Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-215/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42 (OIB:40237608715), radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice AĐO, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika SĐ, dipl.iur., **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici AĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime dodataka na plaću za razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. isplatiti bruto iznos 313,14 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od 16. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 60,98 EUR-a počev od 16.12.2019.do isplate,

- na iznos od 54,52 EUR-a počev od 16.01.2020.do isplate,

- na iznos od 52,03 EUR-a počev od 16.02.2020.do isplate,

- na iznos od 74,58 EUR-a počev od 16.03.2020.do isplate,

- na iznos od 71,03 EUR-a počev od 16.04.2020. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici AĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 531,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre u Klinici za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, te joj je rad bio organiziran na način da radi prekovremeno.

1.1. U vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2018. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 (dalje: KU 29/18) kojim je plaća tužiteljice regulirana u članku 45. na način da je propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.2. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20 (dalje: TKU 128/17) koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.3. U odredbama članka 49, 55 i 57. KU 29/18, te u odredbi članka 53. TKU 128/17 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%).

1.4. Tužiteljica je u tom razdoblju kao glavna medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada pa joj je prema članku 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 dalje KU) koji u članku 55. propisuje da se na radnom mjestu tužiteljice osnovna plaća po toj osnovi uvećava u rasponu od 41%.

1.5. Tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak u rasponu od 41% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

1.6. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

1.7. Dodatkom II. KU 29/19 (koji je na snazi od 1. rujna 2019.) propisano je u članku 58. da iznimno od članka 57. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

1.8. Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 i Dodatka II KU 29/19 radila na radnom mjestu više medicinske sestre i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na kojem radnom mjestu je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

1.9. Tuženik je u razdoblju u spornom razdoblju tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima više medicinske sestre i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.10. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.11. Tužiteljica je u utuženom razdoblju između ostalih radnih dana radila i nedjeljom koji dan je ujedno i blagdan i neradni dan utvrđen Zakonom te joj sukladno odredbi članka 49. KU 29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće od 35% za rad nedjeljom i uvećanja plaće za 150% za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa koji dodaci se međusobno ne isključuju sukladno stavku 12. istog članka.

1.12. Odredbom članka 57. i 58. TKU 128/17 propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.13. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.14. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.15. Tuženik tužiteljici sukladno članku 58. KU 143/13 odnosno članku 56. KU

29/18 nije isplaćivao položajni dodatak.

1.16. Tuženik tužiteljici sukladno odredbi članka 60. KU 143/13 nije isplaćivao dodatak na osnovnu plaću za radni staž u zdravstvu.

1.17. Tuženik kao poslodavac nije evidentirao sve prekovremene sate koje je tužiteljica odradila, niti je iste platio, ali nije iste zamijenio sa slobodnim danima u omjeru 1:1,5 uz pristanak radnika pri čemu radnik za 1 prekovremeno odrađeni sat dobiva 1,5 slobodnih sati.

1.18. Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće počev od 1. studenog 2019. i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila iako je cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada – čime joj je povrijedio pravo iz članka 94. ZR/14, a u svezi sa člankom 55. KU 29/18; nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila iako je cijelo vrijeme radila kao glavna medicinska sestra i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime joj je povrijedio pravo iz članka 58. KU 29/18; nije plaćao tužiteljici kada je radila nedjeljom koji dan je ujedno bio i blagdan i neradni dan utvrđen zakonom dodatak predviđen člankom 49. KU 29/18, nije plaćao dodatke na osnovnu plaću za rad subotom, za noćni rad i za rad u dane blagdana čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 49. KU 29/18, nije plaćao dodatak za radni staž u zdravstvu, nije plaćao dodatak na plaću s osnove položajnog dodatka čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 56. KU 29/18, pogrešno je obračunao naknade plaća na koje je tužiteljica imala pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime joj je povrijedio prava iz članka 57. i 58. TKU 128/18, a zbog kojih povreda joj je u tim razdobljima i po navedenim osnovama isplatio umanjene plaće u visini koju će naknadno precizirati nakon pribave cjelokupne dokumentacije i provedenog knjigovodstvenog vještačenja u smislu odredbe članka 186b stavak 1. i 2. ZPP-a.

1.19. Stoga je tužiteljica nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po RĐ, dipl.oecc. iz Zagreba, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze precizirala tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući kako je Zakonom o radu člankom 15. propisano da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata.

2.1. Tuženik je osporio navode tužiteljice da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je odradila, a plaćao joj je u navedenom razdoblju dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU.

2.2. Prema stavu tuženika tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad.

2.3. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe.

2.4. Tuženik je naveo kako je iz platnih lista tužiteljice razvidno da je u slučajevima kada je radila nedjeljom, a koji dan je ujedno bio i blagdan isplaćivan i dodatak od 35% za rad nedjeljom kao i dodatak od 150% za rad blagdanom te su isplaćeni svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću.

2.5. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze RĐ, dipl.oecc. iz Zagreba.

4. Na pripremnom ročištu održanom 5. srpnja 2024. punomoćnici su suglasno naveli kako odluka u ovoj pravnoj stvari predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud te su predložili provođenje dokaznog postupka vezanog za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva.

5. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre, te joj je rad organiziran na način da radi prekovremeno.

6. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o Zagreb od 21. listopada 2024. (list 26-39 spisa) ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u posebnim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18);

- od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće, odnosno nakon 1. listopada 2015. u omjeru 8% od osnovne plaće;

- od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke;

7. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze RĐ, dipl.oecc. iz Zagreba od 21. listopada 2024. (list 26-39 spisa) na koji stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužiteljica u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

7.1. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća i evidencije o radnom vremenu u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024.

7.2. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužiteljici nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

7.3. Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

7.4. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužiteljice izračunata pod pretpostavkom da joj za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

7.5. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

7.6. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljice jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

7.7. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 6-13 nalaza (list 31-38 spisa).

7.8. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalni sudski vještak je utvrdio da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada.

7.9. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je uvidom u platne liste utvrdio kako je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao uvećanje zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene zakonom i na dan Uskrsa odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni te su uvećanja obračunata u odnosu na sve iskazane odrađene sate ovisno o dobu dana te danu u tjednu.

7.10. Tuženik je tužiteljici po osnovi prekovremenog rada obračunao iznos koji se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati i vrijednosti osnovnog sata uvećanog za dodatak za prekovremeni rad, ali samo na sate koje je iskazao kao prekovremeni rad u obračunskim listama.

7.11. Stalni sudski vještak je u Tabeli 1. prikazao ukupan fond sati za pojedine mjesece, broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i dužim od redovnog mjesečnog fonda sati usporedbom Evidencija o radnom vremenu sa obračunskim listama. Kod tužiteljice je utvrđeno da nema razlike u broju iskazanih prekovremenih sati u Evidenciji o radnom vremenu što je iskazano u Tabeli 2.

7.12. Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužiteljici za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024.

-dodatak za posebne uvjete rada iznosi 206,57 EUR-a,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 59,02 EUR-a,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 47,55 EUR-a,

slijedom čega visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 313,14 EUR-a.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice konačno preciziran u pismenom podnesku od 26. veljače 2025. osnovan.

9. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužiteljici zaposlenoj kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20, dalje: TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) koji propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

10. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužiteljica u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. radila na radnom mjestu glavne medicinske sestre u posebnim uvjetima rada pa joj prema članku 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 dalje: KU) koji u članku 45. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava.

10.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila (za prekovremeni rad) iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u posebnim uvjetima rada.

10.2 Dodatkom I. KU 96/15 (koji je na snazi od 1. listopada 2015.) propisano je u članku 59.a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, dok je Dodatkom II KU NN 92/19 propisano da navedeni dodatak iznosi 8% od osnovne plaće.

10.3 Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15, Dodatka II KU NN 92/19 i Dodatka III KU 56/20 neprekidno radila na radnom mjestu glavne medicinske sestre i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužiteljica je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

10.4 Tuženik je u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima glavne medicinske sestre i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

11. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na vremensko razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. za dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa se stoga pri ocjeni prava tužiteljice na dodatke za posebne uvjete rada na ostvarene sate prekovremenog rada, te na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ima primijeniti KU-29/18, 16/19,35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 i Dodatak I KU (NN 96/15) i Dodatak II KU (NN 92/19).

11.1. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužiteljici isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužiteljica radila u prekovremenom radu.

11.2. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 55. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 kojim je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

11.3. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici s obzirom na njezino radno mjesto sukladno odredbi članka 55. stavka 2. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li joj pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

11.4. Temeljem članka 57. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 tužiteljici kao višoj medicinskoj sestri pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno odredbi članka 60. KU 143/13.

12. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 tužiteljici pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Primjenom odredbe 34. stavak 2. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 prema kojoj tužiteljici koja je radila prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

13. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 45. i 49. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 45. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

13.1. Odredbom članka 49. stavak 1. citiranog kolektivnog ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.2. Odredba članka 49. stavak 1. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 55. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 55. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

14. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. i primjenjuje se Zaključak br. 153. koji ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora i za koji je sud vezan i temeljem kojeg mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati).

14.1. Ovaj sud je prihvatio navode istaknute u postupku kako je usporedbom Evidencija o radnom vremenu sa obračunskim listama utvrđeno da ne postoji razlika u broju odrađenih sati rada, te je sačinjen prikaz ukupnog fonda sati za pojedine mjesece, broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda sati te u odnosu na prekovremene sate za mjesece za koje su utvrđene razlike tužiteljica sukladno odredbi članka 61. stavak 1. i članka 60. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) ima pravo na isplatu naknade za prekovremeni rad za svaki sat rada duži od fonda sati za puno radno vrijeme iz članka 61. stavak 1. KU 29/18.

15. To više što je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednice građanskog odjela održan 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15 dalje KU/13) koji u redovnom radu ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvijete rada iz čl. 59. KU/13 imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze RĐ, dipl.oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine, a obzirom da je tužiteljica u pismenom podnesku od 26. veljače 2025. postavila tužbeni zahtjev odmah nakon sačinjenog pismenog nalaza i mišljenja osnovice, jer je postavila stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186. b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje: ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagala potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužiteljica je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogla, ali i morala postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja.

17. Stoga je ovaj sud tužiteljici na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2024. dosudio iznos od 313,14 EUR-a koliko je tužiteljica i zatražila.

17.1. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11. do isplate, članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužiteljica nije izostavila potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužiteljicu s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. izreke ove presude.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljici je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 50,00 EUR-a, sastava obrazloženih podnesaka od 8. travnja 2024. i 26. veljače 2025. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od po 50,00 EUR-a, zastupanja na ročištima 5. srpnja 2024. i 14. ožujka 2025. (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od po 50,00 EUR-a, sve odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i uvećano za PDV kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka u iznosu od 219,00 EUR-a, slijedom čega je tužiteljici dosuđen ukupan trošak u iznosu od 531,50 EUR-a.

19.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

20. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 18. travnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužiteljice

-tuženiku