Poslovni broj: P-749/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupano po punomoćniku Mario Patača odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, u Zagrebu, 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, iznos od 46,62 eura (četrdesetšest eura i šezdesetdva centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 7,92 eura od 25. travnja 2024. pa do isplate,
po stopi do 29. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura (stopedesetjedan euro i pedesetčetiri centa), uvećan za zatezne kamate koje teku od 17. travnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravna osoba ovlaštena za pružanje usluge opskrbe električnom energijom, obračunskih mjerenja potrošene električne energije te naplatu isporuke električne energije. Tuženica je vlasnik i posjednik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], E-13, a u kojoj se nekretnini nalazi obračunsko mjerno mjesto za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja. Budući da je tuženica vlasnik i posjednik na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 46,62 EUR, što je razvidno iz dostavljenih računa te izvoda iz poslovnih knjiga koje se odnosi na nepodmirene obveze na ime potrošnje električne energije, i mjesečnih novčanih obveza, a iz kojeg je razvidno kako predmetno potraživanje nije podmireno. Potraživanje tužitelja odnosi se na tražbinu, utrošak električne energije i mjesečne novčana obveze za obračunsko mjerno mjesto V [adresa], broj obračunskog mjesta: 0120720680, broj brojila: 7064778. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Slijedom navedenog, tuženica je kao vlasnik i pravni sljednik pok. dužnika obvezan podmiriti predmetno dugovanje. Temeljem čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju, propisano je da se nasljednikom postaje ex lege, odnosno u času smrti ostavitelja nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika. Sukladno odredbi čl. 139. istog zakona, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Tuženik je u utuženom razdoblju preuzimao električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto odnosno tuženik troši električnu energiju tužitelja na način da se priključio na mrežu tužitelja, a nikada ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Eventualni propust prijave promjene vlasništva mjernog mjesta odnosno posjeda opskrbljivaču usluge leži na novom korisniku tj. onom tko ga posjeduje kao vlasnik ili korisnik prostora, sve sukladno čl. 24. i čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Tuženik kao vlasnik s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom niti je na bilo koji način stekao status korisnika sukladno čl. 26. i čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Navedeno postupanjem tuženika je protupravno i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu čl. 93. st. 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Prema čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Tužitelj je električnu energiju obračunao temeljem ostvarene količine električne energije i snage te tarifnog modela, sukladno odredbama Općih uvjeta, Zakona o tržištu električne energije (NN br. 22/13 i 102/15), Zakona o energiji (NN br. 120/12, 14/14 i 102/15), primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 134/15), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 134/15) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženik je krajnji kupac, kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, iz kategorije kućanstvo, koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 61. st. 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. S time u vezi, a budući da je tuženik kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine i pravni sljednik evidentiranog kupca električne energije ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tuženik obvezan utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan ispuniti preuzetu obvezu i podmiriti tužitelju u cijelosti dugovanje temeljem utuženih računa. Navedeni Opći uvjeti obvezuju tuženika, sukladno odredbi iz čl. 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate tekuće sljedećeg dana po dospijeću obveze na iznose računa u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a.
2. Tuženici je dana 19. veljače 2025. dostavljena tužba na odgovor s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na dostavljenu tužbu (dostavnica uz list 31. spisa). Naime, odredbom čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP-a) propisano je da se odgovor na tužbu podnosi u roku koji odredi sud, ali taj rok ne može biti kraći od 30 dana niti duži od 45 dana, dakle, tuženica je poziv za odgovor na tužbu zaprimila dana 8. travnja 2025., a nije odgovorila na tužbu sve do dana donošenja ove odluke.
3. Nadalje, s obzirom da tuženica u određenom roku nije podnijela odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su joj uredno dostavljeni te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojim se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. st. ZPP-a, donesena presuda zbog ogluhe.
4. U odnosu na troškove parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je isti bio potreban, a prema zahtjevu za trošak i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući pdv od 25%, sukladno Tbr.7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023).
Tužitelju također pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, dakle ukupno 151,54 eura.
5. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 17. travnja 2025.
Sutkinja:
Natalija Horvatić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a). Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženici
