Zakon.hr

Poslovni broj: P Ob-616/2022-22

REPUBILKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

SPLIT

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ivanki Marasović Duvnjak u pravnoj stvari tužitelja ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jeleni Šarić Vrdoljak, odvj. u Splitu, protiv tužene mldb. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po majci i zz ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ona po punomoćnici Marini Mrklić, odvj. u OD Mrklić & partneri j.t.d. u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2025.g. u nazočnosti osobno tužitelja sa pun. Jelenom Šarić Vrdoljak, odvj. iz Splita te pun. tuženika Srđane Kukoč odvj. u OD Mrklić & partneri j.t.d. u Splitu, a objavljene dana 18. travnja 2025.g.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava po sudskoj presudi broj osnove za plaćanje P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g. na temelju zahtjeva tuženika mldb. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po majci ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 72.500,00 Kn/9.622,40 EUR podnesenom Financijskoj agenciji, Regionalni centar Split, 26. kolovoza 2022.g., a provedena za iznos od 71.919,92 Kn/9.545,41 EUR.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove sa pripadajućim zateznim kamatama sve u roku od 8 dana."

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 11. studenog 2022.g. zaprimljena tužba tužitelja naspram tužene radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi se navodi da je dana 30. kolovoza 2022. tužitelj zaprimio obavijest Fine prema kojoj je ista zaprimila i evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na teret ovršenika, ovdje tužitelja, dana OIB, 26. kolovoza 2022.g. osnovu za plaćanje, sudsku presudu, broj osnove za plaćanje P Ob-4/13 ovrhovoditelja, ovdje tuženika HA, zastupana po majci ĆA, a u iznosu 72.500,00 Kn te kojim je provedena zapljena sredstva sa računa ovršenika, ovdje tužitelja u iznosu od 71.919,92 Kn. Ovršenik, ovdje tužitelj, da je podnio, a sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona, prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a navodeći razloge iz čl. 50. st.1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog Zakona. Rješenjem Ovr Ob-33/2022 prvostupanjski sud da je djelomično prihvatio prijedlog ovršenika kao osnovan, te je proglasio kao nedopuštenim pljenidbu i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva mldb. ovrhovoditeljice HA od 26 kolovoza 2022. za izravnu naplatu, temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-4/2013 od 4. prosinca 2013.g. u dijelu naplate glavnice sa osnova uzdržavanja za travanj 2020.g. u iznosu 2.500,00 Kn/331,81 EUR, siječanj 2021.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, veljaču 2021.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, ožujak 2021.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, lipanj 2021.g. u iznosu od 2.500,00Kn/331,81 EUR, te kolovoz 2022.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, te se u dijelu glavnice za navedene mjesece postupak obustavlja i ukida provedene radnje, dok je zaključkom istog suda, poslovni broj Ovr Ob-33/2022 od 4. studenog 2022.g. tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tužitelj smatra kako je tužena neosnovano podnijela gore navedeni zahtjev Fini, a Fina neosnovano sa računa tužitelja zaplijenila novčani iznos i to iz sljedećih razloga. Općinski sud u Splitu da je dana 4. prosinca 2013.g. donio presudu P Ob-4/13 da predlagatelj ČA sa osnova uzdržavanja svojim mldb. kćeri DA ČA i HA doprinosi mjesečno iznos od 5.000,00 Kn za obje djevojčice, odnosno po 2.500,00 Kn mjesečno za svaku mldb. kćer, svakog 1-og u mjesecu, za tekući mjesec počevši od 22 .listopada 2013.g. pa ubuduće, s tim da je dospjele obroke do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom i u roku od 15 dana i to na račun majke mldb. kćeri. Predmetna presuda je postala pravomoćna i ovršna dana 12. ožujka 2014.g. Ovršenik ovdje tužitelj da je podnio prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, prvostupanjskom sudu iz razloga što je tražbina iz ovršne isprave nepostojeća jer je ista podmirena, te su u spis dostavljeni dokazi o navedenom, a temelju čega je prvostupanjski sud donio rješenjem kojim se nalaže Fini odgoditi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, a koja će trajati do donošenja odluke o prijedlogu ovršenika u postupku Ovr Ob-33/2022. Nakon donošenja rješenja ovrhovoditelj ovdje tuženik je podneskom priznao da je ovršeni ovdje tuženik podmirio 15.000,00 Kn, dok čini spornim da je ovršenik, ovdje tužitelj podmirio ostatak od 57.500,00 Kn sa obrazloženjem da je zaostatak uplata u ukupnom iznosu od 57.500,00 Kn nije navedeno u opisu plaćanja da se radi o alimentaciji za mldb. ovrhovoditeljicu, ovdje tuženu, pa se zbog toga radi o uplati za drugu punoljetnu kći DA. Uvidom u izvode banaka o provedenom plaćanju da je očito kako je tužitelj uredno ispunio svoju obvezu određenu predmetnom presudom, odnosno da je plaćao mjesečni iznos od 2.500,00 Kn i to za kćer HA i za kćer DA. Iz navedenog da proizlazi da je tuženik nezakonito podnio zahtjev za izravnu naplatu Fini, te da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja na temelju predmetne presude, obzirom da je tuženikova tražbina nepostojeća, odnosno u cijelosti podmirena uplatama tužitelja, na račun zz tužene u skladu sa predmetnom presudom. Tužitelj da je podmirio predmetnu tražbinu u cijelosti, suprotno navodima tužene i to ostatak na ruke majke, zz tužene, a za što ima i potpisanu izjavu navedene. Osim navedenog uzdržavanja da je plaćao izravno kćeri DA za razliku od tvrdnji tužene. Zbog navedenog protupravno postupanje zz tužene tužitelj je protiv iste pokrenuo i kaznenu prijavu. Budući tuženik (ranije ovrhovoditelj) nije bio ovlašten tražiti ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja (ranije ovršenika) to da se predmetna ovrha nedvojbeno ukazuje nedopuštenom, pa tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom će se proglasiti nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava po sudskoj presudi P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g. na temelju zahtjeva tužene mldb. HA, u iznosu 72.500,00 K/9.622,40 EUR, podneseno Fini, Regionalni centar Split dana 26. kolovoza 2022.g., a provedena za iznos od 71.919,92 Kn/9.545,41 EUR, kao i da sud obveže tuženu da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je točno kako je tužena, zastupana po majci i zz podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu dana 26. kolovoza 2022.g., međutim dana 16. rujna 2022.g. tužitelj je dostavio prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je sud dana 20. listopada 2022.g. donio rješenje kojim je odgodio izdavanje naloga bankama. Dana 27. listopada 2022.g. ovrhovoditeljica u tom postupku mldb. HA dostavila je očitovanje na prijedlog tužitelja te je specificirala svoj zahtjev, potom je dana 4. studenog 2022.g. doneseno rješenje i zaključak kojim se djelomično prihvaća prijedlog ovršenika, ovdje tužitelja kao osnovan, te je tužitelj zaključkom upućen pokrenuti ovaj postupak. Međutim samim tužbenim zahtjevom tužitelj tvrdi kako je ovrha provedena na iznos od 71.919,92 Kn što je netočno, jer je za dio traženja tužena povukla svoj prijedlog te je u tom pravcu donesena odluka koja se dostavlja uz tužbu-rješenje i zaključak Ovr Ob-33/2022. Tužitelju je ovrha provedena dana 14. studenog 2022.g. na iznos od 56.919,92 Kn i iznos od 580,08 Kn, dakle za ukupno 57.500,00 Kn, koliko je dug i iznosio nakon što je povukao dio prijedloga. Postupak prisilne naplate pokrenut je samo u odnosu na mldb. HA, te da se radi o zaostalom uzdržavanju od travnja 2020.g. te se ističe kao mjeseci svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac iz 2020.g. nisu plaćeni, mjeseci svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinca iz 2021.g. nisu plaćeni, mjeseci siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj iz 2022.g. nisu plaćeni pa je temeljem gornje analize tužitelj bio dužan za uzdržavanje za osam mjeseci 2020.g. ukupan iznos od 20.000,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama, za osam mjeseci 2021.g. ukupan iznos od 20.000,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama te za sedam mjeseci u 2022.g. ukupan iznos od 17.500,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama, dakle ukupan iznos od 57.500,00 Kn pa mu je prisilno naplaćen iznos koliki je stvarni dug, pa je zahtjev tužitelja da mu se u tom dijelu ovrha proglasi nedopuštenom neosnovan, a za više zatraženo ovom tužbom nije ni nastupila ustega. Nadalje, ističe kako navod iz tužbe kako je "ostatak platio na ruke, sa za što ima i potpisanu izjavu navedene", pa dostavlja izjavu koja glasi "Split 12. siječnja 2021.g. Izjavljujem da sam primila iznos od 50.000,00 EUR do današnjeg datuma koji si mi posudio u proteklih godinu i pol dana", niti da dokazuje plaćanje uzdržavanja već neku navodnu posudbu (koja nije predmet ovog niti ijednog drugog postupka), te i sama izjava da ne dokazuje da se isto odnosi na uzdržavanje, a prema čl. 200. toč. 5. ZOO-a, tražbine koje potječu iz zakonske obveze uzdržavanja ne mogu prestati prijebojem (ako postoji dugovanje tužitelja prema zz tužene), jer je to slučaj kada je prijeboj zakonom isključen. Presudom Općinskog suda u Splitu P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g., dužan je otac ČA, ovdje tužitelj na ime uzdržavanja mldb. djece DA i HA novčano doprinositi iznos od po 2.500,00 Kn mjesečno, svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun majke zz ĆA, pa je nejasno zašto bi to isti radio od 2013.g. svaki mjesec, a 2020.g. bi četiri mjeseca uplatio na račun, a osam na ruke, u 2021.g. bi četiri mjeseca uplatio na račun, a osam na ruke, a u 2022.g. ne bi jednom uplatio na račun, te zašto ako mu je dosuđena uplata na račun ne bi pri predaji na ruke tražio priznanicu o primitku. Iz navedenog da je sasvim jasno da je jedina svrha i cilj ove tužbe izbjegavanje plaćanja dužnog uzdržavanja. S obzirom na sve navedeno sasvim je jasno da tužitelj nije podmirio svoju obvezu uzdržavanja svog mldb. djeteta, te je zahtjev za izravnu naplatu osnovan, te se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obavijesti Zagrebačke banke upućene ovdje tužitelju od 29. kolovoza 2022.g., očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijama naplate Fine od 29. kolovoza 2022.g., zahtjeva za izravnu naplatu upućeni Fini od 26. kolovoza 2022.g., presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g., prijedloga ČA naspram mldb. HA radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sa prijedlogom za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, rješenja i zaključka Općinskog suda u Splitu Ovr Ob-33/2022-9 od 4. studenog 2022.g., rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr Ob-33/2022-5 od 20. listopada 2020.g., podneska mldb. HA upućen za predmet Ovr Ob-33/2022 od 27. listopada 2022.g., potvrda o provedenim transakcijama OTP banke od 7. travnja 2020.g., potvrda o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke i to od 23. kolovoza 2022.g., 21. lipnja 2021.g., 25. lipnja 2021.g., 29. lipnja 2021.g., 23. kolovoza 2022.g., 16. lipnja 2021.g., 25. kolovoza 2022.g., 22. kolovoza 2021.g., 9. kolovoza 2022.g., 8. kolovoza 2022.g., izjave ĆA od 22. siječnja 2022.g., kaznene prijave od 20. rujna 2022.g., potvrde o izvršenoj transakciji OTP banke od 14. travnja 2023.g., saslušanjem tužitelja i zz tužene ĆA i saslušanjem svjedokinja DA.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Među strankama nije sporno da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g., a kojom je razveden brak između tužitelja i majke ovdje tužene ĆA, ovdje tužitelj ČA obvezan da za uzdržavanje svojih kćerki tada mldb. DA i HA doprinosi mjesečni iznos od ukupno 5.000,00 Kn za oboje djece, odnosno po 2.500,00 Kn za svaku mldb. kćer, svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 22. listopada 2013.g. pa ubuduće, pod prijetnjom ovrhe, s tim da je dospjele iznose do pravomoćnosti presude dužan isplatiti odjednom i u roku od 15 dana, sve na tekući račun majke mldb. DA i mldb HA, ĆA koji se vodi Societe Generale Splitska banka d.d., broj računa 40274319000. Navedeno je sud utvrdio pregledom priležeće presude u spisu predmeta.

7. Nije ni sporno ovdje mldb. tužena HA kao ovrhovoditeljica podnijela zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu novčane tražbine naspram ovdje tužitelja, temeljem presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g. Taj zahtjev za izravnu naplatu je podnijela Fini dana 26. kolovoza 2022.g. te je priložila navedenu presudu i specifikaciju tražbine iz koje je razvidno da je zatražila naplatu iznosa od po 2.500,00 Kn/331,81 EUR mjesečno, počevši od travnja 2020.g. pa svaki mjesec nadalje do kolovoza 2022.g. uključujući i kolovoz 2022.g. Na svaki mjesečni iznos od 2.500,00 Kn/331,81 EUR je zatražila i zakonske zatezne kamate od 5-og u svakom navedenom mjesecu pa do isplate, na tekući račun majke i zz mldb. ovrhovoditeljice ĆA.

8. Nije ni sporno da je u postupku izravne naplate koju je pokrenula mldb. HA kod Fine provedena zapljena sredstava sa računa tamo ovršenika ČA u iznosu od 71.919,92 Kn/9.545,41 EUR. Prema priloženoj Fininoj specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje, a od 29. kolovoza 2022.g. je ukupno zapljenjeno glavnice 72.500,00 Kn/9.622,40 EUR, a potom je Zagrebačka banka, dana 29. kolovoza 2022.g. tamo ovršenika ovdje tužitelja obavijestila o zapljeni sredstava temeljem naloga Fine izravna naplata, tj. da je dana 29. kolovoza 2022.g. provedena zapljena sredstava za izravnu naplatu sa ovršenikova računa 71.919,92 Kn/9.545,41 EUR, time da je iznos iz naloga Fine 72.500,00 Kn/9.622,40 EUR. Naprijed navedeno sud je utvrdio i pregledom dokumentacije naprijed pobrojene u dokaznom postupku.

9. Nije ni sporno da je ovdje tužitelj podnio kod ovog suda dana 20. rujna 2022.g. prijedlog sudu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je sud dana 20. listopada 2022.g. donio rješenje kojim je odgodio izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku prisilne naplate što ga je mldb. NA pokrenula protiv ČA kod Fine dana 26. kolovoza 2022.g., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g. Određeno je da će odgađanjem prijenosa trajati do donošenja odluke o prijedlogu ČA radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenut kod Fine 26. kolovoza 2022.g., a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g. Navedeno je sud utvrdio pregledom rješenja priloženog u spisu predmeta.

10. Među strankama nije ni sporno da je dana 27. listopada 2022.g. mldb. NA u postupku Ovr Ob-33/2022 dostavila očitovanje na prijedlog i specificirala svoj zahtjev nakon čega je doneseno rješenje i zaključak pod poslovnim brojem Ovr Ob-33/2022-9 od 4. studenog 2022.g. gdje rješenjem djelomično prihvaća prijedlog ČA kao osnovan, pa je proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Fine temeljem zahtjeva mldb. ovrhovoditeljice HA za izravnu naplatu od 26. kolovoza 2022.g. temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g. U dijelu naplate glavnice sa osnova uzdržavanja za travanj 2020.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, siječanj 2021.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, veljaču 2021.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, ožujak 2021.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, lipanj 2021.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, te kolovoz 2022.g. u iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, te u dijelu glavnice za navedene mjesece postupak obustavljen i ukinute provedene radnje. Zaključkom je ČA upućen da najkasnije u roku od 15 dana, računajući od dana dostave zaključka pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari temeljem zahtjeva mldb. ovrhovoditeljice HA za izravnu naplatu tražbine podnesene Fini, a na temelju presude Općinskog suda u Splitu P Ob-45/13 od 4. prosinca 2013.g. u dijelu naplate iznosa od po 2.500,00 Kn/331,81 EUR mjesečno, za svibanj 2020.g, lipanj 2020.g., srpanj 2020.g, rujan 2020.g., listopad 2020.g., studeni 2020.g., prosinac 2020.g., travanj 2021.g., svibanj 2021.g, kolovoz 2021.g, rujan 2021.g, listopad 2021.g, i studeni 2021.g., siječanj 2022.g. veljaču 2022.g., ožujak 2022.g., travanj 2022.g. i svibanj 2022.g., sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini mjesečni iznos od 5-og u svakom pojedinom mjesecu do isplate, a što je utvrđeno pregledom zaključka od 4. studenog 2022.g.

11. Sporno je bilo za raspraviti je li nedopuštena pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa tužitelja koje provodi Fina na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu P Ob-4/13 od 4. prosinca 2013.g., na temelju zahtjeva mldb. HA u iznosu od 72.500,00 Kn podnesena Fini 26. kolovoza 2022.g., a provedena za iznos od 9.545,41 EUR/71.919,92 Kn.

12. Tužitelj tvrdi da je uredno ispunio svoju obvezu određenu predmetnom presudom odnosno da je plaćao kćerku HA kao i za kćerku DA iznos od po 2.500,00 Kn za svako dijete radi čega da je kćerka HA nezakonito podnijela zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji za prisilnu naplatu tražbine koja je po njemu nepostojeća, te je na navedene okolnosti u spis predmeta priložio potvrde o provedenom nalogu za plaćanje. Dakle, ovdje tužitelj trebao je plaćati za uzdržavanje svake djevojčice iznos od po 331,81 EUR (ranije 2.500,00 Kn) mjesečno odnosno ukupno za obje djevojčice iznos od 663,61 EUR (ranije 5.000,00 Kn).

- Pregledom OTP banke od 7. travnja 2020.g. utvrđeno je da je tužitelj uplatio iznos od 5.000,00 Kn (663,61 EUR) na ime uzdržavanja kćeri DA i HA za travanj 2020.g. koju uplatu mu je tužena priznala.

- Pregledom potvrde Zagrebačke banke od 23. kolovoza 2022.g. utvrđeno je da je tužitelj platio iznos od 20.000,00 Kn/2.654,46 EUR na ime zaostale alimentacije za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020.g., što bi značilo da je navedenim iznosom plaćeno uzdržavanje samo za jedno dijete (8x2.500,00 Kn=20.000,00 Kn). Tužena tvrdi da je to plaćeno za uzdržavanje za DA, a ne za ovdje tužiteljicu HA.

- Pregledom potvrde Zagrebačke banke od 21. lipnja 2021.g. utvrđeno je da je tužitelj uplatio iznos od 5.000,00 Kn/663,61 EUR na ime uzdržavanja DA i HA za siječanj 2021.g. Tužena je priznala navedenu uplatu.

- Pregledom potvrde Zagrebačke banke od 25. lipnja 2021.g. proizlazi da je tužitelj uplatio iznos od 5.000,00 Kn/663,61 EUR na ime uzdržavanja kćerke DA i HA za veljaču 2021.g.

- Pregledom potvrde Zagrebačke banke d.d. od 29. lipnja 2021.g. proizlazi da je tuženik uplatio iznos od 5.000,00 Kn/663,61 EUR na ime uzdržavanja kćeri DA i HA za ožujak 2021.g.

- Pregledom potvrde Zagrebačke banke d.d. od 24. kolovoza 2022.g. proizlazi da je tužitelj uplatio iznos od 20.000,00 Kn/2.654,46 EUR na ime zaostale alimentacije za travanj, svibanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.g. Dakle, tužitelj je tih 20.000,00 Kn uplatio samo za jedno dijete (8x2.500,00 Kn=20.000,00 Kn). Tužena tvrdi da je navedeni iznos plaćen za DA, a ne za ovdje tuženu HA.

- Pregledom potvrde Zagrebačke banke od 16. lipnja 2021.g. utvrđeno je da je tužitelj uplatio iznos od 5.000,00 Kn/663,61 EUR na ime uzdržavanja kćerki DA i HA za lipanj 2021.g. Tužena priznaje navedenu uplatu.

- Pregledom potvrde Zagrebačke banke od 24. kolovoza 2022.g. utvrđeno je da je tužitelj uplatio 17.500,00 Kn/2.322,65 EUR na ime zaostale alimentacije za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2022.g. Dakle, tužitelj je i tom uplatom platio uzdržavanje samo za jedno dijete (7x2.500,00 Kn=17.500,00 Kn). Tužena navodi da je to plaćeno za DA, a ne za ovdje tuženu HA.

- Pregledom potvrde OTP banke od 22. kolovoza 2022.g. utvrđeno je da je tužitelj uplatio 1.900,00 Kn/252,17 EUR na ime uzdržavanja za kolovoz 2022.g. od dana 9. kolovoza 2022.g. na iznos od 100,00 Kn/13,27 EUR i na ime alimentacije za kolovoz 2022.g. te na iznos od 500,00 Kn/66,36 EUR na ime alimentacije za kolovoz 2022.g. što je u ukupnom iznosu od 2.500,00 Kn/331,81 EUR za kolovoz 2022.g. Tužena je priznala navedenu uplatu.

13. Iz naprijed pregledanih potvrda precizirane u točki 12. obrazloženja jasno proizlazi da je na svim tim uplatama tužitelj naznačavao za koje se razdoblje odnose uplate. Samo je na nekim uplatama naveo imena djece i to na uplati od dana 7. travnja 2020.g. kada je uplatio 5.000,00 Kn; zatim uplatu od 21. lipnja 2021.g. na iznos od 5.000,00 Kn; uplata od 25. lipnja 2021.g. na iznos od 5.000,00 Kn, uplata za ožujak 2021.g. na iznos od 5.000,00 Kn, uplata od 16. lipnja 2021.g. na iznos od 5.000,00 Kn, a koje uplate mu je tužena priznala da se odnose na obje djevojčice.

14. Postupak prisilne naplate pokrenut je u odnosu na mldb. HA i radi se o zaostalom uzdržavanju od travnja 2020.g. do srpnja 2022.g. Ovdje tužitelj nije platio za uzdržavanje tužene za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020.g.; zatim nije platio za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.g. Nisu plaćeni ni siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2022.g., odnosno tuženik nije dostavio dokaz da je plaćao za uzdržavanje za naprijed navedene mjesece za mldb. tuženu. Računajući da je ranijom presudom bio obvezan da plaća za uzdržavanje iznos od 2.500,00 Kn/331,81 EUR, tužitelj je bio dužan za uzdržavanje za osam mjeseci u 2020.g. platiti ukupan iznos od 20.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom, za osam mjeseci u 2021.g.; ukupan iznos od 20.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom, te za sedam mjeseci u 2022.g. ukupan iznos od 17.500,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom, ukupan iznos od 57.500,00 Kn, a koji iznos mu je prisilno naplaćen.

15. Tužitelj se poziva na izjavu od 22. siječnja 2021.g., pri tome navodeći da je ostatak uzdržavanja platio na ruke zz mldb. tužiteljice.

Uvidom u izjavu od 22. siječnja 2021.g. utvrđeno je da se u istoj navodi slijedeće: "Izjavljujem da sam primila iznos od 50.000,00 EUR (pedesettisućaeura) do današnjeg datuma koje si mi posudio u proteklih godinu dana" i u potpisu izjave stoji ĆA.

16. Saslušani tužitelj je u svom iskazu naveo da je više puta posuđivao novac majci tužene HA, ona mu taj novac da nije vraćala, on da je tada kazao da se idu dogovoriti. U početku ona da mu je došla i rekla da joj da 5.000,00EUR i toj e bilo prije par godina, a taj iznos da je trebala vratiti, ali ga nije vratila, nakon toga je ponovno tražila novac, a kako ga nije vraćala on je rekao da se idu dogovoriti i da treba plaćati za obje djevojčice te joj dao odjedanput iznos. Izračunao je alimentaciju do 18-te godine za obje djevojčice. Misli da se radilo o iznosu od 20.000,00 EUR. Poslije toga joj je ponovno posudio puno novca. Kada je vidio da mu majka tužene ne vraća novac, on da je htio nekakvu potvrdu da joj je taj novac dao i tada da je majka tužene potpisala potvrdu od 22. siječnja 2021.g. da je primila od njega iznos od 50.000,00 EUR. On da tada nije razmišljao kako će sastaviti izjavu nego da je htio imati potvrdu da barem ima nešto te da joj je dao tih 50.000,00 EUR. Iako na papiru stoji 50.000,00 EUR on da joj je dao 70.000,00 EUR. Kada su se njih dvoje dogovarali da je izračunao da bi iznos alimentacije do 18-te godine obiju djevojčica iznosio 20.000,00 EUR. U tih 50.000,00 EUR što stoji u izjavi da se nalazi 20.000,00 EUR za uzdržavanje kao i posuđeni iznos iako to u izjavi ne stoji. Novac da joj je posudio kako bi je izvukao iz financijskih problema. U početku da joj nije htio dati novac, a nakon razgovora sa starijom kćerkom koja ga je molila da joj je dao taj iznos kako bi otplatila dugove te da nema potrebe da plaća za uzdržavanje djeteta jer mu je to bilo pokriveno sa tim iznosom. On da nije prebio taj iznos koji je dao već da je unaprijed plaćao za uzdržavanje mldb. djeteta. Redovito da je plaćao za uzdržavanje, nikada da nije mislio da može doći do ovrhe, ona da mu nije vraćala novac koji bi joj pozajmljivao. Izjavu koju je potpisao da je sastavila majka tužene ĆA. Unatoč navedenoj činjenici da je nastavio plaćati uzdržavanje za djecu da ne bi došlo do ovrhe, a prilikom sastavljanja izjave da se nije vodio točnošću izraza jer nije mislio da će doći do ovrhe.

17. Iz iskaza saslušane svjedokinje ĆA proizlazi da je istina da je ona potpisala izjavu u siječnju 2021.g., a taj iznos od 50.000,00 EUR da se ne odnosi na uzdržavanje i to da nije bio iznos koji bi tužitelj bio dužan doprinositi za uzdržavanje. Od 2017.g. da joj je ovršen račun na 30.000,00 EUR, od 2012.g. u prosincu kada se htjela razvesti od tužitelja da je isti tražio od nje da se odrekne kompletne imovine stečene u braku i da bi se razvela da je potpisala da joj plaća 5.000,00 Kn za uzdržavanje za obje djevojčice. Nakon što je donesena presuda on da je plaćao po toj presudi. Godine 2012.g. je potpisala da joj je dao 30.000,00 EUR kako bi imala svoj mir, a tužitelj je 2017.g. ovršio za iznos od 30.000,00 EUR. Dakle, za vrijeme trajanja braka ona da je njemu bila dužna 30.000,00 EUR, on da je to tražio i ona da je potpisala izjavu. U iznos od 50.000,00 EUR koji je potpisala u izjavi da je ukalkuliran iznos od 30.000,00 EUR koji je ranije potpisala.

18. Saslušana je svjedokinja DA, kćerka tužitelja i sestra tužene. Navela je da je upoznata sa izjavom od 22. siječnja 2021.g. i da je ona bila prisutna prilikom potpisivanja te izjave te da je bila u dobi u 17 godina. Izjavu da je sastavila njena majka i zna da u izjavi stoji da je primila 50.000,00 EUR. Poznato joj je da je dan dio novca koji je otac dao odnosi na uzdržavanje. Iz razgovora oca i majke da je čula da bi se za uzdržavanje iz tog iznosa odnosio iznos od 10.000,00 EUR. Navela je da je otac nikada nije financijski uskratio niti joj ostao dužan. Otac da joj je davao novac i pored iznosa za uzdržavanje. Zna da je otac plaćao za uzdržavanje nje i sestre po 2.500,00 Kn uplatom na račun majke. Majci nije odgovaralo da otac uplaćuje svaki mjesec 5.000,00 Kn za njih dvije jer je htjela da joj odjednom plati 50.000,00 Kn na ruke ili na račun i takav je bio dogovor između njih dvoje. Izjavu da je napisala njena majka, a sadržaj da su sastavili njih dvoje skupa. Otac da joj je davao na ruke novac kada bi ga pitala. Navela je da otac plaćao njen dio alimentacije na račun majke sve do potpisivanja izjave i nakon toga da je dao majci 50.000,00 EUR i više da nije plaćao za uzdržavanje i taj iznos je trebao biti alimentacija do 18-te godine nje i njene sestre. Te 2021.g. sestra da je imala 13 godina, roditelji su računali i došli do iznosa 50.000,00 EUR. Njenoj majci u trenutku potpisivanja izjave da je trebao iznos od 40.000,00 EUR za nešto. Nije joj odgovaralo da plaća 5.000,00 Kn za njih dvije svaki mjesec već joj je trebalo odjedanput 40.000,00 EUR. Na izjavi stoji iznos od 50.000,00 EUR, a iznos od 10.000,00 EUR bi se odnosio na uzdržavanje njih dvije do 18-te godine života. Majka je i prije posuđivala novac od oca i nije mu vraćala.

19. U odnosu na naprijed navedene iskaze nesporno je da je majka tužene ĆA potpisala izjavu da je primila iznos od 50.000,00 EUR koji joj je tužitelj posudio proteklu godinu i pol dana. Dakle u izjavi se nigdje ne spominje da bi se radilo o iznosu koji je tuženik platio na ime uzdržavanja tužene. Tužitelj navodi da je u tih 50.000,00 EUR, a koji su naznačeni u izjavi, iznos od 20.000,00 EUR se odnosi na uzdržavanje mldb. djece dok saslušana svjedokinja, kćerka tužitelja DA navodi da se radi o iznosu od 10.000,00 EUR koji bi se odnosio na uzdržavanje. U tom dijelu njihovi iznosi su kontradiktorni. Isto tako sam iskaz tužitelja je sam sebi kontradiktoran jer nije životno ni logično da bi netko unaprijed platio uzdržavanje pa se zadovoljio izjavom u kojoj piše da je novac posudio.

20. Sud poklanja vjeru iskazu zz mldb. tužiteljice ĆA jer je njen iskaz životan i logičan. U izjavi se nigdje ne spominje uzdržavanje već samo posudba jer je očito da je tužitelj i prije zz mldb. tužene posuđivao novac, a koji mu ista nije vraćala.

21. Još je za istaknuti da prema čl. 200. toč. 5. Zakona o obveznim odnosima propisani slučajevi kada je prijeboj isključen i to da ne može prestati prijebojem tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja. Dakle, sama izjava ne dokazuje da se ista odnosi na uzdržavanje već samo na posudbu novca.

22. Dakle, ponavlja se, postupak prisilne naplate pokrenut je u odnosu na mldb. HA i radi se o zaostalom uzdržavanju od travnja 2020.g. do srpnja 2022.g. Za navedeno razdoblje tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost da je platio za uzdržavanje mldb. HA i to za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020.g, zatim za travanj, svibanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.g. te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2022.g. Pa slijedom naprijed navedenog tužitelj je bio dužan za osam mjeseci u 2020.g. platiti ukupno 20.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom; za osam mjeseci u 2021.g. ukupan iznos od 20.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom, te za sedam mjeseci u 2022.g. ukupno 17.500,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom, dakle ukupno 57.500,00 Kn pa mu je i prisilno naplaćen iznos koliki je i stvarni dug, pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu da se ovrha proglasi nedopuštenom neosnovan, a za više zatraženo ovom tužbom nije zastupila ustega jer je rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr Ob-33/2022-9 od 4. studenog 2022.g. prihvaćen prijedlog ČA i proglašen je nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava izravne naplate, a kako je sve detaljno opisano u točki 10. obrazloženja ove sudske odluke.

23. Radi naprijed navedenog valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a). Tuženoj je sukladno vrijednosti predmeta spora, popisanom trošku te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za pristup na ročište od 9. svibnja 2024.g. 50 bodova, za pristup na ročišta od 4. rujna 2024.g., 12. prosinca 2024.g. i 6. ožujka 2025.g. iznos od po 100 bodova za svako ročište, te za sastav podneska od 12. prosinca 2024.g. 100 bodova što sveukupno iznosi 550 bodova ovo pomnoženo za vrijednošću boda daje iznos od 1.100,00 EUR uvećano na ime PDV-a 25% daje ukupan iznos od 1.375,00 EUR, a sve kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

U Splitu, 18. travnja 2025.g.

SUDAC

Ivanka Marasović Duvnjak

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte