REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-23/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo "Rovinj", Rovinj, 43. istarske divizije 36, OIB 32376606721, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate iznosa od 3.503,33 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo “Rovinj”, 43. istarske divizije 36, 52210 Rovinj, OIB: 32376606721 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 3.503,33 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2022. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.453,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 357,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi se navodi da je 11. prosinca 2021. oko 23,40 sati došlo do prometne nezgode na način da je MĆ upravljala osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] krećući se kolnikom ceste D-303 [adresa] iz smjera juga u smjeru sjevera. Dolaskom do 1 dionice, 2 kilometra + 650 metara navedene prometnice istoj da je s lijeve strane na kolnik istrčao čagalj uslijed čega da je došlo do udara istog s prednjim dijelom vozila. O štetnom događaju da je obaviješten tuženik te da je na mjesto događaja izašao lovočuvar koji je preuzeo divljač te izdao potvrdu o preuzimanju. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], da je bilo osigurano kod tužitelja policom moj auto broj 04401122353, te da je tužitelj na temelju navedene police, a temeljem suglasnosti vlasnika vozila, društvu Tomić & Co. d.o.o., na ime nastale imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], 10. veljače 2022. isplatio iznos od 26.395,83 kn / 3.503,33 EUR. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa s obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, kojem zahtjevu osiguratelj tuženika nije udovoljio. Budući tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XVIII/132, unutar kojeg lovišta da se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Na temelju navedenoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.503,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2022. do isplate i troškovima postupka.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje je osporio da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika kao i da bi divljač potekla iz lovišta tuženika. S tim u vezi, tuženik ističe kako iz dostavljene karte lovišta nije razvidno mjesto nastanka štetnog događaja, te da nije razvidno da bi divljač potekla iz područja lovišta tuženika. Tužitelj da je bio dužan predložiti geodetsko vještačenje za utvrđenje prethodno navedenih pravno relevantnih činjenica, a što da nije učinio, te tuženik smatra da je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti. Nadalje napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) ...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova... S tim u vezi, da u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa da posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Tužitelj da u konkretnom slučaju, u tužbi nije iznio činjenicu da bi šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom vozila na divljač, a zbog provođenja lova. Zakon o lovstvu da je lex specialis te da njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Divljač da je dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a da nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja, te da je o takvim situacijama sudska praksa već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti

– po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10. kolovoza 1977. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već da ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus.

4. Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, pravilno da je potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023. „Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.“- VTS posl. br. Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023.

5. Nastavno, tuženik ističe kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako da isti npr. uz cestu nema pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. 6. Tuženik je predložio da se o predmetnoj parnici obavijesti trgovačko društvo Euroherc osiguranje d.d. radi ostvarenja „intervencijskog efekta“, a obzirom da odluka o sporu može zavisno od rezultata postupka imati posredno pravni učinak i na navedeno trgovačko društvo, budući bi tuženik mogao imati regresni zahtjev prema navedenom trgovačkom društvu obzirom da tuženik kod označenog društva ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, koja polica pokriva i štete nastale na motornom vozilu.

7. Obzirom na sve izneseno, predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

8. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-148 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 161-170 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 3. travnja 2024. (str. 180-181 spisa), dokumentaciju uz podnesak umješača od 4. rujna 2024. (str. 194 spisa), dokumentaciju Policijske postaje Rovinj (str. 208-224 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka STUDIO MONAS d.o.o. s ovlaštenim vještakom Sašom Monasom (str. 233-250 spisa).

9. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

10. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

11. Tužba je u ovom predmetu podnesena 25. siječnja 2024., te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja drugotuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. čl. 52. st. 1. ZPP-a).

12. U postupku je prihvaćeno sudjelovanje EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb, kao umješača na strani tuženika LOVAČKOG DRUŠTVA "ROVINJ", radi ostvarenja intervencijskog efekta, budući tuženik kod EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb, ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti, a EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb je podneskom od 4. rujna 2024. prijavio sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika. U navedenom podnesku umješač je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te se pridružio navodima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu, te predložio da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka umješaču.

13. Između stranaka su sporne sve činjenice što znači da je sporna činjenica nastanka štetnog događaja odnosno dinamika nastanka štetnog događaja koji se dogodio 11. prosinca 2021. oko 23:40 sati na cesti D-303 Rovinj – Rovinjsko Selo kada je na vozilo BMW SERIJA 3, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala MĆ udario čagalj, te je sporna visina štete na vozilu.

14. Iz Zapisnika o očevidu Policijske postaje Rovinj od 12. prosinca 2021. i Potvrde Policijske postaje Rovinj od 13. prosinca 2021. utvrđeno je da se 11. prosinca 2021. oko 23:40 sati, na cesti D303 ROVINJ na 2 km + 650 m dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala MĆ kao vozačica vozila BMW SERIJA 3 proizvedenog 2013., registarskih oznaka [registarska oznaka], da u prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, te da je došlo do oštećenja vozila. U vozilu su bili i TĆ, te RĆ, kao putnici. Vozačica je bila alkotestirana, te je utvrđeno da nije imala alkohola u krvi.

15. Iz iskaza svjedoka MĆ proizlazi da su se 11. prosinca 2021. u kasnim večernjim satima vraćali iz Rovinja prema [adresa] gdje stanuju, vozili su se desnom stranom kolnika i to sredinom prometne trake kada je životinja – čagalj izletila trčeći na kolnik kao da je nešto lovila. Nisu je uočili prije naleta budući je naglo izletjela sa lijeve strane kolnika preskačući zid koji se nalazi uz lijevu traku. U vozilu je tada s njom bio suprug TĆ i trogodišnji sin RĆ. Tom prilikom je vozila brzinom od 70 km/h i imala je upaljena duga svjetla. Cesta je bila suha, otvorena je cesta pa nema javne rasvjete. S obzirom da je divljač izletjela naglo nije uspela reagirati ni zakočiti. Nakon udara su se zaustavili na kolniku i vidjeli da su udarili u čaglja, nakon čega su zvali policiju i sklonili se s ceste da promet može neometano nastaviti. Na vozilu im je uništen lijevi branik s time što se suprug kasnije dalje bavio oštećenjima. Na upit punomoćnice tuženika kada su pomaknuli vozilo sa mjesta naleta na divljač, izjavila je da su to učinili odmah nakon naleta na divljač, da su pozvali policiju, te da su prije dolaska policije na lice mjesta sklonili auto s ceste nakon naleta, i to s desne strane uz kolnik, a sve iz razloga jer policija nije odmah izašla na lice mjesta. Nakon toga se vozilom nisu više vraćali na mjesto naleta, s time da je čagalj ostao na cesti na mjestu naleta. Na upit je li tom prilikom bio postavljen znak opasnosti divljač na cesti, izjavila je da ne zna je li u tom trenutku bio postavljen znak divljač na cesti, ali s obzirom da žive u blizini znaju da ima naleta divljači na toj dionici pa voze oprezno. Koliko se sjeća tom prilikom je samo policija izašla na lice mjesta, s time što ne zna tko je pokupio životinju jer je nakon naleta još uvijek bila živa. Ne sjeća se koliko je koštao popravak jer se time bavio suprug. Oni su tim vozilom otišli do kuće u [adresa] te je kasnije mehaničar preuzeo vozilo. Vozilo je bilo dugo na popravku, te su zamjensko vozilo imali nekih 7 dana, a vozilo je popravljeno tek negdje u siječnju ili veljači zbog čega su morali kupiti novo vozilo kako bi mogli odlaziti na posao, a ona je tada još i studirala. Na upit znam je li vidjela znak ograničenja na cesti, izjavila je da se ne sjeća. Na upit vještaka svjedokinja je navela da osobni automobil koji se nalazi na prve dvije fotografije izvan kolnika je upravo vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi, a radilo se o vozilu BMW serije 3.

16. Svjedok TĆ, suprug osiguranice tužitelja je naveo da se u cijelosti pridružuje navodima supruge MĆ, te je istaknuo da je čagalj iskočio na cestu preko zida između dva stabla ili raslinja uz lijevu stranu cestu. Što se tiče znaka divljač na cesti koliko se sjeća na dionici ceste prije naleta nije bilo znaka divljač na cesti, dok je taj znak postavljen nekoliko tjedana ili mjeseci nakon tog njihovog naleta na čaglja. Što se tiče popravka vozila, vozilo je vrlo dugo bilo na popravku a odveli su ga u ovlašteni servis na popravak, tj. odvela ga je vučna služba. Račun za popravak nisu dobili već je to bilo plaćeno direktno od osiguranja i nisu znali što je sve promijenjeno. Rečeno im je da je bio razbijen hladnjak, ventilator, a je li sve to i popravljeno pretpostavljamo da jest, jer je vozilo vraćeno ispravno. O tome nisu dobili nikakav dokument.

17. Sud je iskaze svjedoka prihvatio u cijelosti, budući su prema ocjeni suda dani istinito i uvjerljivo, te su u cijelosti podudarni.

18. Vještak prometne struke UĆ, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu BMW 316d, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala osiguranica tužitelja, svjedokinja MĆ, Zapisnik o očevidu, fotodokumentaciju i Skicu mjesta događaja, sve izrađeno od strane policijskog službenika koji je obavio očevid predmetne prometne nesreće, te iskaz svjedoka MĆ i OĆ sa uviđaja na licu mjesta od 26. studenog 2024., proizlazi da je svjedokinja MĆ kritične zgode upravljala predmetnim osobnim automobilom BMW 316D, kolnikom državne [adresa] iz smjera juga u smjeru sjevera (u Skici označeno slovom A), gdje je dolaskom na oko 2 km + 650m došlo do naleta predmetnog vozila na čaglja, koji je istrčao na kolnik, krećući se sa lijeve na desnu stranu kolnika (smjer zapad-istok, u Skici označeno slovom B) gledajući po smjeru kretanja vozila BMW 316D. M da je ušao na kolnik D303 preko kamenog ogradnog zida koji se nalazi na udaljenosti od oko 3m od zapadnog ruba kolnika predmetne prometnice. Kontakt vozila BMW 316D sa čagljem da je ostvaren primarno po modelu punog čeonog naleta, i to udarom prednjeg središnjeg čeonog dijela vozila u tijelo čaglja, nakon čega da je najvjerojatnije došlo do prelaska predmetnog vozila preko tijela čaglja. Nakon naleta na kolniku, čagalj da je ostao u položaju koji je u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 1. Nakon naleta na čaglja, prema iskazima svjedoka MĆ i OĆ sa uviđaja, vozilo BMW 320D da je zaustavljeno na samom kolniku međutim predmetni svjedoci nisu znali pokazati na uviđaju na kojoj udaljenosti od mjesta naleta su zaustavili predmetno vozilo, a prije nego su ga naknadno maknuli izvan kolnika poradi nesmetanog odvijanja prometa. Prema pokazivanju oba svjedoka, MĆ i OĆ na licu mjesta, mjesto gdje se dogodio nalet na čaglja da se nalazi u desnoj prometnoj traci D303 na udaljenosti od oko 650m od metalne oznake ceste 2. km D303. Navedeno mjesto naleta da je u Skici mjesta događaja označeno slovom K i poklapa se sa položajem pronađenog čaglja na kolniku (u Skici označeno rednim brojem 1) po policijskom službeniku, te se isto mjesto nalazi na udaljenosti oko 1,75m od istočnog ruba kolnika D303 u smjeru zapada. Brzina vozila osiguranika tužitelja, BMW 316D da se u trenutku naleta na čaglja nalazila u području od oko 50km/h do 70km/h. Za zaustavljanje vozila BMW 316D pri brzini kretanja od oko 60km/h i stanju kolnika kao u trenutku prometne nesreće, da je potreban zaustavni put (uključujući reakciju prosječnog vozača od 1s u noćnim uvjetima) od oko 42,2m i vrijeme od oko 3,9s. Od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika D303 do mjesta naleta (K), čagalj da bi prešao put od oko 5,25m u trčanju, u vremenu od oko 0,95s. Vremenski 0,95s prije naleta vozila BMW 316D na čaglja, navedeno vozilo da se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 15,9m. Na dužini puta od 15,9 m (udaljenost vozila BMW 316D do mjesta naleta, u trenutku ulaska čaglja na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na čaglja, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja vozila BMW 316d koje su niže od 30,2km/h. Iz navedenog da proizlazi da osiguranik tužitelja, svjedokinja MĆ, koja je upravljala osobnim automobilom BMW 316D, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 60km/h u trenutku naleta, nije imala tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu tijekom noćnih uvjeta nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja da iznosi oko 1s, a što da je za 0,05 s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta. Visina štete u vrijeme nastanka štete na vozilu BMW 316d, reg. oznake [registarska oznaka], da iznosi 3.503,33 eur (pdv uključen).

19. S obzirom na istaknute primjedbe od strane tuženika, vještak je prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja naveo da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 23. prosinca 2024., a nastavno na zaprimljeni podnesak tuženika od 21. siječnja 2025. dao je očitovanje na sljedeći način. Na komentar tuženika da položaj uginule divljači na cesti ukazuje na to da je divljač ušla na kolnik sa desne strane u pravcu kretanja vozila, pojasnio je da položaj uginulog tijela divljači na kolniku a uzimajući u obzir da je najvjerojatnije došlo do prelaska vozila preko same divljači nakon naleta, ne može ukazivati sa koje je strane predmetna divljač ušla na kolnik. Vještvo je napravljeno prema iskazu svjedoka da je divljač ušla sa lijeve strane na kolnik gledajući u pravcu kretanja vozila.

20. Na pitanje br. 1., kako je moguće da su oštećenja nastala na desnoj strani automobila gledajući u smjeru kretanja vozila, ako je divljač „potekla“ s lijeve strane, vještaka je naveo da je u nalazu i mišljenju navedeno da je do naleta na divljač došlo udarom prednjeg središnjeg čeonog dijela vozila, a što da se vidi iz priležeće fotodokumentacije i izvida štete.

21. Na pitanje br. 2., je li divljač mogla doći na kolnik s desne strane, vještak je naveo da je hipotetski rečeno divljač mogla doći na kolnik i sa desne strane, međutim u toj varijanti vozačica koja je upravljala vozilom BMW bi imala još manje tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Ukoliko bi uzeli tu varijantu u obzir kad bi divljač ušla sa desne strane na kolnik ista bi do mjesta naleta prešla put od oko 1,75 m. Navedeni put bi u trčanju prešla u vremenu od 0,32 sekunde iz čega da proizlazi da bi se predmetno vozilo u navedenom vremenu od 0,32 sekunde prije naleta nalazilo svojim prednjim krajem na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 5,3 m. Na navedenoj udaljenosti od 5,3 m da je moguće zaustaviti predmetno vozilo pri svim brzinama kretanja vozila koje su manje od 13 km/h, ali uz uvjet da se ulazak divljači na kolnik od strane vozača percipira kao opasnost, nakon čega bi vozač poduzeo radnju kočenja.

22. Na pitanje br. 3., na kojoj je udaljenosti i gdje se nalazila životinja kad ju je tužitelj ugledao, vještak je naveo da prema iskazu svjedokinje na uviđaju od 26. studenog 2024. ona nije uočila divljač prije naleta budući da je ista naglo izletila sa lijeve strane kolnika.

23. Na pitanje br. 4., na kojoj se udaljenosti od naleta vozilo zaustavilo, vještak je naveo, da svjedoci na uviđaju nisu znali pokazati gdje su prvo zaustavili vozilo na kolniku nakon naleta, te da je nakon tog zaustavljanja vozilo pomaknuto izvan kolnika.

24. Na pitanje br. 5., je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one utvrđene (oko 60km/h), s obzirom na oštećenja na vozilu, te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, vještak je naveo da brzina kretanja od 60 km/h u trenutku naleta predstavlja aritmetičku sredinu područja naletne brzine koja je u nalazu u poglavlju 8.1. definirana od 50 do 70 km/h. Ukoliko bi u analizu dinamika nastanka prometne nesreće gornju vrijednost područja naletne brzine odnosno brzine od 70 km/h proizlazi da bi u trenutku ulaska divljači na kolnik predmetno vozilo bilo svojim prednjim krajem udaljeno od mjesta naleta za 18,4 m. Iz čega proizlazi da bi u toj prometnoj situaciji bilo moguće zaustaviti predmetno vozilo pri svim brzinama kretanja vozila koje su manje od 35,3 km/h, ali uz uvjet da je trenutak ulaska divljači na kolnik percipiran od strane vozače kao opasna situacija.

25. Na pitanje br. 6., je li s prometno-tehničkog gledišta vozač vozio tzv. Prilagođenom brzinom (čl. 51. ZSPC-a) uzimajući u obzir da je vozačica iskazala kako je upoznata da činjenicom da postoji mogućnost naleta na vozila od strane divljači na predmetnoj dionici, vještak je naveo da uzimajući u obzir da je vozačica iskazala da je upoznata s mogućnošću naleta na divljač na predmetnoj dionici, može iskazati da je u prometnoj situaciji kada imamo opasnost u vidu divljači koja ulazi bočno u kolnik, daljina vidljivosti neosvijetljene zapreke pod upaljenim svjetlima na vozilu nije utjecajni kriterij za izračun prilagođene brzine kretanja vozila, već je osnovni kriterij uz ostale uvjete kao što je stanje kolnika, atmosferske prilike itd., poznavanje o kojoj vrsti divljači se radi, kojom brzinom se ista kreće prilikom bočnog ulaska na kolnik, na kojoj udaljenosti se nalazilo predmetno vozilo od mjesta naleta u trenutku ulaska divljači na kolnik, pa s na osnovu svih tih parametara izračunava pri kojoj brzini bi bilo tehnički moguće zaustaviti vozilo prije mjesta naleta na divljač. Navedeno je na takav način obrađeno i ovom nalazu i mišljenju. U slučaju kad bi se u ovoj prometnoj situaciji hipotetski radilo o ulasku srne na kolnik primjerice sa desne strane mogućnost zaustavljanja vozila prije mjesta naleta bi bila puno niža od izračunate u nalazu za varijantu ulaska čaglja s lijeve strane.

26. Na pitanje br. 7., uzimajući u obzir da nije postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“, je li cesta bila označena prometnom signalizacijom i opremom adekvatnom za područje štetnog događaja, vještak je iskazao da mu kao prometnom vještaku nije poznato da li su na mjestu štetnog događaja učestali naleti na divljač i da li je u tom smislu lovačko društvo pod koje spada predmetno mjesto štetnog događaja poduzelo određene radnje u smjeru označavanja navedenog mjesta kao opasnog mjesta po pitanju naleta divljači.

27. Na pitanje br. 8., je li tužitelj poduzeo radnju kočenja prije naleta, vještak je iskazao da, kao što je naveo u nalazu i mišljenju u poglavlju 8.6., vozačica predmetnog vozila nije imala tehničke mogućnosti za poduzimanje radnje kočenja prije naleta iz razloga što vrijeme percepcije opasnosti prosječnog vozača u noćnim uvjetima iznosi oko 1 sekundu a što je vremenski više od trenutka ulaska divljači na kolnik do trenutka naleta.

28. Na pitanje br. 9., je li moguće da bi čagalj uginuo prilikom udarca u vozilo, ukoliko se vozilo kretalo 50km/h, kako to tvrdi vozačica, vještak je iskazao da brzina od 50 km/h nije mala brzina i da se u svom dosadašnjem radnom iskustvu susreo i s primjerima gdje je i pri brzinama od 20 km/h dolazilo do smrtnog stradavanja kako životinja tako i ljudi od strane osobnih automobila.

29. Na upit punomoćnice tuženika odgovaraju li oštećenja nastala na vozilu naletnoj brzini od 50 km/h, vještak je izjavio da je na navedeno pitanje odgovorio u poglavlju 8.1. nalaza i mišljenja gdje stoji da uzimajući u obzir zaostala oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja proizlazi područje naletne brzine od 50-70 km/h. Prilikom definiranja naletne brzine treba voditi računa o tome da se radi o divljači iz roda pasa male do srednje veličine gdje isti dosežu svoju maksimalnu masu od 10-15 kg, te visinu do maksimalno do 35 cm. Dakle da se radi o manjim životinjama.

30. Na upit punomoćnice tuženika je li s prometno tehničkog gledišta vožnja brzinom od 70 km/h, a kada smo upoznati s mogućnosti izlijetanja divljači, tzv. prilagođena brzina, odnosno možemo li ikako prepreko tako izbjeći tj. vožnjom od 70 km/h, vještak iskazuje da je u ovom slučaju vrlo teško baratati pojmom prilagođena brzina iz razloga kao što, kako je prethodno objasnio, ista ovisi o puno parametara koji se odnose direktno na samu divljač, način njenog kretanja, kao i stranu sa koje ista ulazi na kolnik. Kao što je prethodno naveo za slučaj da je navedena divljač odnosno čagalj ušao sa desne strane umjesto sa lijeve strane mogućnost zaustavljanja predmetnog vozila do mjesta naleta bi bila manja za sve brzine koje su manje od 13 km/h, dok je za ulaz čaglja sa lijeve strane to iznosilo 30,2 km/h. U slučaju kad bi srna ulazila s desne strane kolnika ta mogućnost zaustavlja vozila bila bi i niža od 10 km/h. Iz navedenog se vidi da se u principu gubi smisao prometa na cestama ukoliko brzina kretanja vozila mora biti ispod 10 km/h, kao prilagođena brzina.

31. Vještak je iscrpno odgovorio na dani mu zadatak, te je odgovorio na sva postavljena pitanja, pa je sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ga je u cijelosti prihvatio.

32. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

33. Na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi da se osiguranica tužitelja kao vozač, u trenutku punog čeonog naleta na divljač – čaglja, kretala brzinom od oko 50 – 70 km/h, da je za zaustavljanje osobnog automobila BMW316D pri brzini kretanja od oko 60,00 km/h, potreban zaustavni put (uključujući reakciju prosječnog vozača od 1a u noćnim uvjetima) od oko 42,2 m i vrijeme od oko 3,9s, da se vremenski 0,95s prije naleta vozila BMW 316D na čaglja, vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 15,9 m, te da je na dužini puta od 15,9 m (udaljenost vozila BMW 316D do mjesta naleta, u trenutku ulaska čaglja na kolnik) bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na čaglja, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 30,2 km/h. Iz navedenog proizlazi da osiguranica tužitelja, MĆ, koja je upravljala osobnim automobilom BMW 316D, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 60km/h u trenutku naleta, nije imala tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta.

34. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 30,2 km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 70 km/h, osiguranica tužitelja, nije imala tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, te je vozačica alkotestirana, a test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost osiguranice tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode.

35. S obzirom da osiguranica tužitelja nije odgovorna za ovu prometnu nezgodu, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete.

36. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. U pogledu toga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” 37. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužitelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja).

38. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) dok prema stavku 3. istog članka Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

39. Prema tome, budući da je u konkretnom slučaju osiguranica tužitelja koja je upravljala osobnim vozilom na koji je naletjela divljač, nije doprinijela nastanku prometne nezgode, tuženik se kao lovoovlaštenik, ne može osloboditi od odgovornosti, uslijed čega proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranice tužitelja odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozačica alkotestirana te da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta čaglja na automobil reg. oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu.

40. Radi svega naprijed navedenog ne postoji ni suodgovornost osiguranice tužitelja za nastanak prometne nezgode.

41. Što se visine štete tiče, na temelju provedenog vještačenja po vještaku prometna struke je utvrđeno da šteta na vozilu u vrijeme nastanka štete na vozilu BMW 316d, reg. oznake [registarska oznaka], da iznosi 3.503,33 eur (pdv uključen), što odgovara iznosu od 26.395,83 kn (pdv uključen), kojega je tužitelj isplatio društvu Tomić & Co d.o.o., uslijed čega je i visina tužbenog zahtjeva ocijenjena osnovanom.

42. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj isplatio društvu Tomić & Co. d.o.o., na temelju suglasnosti svog osiguranika, utuženi iznos, što je dokazao dostavom naloga za doznaku i izvatka po transakcijskom računu (str. 134 - 135 spisa), ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

43. Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.503,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 11. veljače 2022. do 31. prosinca 2022., prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a kako je to i zatražio u tužbenom zahtjevu.

44. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Uz tužbu je priložena Karta lovišta tuženika (str. 9 spisa), Pregledna karta zajedničkog otvorenog lovišta broj XVIII/132 „ROVINJ“ (str. 10 spisa) i Ugovor broj 18032 (str. 11-12 spisa), pa na temelju činjenice da se prometna nezgoda dogodila na 2 km + 650 m od prometnice Rovinj – Rovinjsko Selo, koja se u cijelosti proteže na području lovišta tuženika, proizlazi da se mjesto štetnog događaja nalazi u Zajedničkom otvorenom lovištu XVIII/132 „ROVINJ“, kojim je u trenutku štetnog događaja gospodarilo Lovačko društvo "Rovinj". Stoga prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, te je ocjena suda da nije bilo potrebno provesti geodetsko vještačenje, jer se na temelju isprava dostavljenih u spis moglo utvrditi da se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika.

45. Prigovor tuženika da je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti, nije osnovan, jer je tužitelj već u tužbi predložio dokaze koji su provedeni u tijeku postupka, te je tužitelj postupio po odredbi članka 461.a ZPP-a.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

47. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 3.503,33 eur.

48. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe od 22. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eur, za sastav podnesaka od 7. veljače 2024., 3. lipnja 2024. i 11. rujna 2024. u iznosu od po 50,00 eur, za sastav podnesaka od 3. travnja 2024. i 2. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eur, za pristup ročištima 5. rujna 2024., 26. studenog 2024. i 13. ožujka 2025. u iznosu od po 200,00 eur, PDV 25% u iznosu od 337,50 eur, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023), trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 40,74 eur i presudu u iznosu od 40,74 eur, troškovi uviđaja s provedenim prometnim vještačenjem u iznosu od 684,02 eur, odnosno ukupno 2.453,00 eur.

49. Što se tiče sudskih pristojbi tužitelju je priznata polovica iznosa sudskih pristojbi koje je dužan platiti kako je to obrazloženo u prethodnom stavku, na temelju čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018), jer tužitelj ima mogućnosti platiti polovicu pristojbe budući je korisnik eKomunikacije, te tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe, kao ni trošak opomene na rješenje za naplatu sudske pristojbe koji je nastao krivnjom tužitelja. Razlika zatraženog troška vještačenja u iznosu od 123,98 eur tužitelju nije priznata jer je za izlazak suda na lice mjesta i provedeno vještačenje utrošen iznos od 684,02 eur.

50. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur s uključenim PDV-om, jer tužitelj nije pristupio na ročište za objavu.

51. Sud je tužitelju na trošak postupka dosudio i zatezne kamate, kako je i zatražio u tužbi, koje teku od 17. travnja 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022).

52. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Pazinu 17. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika,

- Pun. umješača na strani tuženika.