Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-146/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ, OIB [osobni identifikacijski broj], maloljetnog TZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetnog OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], obojica zastupani po majci i zakonskoj zastupnici ŠZ, a svi zastupani po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-234/2023-11 od 19. prosinca 2023., 18. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-234/2023-11 od 19. prosinca 2023. i predmet se vraća tome sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima postupka u povodu tužiteljeve žalbe će se odlučiti u odluci o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
"I Općinski sud u Požegi oglašava se mjesno nenadležnim za suđenje u pravnoj stvari tužitelja ŠZ, TZ malodobnog ŠZ i OZ malodobnog Š protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate.
II Nakon pravomoćnosti ovog rješenja spis će se dostaviti mjesno nadležnom
Općinskom građanskom sudu u Zagrebu."
2. Protiv rješenja žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Tužitelji su kao nasljednici pok. ČZ podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF kojeg je njihov prednik sklopio sa Volksbank d.d.
6.1. Tuženik je podnio prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda pozivajući se na članak 10. ugovora o kreditu kojim je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog ugovora.
6.2. Člankom 70. stavak 1. ZPP-a je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Nije sporno da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle u Zagrebu.
6.3. Također nije sporno da su prednik tužitelja i prednik tuženika Sperbank d.d. sklopili Aneks broj 1 predmetnog ugovora o kreditu i tim Aneksom su ugovorili da sve odredbe ugovora o kreditu koje nisu vezane uz konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR ostaju u cijelosti na snazi nepromijenjene. Obzirom na to, prvostupanjski sud je zaključio da su pravni prednik tužitelja i pravni prednik tuženika prilikom sklapanja Aneksa ugovora o kreditu pregovarali o prihvaćanju izračuna konverzije i sklapanju Aneksa ugovora pa je stoga prednik tužitelja mogao pregovarati i o svim ostalim odredbama ugovora o kreditu i Aneksa ugovora o kreditu. Kako je i nakon pregovora o sklapanju Aneksa ugovora sporna prorogacijska klauzula ostala na snazi i nije mijenjana, prvostupanjski sud je zaključio da je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika osnovan te se je pobijanim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja spis dostaviti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
6.4. Takav zaključak prvostupanjskog suda se za sada ne može prihvatiti.
6.5. Sama činjenica da je prednik tužitelja prilikom sklapanja Aneksa ugovora o kreditu mogao pregovarati i o ostalim ugovornim odredbama ugovora o kreditu još ne znači da sporna prorogacijska klauzula ugovora o kreditu nije ništetna.
6.6. Člankom 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07.; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stavkom 2. je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, stavkom 3. je propisano da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, a stavkom 4. je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje, člankom 102. stavak 1. ZZP- a je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
6.7. Stoga je u ovom predmetu prvenstveno trebalo utvrditi da li ugovor o kreditu predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor kreditora i da li se je prilikom sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o spornoj prorogacijskoj klauzuli, bilo prilikom sklapanja ugovora o kreditu ili prilikom sklapanja Aneksa ugovora o kreditu. Ukoliko bi se utvrdilo da pojedinačnog pregovaranja nije bilo, tada je potrebno utvrditi da li je sporna prorogacijska klauzula uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja. Pri tom treba imati na umu da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. zauzet stav, kojeg prihvaća i ovaj sud, da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.
6.8. Tek utvrđenjem svih tih činjenica će se moći ocijeniti da li je sporna prorogacijska klauzula ništetna u smislu članka 102. stavak 1. ZZP-a.
6.9. Kako gore navedene činjenice za sada nisu utvrđene, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno pa je zbog tih razloga pobijano rješenje ukinuto na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi utvrđivanja navedenih činjenica i ponovne odluke o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
7. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a je ostavljeno da se o troškovima postupka u povodu tužiteljeve tužbe odluči u konačnoj odluci.
Koprivnica, 18. travnja 2025.
Sudac
Veljko Kučeković
