REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-4356/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Jelena Nujić, odvjetnik, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 koga zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 17. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz CHF (valutna klauzula) sadržani u čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu od 18. rujna 2006. godine sklopljenim s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 366-98/2006, partija 2531111, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule, pod brojem OU- 1631/2006.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužitelju KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.809,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 19,11 eura od 1.11.2008. do isplate,

- 27,50 eura od 1.12.2008. do isplate,

- 33,36 eura od 1.1.2009. do isplate,

- 36,00 eura od 1.2.2009. do isplate,

- 28,71 eura od 1.3.2009. do isplate,

- 30,10 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 18,95 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 10,74 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 12,92 eura od 1.7.2009. do isplate,

- 17,25 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 16,87 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 12,49 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 20,71 eura od 1.11.2009. do isplate,

- 27,29 eura od 1.12.2009. do isplate,

- 36,66 eura od 1.1.2010. do isplate,

- 34,51 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 47,24 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 44,81 eura od 1.4.2010. do isplate,

- 51,45 eura od 1.5.2010. do isplate,

- 779,50 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 46,58 eura od 1.7.2010. do isplate,

- 71,43 eura od 1.8.2010. do isplate,

- 93,77 eura od 1.9.2010. do isplate,

- 86,05 eura od 1.10.2010. do isplate,

- 73,64 eura od 1.11.2010. do isplate,

- 99,83 eura od 1.12.2010. do isplate,

- 131,18 eura od 1.1.2011. do isplate,

- 107,94 eura od 1.2.2011. do isplate,

- 116,88 eura od 1.3.2011. do isplate,

- 1.280,59 eura od 31.3.2011. do isplate,

- 58,94 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 97,06 eura od 1.5.2011. do isplate,

- 136,40 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 140,23 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 173,09 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 156,21 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 137,73 eura od 1.10.2011. do isplate,

- 1.611,20 eura od 29.10.2011. do isplate,

- 66,36 eura od 1.11.2011. do isplate,

- 116,47 eura od 1.12.2011. do isplate,

- 124,11 eura od 1.1.2012. do isplate,

- 130,78 eura od 1.2.2012. do isplate,

- 131,67 eura od 1.3.2012. do isplate,

- 127,06 eura od 1.4.2012. do isplate,

- 130,17 eura od 1.5.2012. do isplate,

- 132,30 eura od 1.6.2012. do isplate,

- 128,72 eura od 1.7.2012. do isplate,

- 129,66 eura od 1.8.2012. do isplate,

- 126,97 eura od 1.9.2012. do isplate,

- 121,25 eura od 1.10.2012. do isplate,

- 127,44 eura od 1.11.2012. do isplate,

- 130,41 eura od 1.12.2012. do isplate,

- 128,24 eura od 1.1.2013. do isplate,

- 116,57 eura od 1.2.2013. do isplate,

- 126,49 eura od 1.3.2013. do isplate,

- 127,36 eura od 1.4.2013. do isplate,

- 123,47 eura od 1.5.2013. do isplate,

- 111,38 eura od 1.6.2013. do isplate,

- 111,07 eura od 1.7.2013. do isplate,

- 114,04 eura od 1.8.2013. do isplate,

- 118,80 eura od 1.9.2013. do isplate,

- 125,40 eura od 1.10.2013. do isplate,

- 121,99 eura od 1.11.2013. do isplate,

- 124,40 eura od 1.12.2013. do isplate,

- 127,13 eura od 1.1.2014. do isplate,

- 115,34 eura od 1.2.2014. do isplate,

- 118,55 eura od 1.3.2014. do isplate,

- 117,50 eura od 1.4.2014. do isplate,

- 113,32 eura od 1.5.2014. do isplate,

- 112,81 eura od 1.6.2014. do isplate,

- 113,32 eura od 1.7.2014. do isplate,

- 11.893,30 eura od 5.7.2014. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Utvrđuje se ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 8 Ugovora o kreditu od 18. rujna 2006. godine sklopljenim s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., broj 366-98/2006, partija 2531111, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule, pod brojem OU-1631/2006. u dijelu koji glasi:

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena izračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d."

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.435,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. srpnja 2014. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.904,71 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio dana 18. rujna 2006. Ugovor o kreditu br. 366-98/2006 u iznosu od 121.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 3,88% godišnje te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i odredbi vezanoj uz naknadu za prijevremenu otplatu kredita sadržani u tom ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž-7129/13 te presuda Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018, Rev- 2221/2018. Tužitelj navodi da je tuženik u obvezi da mu vrati sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), predlaže da sud donese presudu u kojoj će temeljem stečenog bez osnove zbog ništetnih i bez pravnog učinka odredbi spornog ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezanih uz valutu švicarski franak, te naknada za prijevremenu otplatu kredita utvrditi ništetnim, te da naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21.809,39 eura iskazano po pojedinim iznosima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa od dospijeća do isplate, te iznos od 1.435,35 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5. srpnja 2014. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik isto tako ističe prigovor da tužitelj nije potrošač. Predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tuženim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 6 do 9 spisa), otplatni plan (list 10 do 11 spisa), ponuda Auto kuće (list 12 do 14 spisa), potvrda tuženika (list 18 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa (list 32 spisa), zahtjev za kredit (list 142 spisa), zapisnik tuženika (list 143 spisa), kreditni prijedlog (List 145 do 148 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 232 do 240 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 283).

4. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog postupka.

5. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uređen u podnesku od 29. srpnja 2024. u cijelosti osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora zaključen dana 18. rujna 2006. Ugovor o kreditu broj 366-98/2006 s namjenom kupnje stana, u iznosu 121.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 3,88 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u iznosu 779,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,

-da je javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba dana 8. lipnja 2006. pod brojem OV-9646/2006 potvrdio da su tužitelj i punomoćnik kreditora gore navedeni Ugovor podnijeli na potvrdu te da im je isprava pročitana i upozoreni su da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da su u otplatnoj tablici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

7. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja a vezano uz okolnosti sklapanja predmetnog Ugovora koji je naveo da je predmetni kredit podigao u svrhu rješavanja stambenog pitanja da se obratio u nekoliko banaka gdje nije mogao podići kredit jer je bio zaposlen na određeno vrijeme. Kod tuženika je planirao podići kredit u eurima ali to nije bilo moguće zbog rada na određeno vrijeme te mu je ponuđen predmetni kredit a mjesečna plaća je pokrivala ratu. Nije bio u mogućnosti pregovarati o uvjetima kredita već je prihvatio ono što mu je ponuđeno jer je kredit uzeo na kraći rok i to od 18 godina. Sve mu je službenik šturo objasnio te je naveo da banka mijenja kamate. Pokušao je pregovarati o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ali mu je rečeno da to mora platiti. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom o bitnim sastojcima ugovora, već da su te odredbe nametnute od strane tuženika.

9. Sud je vezan za utvrđenja iz naprijed navedenih parnica, te stava presuda presude Europskog suda za ljudska prava a posebno u odluci broj 3854/2021 gdje je obrazloženo da su Visoki trgovački sud i Ustavni sud obrazložili da se u konkretnom postupku radi o sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u kojem je bilo važno utvrditi dali su osporene ugovorne odredbe bile razumljive prosječnom kupcu a ne svakom pojedinom kupcu, te da su se te okolnosti mogle utvrditi u priloženim dokazima a ne saslušanjem bankovnih službenika. Iz iskaza samog tužitelja kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti jer je iskaz životno logičan i ne proturječi sam sebi proizlazi da mu nitko od strane službenika nije ništa protumačio vezano uz pobijane odredbe, da se oko bitnih ugovornih odredbi nije niti moglo pregovarati pa iz toga i proizlazi da te odredbe očito nisu bile razumljive kako tužitelju tako niti prosječnom kupcu.

10. Dakle, kako je sud vezan za predmetna utvrđenja iz postupaka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan te je odlučeno kao pod I izreke presude, a temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj:Rev-3142/18.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da ukupan iznos preplata uzevši u obzir i rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita do dana prijevremene otplate iznosi 21.809,39 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u tablicama u nalazu i mišljenju vještaka.

12. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 1. studenog 2008. a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužitelj podnio tužbu 29. svibnja 2023. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

13. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja po pojedinim mjesecima jer se smatra nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos s obzirom na utuženo razdoblje, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim tablici nalaza i mišljenja vještaka (pravno shvaćanje VSRH u presudi br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.). Tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen i odlučeno je kao u stavku II izreke presude temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a

14. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati pa slijedom toga nije u obvezi vratiti tužitelju novčane iznose po osnovu tzv. negativne razlike. Pri tome treba navesti da tuženik ukoliko i smatra da mu pripada određeni novčani iznos po tom osnovu trebao je postaviti tužbeni zahtjev u okviru kojeg bi sud i odlučio sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP-a.

15. Tuženik se neosnovano protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 29. srpnja 2024. godine. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi opseg pojedinih vidova štete, a tužitelj nije mogao tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak izradio nalaz i mišljenje te je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a.

16. Među strankama u ovoj pravnoj stvari je sporno da li je ništetna odredba sadržana u čl. 8 citiranog ugovora vezana uz naknadu za usluge kod prijevremene obrade kredita.

17. Članak 59 Zakona o zaštiti potrošača propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora i prijevremene otplate kredita naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

18. U članku 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisano je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3 propisano činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

19. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno tužitelj, obvezuje prilikom prijevremene otplate kredita platiti banci naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge tuženika.

20. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

21. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a iz iskaza samog tužitelja na ročištu proizlazi da mu je na strani tuženika kod zatvaranja kredita rečeno da taj iznos mora platiti te je tužitelj temeljem ništetne odredbe čl. 8 citiranog ugovora prilikom zatvaranja kredita dana 4. srpnja 2014. platio iznos od 1.436,55 eura. Dakle, ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna.

22. Kako je visina tužbenog zahtjeva u tom dijelu utvrđena u nalazu i mišljenju vještaka sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos te sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća tog iznosa 5. srpnja 2014. pa do isplate prema odredbi čl. 29. st 1 ZOO. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude pod III i IV.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

24. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, zastupanje na ročištu 8.5.2024. i 12.2.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 500,00 eura, za sastav podneska 16.2.2024. i 29.7.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, koje treba uvećati pristojbu na tužbu 138,71 eura te trošak vještačenja u iznosu od 266,00 eura. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100% sud mu je priznao trošak u ukupnom iznosu od 2.904,71 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod V.

U Zagrebu, 17. travnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.