Poslovni broj Pr-54/2024-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 09. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja te zakonskog zastupnika tužene, 18. travnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 3.208,29 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 133,40 Eura od 16.08.2011.,

- na iznos od 93,79 Eura od 16.09.2011.,

- na iznos od 86,85 Eura od 16.10.2011.,

- na iznos od 59,68 Eura od 16.11.2011.,

- na iznos od 98,06 Eura od 16.12.2011.,

- na iznos od 98,06 Eura od 16.01.2012.,

- na iznos od 98,06 Eura od 16.02.2012.,

- na iznos od 83,16 Eura od 16.03.2012.,

- na iznos od 98,47 Eura od 16.04.2012.,

- na iznos od 75,65 Eura od 16.05.2012.,

- na iznos od 83,42 Eura od 16.06.2012.,

- na iznos od 103,15 Eura od 16.07.2012.,

- na iznos od 150,51 Eura od 16.08.2012.,

- na iznos od 94,18 Eura od 16.09.2012.,

- na iznos od 108,31 Eura od 16.10.2012.,

- na iznos od 94,18 Eura od 16.11.2012.,

- na iznos od 98,47 Eura od 16.12.2012.,

- na iznos od 83,51 Eura od 16.01.2013.,

- na iznos od 54,72 Eura od 16.02.2013.,

- na iznos od 91,81 Eura od 16.03.2013.,

- na iznos od 91,48 Eura od 16.04.2013.,

- na iznos od 50,73 Eura od 16.05.2013.,

- na iznos od 83,53 Eura od 16.06.2013.,

- na iznos od 96,05 Eura od 16.07.2013.,

- na iznos od 83,53 Eura od 16.08.2013.,

- na iznos od 87,32 Eura od 16.09.2013.,

- na iznos od 91,48 Eura od 16.10.2013.,

- na iznos od 83,53 Eura od 16.11.2013.,

- na iznos od 39,21 Eura od 16.12.2013.,

- na iznos od 87,32 Eura od 16.01.2014.,

- na iznos od 83,53 Eura od 16.02.2014.,

- na iznos od 96,05 Eura od 16.03.2014.,

- na iznos od 91,50 Eura od 16.04.2014.,

- na iznos od 87,68 Eura od 16.05.2014.,

- na iznos od 37,58 Eura od 16.06.2014.,

- na iznos od 130,35 Eura od 16.09.2014.

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 5.233,84 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 750,00 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 1.859,95 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj EN iz [adresa] (dalje: tužitelj) 17. listopada 2016. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je tužitelj kao državni službenik bio raspoređen na radno mjesto nautičara III vrste u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Zadar te je tijekom 2011., 2012., 2013. i 2014. godine ostvarivao plaću kod tuženika. Tužitelj da je obavljao poslove u Odjelu za upravljanje i nadzor prometa i poslove traganja i spašavanja. Priroda posla predlagatelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljama i blagdanima te rad u pasivnom dežurstvu. Prema odredbama čl. 86. Zakona o radu i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike („Narodne novine“ br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a naknada za svaki sat pasivnog dežurstva da iznosi 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu. Tijekom 2011., 2012., 2013. i 2014. godine tužena da tužitelju nije pravilno obračunala i isplatila plaću za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom kao oni naknadu za pasivno dežurstvo. Tužitelj da je sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora tuženoj 14. srpnja 2016., međutim, tužena da nije dostavila odgovor na zahtjev u roku predviđenom Zakonom o parničnom postupku slijedom čega tužitelj ovom tužbom od tužene po osnovi neisplaćene plaće za rad u razdoblju od srpnja 2011. do prosinca 2014. traži isplatu iznosa od ukupno 10.500,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 26. listopada 2016. tužena osporava činjenične navode tužbe te se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako osnovu tako i vsini. Ističe prigovor zastare budući da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru 18. srpnja 2016. što znači da su iznosi koje potražuje do srpnja 2013. u zastari. Iz dokumentacije koja sadrži evidencije prisutnosti na radu, liste pasivnog dežurstva i obračune plaća vezane za sporno razdoblje da proizlazi da je tužitelju pravilno obračunata isplaćena povećana plaća za sve evidentirane sate prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i za sve evidentirane sate provedene na pasivnom dežurstvu (pripravnosti za rad). Samoinicijativni rad bilo da je prekovremeno ili pasivni bez naloga odnosno odobrenja lučkog kapetana da se ne može priznati kao osnova za isplatu povećane plaće. Tužena ukazuje na tumačenje čl. 39. u svezi čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora na sjednici 06. lipnja 2006. prema kojem da se tumačenju, neovisno o tome što se radi na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora, uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto odnosno mjesto od kojeg se upućuje na teren pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto) pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora, službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Dodaje da nije niti životno niti logično da bi efektivni, stvarni, faktični rad službenika trajao 24 sata dnevno, 4-7 dana uzastopno, provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati prekovremenim radom, u svezi čega tužena upućuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1127/2013 od 11. svibnja 2016.

3. U podnesku dostavljenom sudu 09. kolovoza 2017. tužitelj navodi da na ispravama koje je tužena dostavila u spis za tužitelja nije evidentirano pasivno dežurstvo, a da je posve netočno i neistinito da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio u pasivnom dežurstvu. Naime, tužitelj da je kroz radni tjedan nakon 14,00 sati odlazio s posla kući uz obvezu pripravnosti odazvati se pozivu poslodavca sve do 7,00 sati ujutro idućeg radnog dana. Također, vikendom da se tužitelj izmjenjivao u pasivnom dežurstvu s kolegom KN i to na način da bi u petak u 14,00 sati počinjalo pasivno dežurstvo i ta da bi pripravnost trajala sve do ponedjeljka do 7,00 sati. Jedan vikend da bi u pasivi bio tužitelj, a drugi vikend tadašnji kolega KN, a kada bi jedan od njih dvojice koristio godišnji odmor, tada da bi ovaj drugi bio u pasivi nekoliko vikenda za redom. Ova činjenica da je dobro poznata tuženoj i svim djelatnicima Lučke kapetanije. Štoviše, da je tomu tako i da je tužitelj bio pasivno dežuran cijelo vrijeme utuženog razdoblja, da govori i sama evidencija tuženika (evidencija rada izvan radnog vremena, primjerice za kolovoz 2011. ili listopad 2013.) u kojoj je evidentiran prekovremeni i noćni rad tužitelja i to baš onaj kada je tužitelj bio pozvan iz pasivnog dežurstva doći na posao radi intervencije za potrebe službe i tužene kao poslodavca. Dakle, tužitelj osporava evidenciju tužene (liste pasivnog dežurstva) kao netočnu jer da su s tih lista izostavljeni tužitelj i kolega DN i to s obrazloženjem poslodavca da za plaćanje pasive njima nema novca. Tužitelj tvrdi da je očito da tužena izbjegava odgovornost za počinjene propuste i da ne dostavlja svu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da su tvrdnje tužitelja osnovane, a time i tužbeni zahtjev. Štoviše, tužena da je dostavila primjerice listu pasivnog dežurstva za period od 28. lipnja 2014. do 28. srpnja 2014. iz koje da je razvidno da je tužitelj raspoređen u pasivu te mu je na obračunskoj listi plaće za srpanj 2014. obračunata naknada za pasivno dežurstvo, dakle, tužena da tužitelju nije htjela platiti naknadu za pasivno dežurstvo sve do sredine 2014. Ova lista da je najbolji dokaz da je tužitelj u pravu i da ga je tužena bezrazložno zakidala za naknadu koja mu pripada. Tužitelj da stoga opravdano potražuje da mu se ta naknada obračuna i isplati za cijeli utuženi period, a svakako da se uzme u obzir i uračuna ono što mu je tužena platila tek tijekom 2014. Tužitelj da ne raspolaže službenom dokumentacijom tužene, a kako tužena odbija dostaviti relevantnu dokumentaciju o pasivnom dežurstvu tužitelja ili su te evidencije naštimavane i kao takve netočne, tužitelju da je dopušteno dokazivati činjenicu da je on u utuženom periodu bio pasivno dežuran drugim dokazima konkretno iskazima svjedoka čije je saslušanje tužitelj predložio. Tužitelj ustraje kod prijedloga da financijski vještak izradi nalaz i mišljenje u kojem će obračunati stvarnu plaću tužitelja u utuženom razdoblju, osnovnu plaću uvećanu za dodatke na osnovnu plaću utvrđene Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom te uvećanu za vrijeme provedeno u pasivnom dežurstvu i da tako obračunatu plaću dovede u korelaciju sa tužitelju stvarno obračunatom plaćom kako bi se utvrdilo da li je tužitelju isplaćena manja ili veća plaća od pripadajuće plaće za svaki mjesec utuženog razdoblja pojedinačno.

4. Nakon što je u postupku provedeno financijsko vještačenje, tužitelj je podneskom od 19. travnja 2021. tužbeni zahtjev uredio sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željka Dekovića od 29. siječnja 2021. na koje nije imao prigovora, na način da tužitelj od tužene po osnovi neisplaćenog dijela plaće za razdoblje od srpnja 2011. do uključno kolovoza 2014. potražuje isplatu iznosa od ukupno 24.172,88 kn bruto sa specificiranim zakonskim zateznim kamatama osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u bruto iznosima plaće. Kako je tužitelj početno tužbom potraživao isplatu iznosa od 1.393,59 Eura (10.500,00 kn) bruto, to podneskom od 19. travnja 2021. kojim sada traži isplatu iznosa od 3.208,29 Eura (24.172,88 kn) bruto tužitelj u biti vrši preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), međutim, kako se ovdje radi o preinaci tužbe koju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao izvršiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (budući je preinaka izvršena sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka koje je izrađeno u tijeku dokaznog postupka) poradi čega je ova preinaka sukladno čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19) do primjene kojeg dolazi u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 117. st. 2. tog Zakona pravodobna; te kako je sud usprkos protivljenju tužene izvršenoj preinaci ocijenio da je odlučivanje o tako preinačenoj tužbi svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sud je u ovom postupku odlučivao o tako preinačenoj tužbi.

5. U podnesku od 17. ožujka 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je isplate iznos kojih potražuje od tužene iskazao u novoj službenoj valuti Republike Hrvatske (Euro).

6. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev EN za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru od 14. srpnja 2016. (list spisa 5-8), sudsku praksu (list spisa 2-15, 358-367, 507-510, 589-604, 608-624), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće za EN za razdoblje 7/2011 do 12/2014 s podacima o radnom vremenu (list spisa 24-204, 210-334), potvrdu o dostavi Zahtjeva za mirno rješenje spora (list spisa 206), iskaz svjedoka ON (list spisa 348-349), iskaz svjedoka KN (list spisa 349-351), iskaz svjedoka PN (list spisa 351), iskaz tužitelja EN (list spisa 352), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 3.000,00 kn (list spisa 357), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i marketing ĐN od 10. prosinca 2018. (list spisa 368- 386), očitovanje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i marketing ĐN od 15. ožujka 2019. (list spisa 393-394), nalaz i mišljenje izrađeno u predmetu Pr- 39/2017 (list spisa 419-424), očitovanje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i marketing ĐN od 20. lipnja 2020. (list spisa 427-444), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 3.000,00 kn (list spisa 450), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željka Dekovića od 29. siječnja 2021. (list spisa 459-498), očitovanje stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željka Dekovića od 12. svibnja 2021. (list spisa 513-525) i iskaz stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića (list spisa 527-529), saslušao je svjedoke KN (list spisa 626-627), PN (list spisa 627) i ON (list spisa 627-628) te je saslušao tužitelja EN (list spisa 628-629). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.1. Isplatu iznosa u visini od 3.208,29 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad u razdoblju od srpnja 2011. do uključno kolovoza 2014. uvećanu za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada, smjenskog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i neradnim danom te uvećanu za naknadu za pasivno dežurstvo tužitelja u utuženom periodu, pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao državnog službenika na isplatu plaće koja uključuje i naknadu za pasivno dežurstvo tužitelja u označenom razdoblju.

7.2. Sukladno čl. 5. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, dalje: ZoR), koji je zakon bio na snazi tijekom vremenskog razdoblja za koje tužitelj potražuje isplatu plaće, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

7.3. Sukladno čl. 42. st. 1. ZoR radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

7.4. Pri tome, čl. 42. st. 2. ZoR propisuje da se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, u svezi s čime st. 4. ovog članka propisuje da se vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

7.1. U svezi s navedenim valja istaknuti i odredbu čl. 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

7.2. Nadalje, čl. 82. st. 1. ZoR propisuje da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

7.3. Pri tome, odredba čl. 86. ZoR propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7.4. Odredba čl. 41. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, dalje: KU/08) odnosno čl. 41. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 89/12, 89/12, 104/13, dalje: KU/12) odnosno čl. 41. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13), a koji su sve Kolektivni ugovori bili u primjeni tijekom ovdje utuženog razdoblja, propisuje da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću pri čemu je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža pri čemu su skladno st. 3. tog članka dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

7.5. Nastavno, odredba čl. 44. st. 1. KU/08 odnosno čl. 44. st. 1. KU/12 odnosno čl. 44. st. 1. KU/13 propisuje da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% te za rad u turnusu 5%.

7.6. Sukladno čl. 44. st. 4. KU/08 odnosno čl. 44. st. 4. KU/12 odnosno čl. 44. st. 4. KU/13 za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

8. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj kroz cjelokupno utuženo razdoblje od srpnja 2011. do uključno kolovoza 2014. bio zaposlenik tužene, državni službenik raspoređen na radno mjesto nautičara III vrste u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Zadar te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta nautičara III u Lučkoj kapetaniji Zadar.

8.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju bio organiziran u smjenama i to na način da tužitelj jedan tjedan radi u jutarnjoj smjeni od 7,00 sati do 14,00 sati, a jedan tjedan u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata i tako naizmjenice. Osim što nije sporna, ova činjenica proizlazi i iz obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za EN za razdoblje 7/2011 do 12/2014 s podacima o radnom vremenu (list spisa 24-204, 210-334) budući je iz istih razvidno da je tužena tužitelju evidentirala smjenski rad i pri obračunu plaće priznavala dodatak za rad u drugoj smjeni, za one dane u mjesecu kada je tužitelj radio u drugoj smjeni.

8.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunavala i isplaćivala kao prvo, plaću za redovan rad u radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te smjenskog rada (tzv. vrijeme redovnog rada); te kao drugo, plaću za prekovremeni rad tj. rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice redovnog radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

8.3. Ono što je među strankama sporno je kao prvo, to da li je plaću za rad u evidentiranom redovnom radnom vremenu te plaću za evidentirani prekovremeni rad tužitelja u utuženom periodu tužena ispravno obračunala te kao drugo, da li je tužitelj u utuženom periodu bio pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredila tužena (tzv. pasivno dežurstvo) te da li je tužena istom u sklopu plaće ispravno obračunala naknadu za pasivno dežurstvo (pripravnost za rad). Naime, tužitelj u ovom postupku tvrdi da mu tužena nije ispravno obračunala plaću za redovan i prekovremeni rad te posebno da mu tužena u utuženom periodu nije evidentirala pasivno dežurstvo i stoga niti isplatila naknadu za pasivno dežurstvo, iako je on stvarno bio u pasivnom dežurstvu po nalogu tuženu. Tužena takve navode osporava, tvrdeći da je plaću za stvarno odrađeni rad uz sva pripadajuća uvećanja tužitelju ispravno obračunala i isplatila. Tužena dalje navodi i to da tužitelj plaću može ostvariti samo za stvarno (efektivno) odrađeni rad, a ne i za ono vrijeme kada je izvan svog radnog vremena odmarao, međutim, u ovom postupku tužitelj ne traži isplatu plaće za rad u vremenu izvan evidentirane satnice radnog vremena niti tvrdi da je on efektivno obavljao poslove svog radnog mjesta izvan evidentirane mu satnice radnog vremena već tvrdi da je on izvan evidentirane satnice radnog vremena, u određenim periodima bio u pasivnom dežurstvu, a tužena da mu to pasivno dežurstvo nije evidentirala niti platila. Stoga se raspravljanje suda u ovom postupku koncentriralo na utvrđenje sporne činjenice da li je tužitelj kroz utuženi period bio pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredila tužena (tzv. pasivno dežurstvo), kako to tužitelj u postupku tvrdi, te da li mu je tužena obračunala i isplatila naknadu za to pasivno dežurstvo dok se u postupku nije raspravljalo o pitanju efektivnog rada tužitelja izvan satnice radnog vremena (redovnog i prekovremenog rada) koje mu je tužena evidentirala budući isto nije niti bio predmet ovog spora, a poradi čega ostaje nejasno zbog kojeg se razloga tužena u ovom postupku opetovano poziva na sudsku praksu vezanu za pitanje prava radnika na isplatu plaće za efektivno obavljeni rad (opaska suda – moguće jer je tužena tužbeni zahtjev tužitelja pogrešno ocijenila identičnim tužbenim zahtjevima u sudskim postupcima u kojem su tužitelji pomorski policajci).

9. Saslušan pred ovim sudom, tužitelj sudu logično i životno te sasvim uvjerljivo iskazuje (list spisa 628-629) kada navodi da su on i kolega KN (nesporno govori o KN) radili u smjenama, jedan od njih jedan tjedan jutarnju smjenu, drugi popodnevnu smjenu, a onaj tko je bio u popodnevnoj smjeni da je tu noć bio dežuran, ovo tzv. pasivno dežurstvo koje da im nije plaćeno, dodajući da je u Prometnom uredu postojala lista dežurstva za svaki mjesec u kojoj je listi bilo navedeno tko je, on ili KN, dežuran kada, dalje pojašnjavajući i to da kada je on bio u ovom pasivnom dežurstvu te pozvan na intervenciju, da nema šanse da bi on mogao reći da neće doći ili da ne može doći, da je uvijek morao po pozivu doći na intervenciju, a to što im pasiva (nesporno pod pojmom pasiva tužitelj podrazumijeva pasivno dežurstvo) nije plaćena da je samovolja jednog čovjeka, lučkog kapetana koji da nije htio potpisati njihovo pasivno dežurstvo, zaključno navodeći da je raspored rada, radnog vremena, formirao voditelj Prometnog ureda što da je isto Lučka kapetanija samo drugi odjel te da bi oni raspored rada dobili na početku mjeseca i toga da bi se držali.

9.1. Iako iz isprava u spisu koje tužena dostavlja u spis u svezi radnog vremena i obračuna plaća tužitelja u utuženom periodu (list spisa 24-204, 210-334) ne proizlazi da je tužitelj kroz cjelokupni utuženi period onda kada bi radio u popodnevnoj smjeni preostalo vrijeme tog i idućeg dana do početka jutarnje smjene idućeg radnog dana bio u pasivnom dežurstvu, sud je ocjenom svih izvedenih dokaza u međusobnoj svezi, kako materijalnih tako i personalnih, citirani iskaz tužitelja ocijenio istinitim te je ocjenom svih izvedenih dokaza u međusobnoj svezi kao nedvojbeno sud utvrdio da je tužitelj kroz utuženi period onda kada je radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog radnog dana sve do početka jutarnje smjene u 7,00 sati idućeg radnog dana, što znači da je onda kada je u petak radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog petka do početka jutarnje smjene u 7,00 sati u ponedjeljak nakon tog vikenda. Pri tome sud posebno ističe da činjenica da u službenoj evidenciji rada/radnog vremena tužitelja koju vodi tužena kao poslodavac za period od srpnja 2011. do svibnja 2014. nije evidentirano takvo pasivno dežurstvo, a koju činjenicu tužena ističe u prilog navodima odgovora na tužbu, nije činjenica koja nedvojbeno dokazuje navode tužene, budući evidencija rada/radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini i isključivi dokaz na okolnosti vezane za rad odnosno pripravnost za rad zaposlenika niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o radu odnosno dežurstvu zaposlenika u određenom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram nekih drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano u evidenciji rada/radnog vremena koju vodi tužena, nije ispravno ili nije potpuno te da je tužitelj po nalogu tužene kao poslodavca bio u pasivnom dežurstvu iako mu tužena kao poslodavac sate pasivnog dežurstva nije evidentirala u službenoj evidenciji radnog vremena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

9.2. Naime, iz iskaza svih svjedoka saslušanih u ovom postupku, a koji su svjedoci bili kolege tužitelja odnosno zaposlenici tužene koji su u utuženom periodu radili s tužiteljem u Lučkoj kapetaniji Zadar radi čega imaju neposrednih saznanja o načinu organizacije rada u Lučkoj kapetaniji Zadar; koji svjedoci sudu iskazuju sasvim životno, logično i uvjerljivo te u bitnom u cijelosti identično; te koji svjedoci prema ocjeni ovog suda nemaju razloga lažno iskazivati i konstruirati svoje iskaze s ciljem uspjeha tužitelja u ovom sporu budući ishod ovog spora na nikoji način ne utječe na njihova prava niti obveze, a što sudu ukazuje na vjerodostojnost njihova iskaza, na koju vjerodostojnost svjedoči i činjenica da su ovi svjedoci o spornim činjenicama iskazivali u više prilika tijekom duljeg vremenskog razdoblja pa tako kada su prvi puta 2018. godine iskazivali pred sudom te potom 2025. godine kada ponovno iskazuju pred sudom u ovom sporu, svaki put iskazujući u bitnom identično, što svjedoči u prilog činjenici da isti iskazuju po svom stvarnom sjećanju o stvarnim činjenicama; sve poradi čega sud iskaze svjedoka prihvaća kao istinite; proizlazi upravo ono što u postupku tvrdi tužitelj, to da je tužitelj kroz cjelokupni utuženi period onda kada je radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog radnog dana sve do početka jutarnje smjene u 7,00 sati idućeg radnog dana kao i da je onda kada je u petak radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog petka do početka jutarnje smjene u 7,00 sati u ponedjeljak. Tako svjedok KN (list spisa 626-627) sudu iskazuje da su on i tužitelj radili u Lučkoj kapetaniji, da je on kao i tužitelj bio zapovjednik na brodu Lučke kapetanije, upitan o radnom vremenu u razdoblju 2011. do 2014. iskazujući da su on i tužitelj radili u smjenama, da je jutarnja smjena bila od 7,00 do 14,00 sati, a popodnevna od 14,00 do 22,00 sata, da su se tjedno izmjenjivali u tim smjenama pa je tako on jedan tjedan radio jutarnju smjenu, tužitelj popodnevnu pa idući tjedan obratno, a onaj od njih koji je radio u popodnevnoj smjeni da bi tog dana bio dežuran od 22,00 sata do 7,00 sati idućeg dana kada počinje radno vrijeme, pojašnjavajući da kada kaže dežuran da to znači da nije bio na svom mjestu rada u prostorima poslodavca već kući, ali u dežurstvu sa službenim mobitelom i to da je tzv. pasivno dežurstvo, dalje navodeći i to da onog dana kada je bio blagdan ili neradni dan tijekom tjedna, da je pasivno bio dežuran onaj od njih koji je prethodnog radnog dana radio u popodnevnoj smjeni pa bi on bio pasivno dežuran svih 24 sata tog blagdana odnosno neradnog dana, dodajući i to da su vikendi za njih bili neradni dani, ali da su oni svaki vikend imali pasivno dežurstvo i to na način da je onaj od njih koji je radio u petak popodnevnu smjenu bio dežuran od petka u 22,00 sata do ponedjeljka u 7,00 sati, također, kada bi on bio na godišnjem odmoru ili bolovanju da je tužitelj nakon svog radnog vremena tih dana bio ostatak dana u pasivnom dežurstvu. Svjedok je dalje iskazao i to da u slučaju kada bi oni dobili poziv za vrijeme pasivnog dežurstva za neku intervenciju primjerice traganje i spašavanje, a najčešće da se radilo da bi se noću nasukao neki brod ili bi trebalo obaviti prijevoz bolesnika s otoka, onda da bi on odnosno tužitelj, ovisno koji je bio dežuran, brodom išli na intervenciju te da nije on mogao odbiti odlazak na intervenciju kada je bio pozvan tijekom ovog pasivnog dežurstva dodajući da je bilo situacija kada bi bili na intervenciji i cijelu noć, a ujutro je prema rasporedu on bio u smjeni te da nitko njega ne bi tada pitao što će obzirom je cijelu noć budan već da je morao doći u svoju jutarnju smjenu i obavljati sve radne zadatke koji su od ranije bili predviđeni za taj radni dan, pojašnjavajući i to da za se za vrijeme pasivnog dežurstva nije mogao udaljiti dalje od Zadra jer je trebao biti cijelo vrijeme na raspolaganju poslodavcu pa tako da nije mogao otputovati jer čim ga pozovu on mora što prije reagirati i krenuti na rad, da je mogao poći na pijacu i slično, ali ništa više ni dalje od toga. Upitan tko je njemu i tužitelju određivao radno vrijeme, smjene i dežurstvo, odgovarajući da je voditelj Prometnog ureda određivao te smjene rada i kada je tko dežuran, da bi na tabli u Prometnom uredu pisalo koji je zapovjednik i inspektor dežuran kojeg dana, kako bi se znalo koga će se zvati kao dežurnog, ali da njima poslodavac nije plaćao ta pasivna dežurstva. U bitnom dijelu identično iskazu svjedoka KN iskazuje i svjedok PN koji sudu iskazuje (list spisa 627) da je on radio s tužiteljem u Lučkoj kapetaniji s tim da je on (svjedok) radio u Prometnom uredu, onom koji radi 24 sata dnevno, na radnom mjestu nautičar I vrste, a tužitelj na radnom mjestu zapovjednika brodice, upitan u svezi organizacije radnog vremena tužitelja iskazujući da je rad tužitelja bio organiziran u smjenama, jedan tjedan ujutro, drugi tjedan popodne, dodajući da kada bi on (svjedok) radio noću, da bi za potrebe intervencija on zvao tužitelja onda kada je tužitelj bio dežuran pojašnjavajući da tužitelj noću nije bio na mjestu rada već je bio kući, ali dežuran, a upitan kako bi on (svjedok) znao koji je zapovjednik dežuran odgovarajući da je to bilo određeno i zapisano, onaj zapovjednik koji je tog dana radio popodnevnu smjenu do 22,00 sata on da bi tog dana pa do idućeg dana u 7,00 sati bio dežuran, dalje navodeći i to da kada bi on tužitelja nazvao na telefon za vrijeme njegova dežurstva da bi tužitelj morao doći, da nema opciju odbiti dolazak na rad jer se tu radi o spašavanju ljudskih života, da je za vrijeme dežurstva morao biti u Zadru odnosno tamo odakle može doći do Prometnog ureda za najviše pol sata, dakle, da je za vrijeme dežurstva mogao raditi stvari iz privatnog života, ali tako da uvijek može doći ako ga se pozove za najviše pola sata. Konačnom, o navedenom sudu iskazuje i svjedok ON (list spisa 627-628) navodeći da je on u Lučku kapetaniju došao raditi 1972. godine kada je EN (tužitelj) već tamo radio kao voditelj brodice i vozač lučkog kapetana, da je kasnije kada se je povećala flota brodova Lučka kapetanija zaposlila još jednog voditelja brodice, na istom mjestu kao što je bilo Marijanovo, KN pa da su tako oni radili isti posao, a da ni jednom Lučka kapetanija nije plaćala pasivno dežurstvo koje je sud kasnije dosudio KN, a EN da nije što da nije u redu, ponavljajući da su oni radili isti posao i to tako da je jedan tjedan jedan radio jutarnju smjenu, a drugi popodnevnu, idući tjedan obratno, a onaj od njih koji je bio u popodnevnoj smjeni da bi tu noć do sutrašnje jutarnje smjene bio dežuran i to dežurstvo da je bilo takvo da od 22,00 sata pa do 7,00 sati ujutro idućeg dana on mora biti raspoloživ poslodavcu na način da ako ga se pozove mora odmah doći na rad, a to što je bio tako dežuran mu se nije plaćalo, pojašnjavajući da je ovo dežurstvo bilo potrebno za ako se dogodi neki slučaj kad treba pomoć, prijevoz bolesnika s otoka ili slučaj pomorske nezgode, a od poziva za dolazak na rad tijekom dežurstva da bi tužitelj imao vrijeme za spremiti se i doći na brod u marinu, da nije mogao odbiti takav poziv za rad niti otići na putovanje izvan Zadra za vrijeme dežurstva, to da je takav posao, konačno navodeći i to da je onaj zapovjednik broda koji je radio popodnevnu smjenu u petak bio dežuran cijeli vikend do početka jutarnje smjene u ponedjeljak.

9.3. Osim što iz iznesenih iskaza svjedoka KN (list spisa 626-627), PN (list spisa 627) i ON (list spisa 627-628) proizlazi identično kao i iz iskaza tužitelja (list spisa 628-629), to da je tužitelj kroz cjelokupni utuženi period onda kada je radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog radnog dana sve do početka jutarnje smjene u 7,00 sati idućeg radnog dana kao i da je onda kada je u petak radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog petka do početka jutarnje smjene u 7,00 sati u ponedjeljak; iz iskaza ovih svjedoka proizlazi dalje i to da je raspored smjena i pasivnih dežurstava tužitelja i drugog zapovjednika plovila zaposlenog u utuženom periodu u Lučkoj kapetaniji Slavena Brkića bio određen od strane voditelja Prometnog ureda za mjesec dana unaprijed i da je taj raspored kao lista bio izvješen u Prometnom uredu kako bi osim samih zapovjednika plovila i djelatnici Prometnog ureda znali kojeg će zapovjednika plovila pozvati na rad u slučaju potrebe za intervencijom Lučke kapetanije Zadar u periodu od 22,00 sati jednog dana do 7,00 sati idućeg radnog dana kao periodu izvan redovnog radnog vremena zapovjednika plovila Lučke kapetanije Zadar. Dakle, o rasporedu radnog vremena tužitelja kao i o vremenu njegova pasivnog dežurstva je kod tužene postojala pisana evidencija, međutim, tužena po nalogu suda u spis predmeta ne dostavlja liste s rasporedom smjena i pasivnih dežurstava tužitelja i drugog zapovjednika plovila KN (već dostavlja samo onu evidenciju rada/radnog vremena koja ne sadrži podatke o pasivnom dežurstvu tužitelja) pa se u ovom slučaju ne radi o tome da tužena pasivno dežurstvo tužitelja tijekom utuženog razdoblja nije evidentirala u pisanom obliku već o tome da, nedvojbeno s ciljem uspjeha u sporu, u ovom postupku dostavlja isključivo one evidencije radnog vremena koje ne sadrže podatke o pasivnom dežurstvu tužitelja, a koje su evidencije radnog vremena, obzirom na prethodno utvrđeno, prema ocjeni ovog suda nepotpune i u pogledu činjenice pasivnog dežurstva tužitelja u periodu od srpnja 2011. do uključno svibnja 2014. neispravne. Pri tome činjenica da tužitelj i KN prethodno pokretanju parničnih postupaka za isplatu neisplaćenog dijela plaće pred ovim sudom nisu pisano prigovorili poslodavcu na činjenicu neevidentiranja pasivnog dežurstva u službenim evidencijama radnog vremena niti su u svezi evidencije radnog vremena pokrenuli upravni postupak, na nikoji način ne svjedoči u prilog navodima tužene, onima da tužitelj tijekom utuženog razdoblja nije bio pasivno dežuran, a obzirom je evidencija radnog vremena nedvojbeno dokumentacija koju za potrebe obračuna plaće vodi poslodavac ovdje tužena te koju dokumentaciju, za razliku od primjerice isprava o obračunu plaće, poslodavac ovdje tužena ne dostavlja radniku pa je stoga prema ocjeni sada sasvim logično i životno da je tužitelj za činjenicu da tužena u službenoj evidenciji radnog vremena nije niti evidentirala pasivno dežurstvo saznao tek u vrijeme pokretanja ovog spora, a na što ukazuje i činjenica da je tužitelj u ovom postupku prvotno na okolnost sati pasivnog dežurstva predložio čitanje upravo evidencije rada/radnog vremena, očito vjerujući da u istoj postoji zapis o pasivnom dežurstvu tužitelja, ovo neovisno o činjenici što tužena to pasivno dežurstvo tužitelju nije platila, a u svezi čega tužitelj navodi kako lučki kapetan njima nije htio potpisati pasivno dežurstvo da bi im isto bilo plaćeno. Osim toga, propust poslodavca uredno u službenoj evidenciji radnog vremena evidentirati pasivno dežurstvo radnika, ne može biti zapreka za ostvarivanje radnika na isplatu plaće odnosno naknade za pasivno dežurstvo onda kada tužitelj adekvatnim dokazima nedvojbeno pred sudom dokaže postojanje pasivnog dežurstva i točne sate istog, budući propust poslodavca u vođenju uredne evidencije radnog vremena ne može dovesti do njegova oslobođenja od obveza na isplatu propisanih kako ZoR tako i važećim Kolektivnim ugovorom (tako i Županijski sud u Slavonskom Bordu u presudi poslovni broj Gž-1167/10-2 od 29. ožujka 2012.).

9.4. Nadalje, u prilog činjenici da je tužitelj kroz utuženi periodu, a u kojem mu tužena nije evidentirala pasivno dežurstvo, stvarno bio po nalogu tužene pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se u tom vremenu tužitelj nije nalazio na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac već kući ili drugdje na području Zadra gdje je to htio ukoliko je s istog imao mogućnost po pozivu u kratkom vremenu doći na mjesto koje odredi poslodavac ukoliko bude pozvan, prema ocjeni ovog suda svjedoči i činjenica da je tužitelj izvan svog radnog vremena, u periodu od 22,00 sata do 7,00 sati pojedinih dana, za tuženu obavljao poslove svog radnog mjesta, koja činjenica proizlazi iz radnopravne dokumentacije koju u spis dostavlja tužena (list spisa 24-204, 210-334), a što pak znači da je tužitelj izvan svog radnog vremena bio dužan odazvati se pozivu tužene za obavljanje poslova (u pravilu traganja i spašavanja na moru te prijevoza bolesnika s otoka), dakle, da je tužitelj bio pripravan za rad u periodu od 22,00 sata po završetku svoje popodnevne smjene do 7,00 sati idućeg radnog dana, budući u protivnom logično i životno tužena ne bi niti pozivala tužitelja na obavljanje poslova izvan njegova radnog vremena niti bi se tužitelj pozivu tužene odazvao da to nije bio u obvezi po osnovi pasivnog dežurstva. Name, iz obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za EN za razdoblje 7/2011 do 12/2014 s podacima o radnom vremenu (list spisa 24-204, 210-334) proizlazi da je tužena tužitelju određenih dana evidentirala prekovremeni rad u periodu izvan njegova radnog vremena, konkretno u periodu od 22,00 sata do 7,00 sati radnih dana kao i vikendima koji su za tužitelja inače neradni dani, a što svjedoči u prilog istinitosti iskaza tužitelja i svjedoka koji iskazuju da bi djelatnik Prometnog ureda nazvao tužitelja na službeni mobitel za potrebe hitnog obavljanja poslova u pravilu traganja i spašavanja na moru te prijevoza bolesnika s otoka onda kada bi tužitelj prema rasporedu bio pasivno dežuran.

9.5. Također, u prilog činjenici da je tužitelj kroz utuženi period, a u kojem mu tužena u službenoj evidenciji rada/radnog vremena nije evidentirala pasivno dežurstvo, stvarno bio po nalogu tužene pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se u tom vremenu tužitelj nije nalazio na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac već kući ili drugdje na području Zadra gdje je to htio ukoliko je s istog imao mogućnost u kratkom roku doći na mjesto koje odredi poslodavac ukoliko bude pozvan, svjedoči i činjenica da je u periodu od lipnja 2014. na dalje (sve do kraja 2014. godine za koju u spisu postoji radnopravna dokumentacija) tužena tužitelju evidentirala sate pasivnog dežurstva i u sklopu plaće obračunala i naknadu za to pasivno dežurstvo, a kako to proizlazi iz obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za EN za razdoblje 7/2011 do 12/2014 s podacima o radnom vremenu (list spisa 24-204, 210-334) te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željka Dekovića od 29. siječnja 2021. (list spisa 459-498) u kojem vještak temeljem označene dokumentacije utvrđuje da je u periodu od srpnja do prosinca 2014. godine tužena tužitelju počela evidentirati pasivno dežurstvo te mu je za taj period evidentirala ukupno 1214 sata pasivnog dežurstva. Obzirom na činjenicu da u lipnju 2014. godine nije došlo do promjene pravnih propisa kojima je regulirano pitanje pasivnog dežurstva niti promjene načina i organizacije rada Lučke kapetanije Zadar niti takvo što tužena dokazuje, konkretno ovdje relevantno načina organiziranja rada radnog mjesta zapovjednika plovila Lučke kapetanije Zadar, sud ne nalazi niti životnim niti logičnim da je tužena pasivno dežurstvo tužitelja uspostavila tek od srpnja 2014. godine na dalje, a da isto nije tužitelju bilo određeno i prethodno tome, u ovdje utuženom periodu.

9.6. Konačno, u prilog činjenici o pasivnom dežurstvu tužitelja u onom periodu dana koji je izvan redovnog radnog vremena zapovjednika plovila Lučke kapetanije Zadar, svjedoči i općepoznata činjenica iz svakodnevnog života da u opseg poslova radnog mjesta tužitelja spada upravljanje plovilom Lučke kapetanije Zadar i time, među ostalim, a ovdje osobito bitno, obavljanje poslova traganja i spašavanja na moru te hitni prijevoz bolesnika s otoka (o čemu sudu iskazuju i svjedoci i tužitelj), koji poslovi se moraju obaviti u bilo koje doba dana, 0-24 sata, kada se za njima pokaže potreba, što prije moguće od onog trenutka kada se za obavljanjem istih javi potreba. Navedeno znači da kada se potreba za obavljanjem ovih poslova javi tijekom noći ili tijekom neradnog dana, dakle izvan radnog vremena zapovjednika plovila Lučke kapetanije Zadar (od 07,00 sati do 22,00 sata na radni dan), da se obavljanje ovih poslova ne može odgoditi do početka radnog vremena idućeg radnog dana (zbog opasnosti od nastupa štetnih posljedica među kojima čak i smrti), a što pak znači da je nedvojbeno Lučka kapetanija Zadar obavljanje ovih poslova organizirala na način da su službenici koji su ih obavljali u ovdje utuženom periodu, tužitelj i KN, u onom periodu dana koji je izvan njihova radnog vremena, bili pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, dakle, pasivno dežurni.

9.7. Kao nedvojbeno pri tome iz iskaza tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi i to da u vremenu od 22,00 sata onog radnog dana kada je radio u popodnevnoj smjeni pa do početka jutarnje smjene u 7,00 sati idućeg radnog dana dakle i u vremenu od 22,00 sata u petak koji je radio u popodnevnoj smjeni pa do početka jutarnje smjene u 7,00 sati u ponedjeljak tužitelj nije imao obvezu ostati na svojem mjestu rada niti biti na drugom mjestu koje odredi poslodavac te biti trenutačno dostupan poslodavcu te da u ovom periodu tužitelj nije bio udaljen od svojeg društvenog i obiteljskog života te u nemogućnosti baviti se svojim osobnim i društvenim interesima već je u ovom periodu tužitelj bio kući ili na drugom mjestu po svojem odabiru, onom s kojeg je kroz period od 30 minuta mogao doći na mjesto rada, te se je mogao baviti osobnim i društvenim interesima budući nije bio udaljen od svog društvenog i obiteljskog života obvezom boravka na mjestu rada ili drugom mjestu koje odredi poslodavac; poradi čega se prema utvrđenju suda ovdje nedvojbeno radi o tzv. pasivnom dežurstvu (pripravnosti za rad), kako to tužitelj i tvrdi, koje se sukladno čl. 42. st. 2. ZoR kao i sukladno čl. 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ ne smatra radnim vremenom već za trajanja kojeg (pasivnog dežurstva) tužitelj ostvaruje pravo na naknadu za pasivno dežurstvo (pripravnost za rad) sukladno čl. 42. st. 4. ZoR u svezi čl. 44. st. 4. KU/08 odnosno čl. 44. st. 4. KU/12 odnosno čl. 44. st. 4. KU/13 (pripravnost za rad) u visini 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva (tako i Županijski sud u Slavonskom Bordu u presudi poslovni broj Gž-1167/10-2 od 29. ožujka 2012. te Općinski sud u Zadru u pravomoćnoj presudi poslovni broj Pr-39/2017 od 22. siječnja 2021. u predmetu identične pravne i činjenične osnove vođenom po tužbi tužitelja KN protiv Republike Hrvatske za isplatu plaće).

10. Kao nedvojbeno utvrdivši navedeno, da je tužitelj kroz cjelokupni utuženi period onda kada je radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog radnog dana sve do početka jutarnje smjene u 7,00 sati idućeg radnog dana dakle i da je onda kada je u petak radio u popodnevnoj smjeni od 14,00 sati do 22,00 sata po nalogu tužene bio u pasivnom dežurstvu od 22,00 sata tog petka do početka jutarnje smjene u 7,00 sati u ponedjeljak, sud je obzirom na tužbenu tvrdnju tužitelja da mu tužena nije obračunala naknadu za takvo pasivno dežurstvo te da mu nije ispravno obračunala niti plaću za rad u evidentiranom radnom vremenu u utuženom periodu, u ovom postupku odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine plaće tužitelja za rad u utuženom periodu uvećan za sve pripadajuće dodatke sukladno ZoR i Kolektivnom ugovoru kao i uvećanu za naknadu za pasivno dežurstvo.

10.1. Prvotno je za provođenje financijskog vještačenja sud odredio stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i marketing ĐN, međutim, kako je ista u svom nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2018. (list spisa 368-386) kao i svom očitovanju od 15. ožujka 2019. (list spisa 393-394) navela da nije u mogućnosti obračunati plaću s dodacima za rad ukoliko se isti ne nalaze na evidencijama odrađenih sati, a da joj nalog nije bio traženi obračun izvršiti temeljem podataka iz iskaza svjedoka i tužitelja, sud je provođenje financijskog vještačenja povjerio stalnom sudskom vještaku za financijsko- računovodstvene poslove Željku Dekoviću čiji je nalaz i mišljenje od 29. siječnja 2021. (list spisa 459-498) ocijenio objektivnim, detaljnim, potpunim, sastavljenim sukladno pravilima struke i primjenjivim propisima kojima je regulirano pitanje plaće državnih službenika u utuženom periodu kao i pravilima o načinu obračuna plaće te utemeljenim na podacima iz radnopravne dokumentacije koju u spis dostavlja sama tužena u dijelu u kojem u toj evidenciji postoje podaci te na nedvojbenim utvrđenjima ovog suda o pasivnom dežurstvu tužitelja u utuženom periodu, a o kojem u radnopravnoj dokumentaciji nema podataka. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića od 29. siječnja 2021. (list spisa 459-498), koji nalaz i mišljenje sudski vještak obzirom na prigovor tužene detaljno pojašnjava u očitovanju od 12. svibnja 2021. (list spisa 513-525) kao i prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja pred sudom (list spisa 527-529), proizlazi da razlika između plaće koju je tužena za utuženo razdoblje obračunala i isplatila tužitelju i one koju mu je trebala obračunati i isplatiti iznosi ukupno 24.172,88 kn, mjesečno u iznosima prikazanim u Tablici na stranici 39 nalaza i mišljenja (list spisa 497) pri čemu je takva razlika u plaći nastala kao prvo, jer pri obračunu plaće za srpanj 2011. tužitelju nije obračunat bruto iznos od 231,08 kn za 3 sata prekovremenog rada noću 06. srpnja 2011., a postojanje kojeg rada proizlazi iz isprava sa lista spisa 210-214; kao drugo, jer pri obračunu plaće za srpanj 2012. tužitelju nije obračunat bruto iznos od 392,16 kn za 6 sati prekovremenog rada nedjeljom 08. srpnja 2012. i 22. srpnja 2012., a postojanje kojeg rada proizlazi iz isprava sa lista spisa 261-215; kao treće, jer pri obračunu plaće za kolovoz 2014. tužitelju nije obračunata naknada za 298 sati pasivnog dežurstva koje mu je od strane tužena evidentirano, a kako to proizlazi iz isprava sa lista spisa 184-187, u bruto iznosu od 982,13 kn; te kao četvrto, jer tužena pri obračunu plaće 2011., 2012. i 2013. godine te u periodu od siječnja do svibnja 2014. nije obračunala naknadu za pasivno dežurstvo tužitelja koji je u tom periodu prema nedvojbenom utvrđenju suda bio pasivno dežuran i to onaj broj sati koji se dobije računajući da je tužitelj bio pasivno dežuran u periodu od 22,00 sata do 07,00 sati idućeg radnog dana one dane kada je on radio popodnevnu smjenu od 14,00 sati do 22,00 sata umanjeno za broj sati dana kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru odnosno na bolovanju budući u tom periodu nedvojbeno nije bio raspoređen u pasivno dežurstvo. Jedini prigovor koji je tužena istaknula na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željka Dekovića, prigovor da vještak nije izradio vještačenje na temelju stvarno odrađenih i evidentiranih sati tužitelja, sud je ocijenio neosnovanim i to jer iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kao i njegova pisanog očitovanja te usmeno iznesenog nalaza i mišljenja kao nedvojbeno proizlazi da je sudski vještak za razdoblje za koje je postojala evidencija tužene o pasivnom dežurstvu takvu evidenciju prihvatio u cijelosti dok je za ono razdoblje, razdoblje od 2011. do uključno svibnja 2014., za koju nema evidencije tužene o satima pasivnog dežurstva tužitelja, sudski vještak broj sati pasivnog dežurstva obračunao uzimajući da je tužitelj bio u pasivnom dežurstvu u periodu od 22,00 sata do 07,00 sati idućeg radnog dana one dane kada je on radio popodnevnu smjenu od 14,00 sati do 22,00 sata pa tako utvrđeni broj umanjujući za dane kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru odnosno na bolovanju budući u tom periodu nije mogao biti raspoređen u pasivno dežurstvo, koje je pak periode bolovanja i godišnjeg odmora utvrdio temeljem podataka iz obračunskih lista plaće-naknade plaće koje prileže spisu; dakle, obračun sati pasivnog dežurstva za period od srpnja 2011. do uključno svibnja 2014. radeći upravo sukladno po sudu nedvojbeno utvrđenoj činjenici o pasivnom dežurstvu tužitelja u utuženom periodu.

10.2. Ocijenivši tako nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financijsko- računovodstvene poslove Željka Dekovića od 29. siječnja 2021. (list spisa 459-498) objektivnim, detaljnim, potpunim te sastavljenim sukladno pravilima struke kao i sukladno relevantnim podacima iz radnopravne dokumentacije o radu tužitelja u utuženom periodu, ali i nedvojbenom utvrđenju ovog suda o pasivnom dežurstvu tužitelja u razdoblju od srpnja 2011. do uključno svibnja 2014., sud je temeljem tog nalaza i mišljenja kao nedvojbeno utvrdio da tužitelju za rad (redovni i prekovremeni rad koji tužena evidentira u svojoj evidenciji za tužitelja) u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, smjenskog rada i prekovremenog rada te uz naknadu za sate pasivnog dežurstva, uz iznos koji mu je po osnovi plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje, pripada i dodatni iznos od ukupno 24.172,88 kn što prema fiksnom tečaju iznosi 3.208,29 Eura bruto, mjesečno u iznosima specificiranim u Tablici na stranici 39 nalaza i mišljenja (list spisa 497); slijedom čega je sud ovom presudom tuženoj i naložio isplatiti tužitelju iznos od 3.208,29 Eura bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose plaća, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR, ovo osim na iznose poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanim u bruto plaći.

10.3. Prigovor zastare koji tužena ističe, sud je ocijenio neosnovanim. Naime, predmetnom tužbom koju sudu podnosi 17. listopada 2016. tužitelj od tužene potražuje isplatu plaće za rad u periodu od srpnja 2011. na dalje, dakle, isplatu plaća koje dospijevaju na naplatu od 15. kolovoza 2011. na dalje. Kako se zastara tražbine po osnovi plaće cijeni ovisno o danu dospijeća obveze na isplatu plaće budući je čl. 215. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze što je nedvojbeno tek dan nakon dospijeća plaće na isplatu, primjenom zastarnog roka propisanog odredbom čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14) prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pri čemu do primjene tog roka zastare u ovom slučaju dolazi budući se sukladno čl. 232. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14) odredbe tog Zakona o zastari potraživanja primjenjuju na potraživanja radnika iz radnog odnosa kojima rok zastare od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu tog Zakona, a od 15. kolovoza 2011. do stupanja na snagu Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14) 07. kolovoza 2014. nije protekao zastarni rok od tri godine; pri čemu je petogodišnji zastarni rok potrebno računati obzirom na dan 18. srpnja 2016. kada tužitelj (kako to proizlazi iz dostavnice sa lista spisa 206) tuženoj podnosi zahtjev za mirno rješenje spora budući sukladno čl. 241. ZOO podnošenjem tog zahtjeva dolazi do zastoja zastare; sud utvrđuje da predmetno potraživanje tužitelja nije u zastari te da je stoga prigovor zastare koji tužena ističe neosnovan. Valja pri tome istaknuti i to da je neovisno o činjenici preinake tužbe (povišenjem tužbenog zahtjeva za isplatu) u tijeku spora, rok zastare potrebno računati obzirom na datum podnošenja predmetne tužbe odnosno obzirom na datum podnošenja zahtjeva tuženoj za mirno rješenje spora, a ne datum kada se vrši preinaka tužbe, a budući se sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024- 5 sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena, zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP te je zahtjev tužene kao stranke koja nije uspjela u sporu odbijen kao neosnovan dok je zahtjev tužitelja kao stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu ocijenjen osnovanim te je tužitelju dosuđena naknada parničnog troška u iznosu visinu kojeg je sud utvrdio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora uz napomenu da je vrijednost bodova po kojoj se obračunava nagrada za rad odvjetnika identična i za visinu tužbenog zahtjeva kako je isti početno postavljen u tužbi (10.500,00 kn) i za visinu konačno određenog tužbenog zahtjeva (3.208,29 Eura). Tužitelju je tako priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 17. listopada 2016. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 17. studenog 2016. predanog sudu 21. studenog 2016. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnim ročištima 21. studenog 2019., 24. svibnja 2017., 10. srpnja 2017. i 24. srpnja 2017. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je raspravljano o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 27. rujna 2018., 27. veljače 2019., 07. listopada 2020., 28. travnja 2021., 16. lipnja 2021., 10. prosinca 2024. i 09. travnja 2025. (7 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava drugog obrazloženog podneska kojim se očituje na isprave priložene u spis i na navode tužene od 07. kolovoza 2017. zaprimljenog na sudu 09. kolovoza 2017. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava trećeg obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 24. siječnja 2019. zaprimljen na sudu 28. siječnja 2019. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava četvrtog obrazloženog podneska kojim se očituje na pisano očitovanje sudskog vještaka od 07. lipnja 2019. zaprimljen na sudu 10. lipnja 2019. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 19. travnja 2021. kojim uređuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka (1 x 50% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife) i trošak sastava podneska od 17. ožujka 2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi plaćanja predujma za provođenje financijskih vještačenja (398,17 Eura + 398,17 Eura) iznosi ukupno 5.233,84 Eura. Nije sud kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 06. studenog 2020. dostavljenog sudu 07. studenog 2020. budući u tom podnesku tužitelj opetovano iznosi navode već ranije istaknute u tijeku postupka (pri radnjama za koje mu je priznata naknada troškova), a poradi čega tužitelju sukladno čl. 155. ZPP ne pripada pravo na naknadu troškova sastava ovog podneska budući isti nije bio nužan za vođenje postupka. Također, sud nije kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troška za razmatranje i pregled spisa budući su sve odluke, dopisi i podnesci tijekom postupka uredno dostavljani tužitelju poradi čega je isti raspolagao ispravama identičnim onima u spisu kao što nije priznao kao osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troška konferencije sa strankom jer je naknada ovog troška tužitelju već obistinjena priznavanjem naknade za obavljanje gore označenih radnji njegova punomoćnika. Tužitelju međutim sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate.

U Zadru, 18. travnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.