REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-11385/2019-108

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja RK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čipčiću-Bragadinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Košarkaški klub Cibona, OIB: 95728434073, Zagreb, Savska cesta 30, zastupanog po punomoćniku Jurici Reberskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja RK koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, vlasnik suvlasničkog dijela od 872/7244 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te na tom dijelu sagrađene poslovne zgrade na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja diskoteku "Saloon", što je tuženik dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama na taj trošak, tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO odnosno za svako polugodište , uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 pototnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I. Određuje se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini 13.272,00 eur.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 5.400,00 eur sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti umješaču trošak postupka u iznosu 2.750,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik obrta te da obavlja ugostiteljsku djelatnost u okviru disco-bara Saloon sa sjedištem u poslovnoj zgradi u [adresa] i to u kontinuitetu dužem od 30 godina. Navodi da je nekretnina iz tužbe u katastarskom operatu označena kao kat. čest. br. [katastarska čestica] zgrada i igralište [adresa] od 3254 m2 iz p.l. 2480 k. o. [katastarska općina] s označenim korisnikom – Košarkaški klub Cibona, dok da je gruntovno stanje neusklađeno s katastarskim jer da objekt (poslovna zgrada discotheque "Saloon") nije upisana u zemljišne knjige, prema stanju kojih je inače sagrađena na zk. čest. br. 1220/2 gradilište – šuma u Streljačkoj ulici od 7244 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je tuženik tabularni vlasnik opisane čestice na osnovi kupoprodajnog ugovora sklopljenog 14. siječnja 2003. s prodavateljem Kinematografi d.d. iz Zagreba, a koji se Ugovor odnosi na prazno zemljište, bez objekta – zk. čest. br. 1220/2 kako je opisana u čl. 1. st. al.2. Ugovora. Tvrdi da tuženik ujedno nastupa i s neskrivenih vlasničkih pozicija i u pogledu poslovne zgrade [adresa] (Discothequa "Saloon"), a to ne samo po osnovi načela jedinstvenosti nekretnine (čl. 9. st. 3. i čl. 395. st. 2. ZV), nego s naslova ex lege stjecanja prava vlasništva športskih objekata od strane gradova i općina na čijem se području nalaze športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravo korištenja imaju sportske organizacije i udruge ili druge pravne osobe osnovane radi upravljanja sportskim objektima, dakle u procesu pretvorbe društvenog vlasništva – konkretno, imovine športskog kluba temeljem čl. 88. Zakona o športu (NN 77/95). Na ovoj normativnoj osnovi, tuženik je donio i Zaključak o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvo Grada Zagreba (Sl. glasnik Grada Zagreba 2/96), a kasnije i Zaključak o davanju u zakup športskih objekata u vlasništvu Grada (Sl. glasnik 13/96), temeljem kojega je tuženikovo Gradsko poglavarstvo ponudilo u zakup uvodno opisanu poslovnu zgradu Košarkaški klub Ciboni, koja međutim ovu ponudu nije prihvatila, jer je pravno neargumentirano i neutemeljno (bez ikakve relevantne dokumentacije) konstruirala tezu o svom vlasništvu predmetne nekretnine, što je rezultiralo i podnošenjem tužbe u ovosudnom predmetu P-661/02 protiv ovdje tuženika i drugih gruntovno ovlaštenih vlasnika neposredno susjednih nekretnina. Jasno je međutim, da Košarkaški klub Cibona VIP ni po kojoj pravnoj osnovi nije mogla legalno steći pravno vlasništvo prijepora. Ovo zato što je u razdoblju do 1990. u režimu društvenog vlasništva, kao društvena pravna osoba u području športa mogla imati pravo korištenja samo na športskim objektima ako je to pravo na legitiman način stečeno adekvatnim aktom o dodjeli od strane nadležnog tijela sukladno tada važećim propisima Košarkaški klub Cibona međutim nema nikakav valjani akt o dodjeli prava korištenja športskog objekta, a da ga baš ima svoje ranije stečeno pravo korištenja ne bi mogla pravno dopustivo pretvoriti u pravo vlasništva jer se tome protivi imperativni propis iz čl. 88a. st. 1. Zakona o športu, na kojega tuženik s razlogom upite protiveći se tužbenom zahtjevu u citiranom predmetu P-661/025. Konstrukcija Košarkaškog kluba Cibone kao tužitelja u tom predmetu, da je još prije izvršene pretvorbe društvenog vlasništva športskih objekata, stekla pravo vlasništva dosjelošću i građenjem, još je u većoj mjeri neprihvatljiva jer je u vrlo očitom neprijateljstvu s relevantnim pravnim i faktičnim stanjem. Ovo zato što se u razdoblju društvenog vlasništva dosjedati nije moglo, ne samo vlasništvo nekretnina koje su bile u režimu društvenog vlasništva, nego niti samo pravo korištenja o čemu je svoju riječ vrlo jasno dala usvojena sudska praksa. U razdoblju od prestanka društvenog vlasništva silom Ustava 1990. pa do 1995. kada je provedena pretvorba športskih objekata po čl. 88. Zakona o športu, bilo je pravno nemoguće u tako kratkom razdoblju steći vlasništvo redovnom dosjelošću sve kada bi za nju i bile ispunjene potrebne pravne pretpostavke u korist Košarkaškog kluba Cibona (arg. iz čl. 28. st. 2. i 4. tada važećeg ZOVO). Građenje pak pogotovo nije moglo biti osnovom stjecanja vlasništva u korist Košarkaškog kluba Cibona, jer se nije radilo o građenju njenim sredstvima i o njenom trošku, što znači da Košarkaški klub Cibona nije bila faktički investitor i graditelj. Jednako tako, niti tuženik nije mogao valjano steći pravo vlasništvo prijepora iako je, načelno, jači u pravu od Košarkaškog kluba Cibone, ali ne i od tužitelja. U momentu primjene ranije citiranog Zakona o športu, sporni objekt (poslovna zgrada Saloon) uopće nije imala karakter športskog objekta jer je prethodno, u kontinuitetu od najmanje 25 godina, funkcionirala kao disco-bar. Upravo zato i ne potpada pod propise o pretvorbi društvenih športskih objekata. Nasuprot tome, ostvarene su sve pravne pretpostavke tužiteljevog stjecanja prava vlasništva prijepora. Tužitelj tvrdi da je u njegovom posjedu od 1. listopada 1969. kada je to bila derutna i trošna prizemnica (svlačionice, tuđevi i WC) koja je kao zgrada tlocrtne površine nešto veće od 100 m2 evidentirana i ucrtana u katastru prije 15. veljače 1968. Nakon toga, a na osnovi građevinske dozvole iz 1979. tužitelj isključivo svojim sredstvima provodi temeljitu dogradnju i nadogradnju objekta uz povećanje tlocrtne površine za više od 450 m2, a potom je kasnije izgrađena i natkrivena terasa te definitivno dovršena nadogradnja (sada se radi o dvokatnici) uz povećanje tlocrtne površine na cca 600 m2. Prema tome, opsežnim i znatnim radovima na isključivi trošak tužitelja, prvobitni objekt je suštinski u pretežnom dijelu prestao postojati i stvorena je posve nova stvar novog pravnog i građevinskog identiteta, što da prema usvojenoj sudskoj praksi rezultira i izmjenom stvarnopravnih odnosa, na osnovi propisa o originarnom stjecanju prava vlasništva priraštajem u varijanti prerade odnosno sjedinjenja (specificatio) u smislu čl. 22. st. 3. ZOVO kojeg ovdje valja primijeniti sukladno odredbi iz čl. 388. st. 2. ZV. Tužitelj tvrdi da je stvorena nova stvar – nove namjene, uporabivosti i dimenzija i to preradom tuđe stvari odnosno materijala ljudskim radom, pri čemu je preraditelj postupao kao gospodar posla. Okolnost što tužitelj tada nije imao izvornih stvarnopravnih ovlasti na zemljištu na kojem se nalazi nadograđeni objekt, nije od značaja. Ovo zato što raniji pravni sustav nije usvojio koncepciju superficies solo cedit kako to jasno proizlazi iz čl. 6. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (NN 52/73) i čl. 10. st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88, 16/90, 53/90). Tako stečeno vlasništvo poslovne zgrade temeljem prerade – potpune rekonstrukcije i pregradnje uz nadogradnju ranijeg derutnog prizemnog objekta protegnulo se i na zemljište na kojem je zgrada izgrađena. Ovo na osnovi tzv. druge denacionalizacije izgrađenog građevinskog zemljišta po čl. 12. ZOVO (NN 53/91) kada je po sili zakona, vlasnik zgrade postao i vlasnikom građevinskog zemljišta na kojem je ona izgrađena. Na osnovi izloženih propisa, tužitelj tvrdi da je stekao pravo vlasništva i prije stupanja na snagu ZV-a koji to stečeno pravo i potvrđuje odredbama iz čl. 372. st. 2. i 3. Pri tome, ne mijenja na stvari okolnost što je fiktivni (putativni) vlasnik starog prvobitnog objekta Košarkaški klub Cibona formalnopravno nastupila kao zakupodavac, jer da to nije odlučno, ako su inače ispunjene sve potrebne pravne pretpostavke za originarno stjecanje vlasništva po čl. 372. ZV odnosno čl. 22. bivšeg ZOVO. Zahtjevom iz tužbe, a na temelju dosjelosti i građenja na tuđem zemljištu, predlaže utvrditi ga vlasnikom nekretnina sastojećih od poslovne zgrade u [adresa] i zemljišta ma kojem je izgrađena zgrada i to zkč. br. [katastarska čestica] gradilište u Streljačkoj ulici od 7244 m, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina u cijelosti te obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ga u cijelosti smatra neutemeljenim. Navodi da tužitelj nije priložio cjelokupnu dokumentaciju na koju se poziva i temelji tužbeni zahtjev te preliminarno ističe kako tužitelj ne može osnovanost svog tužbenog zahtjeva dokazati osnovanošću ili neosnovanošću tužbenog zahtjeva treće osobe Košarkaški klub Cibona, a koji je ista istaknula u posebnoj parnici koja se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-661/02. Naime, ukoliko bi se u navedenoj parnici i utvrdilo kako tužbeni zahtjev Košarkaškog kluba Cibone nije osnovan, takvo utvrđenje ne bi bilo od značaja za eventualno utvrđenje prava vlasništva tužitelja u ovom postupku. No ipak, tuženik ne može ne primijetiti kako tužitelj u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva Košarkaškog kluba Cibone u naznačenom predmetu, točci 4. tužbe ispravno upire na odredbu čl. 88. Zakona o športu (pa sukladno istom i Zaključak o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, a koji je donesen temeljem istog Zakona), prema kojima je Grad Zagreb stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Slijedom navedenog, potpuno je nejasan navod iz tužbe gdje tužitelj, u prilog navodnoj osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, navodi kako sporni objekt uopće nije imao karakter športskog objekta. Ističe kako je tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 372. ZV te čl. 22. ZOVO potpuno neosnovano, a budući za primjenu istih odredbi ne postoje osnove pravne pretpostavke. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti i traži trošak postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: prijepis posjedovnog lista br. 2480 (list 7-8 spisa), izvod iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] (list 9 i 144 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa), Kupoprodajni ugovor od 14. siječnja 2003. (list 11-16 spisa), očitovanje Gradskog ureda za obrazovanje i šport od 15.02.2002. (list 17-18 spisa), lokacijsku dozvolu za izgradnju podzemne javne garaže [adresa] na k. č. [katastarska čestica] i dijelovima k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 43-53 spisa), izvod iz katastarskog plana za kat. čest. br. [katastarska čestica] (list 54 spisa), potvrdu i parcelacioni elaborat RN 1011/16 k. o. [katastarska općina] od 21.06.2006. (list 57-58 spisa), građevinsku dozvolu od 15. rujna 2009. za građenje javne podzemne garaže [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], list 59-62 spisa), potvrdu Glavnog projekta od 9. svibnja 2008. kojom je zamijenjen dio glavnog projekta koji je sastavni dio građevinske dozvole od 15. rujna 2009. (list 63 spisa), Uporabnu dozvolu od 28.svibnja 2008. za uporabu javne podzemne garaže [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], list 64-66 spisa), službenu zabilješku od 11. studenog 1985. (list 72-73 spisa), prijavu Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 9. srpnja 1985. sa prilozima (list 74-122 spisa), specifikacija dijela troškova gradnje objekta (list 135-138 spisa), posjedovni list i e-izvadak iz zemljišnih knjiga (list 139-140 i 143 spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. lipnja1 999. (list 141-142 spisa), rješenje Grada Zagreba od 29.3.1971. (list 145-152 spisa), geodetski elaborat za kat. čest. br. [katastarska čestica] (list 153-171 spisa), Aneks ugovora o zakupu od 1.8.1991. (list 178 spisa), Ugovor o zakupu od 30.12.1998. (list 179-183 i 502-508 spisa), izvod otvorenih stavaka na dan 16.1.2001. (list 184 spisa), odluku o priznanju troškova uređenja prostora (list 185 spisa), rješenje Grada Zagreba od 23. prosinca1992. (list 190-191 spisa), rješenje o izvedenom stanju od 15. listopada 2012. (list 192-195 spisa), iskaz tužitelja (list 201-203 spisa), iskaz svjedoka JK, NK i EK (list 205-207 spisa), dopisi tužitelja od 18.11.2013. i 11.11.2013. uz nacrt i fotografije (list 212-218 spisa), potvrde MUP-a od 21.9.2013., 26.9.2013., 14.10.2013., 29.10.2013., 6.11.2013., 12.11.2013. (list 219-226 spisa), ovosudnu presudu poslovni broj Ps- 815/01 od 25.03.2002. (list 228-234 i 242-247 spisa), rješenje Grada Zagreba od 19.12.1969. i građevinsku dozvolu od 21.06.1979. (list 248-250 spisa), odluku o priznanju troškova uređenja prostora od 21.2.2000. (list 251 spisa), obavijest KK Cibona od 12.2.2001. (list 252 spisa), nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo dipl. ing. HK iz Ing ekspert d.o.o. kao i uviđaj na licu mjesta i pisano očitovanje (list 286, 291-298, 441-447 i 463-469 spisa), rješenje Ministarstva graditeljstva od 21.03.2014. (list 344-346 spisa), Zaključci o kriterijima za određivanje zakupnike za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/2010, 14/2012 i 10/2013) (list 361-384 spisa), rješenje o prestanku obrta od 19.02.2016. (list 394-395 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 396-397 spisa), posebnu geodetsku podlogu za dio k. č. br. [katastarska čestica] (list 398-410 spisa), ovjerenu izjavu Kinematografa d.o.o. od 19.5.2015. (list 411-413 spisa), obavijesti Grada Zagreba od 8.2.2001., 19.2.2001., 11.9.2002. i 19.12.2001. (list 425-428 spisa), rješenje Državne geodetske uprave od 8.4.2002. (list 429- 430 spisa), rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 15.2.2011. (list 431- 432 spisa), rješenje Gradskog ureda za gospodarstvo od 23.9.1999. (list 433-434 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 5.7.1989. (list 509-511 spisa), Zaključak Grada Zagreba od 18.1.2022. (list 528-529 spisa), ispis iz registra udruga na dan 28.11.2022. (list 537-540 spisa), iskaz tužitelja (list 547-548 spisa), rješenje ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel od 2.1.2025. (list 559-562 spisa).

4. Temeljem provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na 872/7244 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te na tom dijelu sagrađene poslovne zgrade na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja diskoteku "Saloon",a koji zahtjev isti temelji na pravnim osnova dosjelosti i građenja na tuđem zemljištu.

6. Podneskom od 6. ožujka 2014. Košarkaški klub Cibona prijavio je miješanje u ovaj postupak na strani tuženika, uz tvrdnju da ima pravni interes da tuženik uspije u postupku jer da upravo umješač ima pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja je predmetom spora i u koju svrhu je, kao tužitelj pokrenuo parnični postupak pred ovim sudom poslovni broj P-661/2002 protiv osam tuženika, među kojima je i ovdje tuženik. Raspravnim rješenjem suda od 17. lipnja 2014. (list 271 spisa) prihvaćen je prijedlog Košarkaškog kluba Cibona za sudjelovanjem u ovom postupku kao umješača na strani tuženika. Sud je naime, izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj P-661/2002 (sastavljena službena bilješka na listu 456 spisa) te je utvrđeno postojanje pravnog interesa sudjelovanja košarkaški kluba Cibona u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika.

7. Podneskom od 5. lipnja 2012. (list 130 spisa) tužitelj je naveo da je 16. siječnja 2012. izradio geodetski elaborat temeljem kojeg je izrađen i prijavni list za katastar i zemljišnu knjigu, a iz kojeg da je evidentno da objekt tužitelja zauzima površinu 872 m2 od ukupne površine zkč. br. [katastarska čestica] koja iznosi 7244 m2 tako da postavlja zahtjev kojim predlaže utvrditi ga vlasnikom suvlasničkog dijela 872/7244 zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te tom dijelu sagrađene poslovne zgrade koja predstavlja diskotelu Saloon, a što da je tuženik dužan priznati te tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njegova vlasništva.

8. Podneskom od 5. svibnja 2023. (list 545) tužitelj je, uz tvrdnju o ispravku tužbenog zahtjeva kako bi isti bio podoban za uknjižbu, predložio prihvatiti zahtjev sadržaja kao u toč. I. izreke presude.

9. Iz stanja spisa proizlazi da između stranaka nisu sporne slijedeće činjenice:

- da u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari zkč. br. [katastarska čestica] gradilište- šuma u Streljačkoj ulici dokazi upisana kao vlasništvo tuženika, a temeljem Kupoprodajnog ugovora tuženika i Kinematografa d.d. od 14. siječnja 2003. koji je bio prethodno upisani zk vlasnik;

- da čestica zkč. br. [katastarska čestica] u trenutku podnošenja tužbe u posjedovnom listu Odjela za katastar dolazi upisana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je kao korisnik iste upisan Košarkaški klub Cibona Zagreb, [adresa] ;

- da je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine" broj: 91/96.) umješač imao pravo korištenja i raspolaganja predmetnim Sportskim objektom na navedenoj čestici te je tada kao korisnik sportskog objekta sklapao s tužiteljem

Ugovore o zakupu poslovnog prostora;

- da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 661/2002 vodi postupak po tužbi iz 2002. ovdje umješača, protiv i ovdje tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, pored ostalog i o u odnosu na zkč. br. koja je predmetom i ovog postupka;

- da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Ps-815/2001 od 25. ožujka 2022. ovdje tužitelju, tamo tuženiku, po tužbi KK Cibona, radi iseljenja, naloženo isprazniti poslovni prostor pod nazivom disotheqa Saloon i isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju.

10. Sporna je osnovanost zahtjeva tužitelja na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na suvlasnički dio z. k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji zahtjev tužitelj temelji na pravnim osnovama dosjelosti i prava građenja na tuđem zemljištu.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je preostali dio nekretnine bio uređen u korist domara košarkaškog kluba. Stranke su potpisale sporazum u pisanoj formi. Tužitelj ističe kako je objekt imao 160 m2 te je kao takav bio upisan u zemljišne knjige. Nadalje, tužitelj je naveo kako je posao dobro krenuo pa su on i gospodin FK nadograđivali postojeći objekt sa i bez dozvola. 1975. godine KK Lokomotiva je dobila novo ime KK Cibona. Tužitelj je sklopio dogovor sa KK Cibonom prema kojem će sve potrebne dozvole za izgradnju objekta te za rad lokala pribaviti KK Cibona. Navodi kako su on i KK Cibona legalno i ilegalno davali novac za kupovinu igrača, funkcioniranje kluba i ostalo. Navodi kako je 1979. KK Cibona dobila privremenu građevinsku dozvolu, po istom je KK Cibona dobila dozvolu po kojoj bi se formalno legalizirao izgrađeni objekt. Tužitelj je cijelo vrijeme znao da zemljište na kojem gradi nije njegovo te navodi kako je od tada on osobno i dalje bespravno širio objekt, do veličine od oko 800 m2. Bespravno je proširivao objekt radi potrebe i opsega posla, a nije bio u mogućnosti legalno graditi. Tužitelj je naveo kako je u međuvremenu dobivao niz prekršajnih prijava od građevinske inspekcije te je plaćao kazne, dobivao je rješenja o rušenju izgrađenog objekta no objekt nikada nije srušen. Postojeće stanje trajalo je do donošenja novog Zakona o legalizaciji objekata. Tužitelj je dogovorio plaćanje svih pristojbi za legalizaciju. Navodi kako je do suradnje KK Lokomotiva te njega i gospodina JK došlo na inicijativu DK koji je poznavao tužitelja još iz Dubrovnika. Naime, KK Lokomotiva je trebala novac, a tužitelj je već tada u Dubrovniku vodio disco klub. Već tada nije bilo prostora za legalno poslovanje sportskih klubova. Rađeni su ugovori sa KK lokomotivom no stvarne površine nisu odgovarale površinama navedenim u ugovoru. Ugovori su rađeni kako bi se mogli dobiti papiri o minimalnim tehničkim uvjetima za rad objekta. Tužitelj je naveo kako danas površina objekta iznosi 850 m2. Isključivo tužitelj i gospodin FK investirali su u sporni prostor. Tužitelju nitko nije sprečavao gradnju objekta osim inspekcije. Nikada se nitko nije pojavljivao na spornom objektu te se prezentirao vlasnikom. Nikada nitko nije izvršio povrat investiranog novca. Pravno gledajući, nitko nije mogao riješiti pitanje legalizacije objekta do donošenja Zakona o legalizaciji. Tužitelj je naveo kako je činjenica da je on objekt napravio, a taj objekt i danas postoji. Legalizacijom je tužitelj dobio građevinsku dozvolu za taj objekt. Osobno je dobio nalog Ministarstva da objekt mora legalizirati, u protivno bi došlo do ruđenja objekta. Tužitelj je znao da se radi o zoni u kojoj je zabranjeno građenje, te sa Gradom nikada nije moglo ništa biti dogovoreno obzirom na navedeno. U vrijeme kada je počeo graditi KK Lokomotiva imala je pravo korištenja igrališta. Sva rješenja građevinske inspekcije slovila su na tužitelja i gospodina JK. Tužitelj je naveo kako je KK Cibona 2000. godine otpisivala dug njega prema KK Ciboni radi potreba knjigovodstva. Naime, u njegovim poslovnim knjigama to je bilo potrebno urediti na taj način jer je tužiteljev obrt dobio potvrdu da je uložio određenu svotu novca, a taj novac je uložen u KK Cibonu. Novac je ulagan nezakonito. 1996. godine KK Cibona je fiktivno sklopila ugovor o zakupu s trećim osobama no iza trećih osoba je stajao tužitelj. Radilo se o ratnim godinama te je u spornom prostoru imao incidente te mu se prijetilo obitelji i tužitelju osobno. Nakon dvije godine tužitelj je ponovno preuzeo zakup spornog prostora. Gore spomenuti fiktivni ugovori o zakupu sklapani su na manju površinu od oko 300 ili 400 m2. Tužitelj je imao partnerski odnosno sa BK koji je sporazumno raskinut 1995. godine radi odlaska gospodina JK u druge poslovne vode. FK je tada prepustio cijeli sporni prostor tužitelju uz nadoplatu. Tužitelj je legalizirao cijeli objekt površine oko 900 m2, a troškovi legalizacije su veliki jer je tužitelju bilo u interesu da legalizira ono što je on napravio. Sa Papom je imao sklopljene sve neformalne ugovore, a pod pojmom "neformalno" smatra nedostatak pisane forme. Tužitelj nikada nikome nije plaćao naknadu za korištenje zemljišta. Tužitelj je sa KK Cibona imao sklopljene pisane ugovore o zakupu ali iznos nije odgovarao stvarnom iznosu. Plaćao je zakupninu. Tužitelj je znao da se vodi postupak protiv njega za naplatu zakupnine. Ističe kako je ugovor istekao 2001., a KK Cibona nikada nije bila upisana kao vlasnik niti korisnik objekta. Kinematografi su pretvorbom postali vlasnici cijelog zemljišta, nakon toga tuženik otkupljuje to zemljište od kinematografa. Nakon 2001. godine tužitelj nije bio u zakupu tog prostora ni sa kime. Plaćao je naknadu kinematografima za korištenje zemljišta. KK Cibona je ishodila građevinsku dozvolu no nikada nije imao formalni ugovor sa KK Cibona kojim bi bio riješen problem sa tužiteljem kao stvarnim investitorom. Kinematografi su bili jedini koji su od tužitelja tražili plaćanje naknade za korištenje zemljišta. Tužitelj je na ročištu 5. svibnja 2023. u cijelosti ostao kod svog iskaza kojeg je u ovom postupku dao 12. lipnja 2013., te je dodatno iskazao da je njemu DK 1969. u Dubrovniku predložio da izgradi kafić na mjestu derutnih svlačionica koje je koristio KK Lokomotiva. Tužitelju se DK predstavio kao da je vlasnik tih svlačionica i da tužitelj može na njihovom mjestu izgraditi objekt - kafić. Zaradom iz kafića dijelom je financirao kupnju igrača košarkaškog kluba, a dio je zadržavao za sebe. Tužitelj je sve radio zajedno sa BK. Navodi da je njemu DK rekao, odnosno misli da se podrazumijevalo da će objekt koji će se sagraditi na mjestu svlačionica ostati u vlasništvu onoga tko je u izgradnju i investirao. Navodi da je do sklapanja ugovora o zakupu sa Cibonom krajem 1980-ih godina došlo na način da je to predložio KK Cibona, a kao jedan formalni dokument, odnosno kako bi legalizirali svoje poslovanje jer je ionako predsjednik KK Cibona postao gospodin R, koji je ujedno bio i predsjednik CK grada Zagreba, a kojemu je bilo bitno samo da klub "ide dalje" a čije su igrače djelomično kupovali. Navodi da građevinske dozvole iz 1969. i 1979. glase na KK Lokomotiva i KK Cibona zato što se oni nisu mogli formalno prezentirati kao službene osobe, a da bi ishodili papire. To su bile samo privremene dozvole. KK Cibona nije nikada ništa investirala u izgradnju objekta. Kada je stupio na snagu Zakon o legalizaciji tužiteljev sin i on su podnijeli zahtjev za legalizaciju objekta, a budući je već tada g. FK istupio iz njihovog poslovanja, te je objekt i legaliziran, a što je tadašnji gradonačelnik J htio poništiti te je u konačnici Upravni sud odlučio u njihovu korist. Navodi da je još tada zatražio parcelaciju čestice a na kojoj je dijelom izgrađena i garaža pa tako Grad Zagreb dan danas nema uporabnu dozvolu za izgrađenu garažu. Naime po zakonu tužitelju pripada dio zemljišta ispod objekta kojeg je izgradio. Saloon je već bio u cijelosti izgrađen i u funkciji prije sklapanja ugovora o zakupu 1989. godine. Grad Zagreb je tek 2002. ugovorom o kupoprodaji sa Kinematografima postao vlasnik čestice na kojoj se nalazi Saloon, s time da tužitelju Kinematografi prethodno nisu osporavali građenje na navedenoj čestici. Pri tom navodi da se u predmetnom kupoprodajnom ugovoru uopće ne navodi Saloon jer isti tada nije formalno niti postojao jer nije bio upisan u knjige. Klub koji se spominje je klub Hemingway jer je isti bio u sastavu zgrade kina Tuškanac. Navodi da nije sklopio nikakav ugovor sa KK Lokomotiva u odnosu na zatečenih 100m2. Naime tada se radilo sve na riječ i povjerenje. Tih 100m2 nikada nije ni platio. Misli da je površina bila manja od 100m2, budući da se nakon proteka vremena 50 godina ne može točno sjetiti. Dio novaca je tužitelj naime davao ljudima koji su bili u upravi KK Lokomotive, odnosno KK Cibone, doduše bez ikakvog pisanog traga, a dio je zadržavao za sebe. Prvi ugovor o zakupu sklopljen je 1989. godine i po istom tužitelj nije plaćao zakupninu. Protiv tužitelja državno tijelo je vodilo postupak radi bespravne gradnje i sve je kazne plaćao. Kada je izgrađivao Saloon isti je "na papiru" zadovoljavao minimalne tehničke uvjete i temeljem tog rješenja su radili daljnjih 25-30 godina i za isto nitko ništa nije pitao. Tužitelja je Cibona tužila radi iseljenja iz Saloona i taj postupak je završio u njegovu korist. Ujedno ga je Cibona tužila i radi plaćanja najamnine i taj je postupak dobio. Tužitelj i dan danas čeka da mu se formalno odobre minimalni tehnički uvjeti, a što ne može dobiti s obzirom da nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, a vlasnik je objekta.

12. Iz iskaza svjedoka JK proizlazi kako su 1969. godine on i tužitelj kao partneri uzeli u zakup svlačionice KK Lokomotiva obzirom je donesena odluka da KK Lokomotiva mora igrati u dvorani kao prvoligaš. On i tužitelj počeli su raditi u objektu te su ubrzo uvidjeli da im je najbolji dan za posao subota, odnosno vikend. Radilo se o prostoru oko 100 m2. Radi povećanja opsega posla shvatili su da je potrebno prostor proširiti te su bez ikakvih suglasnosti i dozvola proširivali objekt. Zadnje veliko proširenje objekta bilo je 1978. na 1979. godinu. Navodi kako su on i tužitelj zajedno pronalazili majstore koji su izvodili građevinske radove te su radove zajedno plaćali. Svjedok navodi kako nije znao tko je vlasnik spornog zemljišta na kojem se objekt proširivao no nitko nikada nije došao sa njima razgovarati oko zemljišta. Navodi kako je 1996. u travnju postignut sporazum u kojem je ovdje tužitelj preuzeo cijeli posao, a svjedok je izašao iz partnerskog odnosa. Nadalje navodi kako su radove na adaptaciji i proširenju objekta izvodili niz majstora od kojih je većina preminula. Radovi su plaćani gotovo u pravilu gotovinom. Postojao je jedan kredit no svjedok ne zna kako je taj kredit zatvoren. Navodi kako je kredit otvoren 1979. ili 1980. Jedan od majstora bio je MK, a majstori koji su radili bili su obrtnici koji su danas pokojni. Radio je i gospodin SK kao građevinar no on je bio mlađi partner gospodina N koji je preminuo. Navodi kako je tijekom građenja i adaptacije dolazila inspekcija koja bi napravila zapisnik te upozorila da se radi bez dozvola. Temeljem ugovora o zakupu dobivali su sve potrebne dozvole za registraciju objekta te za rad objekta, bilo kao klupski bife, kao gostionica i sl. Ilegalno su radili od 1970. do 1978. Sporna terasa objekta nije bila sastavni dio objekta, a svjedoku je poznato da je 1992. godine doneseno rješenje o rušenju terase.

13. Iz iskaza svjedoka NK proizlazi da mu je poznat predmet spora te ističe kako ne zna tko je vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen klub Saloon. Investitori radova bili su tužitelj i FK, a radove su izvodili niz obrtnika kao npr. gospodin N sa svojim zetom SK, gospodin ĐKlimar i dr. Nema saznanja da bi itko ikada tužitelja upozoravao da se objekt radi na zemljištu na kojem tužitelj nije vlasnik. Navodi kako je 1979. počela gradnja objekta u svibnju, a završeno je u studenom 1980. Uz objekt je bilo igralište KK Lokomotive, a nakon toga to igralište služi kao parkiralište. Nema saznanja o tome da bi na sporni objekt dolazile građevinske inspekcije te da bi iste donosile rješenje o rušenju. Tužitelj je imao sklopljen ugovor o zakupu s KK Lokomotivom, danas KK Cibona, obzirom je objekt izgrađen na mjestu bivših svlačionica spomenutog KK.

14. Iz iskaza svjedoka EK proizlazi da ne zna tko je vlasnik spornog zemljišta no zna da je tužitelj gradio na spornom zemljištu sporni klub. Ističe kako je Grad prodavao to zemljište kinematografima. Građevinu su radili obrtnici, a te obrtnike plaćao je tužitelj u gotovini. Ističe kako je u to vrijeme i on radio u spornom objektu te je od tužitelja preuzimao novac kako bi dočekao i platio majstore. Poznato mu je da su tijekom izgradnje objekta dolazile inspekcije koje su izdavale rješenje o zabrani nastavka radova, no nije mu poznato da bi itko ikada izdao rješenje o rušenju. Nije mu poznato da li je tužitelj imao potpisane ugovore o zakupu i sl. Nikada nitko nije dolazio prilikom gradnje objekta navodeći da se objekt gradi na tuđem zemljištu.

15. Povezujući iskaze tužitelja i svjedoka JK te svjedoka NK, a prvenstveno sa dokumentacijom u spisu- Ugovorima o zakupu iz 1989., 1991. i 1998.- koji kronološki prileže listu 502-511 spisa, zaključuje se da je tužitelj nekretninu koja je predmetom spora koristio kao nesamostalni posjednik. Naime, iako navedeno ne dokazuje materijalnom dokumentacijom za razdoblje od 1969. do 1989., sam tužitelj u iskazu navodi da je još 1969. sa BK (a što ovaj iskazom također potvrđuje) uzeo u zakup svlačionice tada KK Lokomotiva te da je gradnju predmetne nekretnine započeo dakle, 1969. pretežitim dijelom izveo do polovice 1980-tih,a završio tek 2000-tih godina. Međutim, iz rješenja Grada Zagreba od 19. prosinca 1969. i Građevinske dozvole od 21. lipnja 1979. (list 248-250 spisa) proizlazi da je SD Lokomotiva košarkaški klub odobreno na postojećem poslovnom objektu [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- izvršiti izvođenje unutrašnje adaptacije poslovnih prostorija kluba tj. pretvaranje svlačionice kluba u klupski bife uz preuređenje sanitarnog čvora, dok je Građevinskom dozvolom od 21. lipnja 1979. dozvoljena Košarkaškom klubu Cibona iz [adresa], kao podnositelju zahtjeva, dogradnja i nadogradnja postojećeg objekta klupskih prostorija na parceli kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Centar koja se nalazi u [adresa]. Navedeno je uslijedilo nakon što je rješenjem tuženika od 23. prosinca 1992. (list 309-310 spisa) naređeno investitorima RK i OK – porušiti terasu sa pratećim objektima ugostiteljskog lokala Saloon, kao i uklanjanje materijala nakon rušenja s poravnanjem terena. Odlukom i Obavijesti KK Cibona od 21. veljače 2000. i 12. veljače 2001. (list 251 i 252 spisa) priznati su zakupniku Diskotheki Saloon kao obrtu u vlasništvu tužitelja- troškovi uređenja poslovnog prostora smještenog u [adresa], a koji prostor je u vlasništvu KK Cibona, 300.000,00 kn koji će se odbiti od zakupnine za razdoblje ožujak- dio srpnja 2001. Svjedoci NK i EK u bitnom nemaju saznanja čije je vlasništvo zemljište na kojem je tužitelj gradio i pretežito iskazuju o izvedenim radovima.

16. Prema shvaćanju ovog suda jedina odlučna činjenica za ishod ovog postupka je svjesnost odnosno poštenje tužitelja, a koja činjenica ne proizlazi iz analize svih izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti. Ponavlja se da je tužitelj u svom iskazu i sam iskazao "kako je cijelo vrijeme znao da zemljište na kojem gradi nije njegovo", "kako od tada on osobno i dalje bespravno širio objekt"; "kako je bespravno proširivao objekt radi potrebe posla i opsega posla, a nije bio u mogućnosti legalno graditi"; "kako je u međuvremenu dobivao niz prekršajnih prijava od građevinske inspekcije te je plaćao kazne, dobivao je i rješenja o rušenju izgrađenog objekta no objekt nikada nije srušen"; " kako su sva rješenja inspekcije slovila na njega i gosp. JK"; kako je s KK Cibona imao sklopljene pisane Ugovore o zakupu te je plaćao zakupninu te je znao da se protiv njega vodi postupak za naplatu zakupnine". Slijedom toga tužitelj nesporno nije dakle, posjedovao nekretninu koja je predmetom spora kao samostalni posjednik, a uslijed postojanja zakupnog odnosa, već je istu posjedovao kao nesamostalni posjednik priznajući višu vlast posrednog posjednika.

17. Sud zaključuje, a s obzirom na vrijeme početka dosjedanja (prema tvrdnji tužitelja od 1969) i početka gradnje da se u ovom postupku na prosudbu osnovanosti zahtjeva tužitelja imaju primijeniti pravna pravila Općeg građanskog (dalje OGZ) koji se kao pravna pravila primjenjivao u vrijeme stjecanja spornih nekretnina, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Službeni list SFRJ 86/46), sve to jer je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 6/80, 36/90, 53/91, 91/96- dalje ZOVO) stupio na snagu tek 1. rujna 1980., kao i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP),.

18. Prema odredbama OGZ, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva su podobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost posjednika za stjecanje prava vlasništva, efektivan i neprekinuti posjed, kvalificiran posjed (odnosno istinit i pošten za izvanrednu dopsjelost) i protek zakonom određenog vremena. Jednako propisuju i odredbe ZOVO i ZVDSP. Tužitelj u tom smislu dakle nije dokazao osnovu pretpostavku poštenja posjeda, a time je njegov zahtjev po navedenoj osnovi već neosnovan pa sud nije niti utvrđivao postojanje ostalih pretpostavki po navedenoj osnovi.

19. U odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu također nije zadovoljena prethodno navedena pretpostavka poštenja odnosno savjesnosti graditelja niti primjenom odredbi OGZ-a niti odredbi ZOVO (čl. 24-26. ZOVO) niti ZVDSP (čl. 153.-156.) jer je dakle, objekt gradnje držan u posjedu temeljem Ugovora o zakupu i nema govora o savjesnosti tužitelja kao graditelja. Ovdje valja reći da je pisana izjava Kinemtografa d.o.o. (list 411- 412 spisa) u dijelu toč. 5) kojom se "potvrđuje činjenica" tužitelja kao poštenog graditelja, kraj prethodnih utvrđenja, pravno irelevantna. Pritom su potpuno irelevantne i tvrdnje tužitelja o legalizaciji objekta, a zašto prilaže i dokumentaciju jer iz provedene legalizacije objekta tužitelj ne može crpiti nikakva stvarnopravna ovlaštenja. U tom smislu sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka HK, kao i njegova pisana očitovanja, a niti je provedena dopuna istoga, na okolnost utvrđenja stanja nakon izvršenog ulaganja, vrsti i količini izvedenih radova, vrijednosti i troškova građenja itd., a niti je prihvaćen dokazni prijedlog za provođenjem geodetskog vještačenja, niti su saslušavani predloženi svjedoci na okolnost izvođenja radova budući da je zahtjev i po navedenoj osnovi zbog nepoštenja, nesavjesnosti graditelja, odbijen kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti su suđeni tuženiku i umješaču, a budući da tužitelj nije uspio u sporu. Trošak tuženika i umješača sastoji se od zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima, odmjeren je prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženim troškovnicima.

21. Budući da tuženik nakon podnošenja tužbe, podneskom od 22. travnja 2005. prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora (u tužbi naznačeno 101.000,00 kn), to je sud, a budući da je tijekom postupka propustio o navedenom prigovoru odlučiti, navedeno učinio kao u toč. I. izreke rješenja, a u skladu sa odredbom čl. 40. st.3 . ZPP (pravno shvaćanje Građanskog djela VSRH od 6. lipnja 2022., odluka VSRH poslovni broj Rev-665/2021 od 6. rujna 2022.).

22. Tuženiku je priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 22. travnja 2005., 30. studenog 2012., 22. ožujka 2016. i 15. lipnja 2016., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife); sastav podnesaka od 8. siječnja 2019., 14. siječnja 2020. i 7. lipnja 2023., svaki po 50 bodova (tbr. 8/3 Tarife), sastav žalbe od 9. travnja 2019. 50 bodova (tbr. 10/4 Tarife), zastupanje na ročištima 12. siječnja 2009., 14. listopada 2010., 6. prosinca 2011., 15. veljače 2012., 14. prosinca 2012., 26. travnja 2013., 12. lipnja 2013., 9. rujna 2013., 27. svibnja 2015., 15. lipnja 2018., 8. ožujka 2021., 31. siječnja 2022., 5. svibnja 2023. i 3. ožujka 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu 5. veljače 2008. 50 bodova (tbr. 9/2 Tarife) i za zastupanje na ročištima 16. veljače 2010. i 28. studenog 2022., svako po 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife), ukupno 2.200 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 4.400,00 eur, a uvećano za 25% PDV u iznosu 1.000,00 eur ( PDV nije priznat na sastav odgovora na tužbu od 19. travnja 2002. i na sastav podneska od 22. travnja 2005. jer su poduzete po Općinskom državnom odvjetništvu), sveukupno iznosi 5.400,00 eur.

22.1.Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 17. lipnja 2014. jer je na isto pristupio odvjetnički vježbenik bez položenog pravosudnog ispita te mu sud nije dopustio zastupanje tuženika na istom, nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 11. svibnja 2020. jer takvo nije niti održano. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 3. svibnja 2021. jer istim ponavlja ranije iznijete navode čime se ne radi o nužnom trošku postupka, a trošak sastava podneska od 7. kolovoza 2023. nije priznat jer takav uopće ne prileži spisu.

23. Umješaču je priznat trošak za: sastav podnesaka od 6. ožujka 2014., 23. ožujka 2016., 28. rujna 2017. i 23. travnja 2021., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 3. rujna 2014. 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 27. svibnja 2015., 15. lipnja 2018., 8. ožujka 2021., 31. siječnja 2022., 5. svibnja 2023. i 3. ožujka 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištima 17. lipnja 2014. 50 bodova (tbr. 9/2 Tarife), zastupanje na ročištu 28. studenog 2022. 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife), ukupno 1.100 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 2.200,00 eur,a uvećano za 25% PDV (550,00 eur) sveukupno iznosi 2.750,00 eur.

23.1. Umješaču nije priznat trošak sastava podneska od 11. prosinca 2024. jer istim požuruje postupanje suda, a čime se ne radi o nužnom trošku postupka.

24. Odluka o zatraženoj isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP u visini stope prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23),

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

- punom. umješača