REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj P-51/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužiteljice –protutužene (u daljnjem tekstu: tužiteljica) CF iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice-protutužiteljice (u daljnjem tekstu: tuženica) HF iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, po tužbi radi predaje u posjed , protutužbi radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 19. ožujka 2025. u nazočnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica vlasnica dva stana u kući na adresi [adresa], u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i to stan 1 (hodnik, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2; stan 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjeva da sud naloži uknjižbi prava vlasništva nekretnine iz točke I. ovog rješenja u zemljišne knjige.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazni i preda tužiteljima u posjed cijelo prizemlje stambene zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k.o.

Gruž, slobodno od osoba i stvari."

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu 3.804,09 EUR (tri tisuće osam stotina četiri eura i devet centi), sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji SF i CF u tužbi tvrde da su suvlasnici cjeline kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine za po ½ dijela prava vlasništva. Tvrde da je tužitelj BF s tuženicom sklopio Ugovor o darovanju sastavljen od strane javnog bilježnika UF u obliku javnobilježničkog akta i ovjeren dana 17. siječnja 2020. pod brojem OU-10/2020. Na temelju tog ugovora sud je donio rješenje posl.br. Z-2370/13 od 17. svibnja 2013. kojim je dopustio uknjižbu ½ dijela prava vlasništva navedene nekretnine na ime tuženice, a povodom prigovora isto rješenje je rješenjem posl.br. Z-2370/13 od 17. svibnja 2013. preinačeno i odbijena uknjižba te uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje. Tužitelji tvrde da na osnovu tog ugovora tuženica od tužiteljice CF nije ništa stekla niti ima pravo na posjed kojeg dijela te nekretnine. Tvrdi da su bili upisani suvlasnici kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme sastavljanja ugovora o darovanju, a da tužiteljica CF nije sudjelovala u sastavljanju ugovora niti je ugovor potpisala niti je ikada darovala tuženici. U vrijeme sastavljanja Ugovora nije bilo ni uspostavljeno etažno vlasništvo s bilo kojim suvlasnički dijelom. Tvrdi da je tužitelj BF na dan sastavljanja ugovora o darovanju predao u posjed tuženici cijelo prizemlje kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja ga koristi bez pravne osnove i posjeduje čitavo vrijeme te odbija predati tužiteljima pa tužbenim zahtjevom traže da sud naloži tuženici predati tužiteljima cijelo prizemlje kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz naknadu parničnog troška. U uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 27. travnja 2027. (list 98 spisa) zahtjeva da sud naloži se tuženici da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazni i preda tužiteljima u posjed cijelo prizemlje stambene zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slobodno od osoba i stvari, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška. Tvrdi da je kćer tužitelja i da nije točno da bi tužitelji bili oduvijek suvlasnici stana, već je predmetni dvoetažni stan kupio samo tužitelj Ugovorom o kupoprodaji od 22. veljače 1972. i to u stambenoj zgradi II nizu II površine 74 m2 i jednu garažu površine 14 m2. Nakon toga i aneks ugovora o kupoprodaji od 14.siječnja 2000.kojim definira da se garaža nalazi u kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da je tužitelj kao isključivi vlasnik darovao Ugovorom o darovanju solemniziranim kod javnog bilježnika UF pod brojem OU-10/2000 od 17. siječnja 2000. Nakon sklopljenog ugovora javni bilježnik je uputio stranke da naprave tlocrte stanova, što su i učinili. Tvrdi da, ne samo da je tužiteljica CF supotpisala prijedlog za uknjižbu tuženice u zemljišne knjige od 13. veljače 2001., već su uz taj prijedlog, pored ugovora o darovanju predani i tlocrti obju etaža i nacrt fasade zgrade. Ističe da tuženica CF očito špekulativno podnosi zahtjev za razvodom braka od tužitelja ŠF i oni se razvode, a potom i tužbu za utvrđenjem bračne stečevine koji postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-810/2003. Taj postupak završava sudskom nagodbom kojim tužitelj SF priznaje tuženici CF bračnu stečevinu nad 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ova sudska nagodba je sklopljena nakon sklapanja Darovnog ugovora OU-10/2000 od 17. siječnja 2000. i podnesenog prijedloga za uknjižbu od 13. veljače 2001. Tuženica smatra da je nespretnost suda kad je dozvolio upis ½ vlasništva cijele nekretnine, a odbio upis za ½ dijela rješenjem posl.br.Z. 2370/2013 od 17. svibnja 2013. izazvala revolt kod tužitelja i ljutnju jer smatraju da je kćer, ovdje tuženica htjela tužitelja ŠF izbrisati kao suvlasnika cijele nekretnine.

2.1. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe i protutužbeni zahtjev jer tvrdi da je stekla vlasništvo stana temeljem Ugovora o darovanju, u njega uložila znatna sredstva pa tužbenim zahtjevom (uređenim podneskom od 28. studenog 2017.) predlaže da sud utvrdi da je isključiva vlasnica dvaju stanova u [adresa], u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dva jednosobna stana koji svaki stan se sastoji od po jedne sobe, svaki s kuhinjom sa trpezarijom, svaki sa Wc-om i tuđ kabinom, predsobljem i jedne tarace, površina za jedan stan 20,92 m2, drugi 43,22 m2 pa su tužitelji dužni trpjeti uknjižbu vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišne knjige. Postavlja i podredni protutužbeni zahtjev u slučaju da sud prihvati tužbeni zahtjev- na isplatu uloženog u stan u iznosu 68.352,24 EUR kn sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2014. do isplate (list 370 spisa), sve uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelji osporavaju protutužbu predlažu odbiti protutužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška. Tvrde da su zaključili brak 1963., a predmetno prizemlje stečeno 1972. radom tužitelja i tuženice za vrijeme trajanja bračne zajednice pa je jasno da je isto bračna stečevina u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o darovanju. Ne osporavaju da je prijedlog za uknjižbu s prijemnim pečatom suda 13. veljače 2001. potpisala tužiteljica CF, ali tvrde da ista nije pogledala niti provjerila što u njemu piše jer joj je tužitelj rekao da je to prijedlog da se ona i tužitelj SF uknjiže na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je imajući povjerenje u svog supruga isto potpisala. Tvrdi da je spornim Ugovorom o darovanju zaključenim 2000. tužitelj darovao tuženici nepostojeću stvar, koja ne postoji jer vlasništvo posebnih dijelova u kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije nikada uspostavljeno pa da je činidba iz tog Ugovora nevaljana i ugovor ništetan i ne proizvodi bilo kakve pravne učinke. Tvrdi da tuženica nije ni pošteni posjednik bilo kojeg dijela kčbr. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je znala da isti dio predstavlja bračnu stečevinu i zajedničku imovinu tužitelja i da je tužitelj BF samovoljno darovao pa da nema pravo na posjed predmetnog dijela nekretnine. U odnosu na uloženo u stan-tvrde da je tuženica samo jedan postojeći posebni dio predmetnog prizemlja od oko 4 m2 proširila u već postojeći dio predmetnog prizemlja, parket zamijenila pločicama, drveni prozor i jedna drvena vrata zamijenila plastičnim otvorom a sve ostale preinake u stanju i građevinske radove izvršili su tužitelji svojim sredstvima. Ističe da trošak koji je imala tuženica ne predstavlja nužni trošak, a ni korisni trošak.

4. Tužitelj podneskom od 5. prosinca 2017. ističe prigovor radi prijeboja tvrdeći da ima tražbinu prema tuženici s osnova koristi predmetne nekretnine bez pravnog temelja u iznosu 700,000,00 kn pa predlaže ukoliko sud prihvati podredni protutužbeni zahtjev tuženice, izvršiti prijeboj tražbine.

5. Tijekom postupka tužitelj BF je preminuo te je postupak nastavljen u odnosu na CF kao njegovu slijednicu.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj BF s tuženicom sklopio Ugovor o darovanju sastavljen od strane javnog bilježnika UF u obliku javnobilježničkog akta i ovjeren dana 17. siječnja 2000. pod brojem OU-10/2020., da je tuženica od 2000. u posjedu predmetnog stana u prizemlju. Sporno je je li taj Ugovor o darovanju ništetan i je li tuženica u posjedu bez pravnog osnova. Sporno je je li tuženica stekla vlasništvo tog stana pravnim poslom ili temeljem zakona.

7. S obzirom da u postupku egzistira više zahtjeva, osnovni zahtjevi po tužbi i prvotni zahtjev u protutužbi temelje se na stvarnopravnim zahtjevima. Tužitelj tvrdi da tuženica drži stan u posjedu bez pravnog temelja jer je Ugovor o darovanju ništetan, tuženica tvrdi da nije dužna predati stan u posjed jer je stekla pravo vlasništva na istom pa predlaže u ovom postupku to utvrditi.

8. U odnosu na sporne okolnosti tužbenog zahtjeva i prvotnog protutužbenog zahtjeva sud je od predloženih i izvedenih dokaza u postupku pročitao povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-6 spisa), Ugovor o darovanju sastavljen od strane javnog bilježnika UF u obliku javnobilježničkog akta i ovjeren dana 17. siječnja 2020. pod brojem OU-10/2020. (list 7-10, 87-93 spisa), presliku dijelova spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z- 2370/2013 i prigovor u tom spisu (list 11-18 spisa) i spis poslovni broj Z-2370/2013, Kupoprodajni ugovor broj 22 (list 51-52 spisa), prijedloga za uknjižbu s prijemnim pečatom suda od 13. veljače 2001. (list 57 spisa), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I.361-03/13-08/2729 od 26. siječnja 2015. (list 68-71 spisa), izvatak iz matice rođenih za ŠF (list 81 spisa), izvadak iz matice rođenih za ČF (list 82 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 83 spisa), rješenje o uknjižbi Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik (list 85 spisa), rješenja o uknjižbi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-7213/2016 od 2. kolovoza 2016.(list 100 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 101-103 spisa), Geodetsku snimku izvedeno stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenog od Geo vrtine d.o.o., ovlaštenog dipl.ing.geod. TF i arhitektonskog snimka izvedenog stanja izgrađenog od Milan Karlovac d.o.o., Dubrovnik (list 129-156 spisa), povijesni zemljišnoknjižnog izvatka za kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 290-301 spisa), iskaze parničnih stranaka, iskaze svjedoka ĆF, VF, ŽF, PF (list 318-322 spisa), NF (list 327 spisa), saslušao svjedokinju RF (list 371-373 spisa).

9. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da je protutužbeni zahtjev osnovan, a tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Sud je odbio dokazne prijedloge iznesene na okolnost podrednog protutužbenog zahtjeva i prigovora radi prijeboja, kao i saslušanje svjedoka UF kojeg je predložila saslušati tuženica na okolnost prvotnog protutužbenog zahtjeva, jer smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te je izvođenje daljnjih dokaza suvišno.

11. Pregledom Kupoprodajnog ugovora broj 22 i njegovog Aneksa (list 51-53 spisa) utvrđeno je kako je BF dana 22. veljače 1972. od Dubac promet kupio jedan trosoban stan u stambenom [adresa], na putu Iva Vojnovića u stambenoj zgradi broj II. nizu broj II kao i jednu garažu u istoj zgradi.

12. Pregledom izvatka iz matice rođenih za ŠF (list 81 spisa), Izvatka iz matice rođenih za ČF (list 82 spisa), izvatka iz matice vjenčanih (list 83 spisa) utvrđeno je da su ČF i SF sklopili brak 16. veljače 1963.

13. Pregledom spisa ovog suda posl.br. P- 810/2023 i preslike dijelova tog spisa (list 55-56 spisa) utvrđeno je kako je dana 23. svibnja 2003. tužiteljica CF podnijela tužbu protiv AF radi utvrđenja bračne stečevine. Čitanjem tužbe u tom postupku utvrđeno je da tužiteljica tvrdi da je stan s garažom koji predstavlja cjelinu kuće u [adresa] sadašnja [adresa] koja je dobila oznaku kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je garaža naknadno adaptirana u drugi manji stan te da je sve navedeno bračna stečevina. Tužiteljica u tom postupku također kao tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik zajedničkoj kćeri darovao stan u prizemlju, adaptiran od garaže čemu se tužiteljica u načelu ne protivi jer je to njihova jedina kćer, ali da je to obavio bez ikakvih pitanja i suglasnosti tužiteljice. U tom postupku tužiteljica i BF sklopili su sudsku nagodbu u kojoj su utvrdili da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina, da se stranke obvezuju s potpisom nagodbe zajednički riješiti zk stanje, građevinski i uporabnu dozvolu, etažirati predmetnu nekretninu te sklopiti valjani darovni ugovor za stan u prizemlju koji je adaptiran od garaže sa svojom kćeri LF te da će nakon uknjižbe sklopiti ugovor kojim će stan na katu predmetne zgrade pripasti u cijelosti CF, a potkrovlje i pravo nadogradnje stana u potkrovlju u cijelosti ŠF.

14. Pregledom rješenje o uknjižbi Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik (list 85 spisa), spisa posl.br. Z-6871/2003 utvrđeno je kako je sud na temelju Kupoprodajnog ugovora od 22. veljače 1972. Ov-97/01, Dodatka tom ugovoru broj Ov-9418/03, sve ovjereno kod javnog bilježnika Nikše Viđena i sudske nagodbe u predmetu ovog suda poslovni broj P-810/2003. dopuštena dana 6. svibnja 2004. uknjižba kčbr. zgr. [katastarska čestica] na ŠF i tužiteljicu za ½ dijela.

15. Slijedom prethodno utvrđeno zaključak je suda da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina AF i CF jer je ista stečena za vrijeme trajanja njihovog braka.

16. Pregledom Ugovora o darovanju sastavljen od strane javnog bilježnika UF u obliku javnobilježničkog akta i ovjeren dana 17. siječnja 2000. pod brojem OU-10/2020. i njegovih priloga (list 7-10, 87-93 spisa) utvrđeno je kako je BF s tuženicom sklopio Ugovor darovanja stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa trpezarijom, dva wc-a s tuš kupatilom, predsobljem i terasom površine 63,48 m2 koji se nalazi u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] uključivši i zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem čl. 68 i 370 st.4. ZVOSP sa vlasništvom posebnog dijela. U istom Ugovoru stoji da je darovatelj kupio predmetnu nekretninu kupoprodajnim ugovorom broj 22 od 22. veljače 1972., nadopunjenog Aneksom od 14. siječnja 2000., obuhvaćena kao garaža 14 m2. Konstatirano je da je adaptacijom i dogradnjom darovatelja od garaže i dijela stana nastao predmetni stan te da sastavni dio tog ugovora je kupoprodajni ugovor, Anex i tlocrt predmetnog stana. U ugovoru stoji da darovatelj daruje svojoj kćeri besplatno, a da je on vlasnik stana na prvom katu površine 47,57 m2, a koji se stan protezao i na prizemlje do adaptacije te da su stranke složne da darovatelj zadržava pravo nadogradnje nad stanom kao i sva prava na tavanu. Tom Ugovoru priloženi su tlocrti stanova: tlocrt stana u prizemlju (vlasnik HF) površine 63,48 koji se sastoji od predsoblja, dvije sobe, kuhinje i trpezarije, wc, s posebnim ulazom.

17. Pregledom preslike dijelova spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-2370/2013 i prigovor u tom spisu (list 11-18 spisa) i spis poslovni broj Z-2370/2013 utvrđeno je tuženica podnijela prijedlog za upis stana površine 63,48 m2 u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je ovaj sud temeljem Ugovora o darovanju sastavljen od strane javnog bilježnika UF u obliku javnobilježničkog akta i ovjeren dana 17. siječnja 2020. pod brojem OU-10/2020. bio rješenjem od 17. svibnja 2013. dopustio upis prava vlasništva na tuženicu za ½ dijela cijele nekretnine brisajući AF, a odbio upis na ½ dijela cijele kčbr. zgr. [katastarska čestica] u dijelu u kojem je upisana CF. To rješenje preinačeno je rješenjem ovog suda posl.br. Z- 2370/2013 na način da je usvojen prigovor i odbijen prijedlog za uknjižbu je predmetom ugovora o darovanju nije cjelina kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već posebni dio nekretnine. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl.br Gž Zk.1/16 od 24. veljače 2016.

18. Pregledom prijedloga za uknjižbu s prijemnim pečatom suda od 13. veljače 2001. i priloga – tlocrta stanova (list 57-63 spisa) za kojeg nije sporno da su ga potpisali i tužiteljica DF i tuženica te BF utvrđeno je kako se prijedlog za uknjižbu temelji na kupoprodajnom ugovoru broj 22. od 22. veljače 1972. Aneksu tog ugovora od 14. siječnja 2000. Ugovora darovanja broj OU- 10/2000 od 17. siječnja 2000., tlocrta stana u prizemlju površine 63,48 m2 i stana na katu površine 47,57 m2 te da je predloženo da se stan u kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 47,52 m2 upiše kao suvlasništvo AF i CF, a stan u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 63,48 m2 kao vlasništvo tuženice.

19. Pregledom rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I.361-03/13-08/2729 od 26. siječnja 2015. utvrđeno je kako je po zahtjevu tuženice ozakonjena nezakonito rekonstruirana, završena, ugrađena i manje zahtjevna stambena zgrada kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. U točki 1. izreke tog rješenja ozakonjena je zgrada prikazana i u arhitektonnskoj snimci izvedenog stanja izrađenog po MILAN KARLOVAC d.o.o., ovlaštenom arhitektu KF, dipl.ing.arh., oznake T.D. 68/2013 iz rujna 2013. Pregledom obrazloženja tog rješenja proizlazi da su BF, kao nositelj prava nadogradnje te CF i BF, kao suvlasnici kčbr. zgr. [katastarska čestica] pristupili 27. listopada 2014. kod tog upravnog tijela izvršili uvid u spis i izjavili da su suglasni s izdavanjem rješenja o izvedenom stanju kojeg je podnijela HF uz napomenu da su vlasnici stana na 1. katu, a koji se protezao i na prizemlje do adaptacije stana u prizemlju i prava nadogradnje.

20. Pregledom Geodetskog snimka izvedeno stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenog od Geo vrtine d.o.o., ovlaštenog dipl.ing.geod. TF i arhitektonskog snimka izvedenog stanja izgrađenog od Milan Karlovac d.o.o. iz 2013., Dubrovnik oznake T.D. 68/13 (list 129-156 spisa) utvrđeno je da se zgrada kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od prizemlja- stan 1 (hodnik kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2; stan 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2; Kat – stan 3. (veranda, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba 1, spavaća soba 2, nenatkrivena terasa) ukupne površine 56,66 m2.

21. Pregledom rješenja o uknjižbi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z- 7213/2016 od 2. kolovoza 2016.(list 100 spisa), zk izvatka (list 101-103 spisa) utvrđeno je da je temeljem prijavnog lista Područnog ureda za katastar u Dubrovniku klasa: 932-06/16-02/277 i rješenja istog tijela klasa: UP/I-932-07/16-02/238 dopušteno poništenje kčbr. zgr. [katastarska čestica] te promjena izgrađenosti tako da sada opis predmetne nekretnine glasi: kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada površine 74 m2 dvorište površine 54 m2, dvorište površine 26 m2.

22. Pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na ovoj nekretnini bilo uknjiženo društveno vlasništvo od 1. srpnja 1960., s nositeljem prava vlasništva građevno poduzeće „Dubac“ u Dubrovniku te da su pod brojem Z-6871/2003 upisani kao suvlasnici cjeline kčbr. zgr. [katastarska čestica] Sekodno CF i BF temeljem rješenja suda od 6. svibnja 2004.

23. Tužitelj SF saslušan kao parnična stranka iskazao je da je predmetnu nekretninu kupio sa suprugom CF zajedničkim sredstvima od rada 1972. godine. Njegova supruga nije navedena u Ugovoru o kupoprodaji, to je samo iz razloga što je on vodio pregovore. U dogovoru s CF angažirali su FF da uredi prizemlje i stepenice koje povezuju prizemlje s 1. katom jer su iste bile nestandardne, jako visoke. Inače nekretnina se sastoji od prizemlja i garaže te 1. kata u kojem žive supruga i on. Po angažmanu FF je prizemlje koje se sastoji od sobe i kuhinje te kupaone povezao s garažom na način da je napravio vrata između garaže i prizemnog stana, dotjerao je prizemni stan i pomjerio kupaonu. On je 2000. kćeri, ovdje tuženoj, darovao stan u prizemlju, njegova je namjera bila darovanje isključivo stana, ne i garaže i to joj je rekao, ali je ona osim u posjed stana ušla i u posjed garaže. Kad je s njom sklopio Ugovor o darovanju, dao joj je ključeve stana u prizemlju, ona je to zaključala i od tada nije bio u tom stanu. Traži predaju predmeta darovanja u posjed, iz razloga što je Ugovor o darovanju ništavan, ne zna iz kojeg razloga, ali ja tvrdi da je on legalno kupio ovu nekretninu i traži ju nazad u posjed. Na upit suda izjavio je da želi da tužena iseli iz stana u prizemlju jer je to privatno vlasništvo njega i supruge, želi da mu preda ključ stana i da ga može držati u posjedu. Iskazao je da ga CF nije nikad ovlastila da u njeno ime raspolaže sa stanom i nije bila suglasna s tim darovanjem, točnije ona nije ni znala da je sklopio Ugovor o darovanju, za to je saznala nakon što se tužena upisala na stanu u zemljišnoj knjizi. Ne sjeća se je li supruga bila nazočna potpisivanju Ugovora o darovanju kod javnog bilježnika. Nadalje, iskazao je da mu je bila „ volja darovati LF ono što je navedeno u Ugovoru, ne sjećam se sada sadržaja ugovora niti se sjećam gdje smo ga sklopili“. Na upit je li njegova supruga potpisala prijedlog za uknjižbu, iskazao je da se ne sjeća tko je napisao taj prijedlog niti je li je ona potpisala. Ponovio je da ga ona nije ovlastila da u njeno ime raspolaže stanom i da nije nikada pročitala ugovor o darovanju.

24. Iskaz tužitelj u dijelu u kojem navodi da je supruga, ovdje tužiteljica CF saznala za Ugovor darovanja kada se tuženica uknjižila suprotan je je ispravama koje se nalaze u spisu jer već iz tužbe u postupku poslovni broj P- 810/2003 koju je sastavila tužiteljica CF proizlazi da je za darovanje znala 2003. Isto tako nije životno ni logično da se tužitelj ne sjeća bitnih okolnosti a to je tko je bio prisutan sastavljanju Ugovora darovanja kod javnog bilježnika niti tko je sastavljalo i potpisao prijedlog za upis, ali izričito tvrdi da tužiteljica, njegova supruga, CF, nije znala niti mu dala suglasnost da potpiše navedeni Ugovor o darovanju.

25. Tužiteljica CF iskazala je da je 2000. godine njen suprug Darovnim ugovorom tuženoj dao stan u prizemlju i ništa više. Ona nije znala za ovaj Ugovor o darovanju sve do 2013. kada se ona nezakonito uknjižila na ½ dijela cijele nekretnine. Iskazivala je da nije bila u uredu javnog bilježnika kad se potpisivao taj ugovor, niti je potpisala prijedlog za uknjižbu, niti na bilo koji način dozvolila uknjižbu tužene na predmetnoj nekretnini. Iskazala je da tužena od darovanja drži u posjedu cijeli stan u prizemlju i garažu. Tražili su je da im preda u posjed navedeno, ali ona to nije učinila. Ona i suprug su koristili stan u prizemlju i garažu kao sastavni dio cijele nekretnine sve dok 2000. dok njen suprug nije predao ključeve stana tuženoj. Ona je vidjela da joj je predao ključeve kako bi ona koristila stan u prizemlju, garaža nema poseban ključ, ona je povezana sa stanom u prizemlju. Od ove predaje ključeva oni više nisu koristili prizemlje, nisu imali ključeve, a Ugovor o darovanju je vidjela prvi put kad joj ga je suprug predočio 2013., nakon što je saznala za uknjižbu tužene. Iskazala je da su ona i suprug prizemlje i garažu, sveukupno je to 64 m2, lijepo sredili u jedan stan, odlučili su ukloniti stepenice koje povezuju prizemlje i 1. kat pa je napravljena ploča između stanova. Ne zna godinu kad je građena ploča. Nije nikog ovlastila da radi legalizaciju kuće, da radi tlocrt stana kao ni da radi ikakve građevinske radove na nekretnini. Iskazivala je da joj je 2001. godine suprug dao nekakav papir na potpis rekavši da se radi o prijedlogu da se oni uknjiže na nekretnini, a ona to nije niti gledala niti pročitala već samo potpisala. Iskazala je da su oni do 2000. godine uredili stan u prizemlju na način da u njemu ništa nije trebalo raditi, bio je u odličnom stanju - garaža i prostori prizemlja su predstavljali jedan jedinstveni stan površine 64 m2. Tužiteljica je po predočenju prijedlogu sa lista spisa 57, potvrdila da je to njen potpis, ali dodala da joj nije poznat sadržaj. Na poseban upit punomoćnika tuženice je li HF dobila dijete s 18. godina života i da li je nakon toga živjela u garaži, je li imala svoju sobu, kako joj se zvao prvi suprug, da li je otišla raditi u Njemačku i kada, da li su unuci ostali živjeti u predmetnoj kući, iskazala je da joj se prvi suprug se zvao EF, sve ostalo ne zna jer ima amneziju o tom dijelu života, a ne poznajem njezine naredne supruge. Dopunski saslušana ponovila je da nije znala da je njen suprug poklonio tuženici stan već je to saznala 2013. kada se ona nezakonito uknjižila na ½ kuće. Na upit suda, a nakon što je pročitana toč. II sudske nagodbe u predmetu P-810/2003, tužiteljica navodi da namjera stranaka iz te sudske nagodbe nije bila sklopiti darovni ugovor sa tuženicom. Iskazala je da je nekretnina prije nego što su predani ključevi tuženici u prizemlju imala dnevni boravak i kuhinju, te kupaonicu, te se iz prizemlja moglo ući u garažu. Potom su bile skale za kat na kojem su bile tri sobe i banja. Potom je njen suprug angažirao FF kako bi se srušile skale i zapravo napravile dvije etaže.

26. Tuženica je iskazala da je oduvijek živjela s roditeljima u predmetnoj nekretnini. Prizemni stan koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka i kupaone se koristio tada kao dio gornjeg stana, sve su to zajedno koristili. Udala se u 18. godini, 1982. rodila kćer i već joj je tada otac dao garažu na korištenje, tu je bila njena spavaća soba, a normalno je ona kao i njeni roditelji, koristila stan u prizemlju. 1980- ih godina je baka, majka njen majke, savjetovala njenim roditeljima da joj dopuste da nadogradi dio kuće s čim se njen otac složio i uz njihovo dopuštenje je nadogradila kuhinju i kupaonicu i živjela u tom dijelu. Kasnije je legalizirala ovaj dio kao i cijelu kuću. 1990ih godina je otišla raditi u Njemačku, 1991. se rodila njena druga kćer, dolazila je u ovu kuću u [adresa] koliko je mogla, htjela se vratiti kući, ali nije mogla pronaći posao pa je u dogovoru s roditeljima njima ostavila kćer na čuvanje, a ona je radila u Njemačkoj. 2000. godine je od oca dobila Darovnicu, ona i otac zajedno s njenim suprugom i majkom otišli kod UF gdje joj je otac darovao, ne kako to sada govori, samo prizemni stan već i garažu i ovaj nadograđeni dio. Suglasnost za takvo darovanje je tada dala i pisano njena majka. Njihov dogovor je bio da se sruše skale i da se kuća horizontalno podijeli na 2 odvojena dijela. Cijelo ovo vrijeme je njen otac imao ključ od prizemlja, tu bi imali goste i ona se nije nikad protivila da oni koriste donji stan i bila je zahvalna na tome što su učinili za nju. U ovo vrijeme je umrla njena starija kćer i zbog situacije nije bila u mogućnosti nastaviti uređenje stana, otišla je u Njemačku raditi. Nakon nekog vremena s tim je radovima i nastavila, dovela druge radnike i u prizemlju su sredili 2 cjeline jer je htjela da njena kćer ima svoj zasebni dio. Kad je došao Zakon o legalizaciji pokrenula je postupak legalizacije za cijelu kuću i čini joj se da su tada počeli problemi koji su rezultirali ovim sporovima. Ona se tada upisala na ½ kuće, nikad joj nije bila namjera tim upisom dobiti više od onog što joj je otac darovao, ali pretpostavlja da su to njeni roditelji posebno protumačili. Prilikom njenog dolaska u njihov stan radi dogovora izbacili su je iz stana i od 2013. nemaju nikakav kontakt. Ona je u posjedu prizemlja od 2000. s tim da je 2014. uslijed prijetnji promijenila ključ pa od tada njeni roditelji ne mogu ući u prizemni stan. Dopunski saslušana iskazala je da je legalizaciju napravila jer je bio rok za podnošenje zahtjevu za legalizaciju tada na preporuku arhitekta uzela darovnicu i predala u zk odjel jer sa htjela uknjižiti svoj stan, a ne cijelu nekretninu a nije mogla utjecati na ishod zemljišnoknjižnog postupka. Tuženica je pojasnila da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanja u zk. knjigama bio upisan samo njen otac pa je javni bilježnik rekao da je dovoljno da on sklopi ugovor, a majka je supotpisala prijedlog za uknjižbu. Dodaje da je majka bila upoznata sa svime i sudjelovala u svemu. Iskazala je da su njen otac majka sve do 2013. imali potpuno slobodan pristup i stanove jer su mali ključ, ona je 2013. promijenila bravu nakon što su se oni počeli prema njoj čudno ponašati pa me bilo strah da je potpuno ne izbace iz nekretnine.

27. Na okolnost sklapanja Ugovora darovanja ponešto su iskazali svjedoci. Svjedok ĆF iskazivao je da su tuženici nekretninu darovali roditelji odnosno dobila ju je na poklon, a to mu je poznato po pričanju tuženice. Svjedok MF, suprug tužene, iskazivao je da je prije oko 20 godina HF od SF i CF dobila na poklon prizemlje kuće, da su njih četvoro bili kod bilježnika i njih troje su tada potpisali ugovor, i SF i CF su joj darovali prizemlje Nakon tog darovanja SF i CF su živjeli isključivo na 1. katu kuće. Problemi zbog kojih se vodi spor su počeli kad su se on i HF trajno preselili u Hrvatsku, prije 8-9 godina. Svjedokinja OF iskazivala je da poznaje tuženicu jako dobro već od 1980ih godina, da je 1980ih godina je tuženica živjela s djetetom u garaži. Njeni roditelji su koristili ostatak prizemlja, u ovo vrijeme kad je HF živjela u garaži. Garaža je vratima bila povezana s ostatkom prizemlja. Za taj ostatak prizemlja Jelini roditelji koristili kao dnevni boravak. Nakon toga je čini joj se SF darovao LF prizemni stan, garažu i ovaj ostatak prizemlja. Svjedok JF po zanimanju arhitekt, iskazao je tuženica angažirala društvo Milan Karlovac d.o.o. za potrebe legalizacije nekretninu Dubrovniku te je tom prilikom bio na predmetnoj nekretnini te su oni izradili svu dokumentaciju, predan je zahtjev za legalizaciju i tuženica je dobila rješenje o izvedenom stanju. Svjedok NF iskaziva je da je na nekretnini bio s tuženom i njenim suprugom, poznaje ih jako dugo i odavno mu je tužena rekla da je ovaj prizemni stan dobila od roditelja i to je i razlog zašto joj i pomogao u renoviranju istog.

28. Svjedok ŽF, brat tužiteljice, iskazao je da je u vrijeme kad su stranke uselile u nekretninu 1973. cijela ta kuća je bila kao jedna cjelina i sve se zajedno koristilo. Kad se HF udala prvo su je smjestili u garažu. Ona je s vremenom u garaži napravila banju i kuhinju. On je tada s pok. ĐF pomagao oko tih građevinskih radova. HF je financirala ove radove. U jednom trenutku su SF i CF govorili da će prizemlje dati LF kako bi ona mogla imati svoj život i kako bi oni bili u miru, a da će nadograditi potkrovlje koje će dati unukama, Jelinim kćerima. Tako su SF i ZF darovnicom dali prizemlje nekretnine i ona je nakon te horizontalne podjele otkad SF i CF više ne koriste prizemlje jer je darovano Jeli kuhinja i mala banja i boravak pa je tu radila radove. On nije sudjelovao u tim radovima. Zadnji put je bio na nekretnini bio 2004.

29. Svjedokinja RF u bitnom je iskazala da su baka i djed darovali prizemlje kuće njenoj majci koja je tu napravila dva stana. Ona u to vrijeme s obzirom da je bila dijete nije bila upoznata s načinom s kojim se nekretnina daruje, ali zna da se o tome u obitelji pričalo i da se ona veselila da nešto imaju u kući. Negdje 2012. sve sredilo odnosno napravljena su dva stana, dva ulaza, a 2013. se mama odlučila preseliti u Dubrovnik. Situacija s bakom i djedom se naglo promijenila. Imala je osjećaj da ih ne žele. Djeda nije uspijevala ni viđati jer je stalno spavao, a baka joj se javljala kako je htjela. Ni dan danas ne zna zbog čega, ali zna da joj je to jako teško palo jer je djeda željela viđati i jer su je oni i odgojili dok je bila dijete.

30. Iskaze svjedoka GF, IF, CL, HL, SL, BL (list 311-314 spisa) sud nije posebno cijenio jer isti nisu iskazivali u odnosu na sporne i odlučne činjenice u odnosu na raspolaganje nekretninom, kao i dijelove iskaza ĆF, VF, ŽF, PF (list 318-322 spisa), NF (list 327 spisa) koji se odnose na ulaganja u predmetni stan koje činjenice su odlučne isključivo u odnosu na podredni protutužbeni zahtjev.

31. U odnosu na činjenice darovanja i saznanja tužiteljice u pogledu istog valja reći da svjedoci ĆF, VF, ŽF, PF, NF nemaju neposrednih saznanja o ovim činjenicama jer je ĆF, UL, PF, NF ovo poznato samo po pričanju tuženice. ŽF, brat tužiteljice, ujak tuženice, s druge strane je iskazao da da su u jednom trenutku SF i CF govorili da će prizemlje dati ZF kako bi ona mogla imati svoj život i kako bi oni bili u miru, a da će nadograditi potkrovlje koje će dati unukama, Jelinim kćerima. Iskazao je da su SF i ZF darovnicom dali prizemlje nekretnine i ona je nakon te horizontalne podjele otkad SF i CF više nisu koristili prizemlje. Iskazu ovog svjedoka su nema razloga ne vjerovati pa ga uzima u obzir kao posredne činjenice u odnosu na odnos svih sudionika pravnog posla. Iz iskaza i ovog svjedoka može se zaključiti o namjeri roditelja darovati predmetni stan svojoj kćeri, ovdje tuženici.

32. Dakle, u postupku je u bitnom utvrđeno:

- BF i CF bili su izvanknjižni vlasnici kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Kupoprodajnog ugovora broj 22 i njegovog Aneksa kojim je kao jedini naveden kupac BF - trosoban stan u stambenom [adresa] na putu Iva Vojnovića u stambenoj zgradi broj II. nizu broj II kao i jednu garažu u istoj zgradi,

- to svoje pravo upisali su u zemljišne knjige tek rješenjem suda od 6. svibnja 2004.

- kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bračna stečevina CF i ŠL,

- tuženica je kćer tužiteljice i pok. ŠF,

- tuženica i SF sklopili su ugovor u kojem stoji da BF daruje svojoj kćer stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa trpezarijom, dva wc-a s tuš kupatilom, predsobljem i terasom površine 63,48 m2 koji se nalazi u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], te da sastavni dio tog ugovora čini tlocrt stana,

- tuženica je u posjedu stana u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2000.

- tuženica je potpisala prijedlog za uknjižbu predan sudu 13. veljače 2001. temeljem Ugovora darovanja ovjerenog kod javnog bilježnika UF pod brojem OU.10/2000.

37. Prvenstveno, tužiteljica tvrdi da je Ugovor o darovanju ništetan jer istog nije potpisala tužiteljica kao suvlasnica predmetne kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je u vrijeme kada je BF, njen suprug, raspolagao darovanjem u korist tuženice, njihove zajedničke kćeri, nije imao njenu suglasnost niti je ona za raspolaganje znala sve do 2013.

37.1. Tvrdnje i navodi tužiteljice da ona nije znala i da nije bila suglasna s raspolaganjem predmetne nekretnine darovanjem njenog supruga i oca tuženice ŠF u korist tuženice, ne može se prihvatiti. Predmetna kuća u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju 2000. nije bila u zemljišnim knjigama uknjižena na CF i ŠF jer su oni to učinili tek 2004., i to temeljem Kupoprodajnog ugovora broj 22 kojeg je SF sklopio s građevno poduzeće „Dubac“ 1972. i presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-810/2003, a do tada je ista bila upisana kao društveno vlasništvo, nositelj prava korištenja građevno poduzeće Dubac.

38. U vrijeme raspolaganja imovinom (17. siječnja 2000.) u pogledu valjanosti tog raspolaganja primjenjuju odredbe Zakon o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO (o apsolutnoj ili djelomičnoj ništetnosti pravnih poslova) i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu:ZV). Radi se o zajedničkoj imovini bračnih drugova kojom u smislu odredbe čl. 61. st. 1. ZV bračni drugovi raspolažu zajednički, a iznimno radi zaštite povjerenja u pravnom prometu treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen s oba bračna druga steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko (st. 2. iste odredbe).

38.1. Odredbama čl. 122., 123. i 124. ZV, kao i odredbom čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama (NN.91/96; 68/98; 137/99, 114/01; 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 - dalje: ZZK) jamči se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi, pa u skladu s načelom zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu ocjena valjanosti, odnosno nevaljanosti stjecanja prava vlasništva na zajedničkoj imovini od strane treće osobe zavisi od utvrđenja da li je treća osoba pošteni stjecatelj, odnosno da li je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Drugim riječima, za ocjenu pravne valjanosti, odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna pretpostavka je savjesnost, odnosno poštenje te treće osobe. U konkretnom slučaju kako je bila riječ o nekretnini ranije društvenog vlasništva – pozivanje na zaštitu s povjerenjem u zemljišne knjige u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju je bilo odgođeno.

39. S obzirom na ove odredbe, činjenicu da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovora darovanja, ni darovatelj nije bio upisan kao vlasnik, niti njegova supruga, nekretnina je bila upisana kao društveno vlasništvo, pa imajući na umu da je riječ o pravnom poslu i odnosima roditelja i kćeri, raspolaganja jednog roditelja ugovorom darovanja svojoj kćeri, prema stajalištu ovog suda potrebno je ispitati savjesnost i poštenje sudionika tog pravnog posla, ali bračnog druga (majke tuženice) koja nije bila formalni sudionik tog pravnog posla.

40. Uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjivati će se ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa (Ustavni sud Republike Hrvatske odluka broj U-III- 103/2008 od 14. lipnja 2011., Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev - 1867/12-2 od 29. listopada 2013.).

41. Sudu nisu prihvatljive kao životne i logične tvrdnje tužiteljice da ona nije znala da je njen suprug njihovoj zajedničkoj kćeri darovao stan u prizemlju s obzirom da iz izvedenih dokaza u spisu proizlazi da u vrijeme sklapanja Ugovora darovanja 2000. odnosi između parničnih stranaka - roditelja i kćeri nisu bili poremećeni te s obzirom da je tužiteljica znala i vidjela da se tuženica uselila i koristila stan u prizemlju. Naime, same parnične stranke govore o tome da su se odnosi poremetili tek 2013., dakle 13 godina nakon učinjenog darovanja. Pri tome treba imati na umu sve okolnosti ovog slučaja. Tužiteljica je nesporno potpisala i prijedlog za uknjižbu temeljem tog Darovnog ugovor koji je predan sudu dana 13. veljače 2001. i to samo godinu dana nakon sklapanja ugovora. Iskazi tužiteljice i ŠF dani u ovom postupku su proturječni ispravama koje prileže spisu o tome da je tužiteljica za darovanje saznala tek 2013., kad se tuženica pokušala uknjižiti. Ovaj sud to zaključuje temeljem izvedenih materijalnih dokaza u spisu - da je već u tužbi od 23. svibnja 2003. u predmetu posl.br. P-810/2003 tužiteljica navela da je upoznata s darovanjem stana u prizemlju, „čemu se tužiteljica u načelu ne protivi“. Osim toga, CF i BF, kao suvlasnici kčbr. zgr. [katastarska čestica] pristupili su 27. listopada 2014. kod upravnog tijela u postupku legalizacije kuče kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvršili uvid u spis i tom prilikom izjavili da su suglasni s izdavanjem rješenja o izvedenom stanju kojeg je podnijela HF uz napomenu da su vlasnici stana na 1. katu, a koji se protezao i na prizemlje do adaptacije stana u prizemlju i prava nadogradnje. Sve ovo ukazuje da tužitelji, odnosno BF kao parnična stranka do svoje smrti te CF, kao tužiteljica, sada u ovom postupku koji je pokrenut radi predaje u posjed predmeta darovanja utemeljen na tvrdnjama da je ugovor o darovanju ništetan jer je istim raspolagao samo jedan bračni drug, pokušavaju konstruirati iskaze kako bi im činjenice išle u prilog. Stoga, se ne može niti prihvatiti tvrdnja tužiteljice da je ona potpisala prijedlog za uknjižbu temeljem tog Ugovora darovanja koji je predan sudu dana 13. veljače 2001., a da pri tome nije znala sadržaj i što potpisuje. Nije životno ni logično da odrasla poslovno sposobna osoba nije pročitala sadržaj onog što potpisuje tim više što se ne radi niti o opsežnom sadržaju, a riječ je o važnim pravima stjecanja prava vlasništva. Valjda imati na umu da tu živjeli zajedno te da je tužiteljica iskazala da je vidjela kako njen muž, ČL, tuženici daje ključ od stana. Osim toga, iako znajući za učinjeno darovanje, zasigurno 2003. (kako to proizlazi iz sadržaja tužbe koji je sama podnijela sudu), tužiteljica sve do 2016. ne poduzima nikakve pravne radnje u svezi navedenog Ugovora darovanja. Nije niti osporavala navedeni ugovor, isticala njegovu ništetnost, tražila predaju nekretnine u posjed niti štitila svoje navodno pravo vlasništva.

41.1. Iz dokaza u spisu ovaj sud zaključuje da je tuženica, kao kćer tužiteljice i pok. BF, bila savjesna stjecateljica pa iako je Ugovor darovanja potpisalo samo jedan roditelj, ali ne i tužiteljica, s obzirom da je tužiteljica,i majka tuženice, očito znala za učinjeno darovanje, prešutno ga odobrila, a kasnije i pisanim putem kada je potpisala prijedlog za uknjižbu i to niti godinu dana nakon sklopljenog ugovora – 13. veljače 2001., potom u tužbi 2003. izjavila da se načelno učinjenom darovanju ne protivi, a i u postupku legalizacije kojeg je pokrenula tuženica, tužiteljica 14 godina nakon učinjenog darovanja, pristala na legalizaciju kao suvlasnica stana na 1. katu daje osnova za zaključak da je tuženica bila u opravdanom uvjerenju da je temeljem pravnog posla - darovanja stekla pravni osnov uknjižbe i zakonit posjed darovanog stana te nije imala osnova za zaključak sve do podnošenja tužbe kojim se taj ugovor osporava (2016.) da joj ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine. Da je njeno očekivanje i držanje prema spornoj nekretnini zakonito, potvrđuje i iskaz svjedoka TL, ujaka tuženica, brata tužiteljice, koji je također stekao dojam da je predmetna nekretnina darovana tuženici. Sama činjenica što se tuženica nije uspjela uknjižiti temeljem navedenog Ugovora darovanja ne ukazuje na nevaljanosti samog ugovora, već formalnim nedostacima jer je predmet darovanja stan u kući za koju stranke nisu sklopile ugovor o uspostavi etažnog vlasništva, ali je iz samog ugovora jasna volja da se daruje upravo stan u prizemlju i činjenica da je odbijena uknjižba iz formalnih razloga ne predmnijeva da je time tuženica postala nezakonita posjednica.

42. Sukladno svemu navedenom ovaj sud smatra da je prilikom sastavljana Ugovora darovanja solemniziran kod javnog bilježnika UF pod brojem OU-10/2000 dana 17. siječnja 2000., kojim je nesporno otac tuženice i suvlasnik nekretnine BF istog potpisao s tuženicom, imajući na umu sve iznesene okolnosti, tuženica bila savjesna stjecateljica, a tužiteljica nesavjesna treća strana- bračni drug koja je znala za učinjeno raspolaganje njenog supruga još 2000., a zasigurno 2001., odnosno 2003. te ga prešutno odobrila te dulje od 13 godina nije poduzela nikakve pravne radnje naspram tuženice već tek 2016. zahtjeva iseljenje tuženice uz tvrdnje da svoj posjed temelji na ništetnom pravnom poslu.

43. Prema odredbi članka 159 st. 1 i 2 ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema čl. 160 st.1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

44. Prema odredbi čl. 18. ZV-a Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

45. U ovom postupku utvrđeno je da je tuženica stupila u posjed predmetnog stana 2000. i to temeljem Ugovora darovanja sklopljenog iste godine, da je bila savjesna jer je opravdano bila u uvjerenju da je i njena majka, suvlasnica s osnova bračne stečevine, predmetnog, u zemljište knjige neupisanog, stana, suglasna s predmetnim darovanjem, da do 2016. ni tužiteljica ni raniji tužitelj BF nisu pokrenuli nikakav postupak kojim tuženici osporavaju pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja. Ovako utvrđeno činjenično stanje da je dovoljno osnova za zaključak suda da je posjed tuženice na predmetnom stanu pošten, istinit i zakonit te da je ista s obzirom na stupanje u posjed 2000., protekom 10 godina u smislu čl. 159 st.1. i 2. u svezi s čl. 160 ZV-a stekla pravo vlasništva predmetnog stana dosjelošću 2010. godine.

46. Tužitelji nadalje, tvrde da je ugovor o darovanju ništetan te da tuženica ne može steći pravo vlasništva i iz razloga jer nekretnina koja je bila predmetom ugovora darovanja ne može biti predmetom prava vlasništva, a osporava i da bi stranke u ugovoru iskazale pravo volju za predaju nekretnine u posjed jer se to ne navodi u ugovoru.

47. U odnosu na takve tvrdnje valja reći da već u Ugovoru darovanja predmet darovanja opisan je kao stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa trpezarijom, dva wc-a s tuš kupatilom, predsobljem i terasom površine 63,48 m2 koji se nalazi u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] uključivši i zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem čl. 68 i 370 st.4. ZVOSP sa vlasništvom posebnog dijela. U istom Ugovoru stoji da je darovatelj kupio predmetnu nekretninu kupoprodajnim ugovorom broj 22 od 22. veljače 1972., nadopunjenog Aneksom od 14. siječnja 2000., obuhvaćena kao garaža 14 m2. Konstatirano je da je adaptacijom i dogradnjom darovatelja od garaže i dijela stana nastao predmetni stan te da sastavni dio tog ugovora je kupoprodajni ugovor, Anex i tlocrt predmetnog stana. U ugovoru stoji da darovatelj daruje svojoj kćeri besplatno, a da je on vlasnik stana na prvom katu površine 47,57 m2, a koji se stan protezao i na prizemlje do adaptacije te da su stranke složne da darovatelj zadržava pravo nadogradnje nad stanom kao i sva prava na tavanu. Tom Ugovoru priloženi su tlocrti stanova: tlocrt stana u prizemlju (vlasnik HF) površine 63,48 koji se sastoji od predsoblja, dvije sobe, kuhinje i trpezarije, wc, s posebnim ulazom. Već iz sadržaja samog Ugovora darovanja proizlazi da je u vrijeme darovanja stan u prizemlju bio adaptiran i garaža pripojena predmetnom stanu, da Ugovoru prileži tlocrt stana, pa se ukazuju neosnovnim navodi tužitelja tijekom postupka da predmet darovanja nije bila i garaža jer je darovatelj jasno naznačio volju i darovati cijeli stan u prizemlju koji je već adaptiran pripajanjem ranije garaže. U postupku je utvrđeno da je stan predan tuženici u posjed nakon sklapana Ugovora 2000.godine, pa se ukazuju neosnovanim navodima tužiteljice kojim pokušava osporiti formu sastavljenog Ugovora darovanja kojim je isti sastavljen u formi javnobilježničkog akta. U postupku je utvrđeno da je tuženica predmetni stan po potrebi i posjedovala i prije sklapanja predmetnog ugovora kad bi došla u Hrvatsku, a zasigurno u posjedu od 2000. pa nisu osnovane tvrdnje tužiteljice da nije bilo volje za predajom nekretnine u posjed i da bi ugovor o darovanju bio ništetan uslijed forme u kojoj je sastavljen.

48. U odnosu na osporavanje da predmet darovanja nije stvar koja može biti u pravnom prometu, proizlazi neosnovanim iz sljedećih razloga.

48.1. Pregledom priloženog tlocrta Ugovoru darovanja (list 58 spisa) i usporedbom s naknadno izrađenim arhitektonskim snimkom izvedenog stanja izrađenog od Milan Karlovac d.o.o. (list 146 spisa) koji je bio sastavni dio postupka legalizacije nekretnine, a s kojim su se suglasili i BF i tužiteljica, utvrđeno je da se radi o istoj nekretnini u prizemlju – u međuvremenu adaptirana dva stana- stan 1 (hodnik, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća sobe) ukupne površine 43,22 m2; stan 2 (kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba, natkriveni ulaz) ukupne površine 20,92 m2; koja položajem i površinom odgovaraju stanu koji je bio predmetom darovanja (ukupne površine 63,48 m2).

49. Člankom 67 ZV-a propisano je da vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

50. Kako je u spomenutom arhitektonskom snimku izvedenog stanja broj D.T.

68/13 ovlašteni arhitekt KF potvrdio da je riječ o stanovima, pa sukladno citiranoj zakonskoj odredbi je riječ o samostalnim uporabnim cjelinama, to se prigovori tužiteljice da je predmet darovanja stvar koja ne može biti u pravnom prometu i ne može biti objektom prava vlasništva, ukazuju neosnovanim.

51. Prema članku 162 stavak 1 ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema članku 163. stavku 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

52. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je tuženica dosjelošću temeljem odredbi članka 159. st.1. i 2. u svezi s čl. 160 ZV-a stekla pravo vlasništva stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje sa trpezarijom, dva wc-a s tuš kupatilom, predsobljem i terasom površine 63,48 m2 koji se nalazi u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] uključivši i zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane, sada u naravi dva stana u prizemlju kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to jedan stan površine 20,92 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja površine, drugi stan koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja površine 43,22 m2. Tijekom postupka je utvrđeno da je kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] promijenila oznaku i sada nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 295 spis), što među strankama nije sporno da je riječ o istoj nekretnini.

53. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tuženica kao posjednik stana dokazala da ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje tog stana (pravo na posjed).

54. U ovom postupku utvrđeno je vlasništvo posebnog dijela nekretnine (stan), što je u skladu s odredbama članka 67 ZV-a. Prema odredbi čl. 69. st. 1. ZVDSP, vlasništvo posebnog dijela nekretnine nedjeljivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi poslovni broj Rev 181/2021-2 od 27. veljače 2024. iako je vlasništvo posebnih dijelova nekretnine nedjeljivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, time što je presudom utvrđeno vlasništvo posebnog dijela, bez da je naznačeno da je vlasništvo posebnog dijela neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, nije postupljeno suprotno navedenim odredbama. Naime, povezanost vlasništva posebnog dijela s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine postoji na temelju zakona, pa bi samo odluka kojom se ta povezanost negira bila u suprotnosti s navedenim odredbama, prvenstveno prema odredbi čl. 69. st. 1. ZVDSP. Prema tome, u postupcima radi utvrđivanja prava vlasništva (odlučivanja o deklaratornom zahtjevu), nije isključena primjena načela jedinstvenosti nekretnine, međutim, odluka kojom se utvrđuje pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, bez naznake da je posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, ali i bez sadržaja kojim bi se ta povezanost negirala, nije u suprotnosti s tim načelom, jer se takvom odlukom ta povezanost ne isključuje, dakle, ostaje važeća povezanost vlasništva posebnog dijela s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine.

55. Kako u zemljišnim knjigama nije uspostavljeno etažno vlasništvo na stanovima u kući, nije osnovan zahtjev tuženice iz protutužbe u dijelu kojim zahtjeva uknjižbu u zemljišnim knjigama. Međutim, tuženica ima pravni interes na deklaratorni zahtjev za stjecanjem prava vlasništva temeljem zakona jer nije suvlasnica predmetne nekretnine, pa nije u mogućnosti podnijeti zahtjev za uspostavom vlasništva posebnog dijela te nekretnine u smislu čl. 71. ZV-a. Stoga ovim pravnim putem ostvaruje preduvjet za podnošenje takvog zahtjeva, naravno kada se ispune pretpostavke iz čl. 73. st. 3. ZVDSP, koji zahtjev nadležnom tijelu upravne vlasti također ne može uputiti sve dok ne postoji utvrđenje da na toj nekretnini ima vlasnička prava. Jedini pravni put kojim tužiteljica kao pošteni i zakoniti posjednik i izvanknjižni vlasnik predmetnog stana može zaštititi svoja prava jest podnošenje tužbe kojom se zapravo utvrđuje njeno vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine (vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 920/2021-3 od 12. srpnja 2023.).

56. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točkama I. – III. izreke presude.

57. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5 u svezi s člankom 155. ZPP-a.

57.1. Tako su tuženici priznati troškovi u cijelosti jer nije uspjela s nerazmjerno manjim dijelom uslijed kojeg nije bilo dodatnih troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, rukovodeći se zatraženom po troškovniku predanom do zaključenja glavne rasprave.

57.2. U ovom postupku protutužbeni zahtjev tuženice odnosi se na utvrđenje prava vlasništva, a u odnosu na koji zahtjev tuženica kao protutužiteljica nije naznačila vrijednost predmeta spora. Podredni (eventualno kumulirani) protutužbeni zahtjev odnosi se na isplatu iznosa 500.000 kn, kasnije 515.000,00 kn odnosno 68.352,25 EUR. Tužbeni zahtjev se odnosi na svotu vrijednosti predmeta spora označenog u tužbi 1.327,36 EUR. S obzirom da kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Vrijednost predmeta spora tih zahtjeva ne zbrajaju se, jer tuženica ne traži da se prihvate svi postavljeni zahtjevi pa se ne radi o situaciji iz odredbe članka 40. st.1 Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) kojom je propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, već o eventualno kumulianom zahtjevu. Tako se temeljem odredbi članka 40. st. 4. i 5. ZPP ima smatrati da je vrijednost predmeta spora po glavnom protutužbenom zahtjevu 6.630,00 EUR. Vrijednost tužbenog zahtjeva za odluku o parničnom trošku u konačnici iznosi 7.957,36 EUR, a ne kako to tuženica pogrešno smatra 63.000,00 EUR.

57.3. Tako je prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) tuženici priznat trošak za sastav odgovora na tužbu-protutužbu (100 b, Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištima 28. studenog 2017., 19. travnja 2021., 20. listopada 2021., 8. ožujka 2022., 4. srpnja 2022, 16. studenog 2022., 15. listopada 2024., 11. veljače 2025., 19. ožujka 2025. (svako 100 b, Tbr. 9/1) za sastavljanje podnesaka 16. rujna 2016., 22. rujna 2017., 7. ožujka 2022., 18. svibnja 2023. (svako po 100 b, Tbr. 8/1), ostale vrste podnesaka 18. svibnja 2017. i 15. veljače 2023. (svako 25 b, Tbr. 8/4), što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV (25%) čini iznos 17.625,00 EUR te zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbi i presudu Eura (na protutužbu 53,09 Eura i presudu 126 EUR) što ukupno čini iznos 3.804,09 EUR.

57.4. Tuženici nisu priznati troškovi za sastav podneska od 28. studenog 2017. i 18. listopada 2024. jer su isti predani na dan ročišta pa nisu bili potrebni za vođenje postupka jer je sve ono što je u njima navedeno punomoćnik mogao izložiti i na ročištu. Nije priznat ni sastav podneska od 20. listopada 2021. jer se isti ne nalazi u sudskom spisu.

U Dubrovniku 17. travnja 2025.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika