Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-234/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, kao predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ER, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda Varaždinu poslovni broj: Kv-159/2025-7 od 9. travnja 2025., u sjednici održanoj 18. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ER odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08) produljio istražni zatvor protiv optuženog ER iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz 139. st. 3.u vezi st. 2. i dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi putem branitelja odvjetnika Gorana Ficka, "iz svih zakonom dozvoljenih razloga", s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine odnosno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-268/2025-3 od 17. travnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba optuženog nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge zbog čega sud smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora, na koji način sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s obzirom da rješenje sadrži jasne, dostatne i relevantne razloge, kako će to nastavno biti obrazloženo. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, referirajući se na pojedine dokaze odnosno izvore saznanja. Naime, žalitelju valja ukazati da se predmet nalazi u fazi rasprave na temelju potvrđene optužnice, zbog čega u toj fazi postupka pravno nije moguće s uspjehom osporavati utvrđenje postojanja osnovane sumnje kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi paušalno osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz optuženikove višestruke prekršajne osuđivanosti zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zatim činjenice da su u prekršajnom postupku optuženiku izricane zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana, što ukazuje na optuženikovu sklonost konzumaciji alkohola, činjenice da se u ovom kaznenom postupku optuženik tereti za tri kaznena djela prijetnje te činjenice da su optuženiku bile određene mjere opreza koje je optuženik kršio. Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na realnu bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Stoga nije u pravu optuženik kada paušalno osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.
8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, posebno činjenicu da su optuženiku već bile određene mjere opreza koje je optuženik prekršio, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio i zaključio da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama tj. mjerama opreza. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, imajući u vidu optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 9. siječnja 2025.), te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim za kaznena djela za koja se tereti.
9. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Varaždinu 18. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko