Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-14/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Biljane Đilas, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Kzd- 33/2024-14 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženi VH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisano u članku 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu KZ/11), kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženi VH osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi VH je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi VH, putem branitelja Krunoslava Vuljka, odvjetnika iz Koprivnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08 i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08. Predlaže da se usvoji žalba i optuženika oslobodi od optužbe u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu optuženika je podnio državni odvjetnik, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženi VH pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. jer smatra da je pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka VHŠ iz kojeg iskaza proizlazi da je optuženi VH u inkriminirano vrijeme radio kao taekwondo trener, za rad nije primio naknadu, a na koje okolnosti nije mogao utjecati. Smatra da iskaz svjedoka VHŠ potkrepljuje obranu optuženog VH i suglasan je podacima Porezne uprave o dohotku optuženog koji nije ostvarivao dohodak u inkriminiranom razdoblju. Stoga smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni kada prvostupanjski sud smatra da nema opravdanih razloga iz članka 172. stavak 3.KZ/11 zbog kojih optuženi VH nije bio u mogućnosti plaćati za uzdržavanje djeteta.

6.1. Suprotno žalbenom navodu optuženog VH prvostupanjski sud pozorno je cijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne, argumentirane razloge glede odlučnih i drugih važnih činjenica i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela kao i razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi upire optuženi VH, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da optuženi VH nije u smislu članka 172.stavak 3.KZ/11 dokazao da iz opravdanog razloga nije plaćao uzdržavanje za mldb. oštećenika. Navedeno iz razloga što je optuženi VH znao da novac koji zaradi kao trener Taekwondo kluba za Osnovnu školu Bisak biti će isplaćen u prosincu 2023. (o navedenom je iskazivala svjedok VHŠ), bio je svjestan da prema pravomoćnoj sudskoj odluci treba svaki mjesec doprinositi za uzdržavanje djeteta iznos od 140,82 eura. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud zaključio što je optuženi VH osim trenerskog posla obavljao i druge honorarne poslove a niti od toga nije platio ništa za uzdržavanje djeteta . Stoga optuženi VH nije bio u objektivnoj nemogućnosti plaćati uzdržavanje jer je bio u mogućnosti zaraditi dodatne novčana sredstva (u obrani navodi plaćao je stan, režije)što upućuje na zaključak da nije uložio dodatne napore kako bi poboljšao financijsku situaciju i redovito doprinosio za uzdržavanje djeteta a koje je temeljna obveza svakog roditelja.

7. Optuženi VH žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje time što nije cijenio da je optuženi VH dana 16. prosinca 2024. nakon završetka rasprave 12. prosinca 2024. prije objave presude koja je objavljena 17. prosinca 2024. uplatio na ime neisplaćenih a dospjelih obroka uzdržavanja iznos od 1.250,00 EUR. U žalbi upire da je pobijana presuda objavljena 17. prosinca 2024., a pisano izrađena i digitalno potpisana 17. siječnja 2025. Žalbom upire da je optuženi VH i nakon toga 13. siječnja 2025. izvršio plaćanje dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja u iznosu od 1.143,92 EUR te 16. siječnja 2025. iznos od 761,00 EUR.

7.1. Suprotno žalbenom navodu optuženog prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, sukladno članku 450. ZKP/08 sud može temeljiti presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, a ne kako to žalbom upire optuženi VH na uplatnicama koje je dostavio između završetka rasprave do dana objave nepravomoćne presude.

7.2. Nakon pozorne ocjene obrane optuženog VH koji ne osporava da je bio svjestan svoje obveze doprinositi za uzdržavanje djeteta pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da kod optuženog VH nisu postojali opravdani razlozi zbog kojih ne bi mogao doprinositi za uzdržavanje djeteta u vremenskom razdoblju od 1. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., a na temelju presude Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-121/19-9 od 12. veljače 2020. (pravomoćne 5. ožujka 2020.) kojom je povećan iznos za uzdržavanje mldb. sina ĆH rođ. **.**.2016., a što je utvrđeno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 16. veljače 2016. i odobreno rješenjem Općinskog suda u Varaždinu RI Ob-70/16-4 od 8. travnja 2016. s iznosa od 950,00 kuna mjesečno na iznos od 1.061,00 kuna (140,82 EUR mjesečno) od 5. lipnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti time da dospijevajuće obroke plati do svakog 20. u mjesecu na račun majke z.z. mldb. djeteta AH otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. Optuženi VH u navedenom razdoblju nije platio niti jedan obrok dužnog uzdržavanja te je na taj način oštetio mldb. ĆH za iznos od 1.26738 EUR.

7.3. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenog djela, te o tome u obrazloženju naveo jasne i iscrpne razloge (obrazloženje pod točkama 15. do 19.). Stoga ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. -3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnost i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

8. Optuženi VH pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu upire na posrednu povredu kaznenog zakona jer smatra da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio Kazneni zakon kada nije primijenio odredbu članka 172. stavak 3. KZ/11. Iz obrazloženja navedene žalbene osnove može se zaključiti da predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza pa u vezi s tim sugeriranje drugačijeg zaključka glede zaključka prvostupanjskog suda da optuženik nije dokazao da su postojali opravdani razlozi zbog kojih nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za mldb. oštećenika.

8.1. Suprotno žalbenom navodu optuženog VH prvostupanjski sud dao je jasne argumentirane razloge u pobijanoj presudi (obrazloženje pod točkom 16.1.). Napose, za istaći je da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono na koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge o postojanju odlučnih činjenica koje je u obrazloženju pobijane presude naveo prvostupanjski sud dakle, da su se u radnjama optuženog VH stekli elementi bića kaznenog djela protiv braka obitelji i djece- povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. uvezi stavka 1. KZ/11.

9. Optuženi VH žali se zbog odluke o kazni. Smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti raniju osuđivanosti optuženog VH za ista kaznena djela (tri puta), a pri tome nije niti jednu okolnost našao kao olakotnu okolnost, osim što je naveo da optuženi VH nije osporavao visinu dospjelog duga i obećanje plaćanja dospjelih obroka uzdržavanja. Žalbom upire da je optuženi VH sudionik Domovinskog rata, odlikovan Trolistom, Spomenicom Domovinskog rata i Pohvalnicom Predsjednika Republike Hrvatske.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na optuženog VH potpuno i pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnostima o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnosti cijenio činjenicu da optuženi nije osporavao visinu duga, obećanje ispunjenja dospjelih obroka uzdržavanja. Prvostupanjski sud nije cijenio kao olakotnu okolnost što je optuženi VH sudionik Domovinskog rata, višestruko odlikovan s obzirom da navedeno u odnosu na konkretno kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja djeteta za koje redovno ne doprinosi za uzdržavanje, ignorira sudske odluke. Naime, pravilno je prvostupanjski sud cijenio otegotnim raniju osuđivanost optuženog za isto kazneno djelo u tri navrata (u tijeku je opoziv uvjetne osude po presudi poslovni broj Kzd-85/2022.) kao i osuđivanost za druga kaznena djela. Pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ni precijenio niti utvrđene olakotne niti otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženog VH (izravna namjera) društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo pravilno je prvostupanjski sud optuženog VH na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Optuženi VH iskazao je ustrajnost u činjenju kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11 na štetu istog mldb. oštećenika s obzirom da ranije tri uvjetne osude (presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-34/18-15 od 2. travnja 2019. koja je postala pravomoćnom 11. rujna 2019. zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172.stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno na tri godine uz posebnu obvezu naknade štete počinjene kaznenim djelom u roku od jedne godine, presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-27/2021 od 9. studenog 2021. koja je postala pravomoćnom 12. siječnja 2023. zbog istog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uvjetno na tri godine, uz posebnu obvezu naknade štete počinjene kaznenim djelom u roku od deset mjeseci, te presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-85/2022. od 11. travnja 2023. koja je postala pravomoćnom 11. travnja 2023. zbog istog kaznenog djela na kaznu zatvora od deset mjeseci koje se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te uz posebnu obvezu da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u roku od deset mjeseci) nisu djelovale odvraćajuće na optuženog da redovno doprinosi za uzdržavanje djeteta. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženog VH kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te utjecati na optuženog da ubuduće da ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, te pravilno kažnjavanja počinitelja.

10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 18. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač