Poslovni broj: P-8569/2023-12
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja BG, Su-50/12, i punomoćnika tuženika TG, Su- 357/15, 17. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 2.695,25 EUR/20.307,34 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 25.05.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 14. srpnja 2023. navodi da je osiguranik HZMO-a LG stradao u prometnoj nesreći 27. rujna 1995., kada je na njegovo vozilo naletjelo drugo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], a vozilo je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Tužitelj ističe da je radi posljedica gore navedene prometne nesreće u omjeru od 19% osiguraniku tužitelja LG priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja broj IN- 922028 od 16. studenog 1996. Tužitelj ističe da trpi štetu nastalu isplatom predmetne mirovine, pa da je stoga pozvao tuženika da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 30. travnja 2023., u iznosu od 2.695,25 EUR/20.307,34 kuna, a što da je 19% od invalidske mirovine isplaćene u predmetnom razdoblju u iznosu od 14.185,51 EUR/106.880,73 kuna. Tužitelj navodi kako je u mirnom postupku pozvao tuženika da mu naknadi štetu, a na što se je tuženik oglušio. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/.15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od 2.695,25 EUR/20.307,34 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2023. pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu, visinu tužbenog zahtjeva i zakonskih zateznih kamata, dok ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju. Ističe da je osiguranik tužitelja rođen **.**.1952. te da bi stekao pravo na starosnu mirovinu, slijedom čega da tužitelj više nije u prilici da bi trpio štetu. Smatra da bi se šteta koja je nastala tužitelju mogla bi se očitovati tek u razlici između starosne mirovine i obiteljske mirovine, ukoliko bi obiteljska mirovina bila vreća od starosne mirovine. Stoga predlaže odbiti tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.
3. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženika.
4. Tuženik tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tužitelja.
5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u rješenje tužitelja od 16. studenog 1996. (listovi 3-4 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-13327/99 od 5. rujna 2003. (listovi 5-7 spisa), Zahtjev za naknadu štete (list 8 spisa), obračun isplaćene mirovine od 3. svibnja 2023. (list 9 spisa), dopis tuženika od 9. svibnja 2023. (list 10 spisa), dopis tuženika od 10. svibnja 2023. (list 11 spisa) te spis osiguranika tužitelja Ob-03203537256.
6. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. travnja 2023.
8. Među strankama je sporno pravno pitanje primjene zakona, osnova i visina tužbenog zahtjeva.
9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
10. Međutim, tuženik ističe da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 75/09., dalje: ZOOP), kojim je u st. 1. propisano da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2. istog članka propisuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine sukladno st. 3. određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno st. 4. odredbe stavka 1., 2. i 3. predmetnog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
11. Valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).
12. U slučaju izdataka učinjenih na ime mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a te je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).
13. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
14. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
15. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.
16. Tužitelj je kao dokaz nastale štete dostavio obračun isplaćene mirovine (list 15 spisa), odnosno izvršenih isplata, međutim navedeno ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženiku u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
17. Kako je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
18. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu 17. travnja 2025.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
