1

Posl. br. Gž-1533/2021-3

 

 

 

Posl. br. Gž-1533/2021-3

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice B. K. ranije R., iz Z., OIB: ….zastupane po punomoćnici J. B. odvjetnici iz Z. i protustranke R. H., državljanin I., s prebivalištem u S., zastupanog po punomoćnici V. P. odvjetnici iz Z., radi nepriznanja strane sudske odluke, odlučujući po žalbi predlagateljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj R1 221/19 od 30. ožujka 2021., 13. studenog 2023.

 

 

            r i j e š i o     j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice B. R., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj R1 221/19 od 30. ožujka 2021.

 

 

   Obrazloženje

 

 

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke, odbijen je prijedlog predlagateljice za nepriznanje presude Visokog suda u N., R. F. od 18. prosinca 2015., Ref. br. 15/14706., točkom II. izreke naloženo je predlagateljici da naknadi protustranci trošak postupka u iznosu od 296,13 eur[1] /2.231,25 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2.Protiv prvostupanjske odluke, žalbu podnosi predlagateljica iz svih žalbenih razloga  sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“

 

 

 

 

broj 53/91,  91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba predlagateljice nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga predlagateljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se nije moglo ispitati.

 

6.Nisu osnovani navodi kojima predlagateljica pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja.

 

7.Iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

 

-da predlagateljica svoj zahtjev nepriznanje uvodno spomenute strane sudske odluke temelji na tvrdnjama: 1) da je sporna presuda donijeta bez njene nazočnosti, 2) da joj nije  dostavljeno pismeno o pokretanju postupka, 3) da je za isti, kao i samo ročište saznala pet dana prije održavanja ročišta zbog čega da se nije mogla pripremiti za očitovanje, niti je bila saslušana,

-da je iz sadržaja strane sudske odluke razvidno pored ostalog da se radi o postupku u kojem je rješenjem od 22. studenog 2012. već bila određena roditeljska skrb na mld. R.,  određeno prebivalište, te protustranci dodijeljeno pravo posjete i boravka; da je odlukom od 18. travnja 2013. Prizivni sud, potvrdio navedenu odluku; da je protustranka pokrenula postupak pred sucem za obiteljske sporove s ciljem određivanja načina obavljanja roditeljske skrbi na djetetom, povodom čega je prvo ročište održano 1. prosinca 2015., sa time da istome nije bila prisutna predlagateljica, već samo punomoćnica iste, dok je saslušanje djeteta izvršeno na ročištu od 15. prosinca 2015., nakon čega je donesena odluka suda. Iz obrazloženja ove strane odluke, razvidno je i to da je punomoćnica predlagateljice izostala s ročišta u ovom predmetu, iz razloga jer je u to vrijeme sudjelovala u reality emisiji na televiziji i da piše knjigu.

 

8.Pravilno je po ocjeni ovog suda, postupio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog predlagateljice za priznanje uvodno citirane strane odluke.

Donoseći ovu odluku, sud u bitnome navodi da je spornom odlukom odlučeno o roditeljskoj skrbi, boravištu mlt. djeteta stranaka u domu protustranke, određeno uzdržavanje predlagateljici i uređeni susreti i druženja predlagateljice s mlt. djetetom, te da je ista kao razlog za nepriznanje sporne odluke istakla da je presuda donijeta bez njene nazočnosti, da joj nije  dostavljeno pismeno o pokretanju postupka, da je za isti saznala pet dana prije održavanja ročišta i da se nije mogla pripremiti za očitovanje. Nadalje temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđuje da je uvodno spomenuta presuda donesena 18. prosinca 2015, u prisutnosti predlagateljice, dakle

 

 

 

da nije donijeta u odsustvu iste, kao i to da je joj je dostavljena kao stranci u postupku 9. prosinca 2016.

Shodno, stajalište je suda da nisu ispunjeni razlozi za nepriznavanje strane sudske odluke sukladno čl. 23. st.c. i d. u svezi čl. 21. st.3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (dalje: Uredba Vijeća), posljedično čemu odlučuje kao u točki I. izreke rješenja.

Odluku o trošku u točki II. izreke, donosi temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr., dalje: Tarife).

 

9.1.Nisu utemeljene žalbene tvrdnje predlagateljice  kojima i nadalje ustraje kod svojih uvodno navedenih tvrdnji o razlozima zbog kojih smatra da je osnovan njen zahtjev.

Naime, čl. 23. st.c. Uredbe Vijeća propisano je da se sudska odluka koja se odnosi na roditeljsku odgovornost ne priznaje ako je donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta ista osoba nedvosmisleno prihvatila sudsku odluku.

Odredbom čl. 23. st.d. iste Uredbe, propisano je da se gore navedena sudska odluka ne priznaje na zahtjev bilo koje osobe koja smatra da sudska odluka zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je donesena bez saslušanja te osobe.

 

9.2.Vezano za prednje, ponajprije valja istaknuti, da je po prosudbi ovog suda, na predlagateljici teret dokaza vjerodostojnosti tvrdnji sadržanih u gore citir4anim odredbama.

Kad se analizira sva dokumentacija priležeća spisu, odnosno svi dokazi provedeni u tijeku prvostupanjskog postupka, nameće se stajalište da protivno tumačenju predlagateljice ista nije dokazala da bi u konkretnoj pravnoj situaciji bile ispunjene pretpostavke iz ranije citiranih čl. 23. st.c. i d. Uredbe Vijeća, za nepriznavanje sporne sudske presude.

 

10.1.Pri tome valja ukazati na činjenicu da je prvostupanjski sud ranijom odlukom od 26. svibnja 2017. prihvatio prijedlog predlagateljice, na način da  nije priznao presudu Visokog suda u N., R. F. od 18. prosinca 2015., Ref. br. 15/14706., koja je odluka od strane ovog suda ukinuta rješenjem od 21. svibnja 2019., iz razloga jer po ocjeni ovog suda u toj fazi postupka nije bilo u potpunosti razjašnjeno kada je predlagateljica u odnosu na datum pokretanja predmetnog postupka obavještena o njegovu pokretanju, te ovisno o tome da li je doista imala vremena pripremit svoju obranu ili ne. Također je skrenuta pažnja sudu prvog stupnja na navode iz obrazloženja spomenute presude da razlog nepristupanja predlagateljice na ročište od 15. prosinca 2015. bilo sudjelovanje iste u jednom realitiju, te pisanje knjige.

 

 

 

10.2.Međutim, ni u daljnjem tijeku prvostupanjskog postupka, nakon ukidanja ranije odluke, predlagateljica nije u spis dostavila pravno relevantnu dokumentaciju kojom bi potvrdila svoje navode o nepravilnom postupanju francuskog suda.

 

11.Podredno se ističe, da prema ocjeni ovog suda, predlagateljica svojim žalbenim navodima, nije dovela u sumnju ni da spornu presudu ne bi trebalo priznati zbog neke od odredaba čl. 86.-96. Zakona o rješavanja sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" 53/91 i 88/01, dalje: ZRSZ), koji je u konkretnom slučaju također mjerodavan obzirom na vrijeme donošenja sporne presude stranog suda.

 

12.Slijedom do sada izloženog, nameće se po uvjerenju ovog suda, zaključak da predlagateljica tijekom ovog postupka, nije pružila prvostupanjskom sudu pravno relevantne dokaze na okolnost vjerodostojnosti svojih navoda, na kojima temelji predmetni zahtjev za nepriznavanje stane sudske presude, zbog čega se pobijana odluka ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

 

13.Zbog svih izloženih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi pobijanu presudu, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 13. studenog 2023.

 

 

                                                                                                                            Sutkinja

                                                                                                                        Svjetlana Pražić,v.r.