Poslovni broj: P-562/2024-14
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB: 77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja mldb. PR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je zastupan po majci i z.z. GR, svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 25.ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Bogdan, odvjetniku iz Osijeka, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 18.travnja 2025. godine, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 18.travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 770924 zaključenog dana 21.09.2004. god. između prednika tužitelja, pok. RR i Volksbank d.d. Zagreb, pravnog prednika tuženika Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, potvrđenog kod javnog bilježnika Želimira Mirića dana 23.09.2004. god. pod brojem OU-735/2004, a koja u čl. 1. glasi: „...CHF...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate.“; u čl. 2. st. 1. glasi: „...u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora; u čl. 2. st. 4. glasi: „Promjenljiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora;.“; u čl. 4. glasi: „Valutna klauzula: Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“; u čl. 8. st. 1. glasi: „…CHF… u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospjeća.“; a u čl.11. st. 5. glasi: „Korisnik kredita prihvaća primjenu svih akata Kreditora koji budu doneseni u toku trajanja ovog Ugovora, a koji se odnose na ovaj Ugovor, osim onih odredbi koje su ovim Ugovorom izričito određene.“
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno isplati iznos od ukupno 1.390,94 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
- iznos od 2,50 EUR od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 03.05.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 03.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 04.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,50 EUR od 02.12.2008. god. pa sve do isplate,
- iznos od 3,59 EUR od 03.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 03.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 03.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 03.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,59 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 03.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 03.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate,
- iznos od 5,51 EUR od 03.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 04.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 03.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 03.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate,
- iznos od 5,51 EUR od 04.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 03.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,51 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,00 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,70 EUR od 02.11.2004. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,66 EUR od 02.12.2004. god. pa sve do isplate,
- iznos od 9,27 EUR od 02.01.2005. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,66 EUR od 02.02.2005. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,10 EUR od 02.03.2005. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,60 EUR od 02.04.2005. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,04 EUR od 03.05.2005. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,19 EUR od 02.09.2005. god. pa sve do isplate,
- iznos od 6,02 EUR od 04.11.2008. god. pa sve do isplate,
- iznos od 9,85 EUR od 03.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,18 EUR od 03.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,88 EUR od 03.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,83 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,16 EUR od 03.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,56 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,93 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,53 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,87 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,23 EUR od 03.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,67 EUR od 03.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,87 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate,
- iznos od 10,61 EUR od 03.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,48 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,78 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,77 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,64 EUR od 04.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,29 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 38,80 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,53 EUR od 03.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 49,47 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,88 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,08 EUR od 03.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 54,61 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate,
- iznos od 65,14 EUR od 04.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 55,50 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 56,68 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 52,44 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,30 EUR od 03.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 72,66 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,75 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 102,12 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,11 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,45 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate,
sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da I. tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelju mldb. PR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 eura (slovima: tisućudevetstopedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je kod općinskog suda u Osijeku dana 13. lipnja 2023.g. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tužitelj u tužbi navodi da su dana **.**.2004. god. RR (pok. suprug I tužiteljice, svekar II tužiteljice i djed III tužitelja) i tuženik zaključili su Ugovor o kreditu br. 770924 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Želimira Mirića dana 23.09.2004. god. pod brojem OU-735/2004, a prema kojem je tuženik kao kreditor pok. RR kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.258,00 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja. Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca. Pored iznosa glavnice, pok. RR je sukladno čl. 2. Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan zaključenja Ugovora ona je iznosila 5,99 % godišnje. Predmetni kredit je otplaćen u cijelosti.
1.1. Nadalje, navodi da je korisnik kredita RR preminuo dana **.**.2017. god., a kao najbliža rodbina su temeljem rješenja o nasljeđivanju od dana 27.07.2017. god. br. O-1362/17, UPP/OS-108/17 imenovani UR (supruga) i IR (sin) kao nasljednici njegove imovine. Nadalje, IR je preminuo dana **.**.2021. god., a kao njegova najbliža rodbina su temeljem rješenja o nasljeđivanju od dana od 31.03.2021. god. br. O-396/21, UPP/OS-VK: 52/21-6 GR (supruga) i mldb. ČR (sin) imenovani kao nasljednici njegove imovine, stoga navedeni tužitelji kao supruga, snaha i unuk korisnika kredita pok. RR imaju pravni interes potraživati od tuženika preplatu po gore navedenome ugovoru o kreditu.
1.2. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 8. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, VIII-tužena Sberbank d.d. (prijašnja Volksbank d.d., odnosno sada NPB d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004. god. do 31. prosinca 2008. god. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a, kao i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. god. do 31. prosinca 2008. god., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internima aktima banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je time ništetna. Ista je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda br. Rev-2221/18-11 od 03.09.2019. god.
1.3. S obzirom da su pravomoćnom presudom VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“
1.4. Tužitelj se u ovoj tužbi, stoga, poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih presuda, sve temeljem mogućnosti koju pružaju odredba čl. 502.c ZPP-a u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude, te relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača o tom pitanju.
1.5. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 13. ožujka 2025.g. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Mate Ivanović od 05. ožujka 2025., te svoje potraživanje specificira iskazivanjem utuženoga iznosa u eurima, na način da potražuje od tuženika isplatu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 193,05 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 1.197,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti općinskog suda u Osijeku, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe Ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Iako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, a uzevši u obzir da je Ugovor o kreditu, sklopljen 2004. g za očekivati je da je i subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih anuiteta protekao. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 226. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a s obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 2004 g., to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo.
2.1. Osim naprijed navedenog prigovora zastare tuženik ističe da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu. Tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju.
2.2. Smatra da tužitelj u tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju stjecanje bez osnove.
3. Što se tiče prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, isti se proglasio mjesno nenadležnim, i predmet uputio ovom sudu, temeljem pravomoćnog rješenja o mjesnoj nenadležnosti od 04. listopada 2024.
4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 7-12 spisa), povijesni izvadak (list 13-17 spisa), izračun (list 18-20 spisa), povratnica i opomena (list 21-23 spisa), email prepiska (list 24-25 spisa), rješenja o nasljeđivanju (list 26-30 spisa), te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka od 5.ožujka 2025. (list 88-111 spisa).
4.1. Odbijen je dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, budući isti nisu sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, već je u sklapanju ugovora sudjelovao njihov prednik
5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:
5.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je prednik tužitelja kao korisnik kredita s prednikom tuženika Volksbank d.d.kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu broj: 770924 dana 21.09.2004. godine, solemniziran po javnom bilježniku Želimira Mirića dana 23.09.2004. god. pod brojem OU-735/2004 radi kupnje vozila, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.258,00 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja i na rok vraćanja od 84 mjeseca, uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,99% godišnje. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju vozila, kao i da je temeljem Ugovora o kreditu, mjesečni iznos anuiteta trebao iznositi 398,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti tj. 1.911,95 kn, te da je kredit u cijelosti otplaćen. Nesporno je među strankama da Ugovor sadrži odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF (članak 4. st. 1. „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti“, te članak 8.: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima … u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća).
5.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
5.3. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nesporno je da je naprijed navedena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. U pogledu dosega ovako pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača nesporno je da se u tom postupku utvrđivalo i ocjenjivalo da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretno tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.
6. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, te da li je u ovom postupku nužno provoditi "test poštenja" odnosno utvrđivati da li je konkretna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da li se o istim odredbama prethodno pregovaralo, odnosno pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
7. Tuženik je u ovom postupku imao mogućnost dokazivati da je predniku tužitelja u postupku sklapanja Ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju osporenih ugovornih odredbi i to na način da je eventualno predlagao da se na istu okolnost saslušava njegov djelatnik koji je sa prednikom tužitelja pregovarao u fazi sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, a što tuženik tijekom ovoga postupka nije učinio. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene, te je nesporno utvrđeno da je isti ugovor prednik tužitelja zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 3. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju vozila
8. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-1362/17, od 27. srpnja 2017., javnog bilježnika Ivane Bajutti iz Otoka, utvrđeno je da je korisnik kredita RR preminuo, a da je za njegovog nasljednika proglašena njegova supruga a ovdje tužitelj UR, i sin ostavitelja IR, koji je preminuo, a njegovim nasljednicima su temeljem rješenja o nasljeđivanju O-396/21 od 31. ožujka 2021.g., javnog bilježnika Nikole Vulić iz Vinkovaca, proglašeni GR, supruga, i sin ČR mldb. GR, ovdje tužitelji, iz kojeg razloga su isti aktivno legitimirani u ovom postupku.
8.1. Upravo zbog svega naprijed navedenog ocjena je ovoga suda da je u ovom konkretnom slučaju moguće primijeniti pravomoćnu presudu donesenu povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača i u ovom pojedinačnom sporu, s obzirom da je analizom sporne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovoreno da se kamatna stopa može mijenjati jednostrano u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, utvrđeno da je ista identična ugovornoj odredbi u odnosu na koju je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača, te je iz tog razloga ista odredba sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) nepoštena ugovorna odredba i ništetna sukladno čl. 87. st. 1. ZPP/03.
9. Prema odredbi č l. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
10. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.
10.1. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.
10.2. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja" odnosno da isti "test poštenja" u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija, a u ovom postupku tuženik nije na odgovarajući način pokušao dokazivati relevantnim dokaznim sredstvima da je dao odgovarajuću obavijest tužiteljici o rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
10.3. S obzirom na navedeno utvrđeno je da je ništetna i odredba čl. 1., 4. i 8. Ugovora o kreditu, a kojim se regulira otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu.
10.4. Nadalje, provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz članka 11. Ugovora o kreditu, budući da je i ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te kroz to povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
11. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.
12. S obzirom na to da je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na način primjene redovne kamate odredba o bitnom sastavnom dijelu ugovora, a koji je nesporno utvrđen ništetnim, potrebno je utvrditi može li se Ugovor o kreditu održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pri tome su mjerodavne odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., a prema kojoj odredbi je ništava nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a podredno i opća odredba iz čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
12.1. Iste odredbe potrebno je tumačiti na način da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te se taj dio odredbe Ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.
12.2. S obzirom na to da su stranke Ugovora o kreditu iskazale volju da se na isti ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,99%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 5,99% sve dotle dok se na zakonom pripisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatnih stopa.
12.3. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti.
12.4. Stav je suda da u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu nije došlo do nikakvog mehanizma promjene kamatne stope po nekoj od naprijed navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestila ništetna odredba i na temelju kojeg bi tužena bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do konačne otplate kredita obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 5,99%. Naime, nesporno je da odlukom suda nije došlo do intervencije u predmetni ugovorni odnos na način da se presudom dopunjava Ugovor o kreditu tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope, a takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje na predmetni ugovor.
12.5. Nadalje, niti zakoni koji su uređivali ovu materiju od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i to počevši od Zakona o zaštiti potrošača od 2003., Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07 i 125/07), te Zakona o potrošačkom kreditiranju, proizlazi da nije bilo nikakve zakonske intervencije u ugovorne odnose iz ugovora o potrošačkom kreditiranju bilo propisivanjem visine kamatne stope za određena razdoblja, propisivanjem najviše stope redovne kamate za određena razdoblja ili nekom drugom normom.
12.6. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 5,99% (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-708/2022, od 29. lipnja 2022.).
12.7. Upravo iz tog razloga neosnovan je prigovor tuženika u pogledu načina na koji je tužitelj utvrdio visinu preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, s obzirom da je utvrđeno da je način izmjene tako ugovorene promjenjive kamatne stope bio ništetan i svako prilagođavanje ništetne ugovorne odredbe značilo bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno.
13. Identično se odnosi i na način na koji je utvrđivana preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli gdje je uzeo u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu u vrijeme isplate kredita kao jedini poznati parametar.
14. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da su tužena, tada pod nazivom Volksbank dd Zagreb kao Kreditor i prednik tužitelja ugovorili iznos kredita 27.258,00 CHF i rok otplate 84 mjeseca sa kamatnom stopom 5,99 %, a početni iznos anuiteta 398,07 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan isplate kredita, odnosno dana 24.09.2004. godine u visini 4,815857 kuna za 1 CHF iznosi 1.917,05 kuna. Korisnik kredita i Kreditor su sukladno čl. 8. Ugovora o kreditu broj 770924 ugovorili otplatu kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora odnosno Banke na dan dospijeća. Za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 01.04.2008. godine kamatna stopa je 6,40 %, a visina anuiteta 401,98 CHF, od 02.01.2009. godine kamatna stopa je 6,70 %, a visina anuiteta 403,69 CHF i od 01.10.2009. godine kamatna stopa je 7,40 %, a visina anuiteta 406,69 CHF. Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.
15. Vještak nadalje navodi da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadne promjene kamatne stope koje su promijenjene odlukom tuženika i to u razdoblju otplate kredita iznosi 193,05 eura. Nadalje, ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 1.197,89 eura.
15.1. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 13. ožujka 2025.g. uskladio sa nalazom vještaka. Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.
15.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 193,05 eura, zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.197,89 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno.
16. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, te je određeno da je tuženik obvezan na dosuđene svakomjesečne iznose platiti zatezne kamate od dana stjecanja i to iz razloga jer je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi i to propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora.
17. Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika. Izuzetno za prednika tuženika Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), koji je kasnije pravomoćno suđen u kolektivnom sporu, pa je presuda u odnosu na njega postala pravomoćna 14. lipnja 2018., zastara po obje osnove počinje teći od 14. lipnja 2018. i nastupa 14. lipnja 2023, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023.g., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika.
18. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
19. O troškovima tužitelja odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT), kao i to da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, te su mu zbog toga na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na sveukupno 3 ročišta raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 300 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 13.03.2025.g. prema Tbr. 8. toč. 1. OT u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 22.07.2024.g. i zahtjeva za dostavu dokumentacije od 26.05.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 4. OT u iznosu od 25 bodova svaki, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 550 bodova, te mu je odobreno povišenje tarifnih stavka za 20%, zbog zastupanja više osoba prema Tbr. 40. toč. 1. OT, koje radnje ukupno nose 660 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 1.320,00 eura što uz 25% PDV-a u iznosu od 330,00 eura, te uz odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.950,00 eura.
19.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.
19.2. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 10.02.2025. kojim tužitelj dostavlja obavijest o plaćenom trošku predujma za vještačenje, jer navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.
U Vinkovcima, 18.travnja 2025.godine.
Sudac
Ivana Božić Pišćak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. tužitelj po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz Osijeka
2. tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4
