1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-747/2021-5

 

   

 

 

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-747/2021-5

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja 1. I. N., OIB: …, 2. E. N., OIB: …, 3. E. N., OIB: …, 4. L. N., OIB: …, svi iz S., koje zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., protiv ovršenika V. V. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Ć., odvjetnik u S., radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1607/2019 od 18. svibnja 2021. ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1607/2019 od 26. listopada 2023., 13. studenog 2023.

 

riješio je

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1607/2019 od 18. svibnja 2021. u točki I. izreke, osim u pogledu razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ).

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, ispravljenog rješenjem poslovni broj Ovr-1607/2019 od 26. listopada 2023., određena je ovrha ispražnjenjem nekretnina označenih kao čest.zem. 5918/1 i čest.zem. 5918/2 upisanih u zk. ul. 4907 k.o. S. na način da će sudski ovršitelj udaljiti osobe i ukloniti stvari s predmetnih nekretnina i predati navedene nekretnine slobodne od stvari i osoba u posjed ovrhovoditeljima, a na temelju ovršnih isprava – Ugovora o priznanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 25. veljače 1999., Ugovora o ustupu tražbine od 21. prosinca 2015. i Potvrde o stjecanju uvjeta za punopravno vlasništvo na nekretnini temeljem javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva od 1. listopada 2018. Istim rješenjem je, radi namirenja troškova ovrhe sa zateznim kamatama, određena ovrha na ovršenikovim pokretninama koje treba ukloniti s nekretnine i to njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Točkom II. izreke pobijanog rješenja o ovrsi odlučeno je da se ovrhovoditelju ne priznaje trošak u iznosu od 1.500.000,00 kuna.

 

              2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), a koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a ističući žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te žalbene razloge propisane člankom 50. stavkom 1. točkom 5., 6., 7., 9. i 10. OZ-a.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba nije osnovana.

             

5. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer izreka pobijanog rješenja o ovrsi nije proturječna svojim razlozima, a s obzirom da pobijano rješenje o ovrsi sukladno članku 41. stavku 4. OZ-a nije obrazloženo.

 

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavka 1. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda.

 

7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 5. OZ-a budući da odredbama OZ-a nije propisan rok u kojem se može tražiti ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine, kao što nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a jer predmetne nekretnine nisu izuzete od ovrhe, niti je na njima mogućnost ovrhe ograničena, a niti ovršenik ne navodi razloge za izuzeće odnosno ograničenje ovrhe.

 

8. Također, pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 50. stavku 5. OZ-a na žalbene razloge propisane člankom 50. stavkom 1. točkama 1. i 3. OZ-a, utvrđeno je nije ostvaren niti jedan od tih žalbenih razloga.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

 

10. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da su ovrhovoditelji podnijeli prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaju u posjed nekretnina označenih kao čest.zem. 5918/1 i čest.zem. 5918/2 upisanih u zk. ul. 4907 k.o. S. i to na temelju ovršnih isprava - Ugovora o priznanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 25. veljače 1999., Ugovora o ustupu tražbine od 21. prosinca 2015. i Potvrde o stjecanju uvjeta za punopravno vlasništvo na nekretnini temeljem javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva od 1. listopada 2018.

 

10.1. Iz Ugovora o priznanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 25. veljače 1999. proizlazi da su ga sklopili M. N. i A. N., kao vjerovnici i ovršenik, kao dužnik, 25. veljače 1999., a kojim Ugovorom je ovršenik priznao dug prema vjerovnicima u ukupnom iznosu od 380.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju Splitske banke d.d. na dan vraćanja, te se obvezao navedeni novčani iznos vratiti vjerovnicima do 31. prosinca 1999. Nadalje, iz članka 2.1. Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile radi osiguranja svih tražbina koje mogu proizaći iz tog Ugovora, kao i druge nuzgredice, te eventualne troškove prisilne naplate, da se na vjerovnike u ½ dijela za svakog prenese vlasništvo nekretnina ovršenika i to čest.zem. 5918/1 i čest.zem. 5918/2 upisanih u zk. ul. 4907 k.o. Solin. Također, iz članka 2.6. Ugovora proizlazi da su ugovorili da ovršenik ovlašćuje vjerovnike da mogu, nakon dospijeća osigurane tražbine, neposredno na temelju Ugovora protiv njega zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje nekretnina koje su predmet osiguranja u posjed vjerovniku.

 

10.2. Nadalje, iz Ugovora o ustupu tražbine od 21. prosinca 2015. proizlazi da su M. N., kao cedent i prvoovrhovoditeljica, kao cesionar, ugovorili da cedent prenosi na cesionara sve tražbine s osnove Ugovora o priznanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 25. veljače 1999., kao i sredstva osiguranja te tražbine. Iz stanja spisa predmeta, točnije rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika P. U. poslovni broj O-334/10 proizlazi da su nasljednici iza pok. A. N. prvoovrhovoditeljica, drugoovrhovoditelj, trećeovrhovoditelj i četvrtoovrhovdoiteljica, dok iz dopune rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika P. U. poslovni broj O-334/10 proizlazi da je suvlasništvo nekretnina koje su predmet ovrhe nasljeđuju  prvoovrhovoditeljica, drugoovrhovoditelj, trećeovrhovoditelj i četvrtoovrhovdoiteljica, svaki u ¼ dijela.

 

10.3. Konačno, iz Potvrde o stjecanju uvjeta za punopravno vlasništvo na nekretnini temeljem javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva broj OU-149/17 (ranije OU-59/99) od 1. listopada 2018. proizlazi da je javna bilježnica V. B. potvrdila da su se stekli svi zakonom propisani uvjeti da fiducijarni vlasnici (prvoovrhovoditeljica, drugoovrhovoditelj, trećeovrhovoditelj i četvrtoovrhovdoiteljica) koji žele zadržati nekretnine umjesto isplate osigurane tražbine postanu punopravni vlasnici, odnosno suvlasnici nekretnina koje su kao predmet osiguranja već prenesene i upisane kao fiducijarno vlasništvo na njihovo ime, te da se ima smatrati da su fiducijarni vlasnici postali punopravni vlasnici nekretnina koje su predmet ovog ovršnog postupka.

 

11.  Iz navedenog proizlazi da su M. N. i A. N., kao vjerovnici i ovršenik sklapanjem Ugovora o priznanju duga sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 25. veljače 1999. zaključenog u oblika javnobilježničkog akta pred javnom bilježnicom V. B. pod brojem OU-59/99 od 4. ožujka 1999. ugovorili javnobilježničko osiguranje prijenosom prava vlasništva na stvari sukladno članku 279. stavku 1. u vezi s člankom 274. i 274.b Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/1999.; dalje: OZ/99.) važećeg u vrijeme sklapanja tog Ugovora.

 

12. Pojašnjenja radi, valja reći da se javnobilježničkim osiguranjem prijenosom prava vlasništva na stvari u svrhu osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na njega prenese vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja u konkretnom slučaju  nekretnina, s time da protivnik osiguranja je i dalje ovlašten koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar opteretiti niti otuđiti. Učinak takvog osiguranja je, u slučaju zakašnjenja protivnika osiguranja s ispunjenjem osigurane tražbine, ovlaštenje predlagatelja osiguranja da putem javnog bilježnika zatraži od protivnika osiguranja zahtijeva li da se stvar na kojoj je vlasništvo preneseno proda, u kojem je slučaju protivnik osiguranja dužan, ali i ovlašten, odrediti određene uvjete prodaje, a ukoliko te uvjete ne odredi predlagatelj osiguranja postaje punopravni vlasnik stvari s time da se osigurana tražbina smatra izmirenom kad predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik, osim u slučaju ako predlagatelj osiguranja ne obavijesti putem javnoga bilježnika protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar umjesto isplate osigurane tražbine.

 

13. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da su sukladno članku 277. stavku 5. OZ-a prvoovrhovoditejlica, drugoovrhovoditelj, trećeovrhovoditelj i četvrtoovrhovdoiteljica postali punopravni vlasnici nekretnine za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet, budući da je prema sadržaju Potvrde o stjecanju uvjeta za punopravno vlasništvo na nekretnini temeljem javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva broj OU-149/17 (ranije OU-59/99) od 1. listopada 2018. razvidno da ovršenik nije po primitku obavijesti, a koju je primio 22. kolovoza 2018., odredio najnižu cijenu po kojoj se stvar može prodati odnosno pravo unovčiti, imenovao javnoga bilježnika koji će obaviti prodaju stvari odnosno unovčenje prava te priložio njegovu izjavu da je voljan obaviti prodaju odnosno unovčenje i da su mu predujmljeni troškovi prodaje ili unovčenja i da će se iz iznosa dobivenoga prodajom, odnosno unovčenjem prethodno podmiriti tražbina predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima te porez na promet u smislu članka 277. stavka 2. OZ/99.

 

14. Stoga, imajući u vidu da je odredbom članka 322. stavka 11. OZ-a (koji članak uređuje prava predlagatelja osiguranja u slučaju zakašnjenja protivnika osiguranja) propisano da ako predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari, ovlašten je tražiti na temelju potvrde javnog bilježnika o tome, ovrhu radi predaje u posjed radi stjecanja ovlaštenja na slobodno vršenje prava čijim je punopravnim nositeljem postao, te cijeneći činjenicu da su ovrhovoditelji postali punopravni vlasnici nekretnina koje su predmet ovrhe, te da su podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju Potvrde o stjecanju uvjeta za punopravno vlasništvo na nekretnini temeljem javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva broj OU-149/17 (ranije OU-59/99) od 1. listopada 2018., to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.

 

15. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika kojima ističe da je pogrešno pravostupanjski sud pozvao ovrhovoditelje na uređenje prijedloga za ovrhu smatrajući da je prijedlog za ovrhu valjalo odbaciti. To iz razloga što ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je prijedlog ovrhovoditelja nerazumljiv ili ne sadrži sve potrebno da bi se po njemu moglo postupiti iz razloga, kao u konkretnom slučaju, što nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza A. N., supruga prvoovrhovoditeljice i prednika drugoovrhovoditelja, trećeovrhovodtielja i četvrtoovrhovoditelja, te što nije točno navedeno traži li ovrhu predajom nekretnina ili radi njihova ispražnjenja i predaje, prvostupanjski sud ima dužnost pozvati ovrhovoditelje na ispravak ili dopunu prijedloga za ovrhu sukladno članku 109. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, a nije ovlašten prijedlog za ovrhu odbaciti, kako to pogrešno smatra ovršenik.

 

16. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ističe ostvarenje žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. OZ-a valja naglasiti da o navedenim žalbenim razlozima ne odlučuje drugostupanjski sud, već prvostupanjski postupa sukladno odredbi članka 52. OZ-a.

 

              17. Konačno, ovaj sud nije razmatrao navode ovršenika o odgodi ovrhe budući da o prijedlogu za odgodu ovrhe odlučuje prvostupanjski sud sukladno članku 69. OZ-a.

 

              18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 13. studenog 2023.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.