bilo potrebe provoditi druge dokaze. Osim toga, niti okrivljenica u svojim pisanim podnescima, a niti tužitelj u materijalnim dokazima koji prileže spisu nisu predlagali druge dokaze.
30. Sud je okrivljenici utvrdio novčanu kaznu za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njezine odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenicu i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
31. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazni.
32. Kao olakotna okolnost uzeta je dosadašnja prekršajna nekažnjavanost okrivljenice, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.
33. Sud je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom iznosu (za konkretni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 60,00 eura, s time da se sukladno čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za prekršaj kojim je izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom novčana kazna uvećava za iznos od 130,00 eura).
34. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenica u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 ukupno izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
35. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenica proglašena krivom, to je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka za prometno vještačenje te troškove suda u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, a budući je okrivljenica poricala počinjenje prekršaja, proveden je dokazni postupak, kojim je nesporno utvrđeno da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret pa je stoga dužna snositi naprijed navedene troškove postupka. Sve ove poduzete radnje tijekom postupka utjecale su na troškove postupka po osnovi paušala koji padaju na teret okrivljenice.
U Zagrebu, 18. travnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ozana Tomić
Darjan Bižupić
Ova presuda je pravomoćna.
Dostavna naredba:
1. okrivljenici: DV, [adresa],
2. tužitelju: MUP, PUZ, I. PPP Zagreb,
3. spis.
