REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1443/2017-83
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice TIJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljica Domagoja Božića, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvane tužene, 18. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TIJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi: „I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici TIJ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 11.945,05 eura sa zateznom kamatom koja se određuje po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, odnosno od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (17.02.2016.g.) do isplate, i to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici TIJ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.342,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja
na iznos od 524,60 eura za listopad 2012. teče od 15.11.2012. do isplate; na iznos od 1.619,31 eura za studeni 2012. teče od 15.12.2012. do isplate; na iznos od 2.866,40 eura za prosinac 2012. teče od 15.01.2013. do isplate; na iznos od 2.866,40 eura za siječanj 2013. teče od 15.02.2013. do isplate; na iznos od 2.866,40 eura za veljaču 2013. teče od 15.03.2013. do isplate; na iznos od 2.866,40 eura za ožujak 2013. teče od 15.04.2013. do isplate; na iznos od 2.866,40 eura za travanj 2013. teče od 15.05.2013. do isplate; na iznos od 2.866,40 eura za svibanj 2013. teče od 15.06.2013. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, odnosno od 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužiteljici TIJ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, i to u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljici TIJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.179,82 EUR, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.518,18 EUR.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice TIJ za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.546,72 EUR.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zamjenica županijske državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Dana 9. listopada 2012. županijska državna odvjetnica u Zagrebu podnijela je Državnom odvjetničkom vijeću zahtjev za pokretanje stegovnog postupka protiv tužiteljice, a Državno odvjetničko vijeće je dana 12. listopada 2012. donijelo odluku da se tužiteljica privremeno udaljuje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti s danom 12. listopada 2012. na rok od 3 mjeseca te da za vrijeme privremenog udaljenja ima pravo na jednu polovinu plaće. Mjeru privremenog udaljenja i pravo na jednu polovinu plaće Državnoodvjetničko vijeće je produljivalo do donošenja odluke o razrješenju tužiteljice 29. kolovoza 2013. Dana 29. kolovoza 2013. Državnoodvjetničko vijeće donijelo je odluku broj DOVO-54/12 kojom je odlučeno da je tužiteljica kriva što je u razdoblju od 23. studenog 2010. do 11. rujna 2013., obavljajući dužnost zamjenice županijske državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, bez opravdanog razloga, ostvarivala radne rezultate značajno ispod prosjeka u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, a da u dijelu predmeta nije uopće poduzimala radnje koje je bila dužna poduzeti pa da tako u spisima tog odvjetništva (u izreci poimenično navedenim) bez opravdanog razloga nije poduzela nikakvu državnoodvjetničku radnju niti donijela državnoodvjetničku odluku, niti je o mogućim zaprekama za postupanje izvijestila županijsku državnu odvjetnicu radi poduzimanja potrebnih mjera za rješavanje predmeta, pa da je time neopravdano neobavljala i neuredno obavljala državnoodvjetničku dužnost čime da je počinila stegovno djelo iz čl. 137. st. 2. točke 2. Zakona o državnom odvjetništvu te joj je izrečena stegovna kazna razrješenje od dužnosti. Protiv te odluke tužiteljica je podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu zbog brojnih nezakonitosti u postupku u kojem je ta odluka donesena, te je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-4123/13 od 30. travnja 2015. ta odluka poništena. Temeljem te presude tužiteljica je vraćena na posao dana 1. lipnja 2015. i od tada prima punu plaću. Tako je tužiteljica u razdoblju od 12. listopada 2012. do 29. kolovoza 2013. trebala primati samo polovinu svoje plaće. Međutim, kod tužiteljice je zbog pokrenutog postupka došlo do zdravstvenih problema zbog kojih je bila i na bolovanju od 11. listopada 2012. Tako je tužiteljica u listopadu i studenom 2012. primila manju plaću; u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 31. svibnja 2013. primala je naknadu za bolovanje u iznosu od 4.257,28 kn; u razdoblju od 1. lipnja 2013. do 29. kolovoza 2013. primala je polovinu svoje plaće, a u razdoblju od 30. kolovoza 2013. do 1. lipnja 2015. nije uopće primala plaću. Tužiteljica je dana 17. veljače 2016. podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu prijedlog za mirno rješenje spora temeljem čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, potražujući isplatu plaće i naknadu štete. Po navedenom zahtjevu je Općinsko državno odvjetništvo zatražilo dopunu dopisom od 4. svibnja 2016. navodeći da će od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu zatražiti podatke o plaći i naknadama za dežurstvo. Dopisima od 1. lipnja 2016. i 21. srpnja 2016. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je obavijestilo tužiteljicu da će po primitku podataka od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu dostaviti očitovanje o visini zahtjeva te nagodbeni prijedlog. Predmetni postupak vodio se prvotno pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, Građansko upravni odjel pod posl. brojem N-DO-115/16, a zatim je temeljem Odluke Glavnog državnog odvjetnika posl. broj A-14/16 od 5. siječnja 2017. ustupljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, gdje se vodio pod brojem N-DO-1/17. U navedenom postupku, dana 18. travnja 2017. sklopljena je nagodba između tužiteljice i tuženika, zastupanog po zamjeniku Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, TI. Navedenom nagodbom riješeni su odnosi između stranaka koji se odnose na neisplaćene plaće i manje isplaćene plaće zajedno s naknadama za dežurstvo, za razdoblje od 1. lipnja 2013. do 2. lipnja 2015., kao i naknada neimovinske štete, samo zbog javne objave Odluke Državnoodvjetničkog vijeća broj: DOVO- 54/2012 od 29. kolovoza 2013. No, navedenom nagodbom nisu riješeni sporni odnosi među strankama koji se odnose na neisplaćene i manje isplaćene plaće zajedno s naknadama za dežurstvo, za razdoblje od listopada 2012. do svibnja 2013., kao i naknada neimovinske štete zbog nezakonitog postupanja Državnoodvjetničkog vijeća i gubitka prava na rad, a zbog kojih je tužiteljica pretrpjela povrede prava osobnosti koje traju i danas. Što se tiče neisplaćenih plaća za razdoblje od listopada 2012. do svibnja 2013., tužiteljica ističe kako u trenutku podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. veljače 2016. nije raspolagala s točnim podatcima o plaćama i naknadama za dežurstvo koje su joj u navedenom razdoblju trebale biti isplaćene da nije neopravdano i nezakonito bila udaljena, odnosno razriješena s dužnosti. S obzirom da su se iznosi navedeni u prvom zahtjevu za mirno rješenje spora razlikovali od iznosa dostavljenih od strane tuženika tijekom postupka u povodu mirnog rješenja spora, tužiteljica je dana 24. srpnja 2017. podnijela zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate naknade plaće za razdoblje od listopada 2012. do svibnja 2013., s obračunom temeljem tablica dostavljenih od strane Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Zbog pokretanja postupka te nezakonitog postupanja Državnoodvjetničkog vijeća i gubitka prava na rad, tužiteljica je trpjela duševne boli zbog kojih je započela liječenje 16. listopada 2012., a koje traje sve do danas. Tuženik je tužiteljici sklopljenom nagodbom priznao naknadu neimovinske štete samo radi javne objave odluke Državnoodvjetničkog vijeća na web stranici www.dorh.hr, u iznosu od 10.000,00 kn. Međutim, tuženik nije prihvatio zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora u preostalom dijelu, podnesen zbog povrede prava osobnosti, odnosno zbog povrede prava na rad, čast, dostojanstvo, ugled i zdravlje. Stoga tužiteljica na ime pretrpljene neimovinske štete u ovom postupku potražuje pravičnu novčanu naknadu.
2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava kako pravnu osnovu, tako visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužena ne spori da se tužiteljica nalazila na bolovanju u vremenskom periodu od 11. listopada 2012. pa do 31. svibnja 2013. Od 1. lipnja 2013. tužiteljica se više nije nalazila na bolovanju, ali se nalazila pod suspenzijom zaključno sa 28. kolovoza 2013. Temeljem Odluke Državnoodvjetničkog vijeća posl. broj DOVO-54/12 od 29. kolovoza 2013. tužiteljici je izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti. Protiv naprijed navedene Odluke Državnoodvjetničkog vijeća tužiteljica je pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu koji je sud presudom posl. broj Us I-4123/13-19 od 30. travnja 2015. poništio Odluku Državnoodvjetničkog vijeća uz obvezu donošenja nove odluke. U iznova provedenom stegovnom postupku Državnoodvjetničko vijeće donijelo je odluku posl. broj DOVO- 54/12 od 26. veljače 2016. da je tužiteljica stegovno odgovorna zato što je "neopravdano neobavljala i neuredno obavljala državnoodvjetničku dužnost" čime je počinila stegovno djelo iz čl. 137. st. 2. točke 2. Zakona o državnom odvjetništvu, pa joj je temeljem čl. 138. st. 1. točke 1. Zakona o državnom odvjetništvu izrečena stegovna kazna ukora. Tužena u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i to iz slijedećih razloga. Iako je odlukom Državnoodvjetničkog vijeća posl. broj DOVO-54/12 od 29. kolovoza 2013. tužiteljica bila razriješena od dužnosti, ista je kasnije odlukom Državnoodvjetničkog vijeća vraćena na raniju dužnost zamjenice županijske državne odvjetnice u Zagrebu u kaznenom odjelu. Međutim, i dalje stoji činjenica da je tužiteljici u ponovljenom stegovnom postupku odlukom Državnoodvjetničkog vijeća od 26. veljače 2016. utvrđeno postojanje stegovne odgovornosti zbog neopravdanog neobavljanja i neurednog obavljanja državnoodvjetničke dužnosti za što joj je i izrečena stegovna kazna ukora. Sama činjenica da je odlukom Državnoodvjetničkog vijeća tužiteljica u jednom vremenskom periodu bila neosnovano razriješena od dužnosti ne predstavlja osnovu za dosudu neimovinske štete. Iz obrazloženja odluke Državnoodvjetničkog vijeća posl. broj DOVO-54/12 od 12. listopada 2012. kojom je tužiteljica privremeno udaljena od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti nesporno proizlazi da je ista donijeta da bi se zaštitili interesi i ugled državnog odvjetništva. Sam stegovni postupak i kasnije izrečena stegovna mjera razrješenja od dužnosti nisu učinjeni s namjerom da se povrijedi dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice već je razrješenje od dužnosti učinjeno u cilju zaštite Ustavom i Zakonom o državnom odvjetništvu propisanih ovlasti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Sukladno svemu naprijed navedenom, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan i potražuje troškove parničnog postupka.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke Državnoodvjetničkog vijeća od 12. listopada 2012., broj DOVO-54/12 (list 4 i 15 spisa), Odluke Državnoodvjetničkog vijeća od 29. kolovoza 2013., broj DOVO-54/12 (list 5-20 i list 116-132 spisa), presude Upravnog suda u Zagrebu od 30. travnja 2015., broj UsI- 4123/13 (list 21-26 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. veljače 2016. s prilozima (list 27-31 spisa), nagodbe od 18. travnja 2017., broj N-DO-1/2017 (list 32- 42 spisa), medicinske dokumentacije (list 43-64 i 249-287 spisa), kartona pacijenta (list 65-107 spisa), Odluke Državnoodvjetničkog vijeća od 26. veljače 2016., broj DOVO- 54/12 (list 133-151 spisa), tužbe od 28. travnja 2016. (list 157-160 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora od 24. srpnja 2017. s prilozima (list 161-174 spisa), presude Upravnog suda u Zagrebu od 30. travnja 2018., broj UsI-1304/16 (list 195-200 spisa), presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 12. prosinca 2018., broj Usž- 3683/18 (list 211-214 spisa), ustavne tužbe (list 217-222 spisa), dopisa Državnoodvjetničkog vijeća od 7. lipnja 2021., broj DOV-13/2021 (list 331 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Gordanu Makariću (list 298-306 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka dr. Gordana Makarića (list 336-337 spisa), provedeno je financijsko vještačenje i dopunsko financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 349-352 i list 363 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 241-244 spisa) i svjedoka CI (list 244-246 spisa) te je izvršen uvid u spis Upravnog suda u Zagrebu broj UsI- 4123/13. Uvidom u spis predmet Upravnog suda u Zagrebu posl.br. UsI-4123/13 utvrđeno je da je tužiteljica 23. listopada 2013. Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu u kojoj traži da se poništi u cijelosti odluka tuženika od 29. kolovoza 2013., broj:
DOVO-54/12, te da je nakon provedenog postupka Upravni sud u Zagrebu 30. travnja 2015., donio presudu broj Us I-4123/13 kojom se poništava odluka Državnoodvjetničkog vijeća od 29. kolovoza 2013., broj DOVO-54/12 te se nalaže tuženiku donijeti novu odluku u roku od 60 dana (presuda je priložena ovom spisu i nalazi se na listovima 21-26 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
5. Tužena je u podnesku od 27. veljače 2025. navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se zaključi glavna rasprava, a tužbeni zahtjev odbije uz dosudu troškova parničnog postupka sukladno dostavljenom troškovniku. Na ročištu 5. ožujka 2025. punomoćnik tužiteljice je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio da se glavna rasprava zaključi, usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka. Sud je, uz suglasnost stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog nezakonitog postupanja Državnoodvjetničkog vijeća i gubitka prava na rad, te za naknadu imovinske štete (izmakle koristi) kao razlike između plaće zajedno s naknadama za dežurstvo koju bi tužiteljica ostvarila da je radila i naknade plaće koju je primala po osnovi privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od listopada 2012. do svibnja 2013.
7. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio:
- da je 12. listopada 2012. Državnoodvjetničko vijeće (dalje: DOV) donijelo odluku da se tužiteljica, privremeno udaljuje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti s danom 12. listopada 2012. na rok od 3 mjeseca te da za vrijeme privremenog udaljenja ima pravo na jednu polovinu plaće. Mjeru privremenog udaljenja i pravo na jednu polovinu plaće DOV je produljivao do donošenja odluke o razrješenju tužiteljice 29. kolovoza 2013.;
- da je 29. kolovoza 2013. DOV donio odluku broj DOVO-54/12 kojom je odlučeno da je tužiteljica kriva što je u razdoblju od 23. studenog 2010. do 11. rujna 2013., obavljajući dužnost zamjenice županijske državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, bez opravdanih razloga, ostvarivala radne rezultate značajno ispod prosjeka u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, a u dijelu predmeta da nije uopće poduzimala radnje koje je bila dužna poduzeti, niti je o mogućim zaprekama za postupanje izvijestila županijsku državnu odvjetnicu, pa je time neopravdano neobavljala i neuredno obavljala državnoodvjetničku dužnost te time počinila stegovno djelo za koje joj je izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti;
- da je protiv odluke DOV od 29. kolovoza 2013. tužiteljica podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a u postupku je donesena pravomoćna presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-4123/13 od 30. travnja 2015. kojom je predmetna odluka poništena i naloženu je DOV da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese novu odluku;
- da je DOV 26. veljače 2016. donio novu odluku broj DOVO-54/2012 u kojoj je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 23. studenog 2010. do 11. rujna 2012. neopravdano neobavljala i neuredno obavljala državnoodvjetničku dužnost čime je počinila stegovno djelo te joj je izrečena stegovna kazna ukora;
- da je protiv odluke DOV od 26. veljače 2016. tužiteljica podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a u postupku je donesena pravomoćna presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-1304/16 od 30. travnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem odluke Državnoodvjetničkog vijeća Republike Hrvatske, broj: DOVO- 54/12. od 26.veljače 2016.
- da je tužiteljica vraćena na posao 1. lipnja 2015. te od tada prima plaću;
- da su tužiteljica i tužena sklopili 18. travnja 2017. nagodbu temeljem koje je tužena isplatila tužiteljici u nagodbi utvrđene iznose po osnovi manje isplaćenih i neisplaćenih plaća zajedno sa naknadama za dežurstvo i to za razdoblje od lipnja 2013. do lipnja 2015. te iznos od 10.000,00 kuna po osnovi neimovinske štete zbog javne objave Odluke DOV, broj DOVO-54/2012 od 29. kolovoza 2013. na web stranici www.dorh.hr;
8. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete po osnovi izmakle koristi (razlika između plaće koju bi ostvarila da je radila i naknade plaće koju je primila s osnove privremene nesposobnosti za rad) za koju tužiteljica tvrdi da joj je prouzročio DOV svojim nezakonitim postupanjem, a tužiteljica je posljedično zbog toga trpjela neimovinsku i imovinsku štetu.
9. Tužiteljica je tijekom postupka uređivala tužbeni zahtjev te u smislu čl. 190. i 191. ZPP i preinačavala tužbu (čemu se tužena protivila), da bi u podnesku od 11. travnja 2024., nakon provodanog medicinskog i financijskog te dopunskog financijskog vještačenja, konačno uredila tužbeni zahtjev. Sud je na ročištu održanom 5. ožujka 2025. dopustio preinaku tužbe jer je smatrao da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
10. Tijekom postupka sud je saslušao tužiteljicu i svjedoka CI. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je svjedok suprug tužiteljice i da je radio u državnom odvjetništvu kao i njegova supruga te da do pokretanja stegovnog postupka on i tužiteljica nisu doživjeli nikakve primjedbe na rad i uvijek su imale dobre ocijene. Svjedok u bitnome opisuje njihov život nakon pokretanja stegovnog postupka protiv tužiteljice te navodi da je u njihovom privatnom životu bio "krš i lom" i da je tužiteljica jedino uz psihijatrijsku pomoć uspjela prebroditi taj dio života, s time da je još uvijek u psihijatrijskom tretmanu, odnosno još uvijek osjeća posljedice. Svjedok i tužiteljica su počeli izbjegavali mjesta gdje bi mogli sresti poznanike ili prijatelje jer je ona imala osjećaj osramoćenosti zbog pokretanja tog stegovnog postupka, a kasnije i zbog razrješenja. Nakon što je došlo do razrješenja, tužiteljica je podnosila velik broj molbi za posao i sve su te molbe bile bezuspješne, a često bi je na razgovorima za potencijalne poslove pitali što je s tim stegovnim postupkom, a sama odluka bila je objavljena na stranicama DOV s punim imenom i prezimenom njegove supruge. Poznavajući prilike u državnom odvjetništvu svjedok navodi da je imao saznanja da se s takvim ili sličnim argumentima mogao pokrenuti postupak protiv bilo kojeg zamjenika državnog odvjetnika, jer supruga baš po ni po čemu nije odskakala od drugih zamjenika. Iznosi da je tužiteljici u vrlo kratkom razdoblju izgubila više od 10 kg, a kosa joj je počela otpadati takvim intenzitetom da su bili zabrinuti da će potpuno ostati bez kose. Zbog ovoga postupka prema tužiteljici, koji je bio sve samo ne korektan, a svjedok je bio u poziciji da je trebao svakodnevno surađivati s osobama koje su pokrenule postupak protiv nje, tražio je da ga se razriješi s mjesta zamjenika državnog odvjetnika sa 31. prosincem 2012. U okviru obitelji pala im je kvaliteta života, a imali su i financijske poteškoće. Svjedok je u tom trenutku morao kao nužnost izabrati odlazak u odvjetničke vode, iako sam taj posao u državnom odvjetništvu izuzetno volio. Svjedok navodi da tužiteljica po rezultatima nikada nije bila na začelju, odnosno u većini razdoblja je bila iznadprosječna, a također navodi da nikada nije čuo da bi protiv nekoga od zamjenika bio pokrenut postupak iz istih razloga, a pogotovo nije čuo da bi protiv nekoga bilo traženo razrješenje s dužnosti. Svjedok je mišljenja da je postupanje prema tužiteljici bilo šikanozno. Svjedok navodi da je sam taj način postupanja prema tužiteljici odudarao od bilo kakove prakse. Svjedok pretpostavlja da je Županijska državna odvjetnica dala inicijativu za pokretanje postupka i za razrješenje njegove supruge, a tadašnja Županijska državna odvjetnica u Zagrebu je bila Željka Pokupec, međutim, u konačnici ipak ne znam je li to bila izvorna ideja same Željke Pokupec. Svjedoku nije poznato postojanje animoziteta između tužiteljice i Željke Pokupec i ovo sve što se dogodilo tužiteljici je bilo potpuno iznenada i neočekivano.
11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je ponovno vraćena na rad 2015. godine. Tužiteljica je potvrdila da ostaje kod svih činjeničnih navoda predmetne tužbe, te da su spisu priložene sve isprave koje odgovaraju slijedu situacije koja se dogodila, odnosno da je u spis dostavljena i sva medicinska dokumentacija, ali da se i nadalje liječi kod psihijatra. Tužiteljica navodi da je na kraju radnog vremena 10. listopada 2012. po prvi puta saznala da uopće postoji neko nezadovoljstvo s njezinim radom te joj je dostavljač iz DOV uručio na potpis poziv i zahtjev za pokretanje stegovnog postupka s prijedlogom mjere razrješenja od dužnosti. Tužiteljica u svom iskazuje opisuje slijed događanja nakon zaprimanja poziva DOV te odluke o pokretanju postupka i privremenog udaljavanja s dužnosti. Tužiteljica opisuje okolnosti pronalaska branitelja, svojeg liječenja i sveukupnog zdravstvenog stanja nakon pokretanja stegovnog postupka. Nakon što je tužiteljici završilo bolovanje, u lipnju 2013. odazvala se pozivu za iznošenje obrane, što je bilo nelagodno i šokantno jer je obranu iznosila u prostorijama dežurstva u Selskoj ulici u Zagrebu. Tužiteljica je naglasila da je ponašanje predsjednika Državnoodvjetničkog vijeća g. ŽI, prema njoj bilo otvoreno neprijateljski te je isti podizao glas, komentirao je njezinu odluku da na stegovnom ročištu više ne iznosim obranu i ne odgovaram na pitanja, jer je tužiteljica rekla da je sve već ranije iznijela u svojoj obrani. Tek je kasnije saznala da je odluka o stegovnoj odgovornosti objavljena na mrežnoj stranici DOV, odnosno preuzeta je na Google, a da se to dogodilo je saznala kasnije nakon što je pokušala pronaći drugi posao. Zbog predmetne objave, tužiteljica se obratila Agenciji za zaštitu osobnih podataka (dalje: AZOP), a oni su dosta brzo reagirali na način da su poslali dopis da je to nedopušteno i da ako se već odluka objavljuje da podaci moraju biti anonimizirani. Nakon te intervencije AZOP, odluka je skinuta s mrežne stranice i više nikada kasnije nije bila objavljivana. Cijeli ovaj postupak je ne samo za mene, već i za cijelu obitelj predstavljao veliku patnju. Tužiteljica je nastavno iskazivala, u bitnome, suglasno sa svjedokom DI, o tome kako je pokretanje stegovnog postupka i donošenje odluke o razrješenju utjecalo na njihov obiteljski i društveni život. Sve to potrajalo do 2015. godine do odluke Upravnog suda koji je poništio odluku DOV i tužiteljica je tada vraćena na posao zamjenice županijske državne odvjetnice u svibnju 2015. U ponovljenom postupku tužiteljica je proglašena krivom, međutim, stegovna tužiteljica nije zahtijevala bilo kakvu kaznu protiv nje, a također je promijenjen i činjenični opis jer je, prema navodima tužiteljice, ona ipak radila 150% godišnje republičke norme koja je jedino mjerodavna. Tužiteljica navodi da je u tablicama i usporedbama bila uvijek negdje oko sredine pa joj još uvijek dan danas nije poznato iz kojih razloga je ona tada bila izabrana za vođenje stegovnog postupka. Tužiteljica je navela da je opisano postupanje doživjela kao osobnu povredu i nije pratila statističke podatke za druge kolege, već je vizualno kod drugih kolega vidjela veće količine spisa koje su bile odložene i radilo se o doista velikim količinama i kod drugih. U odnosu na postojanje nekih razmirica između nje i drugih osoba što bi bio razlog za postupanje prema njoj, tužiteljica je navela da ni sa kim nije imala razmirice niti loše odnose. Imala je neke različite pravne stavove u odnosu na tadašnju šeficu Željku Pokupec, koja je i inicirala postupak protiv nje. Međutim, i ovi različiti pravni stavovi između tužiteljice i nadređene nisu ni na koji način ukazivali da bi to bio povod za iniciranje postupka prema meni.
12. Ovaj sud je ocijenio iskaze svjedoka CI i tužiteljice kao životne i uvjerljive u odnosu na okolnosti koje su uslijedile nakon pokretanja stegovnog postupka protiv tužiteljica i u tom dijelu svjedok i tužiteljica su u bitnome suglasno iskazivali. Stoga, ovaj sud vjeruje da se pokretanje stegovnog postupka protiv tužiteljice 2012. negativno odrazilo na tužiteljičino zdravstveno stanje te na njezine obiteljske, društvene i financijske prilike, kao i da je navedeni postupak bio tegoban za tužiteljicu.
13. Međutim, za odluku o odgovornosti tuženika za štetu, valjalo je prethodno dati odgovor na pravno pitanje – jesu li ispunjene sve pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu.
14. Iz sadržaja podneska tužiteljice od 10. listopada 2017. (list 155-156 spisa) proizlazi da je osnova podnošenja tužbe nezakonito postupanje Državnoodvjetničkog vijeća i gubitak prava na rad.
15. Čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11., 12/13., dalje: ZSDU) koji je bio na snazi u trenutku pokretanja stegovnog postupka protiv tužiteljice kao i u trenutku donošenja odluke DOV od 29. kolovoza 2013., broj: DOVO-54/12 propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Propisu čl. 14. ZSDU srodan je i čl. 128. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., dalje: ZDO) kojim je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika građaninu ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom.
S obzirom da tužiteljica tvrdi da joj je štetu prouzročio DOV svojim nezakonitim postupanjem, sud je mišljenja da se odgovornost za štetu Republike Hrvatske u ovom predmetu prosuđuje kroz primjenu odredbi Zakona o radu koji uređuju odgovornost poslodavca za štetu radniku koju isti pretrpi na radu ili u svezi s radom. Zakon o radu primjenjuje se kao opći propis budući da odgovornost DOV, kao vijeća koji vodi postupak i odlučuje o stegovnoj odgovornosti zamjenika državnih odvjetnika, za štetu koju prouzroče svojim radom nije propisana odredbama ZSDU i ZDO.
U konkretnom slučaju riječ je o odštetnoj odgovornosti poslodavca koja je propisana odredbom čl. 103. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZOR) koji je bio na snazi u razdoblju od pokretanja stegovnog postupka protiv tužiteljice do donošenje odluke kojom se utvrđuje da je tužiteljica počinila stegovno djelo za koje joj je izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti. Čl. 103. st. 1. ZOR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
16. Prema tome, na predmetni slučaju primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno čl. 1045. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO), a poslodavac odgovara po načelu krivnje.
17. Odgovornost po načelu krivnje pretpostavlja kumulativno ispunjenje određenih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti pa tako moraju postojati subjekti – oštećenik i štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost.
18. Da bi došli do zaključka jesu li kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, ovaj sud smatra da je potrebno razmotriti element protupravnosti štetne radnje u konkretnom slučaju. Tužiteljica je kao štetnu radnju označila nezakonito postupanje Državnoodvjetničkog vijeća što je dovelo do gubitka prava na rad.
19. Prema pravnoj teoriji protupravnost znači povredu nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka, povredu pravnog propisa, odnosno povredu pravne norme. Prema tome, da bi se radnja smatrala protupravnom nužno je da je povrijeđeno neko pravno pravilo pozitivnog pravnog poretka.
20. U konkretnom slučaju iz utvrđenih činjenica razvidno je da je 12. listopada 2012. DOV donio odluku da se tužiteljica, privremeno udaljuje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti s danom 12. listopada 2012. na rok od 3 mjeseca te da za vrijeme privremenog udaljenja ima pravo na jednu polovinu plaće. Mjeru privremenog udaljenja i pravo na jednu polovinu plaće DOV je produljivao do donošenja odluke o razrješenju tužiteljice 29. kolovoza 2013. Nadalje, 29. kolovoza 2013. DOV je donio odluku broj DOVO-54/12 kojom je odlučeno da je tužiteljica kriva što je u razdoblju od 23. studenog 2010. do 11. rujna 2013., neopravdano neobavljala i neuredno obavljala državnoodvjetničku dužnost te time počinila stegovno djelo za koje joj je izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti. Protiv prethodno navedene odluke tužiteljica je podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a u postupku je donesena pravomoćna presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-4123/13 od 30. travnja 2015. kojom je predmetna odluka poništena i naloženu je DOV da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese novu odluku. DOV je 26. veljače 2016. donio novu odluku broj DOVO-54/2012 u kojoj je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 23. studenog 2010. do 11. rujna 2012. neopravdano neobavljala i neuredno obavljala državnoodvjetničku dužnost čime je počinila stegovno djelo te joj je izrečena stegovna kazna ukora. Tužiteljica je i protiv te odluke podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a u postupku je donesena pravomoćna presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI- 1304/16 od 30. travnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem odluke Državnoodvjetničkog vijeća Republike Hrvatske, broj: DOVO-54/12. od 26.veljače 2016. Tužiteljica je vraćena na posao 1. lipnja 2015.
21. U postupku koji je prethodio donošenju odluke od 29. kolovoza 2013. i u kojem su donesene odluke o privremenom udaljenju tužiteljice od državnoodvjetničke dužnosti, ovaj sud nije našao da je DOV počinio procesne povrede vezane uz donošenje istih. Navedeno potvrđuje i Upravni sud u Zagrebu u obrazloženju presude od 30. travnja 2015.
Nadalje, nezakonitost DOV-a vezano uz donošenje odluke od 29. kolovoza 2013., broj DOVO-54/12 kojom je izrečena stegovna mjera razrješenja od dužnosti, otklonjena je donošenjem pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-4123/13 od 30. travnja 2015. Tom presudom je naloženo DOV da donese novu odluku u roku od 60 dana od dana zaprimanje presude.
22. Čl. 113. ZDO propisano je da će se zamjenik državnog odvjetnika razriješiti dužnosti, između ostalog, i u slučaju izricanja odluke o stegovnoj kazni razrješenja. St. 2. istog članka propisano je da o razrješenju zamjenika državnog odvjetnika odlučuje DOV na temelju zahtjeva ovlaštenoga državnog odvjetnika, a nakon postupka provedenog sukladno zakonu. Kada dolazi do razrješenja na temelju izrečene odluke o stegovnoj kazni razrješenja, ne provodi se poseban postupak, već razrješenje nastupa pravomoćnošću izrečene odluke. Čl. 152. propisano je da je u djelokrugu DOV i vođenje postupka i odlučivanje o stegovnoj odgovornosti zamjenika državnih odvjetnika. Čl. 165. do 175. ZDO propisana su tijela stegovnog postupka, tijek stegovnog postupka i udaljenje od dužnosti. Iz navedenog proizlazi da je ZDO regulirao dužnost pokretanja stegovnog postupka protiv zamjenika državnog odvjetnika u slučaju osnovane sumnje da je zamjenik državnog odvjetništva počinio stegovno djelo (čl. 166. st. 1 i 2. ZDO), a u stegovnom postupku u prvom stupnju odlučuje DOV većinom glasova.
Ovaj sud je mišljenja da korištenje prava, odnosno dužnosti za podnošenje zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka od strane osoba propisanih čl. 166. st. 1 i 2. ZDO i vođenja stegovnog postupka te donošenje odluka većim glasova uz izricanje stegovnih kazni od strane DOV, a koje dužnosti proizlazi iz samog zakona, nema značaj povrede nekog pravila objektivnog prava te stoga nezakonito postupanje DOV koje je otklonjeno donošenjem pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu broj UsI- 4123/13 od 30. travnja 2015., nije samo po sebi protupravna štetna radnja.
23. Prema tome, nezakonita odluka DOV od 29. kolovoza 2013. kojom je većinom glasova odlučeno da je tužiteljica kriva što je u razdoblju od 23. studenog 2010. do 11. rujna 2013., neopravdano neobavljala i neuredno obavljala državnoodvjetničku dužnost te time počinila stegovno djelo za koje joj je izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti nije protupravna radnja koja dovodi do odgovornosti za štetu po općim pravilima obveznog prava.
Dodatno, tužiteljica ni sa čim nije dokazala da su postupci DOV bili šikanozni. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je ponašanje predsjednika Državnoodvjetničkog vijeća g. ŽI, prema njoj bilo otvoreno neprijateljski, međutim, sud nije povjerovao tužiteljici jer iskaz u tom dijelu nije životan i logičan. Isti stav je zauzeo i Upravni sud u Zagrebu što je vidljivo iz obrazloženja presude od 30. travnja 2015., posl.br. UsI-4123/13. U obrazloženju prethodno navedene presude Upravni sud u Zagrebu navodi da "Sud nije prihvatio osnovanim navode tužiteljice kojima ukazuje na neobjektivnost tuženika, članova Državnoodvjetničkog vijeća, posebno predsjednika pri vođenju postupka i donošenju odluke. Naime, tijekom postupka odbijen je i prijedlog tužiteljice za izuzećem."
Tužiteljica i svjedok CI su u svom iskazu iznijeli mišljenje i kao osobu koja bi šikanozno postupila prema tužiteljici u ovoj pravnoj stvari, paušalno označili Željku Pokupec, kao županijsku državnu odvjetnicu u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, međutim, svjedok u svom iskazu zaključno navodi da pretpostavlja da je Željka Pokupec, tadašnja županijska državna odvjetnica dala inicijativu za pokretanje postupka i za razrješenje njegove supruge (što nije sporno u ovom predmetu), međutim, u konačnici ipak ne zna je li to bila izvorna ideja nje same. Svjedoku nije bilo poznato postojanje animoziteta između tužiteljice i Željke Pokupec. Tužiteljica je, u odnosu na postojanje nekih razmirica između nje i drugih osoba, a što bi bio razlog za postupanje prema njoj, iskazala da ni sa kim nije imala razmirice niti loše odnose. Imala je neke različite pravne stavove u odnosu na tadašnju šeficu Željku Pokupec, koja je i inicirala postupak protiv nje, međutim, i ovi različiti pravni stavovi između tužiteljice i nadređene nisu ni na koji način ukazivali da bi to bio povod za iniciranje postupka prema meni.
Dakle, niti tužiteljica niti svjedok sa sigurnošću nisu mogli označiti niti Željku Pokupec, kao osobu koja bi šikanozno postupila prema tužiteljici, niti su na tu okolnost predloženi drugi dokazi. Stoga nije dokazana protupravnost postupanja niti Željke Pokupec, a njezina dužnost podnošenja zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka propisana je zakonom i kao takva, sama po sebi, ne predstavlja protupravnu radnju koja dovodi do odgovornosti za štetu po općim pravilima obveznog prava.
Sama činjenica da iz dopisa DOV od 7. lipnja 2021. proizlazi da je tijekom 2012. i 2013. podnijeto ukupno 8 zahtjeva za pokretanje stegovnih postupka od kojih jedan protiv zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Kazneni odjel, odnosno da je u 2012. i 2013. podnijet jedan zahtjev za pokretanje stegovnog postupka s prijedlogom izricanja stegovne kazne razrješenja od dužnosti protiv jedne zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Kazneni odjel, ovdje tužiteljice (list 331 spisa), ne dokazuje se šikanozno postupanje protiv tužiteljice, budući je osnovano podnesen zahtjev za pokretanje stegovnog postupka te je pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica ipak počinila stegovno djelo za koje je joj je izrečena stegovna kazna ukora (prema izmijenjenom činjeničnom opisu). Okolnost da su i drugi zamjeni županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu eventualni počinili stegovna djela za koja nisu podneseni zahtjevi za pokretanje stegovnih postupaka, ne ispričavaju tužiteljicu za počinjenje njezinih propusta prilikom obavljanja državnoodvjetničke dužnosti.
24. Stoga je ocjena ovog suda da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka protupravnosti, kao jedna o kumulativno određenih pretpostavki za naknadu štete, slijedom čega nema osnove za odgovornost tuženika za neimovinsku i imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje u ovoj pravnoj stvari.
25. Ostali priloženi i izvedeni dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
27. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 163. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje, a u granicama postavljenog zahtjeva. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na Zahtjev za mirnim rješenjem spora po Tbr. 7/8 – 132,72 EUR, trošak odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 - 132,67 EUR i trošak zastupanja na ročištu 11. listopada 2017. po Tbr. 9/1 – 132,72 EUR. Tuženiku je priznat trošak sastava podnesaka od 15. studenog 2017. po Tbr. 8/1 – 663,61 EUR, podneska od 15. lipnja 2018. po Tbr. 8/1 – 663,61 EUR, podneska od 8. travnja 2019. po Tbr. 8/1 – 663,61 EUR, podneska od 11. lipnja 2019. po Tbr. 8/1 – 663,61 EUR, podneska od 24. ožujka 2021. po Tbr. 8/3 – 200,00 EUR, podneska od 6. svibnja 2021. po Tbr. 8/3 – 200,00 EUR, podneska od 18. svibnja 2021. po Tbr. 8/3 – 200,00 EUR, podneska od 24. travnja 2024. po Tbr. 8/3 – 200,00 EUR. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu 6. studenog 2020. po Tbr. 9/1 – 663,61 EUR i trošak zastupanja na ročištu 9. rujna 2022. po Tbr. 9/1 – 663,61 EUR.
Dakle, tuženiku je priznat trošak postupka u sveukupnom iznosu od 5.179,82 EUR, dok je u preostalom iznosu od 2.518,18 EUR odbijen zahtjev za naknadu troška kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.
28. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 17.546,72 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.
29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. travnja 2025.
Sutkinja:
Nikolina Labuhar Bazina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku
