REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2507/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja EURODIGITAL d.o.o., Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 34, OIB: 21632404131, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Maciček, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čogurić & Matak d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne, glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta po prijedlogu tuženika GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljerke Gec sa sjedištem u [adresa], posl.br. Ovrv-66783/2023, UPP/OS-Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023.

2. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju EURODIGITAL d.o.o., Zagreb, Vladimira Nazora 34, OIB: 21632404131, troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 83,48 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovrv-66783/2023 od 18. listopada 2024., kao ovršenik, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec, Zagreb, posl. br. Ovrv-695/2023 od 29. rujna 2023. nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona. Navedenim rješenjem o ovrsi naloženo je tužitelju u roku od 8 dana namiriti tražbinu tuženika zajedno s ovršnim troškovima. Javna bilježnica je rješenje o ovrsi uputila ovršeniku, ovdje tužitelju putem sustava e- komunikacije. Tužitelj nije u roku od 15 dana od dana dostave pismena u njegov sigurnosni poštanski pretinac preuzeo pismeno te se na temelju čl. 143.c st. 5. Zakona o parničnom postupku smatralo da je dostava izvršena 15. listopada 2023. Objašnjava da tužitelj nije znao za pismeno u sigurnosnom poštanskom pretincu do 6. prosinca 2023. kada ga je o tome obavijestila Fina jer mu je račun bio blokiran na temelju rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnik Tomislava Garofulića, posl. br. Ovrv- 965/2023. Zbog navedenog bivši zakonski zastupnik tužitelja je u suradnji s punomoćnicom, odvjetnicom Sanjom Maciček prvi puta pristupio sustavu e- komunikacije te pronašao i preuzeo rješenje o ovrsi. Ističe da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo cijeli niz sporova, sve na temelju istog činjeničnog i pravnog stanja tijekom 2023. pokrenuto je više ovrha, a o postojanju njih tužitelj je bio obaviješten putem preporučene pošte. Predmet svih navedenih sporova bila je naplata naknade na temelju ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama. U navedenim postupcima doneseno je do sada 6 pravomoćnih presuda sve u korist tužitelja, pa se poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1333/2022 od 27. veljače 2023., Pž-4823/2022 od 23. svibnja 2023., Pž-2768/2022 od 5. lipnja 2023., Pž- 4878/2022 od 21. prosinca 2023., Pž-468/2023 od 5. prosinca 2023. i Pž-2106/2023 od 24. srpnja 2024. U svim pravomoćnim presudama sud je utvrdio da su ugovori o plaćanju naknade za postavljanje reklama raskinuti, da su stranke nakon raskida ugovora oslobođenje ugovornih obveza, pa je time i tužitelj oslobođen obveze plaćanja naknade. Ukazuje da je tuženik podnio i prijedlog za dopuštenje revizije koji je djelomično odbijen, a djelomično odbačen rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Revd-1958/2023 od 6. lipnja 2023. i Revd-3880/2023 od 24. siječnja 2024. Uz sve prethodno navedeno, ističe da tužitelj stvarno od 1. siječnja 2020. ne koristi košarice za oglašavanje. Tijekom 2023. tuženik je podnio i nove daljnje prijedloge za ovrhu iako je upoznat s pravomoćnim odlukama. Neke je prijedloge za ovrhu tužitelj zaprimao putem pošte, a neke putem e-komunikacije, koja je bila spojena s nevažećem, odnosno ugašenom e-mail adresom zz tužitelja. Navodi da ne postoji jasno ujednačen način dostave javnih bilježnika. Sporna e-mail adresa je izvan funkcije od 2021. Stoga predlaže da sud proglasi nedopuštenom ovrhu pokrenutu na prijedlog tuženika, a određenu rješenjem o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec, posl. br. Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Poziva se na čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona. Ističe da je nesporno da je tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje i zahtjev za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti odbijen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovrv-66783/2023 od 18. listopada 2023. Navodi koji nisu istaknuti u prigovoru ne mogu biti predmet raspravljanja u ovoj parnici. Tražbina tuženika nije prestala, a sve takve navode tužitelj je, kao ovršenik, mogao i trebao istaknuti u pravovremenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Navodi iz tužbe samo djelomično odgovaraju navodima iz prigovora. Objašnjava da tužitelj ne navodi da je tražbina tuženika prestala. Tražbina nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao više istaknuti u postupku iz kojeg proistječe odluka. Stoga ističe da nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 17. ožujka 2025. dostavlja presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1255/2023 od 6. prosinca 2024. Objašnjava da je navedena presuda upravo činjenica koja je nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi sukladno čl. 153. st. 3. Ovršnog zakona.

4. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovrv-66783/2023-18 od 18. listopada 2024. (listovi 8. – 13. spisa), očevidnih neizvršenih osnova za plaćanje (listovi 15. - 20. spisa), presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-2106/2023-7 od 24. srpnja 2025. (listovi 21. – 27. spisa), br. Pž-4878/2022-6 od 21. prosinca 2023. (listovi 28. – 34. spisa), br. Pž- 468/2023-6 od 5. prosinca 2023. (listovi 35. – 40. spisa), br. Pž-2768/2022-3 od 5. lipnja 2023. (listovi 41. – 46. spisa), br. Pž-1333/2022-2 od 27. veljače 2023. (listovi 50. – 56. spisa), br. Pž-4823/2022-3 od 23. svibnja 2023. (listovi 57. – 63. spisa), presudu i rješenje br. Pž-1255/2023-7 od 6. prosinca 2024. (listovi 103. – 108. spisa), rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Revd-3880/2023-2 od 24. siječnja 2024. (listovi 47. – 49. spisa), br. Revd-1958/2023-2 od 6. lipnja 2023. (listovi 64. – 66. spisa), prijedlog za povrat u prijašnje stanje i zahtjev za ukidanje klauzule ovršnosti (listovi 92 – 94. spisa), prigovor (listovi 96., 98. -101. spisa), aneks 1. (listovi 115. – 118. spisa), ugovor od 28. prosinca 2012. (listovi 120. – 122. spisa), ugovor od 29. listopada 2012. (listovi 127. – 129. spisa), ugovor iz 2016. (listovi 131. – 133. spisa) te izjavu zz tužitelja od 28. ožujka 2025. (listovi 136. i 137. spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 31. ožujka 2025. (list 139. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Naime, naknadno će biti obrazloženo da navodi koje ističe tužitelj ne predstavljaju žalbe razloge iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec, posl. br. Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio javnoj bilježnici prijedlog za ovrhu radi naplate naknade za postavljene reklame. Između stranaka nije sporno da je javna bilježnika Ljerka Gec prihvatila takav prijedlog za ovrhu te donijela rješenje o ovrsi, posl. br. Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023. Između stanaka nije sporno da je javna bilježnica prethodno navedeno rješenje o ovrsi dostavila tužitelju, kao ovršeniku, putem sustava e-komunikacije. Između stranaka nije sporno da je navedeno rješenje o ovrsi postavo pravomoćno i ovršno. Između stranaka nije sporno da je tužitelj, kao ovršenik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a koji prijedlozi su pravomoćno odbijeni.

9. Međutim, između stranaka je sporno je li ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, odnosno je li tražbina, koju od tužitelja potražuje tuženik, prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

10. Prema odredbi iz čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - odluka USRH, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje u tekstu: OZ) ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. – 11. toga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja.

11. Prema odredbi iz čl. 55. st. 1. OZ-a ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. toga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz st. 2. toga čl. Ako rješenje o žalbi iz st. 1. toga čl. ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokazuje javno ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one opće poznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevamo, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku (st. 2.).

12. Uvidom u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovrv- 66783/2023-18 od 18. listopada 2024. (listovi 8. – 14. spisa) vidljivo je da je tužitelj, kao ovršenik upućen u parnicu u roku od 15 dana od dana zaprimanja toga zaključka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a. Navedeni zaključak zaprimljen je po tužitelju 13. studenoga 2024. (potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena – list 143. spisa), dok je tužba u ovom predmetu podnesena 28. studenoga 2024. (prijemni žig na listu 1. spisa), a zbog čega je tužba u ovom predmetu podnesena unutar roka od 15 dana te time pravovremena, sukladno čl. 55. st. 1. OZ-a.

13. Prema odredbi iz čl. 55. st . 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

14. Prema odredbi iz čl. 55. st. 5. OZ-a ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu.

15. Uvidom u prigovor tužitelja protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec, posl. br. Ovrv-965/2023 od 29. rujna 2023. (listovi 96., 98. – 101. spisa) vidljivo je da je tužitelj, kao ovršenik, podnio prigovor nakon proteka roka u kojem je naveo da su stranke zaključile ugovor o darovanju i postavljanju košarica za otpatke na javnim površinama od 29. listopada 2012. Na temelju tog ugovora postavljeno je 700 košara za smeće u gradu Zagrebu. 25. kolovoza 2015. zaključili su aneks br. 1. 28. prosinca 2012. zaključili su ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama te je postavljeno dodatno 700 košara, a 17. prosinca 2015. zaključen je novi aneks. Objašnjava u prigovoru da je na temelju navedenih ugovora tužitelj dao tuženiku u vlasništvo ukupno 1.036 košara za otpatke od najkvalitetnijeg inoksa čelika, zauzvrat tužitelj je košare mogao koristiti 15 godina za postavljanje naljepnica s reklamnim porukama uz plaćanje naknade tuženiku. 20. srpnja 2020. sklopljen je ugovor o nagodbi kojim se tuženik obvezao tužitelju dodijeliti zamjenske lokacije za postavljenje reklama i reklamnih panoa. Objašnjava da u predmetnom ovršnom postupku tuženik potražuje tražbinu iz ugovora o plaćanju naknade za postavljenje reklama, a koji ugovor je raskinut. E-mailom od 19. srpnja 2019. tužitelj je obaviješten da će se sve postojeće košare za otpatke zamijeniti novim, pa tako i košare koje su bile donirane tuženiku, zbog čega tužitelj neće moći koristiti oglasni prostor. Iz svega proizlazi namjera tuženika neizvršavanja ugovornih obveza. Tužitelj je zaprimio obavijest da će se s uklanjanjem započeti 1. siječnja 2020. Radi se o dvostrano obveznom ugovoru, pa u koliko jedna strana nije u mogućnosti izvršiti svoju obvezu, a očito je tako postupanje tuženika, onda ni druga strana nije dužna ispuniti svoju obvezu. Isto pitanje raspravljalo se u drugim postupcima. U prigovoru se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-4823/2023 od 23. svibnja 2023. Uz navedeno, u prigovoru ističe da tuženik ne koristi košarice od 1. siječnja 2020. Navodi da, a kako je ugovor raskinut i tužitelj više ne koristi košarice, to predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha.

16. Uvidom u tužbu (listovi 1. – 6. spisa) vidljivo je da tužitelj u tužbi iznosi navode kao u prigovoru podneskom protiv rješenja o ovrsi čije proglašenje nedopuštenim traži u ovom postupku, zbog čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 55. st. 3. OZ-a.

17. Prema odredbi iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

18. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

19. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

20. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

21. Valja navesti da svi navodi tužitelja o dostavi, odnosno dostavama javne bilježnice, odnosno javnih bilježnika, navodi tužitelja o e-komunikaciji te e-mailu koji nije u funkciji, a koji je vezan uz sustav e-komunikacije nisu žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, zbog čega sud u ovoj parnici ne može raspravljati. O takvim navodima već je odlučeno unutar odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojim je pravomoćno odbijen prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi te prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

22. Stoga valja ponoviti da je na ovom sudu samo odlučivanje o postojanju žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, a u čiji prilog tužitelj navodi da je ugovor između stranaka o plaćanju naknade za postavljanje reklama raskinut te da tuženik ne koristi košarice od 1. siječnja 2020. Pritom valja navesti da je rješenje o ovrsi iz ovog predmeta doneseno 29. rujna 2023. dok je raskid ugovora i prestanak korištenja košara za smeće, kao reklamnog prostora, nastupio 1. siječnja 2020., dakle, prije nego što je doneseno rješenje o ovrsi.

23. Slijedom iznesenog, ne mogu se uzeti kao osnovani žalbeni navodi na koje ukazuje tužitelj da se radi o činjenicama koje su nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi, a zbog čega ih tužitelj, kao ovršenik, nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg proistječe odluka.

24. Tijekom postupka tužitelj dostavlja i presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1255/2023 od 6. prosinca 2024. Navedenom presudom preinačena je presuda ovog suda posl. br. Povrv-2152/2021 od 1. veljače 2023. te ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je tuženiku, u ovom predmetu tužitelju, naloženo platiti tužitelju, u ovom predmetu tuženiku, iznose na ime naknade za postavljanje reklama u razdoblju od 1. prosinca 2019. do 1. prosinca 2020. (listovi 103. – 108. spisa). Iz navedene drugostupanjske presude proizlazi da su ugovori o darovanju i postavljanju košarica za otpatke iz 2012. raskinuti, odnosno da su se stranke suglasile o raskidu ugovora 20. srpnja 2020. zbog u ovom predmetu tuženikove obveze na neonemogućavanje u ovom predmetu tužitelju postavljanje reklamnih naljepnica. Nadalje, iz navedene presude proizlazi da je u tom postupku sud utvrdio da su stranke oslobođenje svojih obveza nakon 20. srpnja 2020. (posebice t. 14. i 15. navedene drugostupanjske presude). Ne može se uzeti kao osnovan navod tužitelja da presuda Visokog trgovačkog sud RH, posl. br. Pž-1255/2023 od 6. prosinca 2024. predstavlja činjenicu koja je nastala nakon postupka iz kojeg potječe odluka, odnosno činjenicu iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a. Ovo stoga jer je navedena odluka upravo to što i jest, a to je presuda, a ne odlučna činjenica za ovaj konkretni spor. Iz navedenog, valja istaknuti da je iz navoda tužitelja jasno da je s pravnim stavom iskazanim u dostavljenoj drugostupanjskoj presudi tužitelj već i od prije bio upoznat iz drugih šest pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog sud RH.

25. Dakle, s obzirom na činjenične navode tužitelja, kao i isprave u spisu, a posebice prethodno navedenu drugostupanjsku presudu, proizlazi da su ugovori između stranaka raskinuti 20. srpnja 2020., dok tužitelj ne koristi košare za otpad radi reklamnog prostora počev od 1. siječnja 2020., a kako je rješenje o ovrsi čije se proglašenje nedopuštenim traži u ovom postupku doneseno 29. rujna 2023., to se svakako ne može raditi o činjenicama koje su nastale u vrijeme kada ih tužitelj, kao ovršenik, više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

26. Zbog navedenog, nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

27. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

28. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

29. Međutim, tuženik je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava zatražio samo trošak sudske pristoje za odgovor na tužbu u iznosu od 83,48 EUR (list 139. spisa), a kako se radi o trošku koji pada na teret stranke koja je izgubila spor, to tuženiku ne pripada navedeni trošak, sve primjenom iz čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18. i 51/23.). Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 166,95 EUR

2. tuženiku

3. kal. 30 dana