Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: Pn-10/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari 1. tužitelja GU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja Udruga Veronika Vere, OIB: 92386208054, Zapoljska 6, Zagreb, koju zastupa BU predsjednik udruge, protiv tuženika Zvonimira Dodiga iz Zaprešića, Pavla Lončara 2, kojeg zastupa punomoćnik Matija Duk odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, predsjednika udruge 2. tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da naknadi prouzročenu štetu tužiteljima u iznosu 1.340,50 EUR/10.100,00 kn koju je prouzročio povredom ljudskih prava tužiteljima sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka tužiteljima sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se 1. i 2. tužitelju solidarno naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi tužitelji u bitnome navode da tuženik Zvonimir Dodig sudac Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, trenutno sudi tužiteljima u postupcima poslovnog broja Ps-23/2019 gdje je 1. tužitelj u istom postupku 1. tužitelj, a 2. tužitelj je u tom postupku bio umješač. Tuženik je sudio 1. tužitelju i u postupku poslovni broj P Ob-33/2015 podjele bračne stečevine koji još nije konačno dovršen, jer je u tijeku postupak po prijedlogu za ponavljanje drugostupanjskog postupka, u kojem je 1. tužitelj, tuženik. Tuženik Zvonimir Dodig sudio je i u postupku poslovnog broja Pn-1331/2015 koji još nije konačno završen gdje je u tijeku postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka i traje prekid postupka Revizije do okončanja navedenog postupka za ponavljanje u kojem je 1. tužitelj, tužitelj. Tuženik Zvonimir Dodig sudi trenutno i u postupku poslovnog broja P-1011/2021 koji se vodi radi stjecanja bez osnove, u kojem je 1. tužitelj, tužitelj. Tuženik Zvonimir Dodig sudio je i u postupku utvrđenja pokretnina kao bračne stečevine pod poslovnim brojem P- 2123/2015 koji je pravomoćno okončan. Tuženik Zvonimir Dodig sudio je i u postupku poslovnog broja Povrv-627/2020 koji je pravomoćno okončan u kojem je 1. tužitelj bio tuženik. Tuženik Zvonimir Dodig sudio je i u predmetu poslovnog broja Pn- 58/2023 gdje su tužitelji (ovdje tužitelji), a isti predmet je svrsishodnom delegacijom dodijeljen u rad Općinskom sudu u Velikoj Gorici pod brojem Pn-69/2023.
1.1. Nadalje, navode da su tuženiku Zvonimiru Dodigu dodijeljeni i slijedeći predmeti Općinskog suda u Novom Zagrebu, gdje je 1. tužitelj GU stranka u postupku. Tako su tuženiku dodijeljeni predmeti poslovnog broja P-10/2023, P- 1046/2022, P-178/2020 koji nakon nastavka postupka po prekidu dobiva broj P- 812/2020, te je trenutno u fazi prekida postupka. Navedena tri predmeta vode se po brisovnoj tužbi 1. tužitelja. Tuženik Zvonimir Dodig sudio je još 1. tužitelju u postupcima poslovnog broja Povrv-1749/2017 u kojem je 1. tužitelj bio tuženik, a pravomoćno je okončan povlačenjem tužbe, postupku poslovnog broja Psp- 14/2018 koji je pravomoćno dovršen u postupku Psp-47/2018, te u postupku poslovnog broja Psp- 22/2018 gdje je 1. tužitelj bio umješač, a pravomoćno je okončan.
1.2. Tuženik Zvonimir Dodig je u postupku poslovnog broja Ovr-7908/2015 pod još nejasnim okolnostima donio dana 4. prosinca 2015. Rješenje o ovrsi, gdje je prijedlog podnesen prethodnog dana 3. prosinca 2015., a da kasnije uopće nije sudjelovao u predmetnom postupku, već je postupak nastavila voditi ovršna sutkinja Maja Sarić koja je kasnije rješenjem izuzeta. Tuženik uopće ne sudjeluje u ovršnim postupcima, već isključivo parničnim.
1.3. Tužitelji su mišljenja da je tuženik svojim postupanjima u navedenim sudskim postupcima kontinuirano dugi niz godina 1. tužitelju činio štetu na način da nije poštivao njegova ustavna prava i konvencijska prava iz područja zaštite ljudskih prava i srodnih prava koja proizlaze iz međunarodnih konvencija koje je Republika Hrvatska ratificirala, te su temeljem Ustava Republike Hrvatske sastavni dio pravnog poretka.
1.4. U tužbi se pozivaju na brojne odluke te između ostaloga i na odluku Europskog suda u Luxembourgu presuda 106/77 (Pretore di Susa (Italija), predmet Vusić protiv Hrvatske (presuda od 1. srpnja 2010, zahtjev broj 48101/07, § 44) i dr.
1.5. Naime, tuženik je prvi puta dodijeljen kao raspravni sudac u postupku 1. tužitelja, poslovni broj P Ob-33/2015 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, zbog ponavljanja postupka (poslovni broj Gž Ob-1289/2021). Upravo je povodom prijedloga 1. tužitelja za ponavljanje postupka došlo do kršenja ljudskih prava 1. tužitelju, a i 2. tužitelju. Dana 10. veljače 2021. održano je ročište te je na zapisniku navedeno da je ročište javno, da bi tuženik isključio javnost sa ročišta kojem je pristupio predsjednik 2. tužitelja BU navodeći: “da zbog epidemioloških razloga i pridržavanja protuepidemijskih mjera to jest osiguranja uvjeta za održavanje propisanog fizičkog razmaka između pozvanih osoba u sudnici ročištu u svojstvu javnosti nije nazočan BU koji se pojavio pred sudnicom i želio kao javnost nazočiti ovom ročištu.“ Isto nije istinito jer je BU bio unaprijed najavljen kao javnost na ročištu od strane 2. tužitelja pisanim putem.
1.6. Dana 31. listopada 2021. 1. tužitelj GU podnio je tužbu u predmetu poslovni broj P-1011/2021 pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu radi utvrđenja stjecanja bez osnove i isplate. Nakon saznanja da je predmetni postupak dodijeljen sucu Zvonimiru Dodigu iz razloga iz čl. 71 st.1. toč. 5. i toč. 7. Zakona o parničnom postupku, 1. tužitelj je 4. studenoga 2021. podnio zahtjev za izuzeće kako bi predmet bio dodijeljen nekom drugom sucu istog suda koji nema u istom predmetu razloga ne obavljati sudačku dužnost iz zakonom propisanih razloga. Istog dana nekoliko sati kasnije 1. tužitelj je dobio u sigurni elektronički pretinac obavijest da je u predmetu P- 1011/2021 donijeto rješenje kojeg je 1. tužitelj zaprimio istog dana. Tužitelji do sada nemaju saznanja niti su u Zakonu o parničnom postupku pronašli odredbu kojom bi se raspravni sudac rješenjem obratio po pitanju izuzeća stranci u postupku koja je podnijela zahtjev za izuzeće. Uočava se svojevrsna prijetnja tuženika Zvonimira Dodiga koji navodi da je zahtjev za njegovo izuzeće postavljen isključivo da ga se spriječi u poduzimanju procesnih radnji, što da predstavlja zloupotrebu prava na podnošenje zahtjeva za izuzeće i da će biti primjereno sankcionirano u smislu čl. 10. i čl. 75 st. 5. Zakona o parničnom postupku. Kakav bi pravni interes mogao imati tužitelj da odmah nakon podnošenja tužbe podnese zahtjev za izuzeće u smislu odugovlačenja postupka ili zlouporabe instituta izuzeća, kad je tužitelju pravni interes što prije okončati tužbom pokrenuti postupak. Iz stanja E-spisa vidljivo je da je tuženik Zvonimir Dodig odmah dan nakon podnošenja tužbe donio rješenje kojim odbacuje tužbu na utvrđenje stjecanja bez osnove, a da nije smio donositi takvu odluku zbog zapreke iz čl. 71. st.1. toč.5. Zakona o parničnom postupku jer je donio rješenje o ovrsi Ovr-7908/2015 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću. Upravo je tuženik, sudac Zvonimir Dodig, donošenjem rješenja o odbačaju tužbe bez rasprave i davanjem mogućnosti podnošenja žalbe odugovlačio postupak i sprječavao 1. tužitelja u dokazivanju pred sudom. Županijski sud u Dubrovniku prihvatio je žalbu 1. tužitelja i u uputi naložio prvostupanjskom sudu da je bilo potrebno tužbu prije odbacivanja u jednom dijelu odaslati prije odbacivanja na ispravak, ali tuženik je ponovno odbacio tužbu 1. tužitelja iz istih razloga. Novom odlukom Županijski sud u Dubrovniku poslovni broj Gž-327/2022-2 je naveo: „Djelomičnim odbacivanjem tužbe žalitelju nije povrijeđeno pravo na pristup sudu kako on to smatra, njegova tužba i dalje postoji i tek predstoji odlučiti o tome ima li on kakvu tražbinu prema tuženici i ako ima koliku.“ Stoga je tužitelj preinačio tužbu, nakon koje preinake je tuženik Zvonimir Dodig poslao tužbu DU na odgovor u roku od 30 dana s upozorenjem da se u slučaju ne davanja odgovora na tužbu, donijet će se presuda zbog ogluhe. Međutim, iako je prošlo 30 dana a GUV nije podnijela odgovor na tužbu, sudac je 24. listopada 2023. donio rješenje bez obrazloženja poslovni broj P-1011/2021-21 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću kojim se odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe, a na koje 1. tužitelj nije imao pravo žalbe. Nakon toga je GUV dostavila odgovor na tužbu, a tuženik odredio ročište za 18. ožujka 2024. Tuženik umjesto da je tužbu poslao 1. tužitelju na ispravak, isti je dva puta donio identično rješenje kojom se tužba djelomično odbacuje. Kada je 1. tužitelj preinačio tužbu, a GUV nije u prekluzivnom roku dala odgovor na tužbu, to je tuženik morao donijeti presudu zbog ogluhe, a kako je nije donio povrijedio je ustavno ljudsko pravo iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske da su svi pred zakonom jednaki.
1.7. Tuženik je bio raspravni sudac i u predmetu Povrv-627/2020 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću. Rješenjem od 16. listopada 2020. obustavljen je postupak ali tuženik takvu odluku nije poslao 1. tužitelju već mu je dostavio rješenje od 16. listopada 2020. kojim upućuje ovršenika na pokretanje parnice. Povodom tog rješenja 1. tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (poslovni broj P-857/2020), a kako je ovrha bila obustavljena to je 1. tužitelj na ročištu 27. travnja 2023. povukao tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nedostatka pravnog interesa za daljnje vođenje parnice. Isto tako su 1. tužitelju obustavljene ovrhe pod poslovnim brojem Ovrv-1555/2020, Ovrv- 1247/2020, Ovrv-1246/2020 bez da je upućen u parnicu. Stoga je tuženik svjesno i sa namjerom da ošteti 1. tužitelja uputio ga u parnicu, čime je 1. tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske, pravo na jednakost pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.
1.8. Tuženiku je dodijeljen u rad i predmet poslovnog broja Pn-58/2023 u kojem su također tužitelji GU i Udruga Veronika Vere. Postupak je također pokrenut zbog naknade štete zbog kršenja ljudskih prava protiv sutkinje Mirele Crnjak i sudskog savjetnika Almira Travljanina. Dana 21. svibnja 2023. tužitelji su podnijeli tužbu zbog tvrdnji iz odgovora na tužbu oba tuženika da za štetu u istom postupku odgovara Republika Hrvatska, zahtjev za prethodnim pitanjem Europskom sudu u Luxembourgu koji je rješenjem poslovni broj Pn-58/23-9 od 23. svibnja 2023. odbijen kao neosnovan, kao i prijedlog za prekid postupka bez prava na žalbu. Opet je protivno članku 345. Zakona o parničnom postupku rješenje neobrazloženo, te je u uputi o pravnom lijeku dana uputa da protiv rješenja o zahtjevu za prekid postupka nije dopuštena posebna žalba. Kako odluka nije obrazložena protivno zakonu opet se radi o arbitrarnoj odluci kojim se odbija neki zahtjev podnesen pred sudom, a da stranka u postupku ne dobije saznanja zašto je njegov zahtjev ili prijedlog odbijen. To je protivno ustaljenoj sudskoj praksi i zakonu, te unosi nesigurnost u pravni sustav Republike Hrvatske.
1.9. Vezano za visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, tužitelji ukazuju kako neimovinska naknada nema i ne može imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja simboličnu pravičnu naknadu odnosno satisfakciju koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja. Nadalje, ESLJP je već ranije zauzeo stav da u slučajevima postupanja protivnog članku 3. Konvencije, čak i kad su počinitelji privatne osobe, dosuđivanje naknade štete ne bi žrtvama povrede pružilo odgovarajuću zadovoljštinu, već je u svakom slučaju potrebna primjena adekvatnih kaznenopravnih mehanizama (v. Beganović protiv Hrvatske, br. 46423/06, § 56, presuda od 25. lipnja 2009.)
1.10. Stoga tužitelji predlažu sudu da nakon provedene rasprave donese slijedeću presudu kojom će naložiti tuženiku da naknadi prouzročenu štetu tužiteljima u iznosu 1.340,50 EUR/10.100,00 kn koju je prouzročio povredom ljudskih prava tužiteljima sa zakonskim zateznim kamatama počevši od podnošenja tužbe do isplate, te troškove postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega osporava pasivnu legitimaciju, budući da u Zakonu o sudovima u članku 105. stavak 1. ("Narodne Novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) jasno i nedvosmisleno se navodi: „Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.“ Navedenim člankom jasno je utvrđeno da je Republika Hrvatska pasivno legitimirana u postupku pod gornjim brojem, a ne tuženik, kako to u tužbi i tužbenom zahtjevu navode tužitelji. Stoga sukladno tome tužitelji su bili dužni prije pokretanja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim se namjerava podnijeti tužba protiv Republike Hrvatske sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku. Kako tužitelj nije postupio sukladno članku 186.a stavak 1. predlaže sudu odbaciti tužbu jer je ista podnesena prije donošenja odluke o zahtjevu mirno rješenje spora, s obzirom da je sukladno članku 105. stavka 1. Zakona o sudovima pasivno legitimirana Republika Hrvatska.
2.1. Nadalje predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev obzirom da nedostaje pasivna legitimacija tuženika, da tuženik kao sudac/dužnosnik ne može odgovarati za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Opreza radi tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kao i visinu tužbenog zahtjeva, budući da tuženik postupa kao sudac u predmetima koji se navode u tužbi, te kao takav ne može odgovarati u građanskim parnicama radi naknade štete za odluke koje donosi u svojstvu dužnosnika, u skladu i okviru zakonom propisanih ovlasti, posebno jer nikakva šteta za 1. tužitelja nije nastupila niti u jednom postupku koje tužitelj navodi u tužbi, dok 2. tužitelj uopće nije stranka u tom postupku, pa su sukladno tome tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odluke iz drugih predmeta navedenih u tužbi (list 27-177 spisa), kaznenu prijavu (list 171 spisa), u potvrde Ministarstva obrane (list 178-182 spisa), zahtjev za izuzeće (list 232-241 i 275-279 spisa).
4. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja nije osnovan.
5. Utvrđujući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u smislu članka 186. stavak 3. ZPP u okviru činjenica iznesenih od strane 1. i 2. tužitelja, ovaj sud cijeni da je predmet ovog spora naknada štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca.
6. S tim u vezi valja reći da sud nije vezan pravnom osnovnom na koju se pozivaju stranke (članak 186. stavak 3. ZPP), već je vezan činjenicama na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i pobijaju navode protivne strane (članak 7. i članak 219. ZPP), slijedom čega za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučno pozivanje tužitelja na brojne odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustav Republike Hrvatske u smislu povrede njihovih prava od strane tuženika. Naime, činjenice na kojima tužitelji temelje tužbeni zahtjev bitne su za primjenu članka 105. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23 - dalje: ZS) temeljem koje odredbe je sud odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
7. Odredbom članka 105. stavak 1. ZS propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti, dok je odredbom stavka 2. istog članka ZS propisano da će Republika Hrvatska zatražit od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
8. Tužitelji od tuženika zahtijevaju naknadu štete jer je po njihovim tvrdnjama tuženik
-sudac koji je bio zadužen za predmet povrijedio prava tužitelja.
9. Činjeničnim navodima tužitelji tvrde da im je nastala šteta jer tuženik prilikom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti nije postupao u skladu sa zakonom i pravilima struke. Imajući u vidu navedeno i odredbu članka 105. stavak 1. ZS, tužba za naknadu štete koja je nastala kao posljedica nezakonitog i nepravilnog rada suca prilikom obavljanja sudačke dužnosti, ne može se podnijeti protiv suca, već isključivo protiv Republike Hrvatske.
10. Kako su tužitelji konkretnu tužbu podnijeli direktno protiv suca koja ne može (iz razloga na kojima tužitelj temelji tužbu) biti pasivno legitimirana u smislu odredbe članka 105. stavak 1. ZS-a, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti zbog promašene pasivne legitimacije i odlučiti kao u izreci presude.
10.1. Budući je prigovor promašene pasivne legitimacije materijalnopravno pitanje, odnosno pretpostavka od koje zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva, to je valjalo tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja protiv tuženika odbiti, a ne odbaciti kako je to predlagao tuženik.
11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Trošak tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) a sukladno vrijednosti predmeta spora prema postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema trošku zatraženom na ročištu dana 1. travnja 2025. Tako je tuženiku valjalo priznato trošak odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak pristupa na ročište dana 1. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr.9.1. Tarife. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura, trošak priznat tuženiku iznosi 400,00 EUR.
11.1. Trošak sudske pristojbe sud nije tuženiku priznao s obzirom da isti trošak tuženiku nije ni nastao temeljem odredbe članka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23- dalje: ZSP). Naime, sukladno odredbi članka 4. točka 2. ZSP obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pa stoga, osim što ovaj postupak nije pravomoćno okončan pa tako nije niti nastala predmetna obveza (na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu) u slučaju da tužitelji uspiju u postupku to tuženik nema pravo na naknadu ovog troška, a ukoliko tužitelji ne uspiju u postupku tada će on snositi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu. Obzirom na isto neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu ovog troška u smislu odredbe članka 4. točka 2. ZSP.
11.2. Tuženik je na ročištu od 1. travnja 2025. zatražio da sud solidarno obveže 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova postupka. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.
U Velikoj Gorici, 17. travnja 2025.
Sutkinja
Ileana Bebek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).
