REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1199/2023-8

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja RD, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koga zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, (OIB: 18683136487), radi trošarine, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/97, URBROJ: 513-04-23-2 od 27. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-01/19-18/551, URBROJ: 513-02-7056/31-21-7 od 10. veljače 2021., kojim je, u dijelu pod točkom I. izreke, odlučeno da se od tužitelja oduzima motorno vozilo Audi A3, broja šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], godine proizvodnje 2007., dok je u dijelu pod točkom II. izreke određeno da će se oduzimanjem i prodajom robe iz točke I. podmiriti neplaćeni carinski dug za koji nije položeno osiguranje u propisanom roku, nastao po ovršnom rješenju Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/19-18/551, URBROJ: 513-02-7056/17-19-1 od 15. studenoga 2019.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava stajalište javnopravnih tijela kako se u cilju naplate trošarinskog duga prema tužitelju može oduzeti vozilo koje je vlasništvo treće osobe ČD iz [adresa]. Napominje kako navedena vozilo predstavlja vlasništvo druge osobe koja nije porezni dužnik pa zbog toga pobijane odluke ne mogu opstati. Poziva se na odredbu članka 122. stavka 11. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18. i 121/19. – dalje: ZoT) za koju odredbu navodi da ju tuženik primjenjuje samo parcijalno, zanemarujući uvjete koje ista predviđa da bi se mogla koristiti u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj navodi da za oduzimanje vozila koje nije u vlasništvu trošarinskog obveznika, osim trošarinskog duga, mora biti ispunjen i uvjet postojanja opasnosti za sprečavanjem ili znatnim otežavanje naplate te ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići. U vezi toga ističe kako javnopravna tijela nisu obrazložila u čemu se ta opasnost sastoji, da će trošarinski obveznik spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate, odnosno iz kojih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna. Uz to, navodi i kako se nisu vodili načelom razmjernosti jer povređuju temeljnu vrijednost pravnog poretka - pravo vlasništva tužitelja, odnosno pravo trećih osoba na poduzetništvo. Tvrdi da javnopravna tijela tumače odredbu članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama na protuustavni način jer se od osobe koja nije trošarinski dužnik i nema nikakvu povezanost s počinjenjem bilo kakvog prekršaja, odnosno kaznenog djela, oduzima vlasništvo radi naplate duga druge osobe. Ukazuje kako je time odredba članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama neustavna i protivna člancima 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Naglašava i da je porezno tijelo prije donošenja ovakvog rješenja trebalo provjeriti ima li trošarinski obveznik u vlasništvu bilo kakvu imovinu iz koje bi se trošarinski dug naplatio te sve druge predviđene okolnosti iz članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama. Smatra kako se na ovaj način, zaobilaznim putem teret direktno stavlja vlasniku vozila koji nema nikakvu poveznicu s trošarinskim prekršajem. Poziva se na presudu ovoga suda poslovni broj: 4 Us I- 841/2022-6 kao i na članak 3. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Nadalje, poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. odnosno broj: U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022., budući se radi o sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnoga spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod razloga iz osporenog rješenja, te stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i isprave koje su istom priložene. Rasprava u sporu je održana 3. travnja 2025., kako bi se u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS) strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Za tuženika nitko nije pristupio na raspravu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su 27. rujna 2019. na DC D2 Šag – Osijek, ovlašteni carinski službenici koji obavljaju kontrolu kretanja trošarinskih proizvoda zaustavili motorno vozilo marke Audi A3 reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj. Tijekom nadzora između prednjeg i zadnjeg sjedala u vozilu je pronađeno 10 PVC vreća, svaka po 10 kg sitno rezanog duhana, bez nadzornih markica Ministarstva financija. Ujedno je u prtljažniku nađeno još 12 PVC vreća sitno rezanog duhana, svaka po 10 kg. Duhan je oduzet, za što je tužitelju izdana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 27. rujna 2019., kao i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 27. rujna 2019., kada je osumnjičenik (tužitelj) izjavio carinskim službenicima da je roba pronađena u njegovom autu njegovo vlasništvo i da nema ništa više za izjaviti.

7. Slijedom toga, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek je donio rješenje KLASA: UP/I-471-01/19-18/551, URBROJ: 513-02-7056/17-19-1 od 15. studenoga 2019., kojim je utvrđeno da je tužitelj dužan platiti trošarinski dug na duhanske prerađevine u ukupnom iznosu od 133.116,39 kn. Pritom je kao mjera osiguranja privremeno oduzeto motorno vozilo marke Audi A3 reg. oznake [registarska oznaka], vlasnice ČD (tužiteljeve majke) iz [adresa].

8. Iz spisa nadalje proizlazi da je Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek donio rješenje KLASA: UP/I-471-01/19-18/551, URBROJ: 513-02-7056/17-19-2 od 15. studenoga 2019., kojim je izrečena mjera osiguranja naplate predmetnog trošarinskog duga, pri čemu će se mjera osiguranja izvršiti privremenim oduzimanjem predmetnog motornog vozila, uz upozorenje da ako se trošarinski dug u propisanom roku ne plati, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja, a ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva će se trajno oduzeti radi prodaje i namirenja trošarinskog duga. Navedeno rješenje od 15. studenoga 2019., kojim je izrečena mjera osiguranja dostavljeno je tužitelju te ČD, što je vidljivo iz priloženih dostavnica u spisu.

9. Iz spisa je nadalje razvidno da su tužitelj i njegova majka izjavili žalbu protiv navedenog rješenja, ali je tuženik ovu žalbu odbio rješenjem KLASA: UP/II-471-01/20- 01/2, URBROJ: 513-04-21-5 od 8. srpnja 2021.

10. Ovdje osporenim rješenjem KLASA: UP/II-471-01/21-01/97, URBROJ: 513-04-23- 2 od 27. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-471-01/19-18/551, URBROJ: 513-02-7056/31-21-7 od 10. veljače 2021., kojim je odlučeno da se od tužitelja oduzima predmetno motorno vozilo Audi A3, reg. oznake [registarska oznaka], jer trošarinski dug nije plaćen.

11. Odredba članka 122. ZoT-a glasi:

''(1) Ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Postojanjem opasnosti iz stavka 1. ovoga članka osobito se smatra okolnost: 1. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa 2. da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate

3. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osoba čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga

4. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema stalno prebivalište ili boravak u [adresa] ili

5. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema sjedište u [adresa].

(3) Predmetima i sredstvima iz stavka 1. ovoga članka osobito se smatraju predmeti oporezivanja, uređaji i druga oprema za proizvodnju, preradu i skladištenje predmeta oporezivanja, prometna sredstva i slično. Prometnim sredstvom u smislu ovoga stavka smatra se svako sredstvo koje služi prijevozu ljudi i/ili robe. (4) O privremenom oduzimanju predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka carinski ured izdaje potvrdu i u roku od 30 dana od dana izdavanja potvrde donosi rješenje kojim se određuje njihovo stavljanje pod trošarinski nadzor do izvršenja rješenja o naplati trošarine. Rješenje o stavljanju pod nadzor dostavlja se i vlasniku motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva ako osoba koja je zatečena u nenamjenskom korištenju ili raspolaganju energentima nije ujedno i vlasnik.

(5) Ako se podnese primjereni instrument osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka vratit će se osobi od koje su oduzeti. Instrument osiguranja duga može podnijeti druga osoba.

(6) Kada se nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine utvrdi da trošarina nije plaćena, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja iz stavka 5. ovoga članka. Ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, carinski ured će rješenjem o izvršenju trajno oduzeti predmete i sredstva iz stavka 1. ovoga članka i odrediti njihovu prodaju.

(7) Sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja i prodajom predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka raspoređuju se tako da se najprije naplaćuju kamate i troškovi odnosnog postupka (troškovi prikupljanja, čuvanja i prodaje), a nakon toga iznos dužne trošarine, čime se dug s osnove trošarine smatra ugašenim u dijelu prihoda ostvarenog prodajom.

(8) Ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodajom nisu dostatna za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, za nenaplaćeni dio će se provesti postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja.

(9) Ako su sredstva ostvarena prodajom veća od potrebnih sredstava za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, nakon naplate ostatak sredstava se vraća osobi od koje su prodani predmeti i sredstva bili oduzeti.

(10) Troškove u vezi s prikupljanjem, čuvanjem i održavanjem predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka snosi vlasnik odnosno dužnik.

(11) Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala. Oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.

(12) Ministar financija pravilnikom propisuje postupanje s oduzetom robom.''

12. Ponajprije, a u odnosu na prigovore tužitelja o neustavnosti članka 122. ZoT-a, valja istaknuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-I-1298/2019 od 24. lipnja 2020. odbacio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50.a stavka 2. točke 11. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" broj 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.), u dijelu koji glasi: "Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala s trošarinskim proizvodima".

13. Citirana odredba ranijeg Zakona o trošarinama iz 2013. u osnovi je jednaka odredbi članka 122. stavka 11. ovdje mjerodavnog ZoT-a, pa su u tom smislu bez osnove tvrdnje tužitelja o neustavnosti ove odredbe.

14. Dakle, Ustavni sud Republike Hrvatske ovu odredbu ne smatra neustavnom samom po sebi, ali očito smatra, što je vidljivo iz nekih kasnijih odluka, da njezina primjena može dovesti do neustavnih posljedica, a što ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i stoga Ustavni sud u nekim svojim odlukama upućuje sudove na nužnost provedbe tzv. testa razmjernosti.

15. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj sitno rezani duhan prevozio u predmetnom automobilu i da je stoga utvrđen trošarinskim obveznikom. Nije ni sporno da je prethodno izrečena mjera osiguranja naplate trošarinskog duga oduzimanjem predmetnog vozila, ali da trošarinski dug nije plaćen. U tim okolnostima postojala je zakonska osnova, u članku 122. stavcima 6. i 11. ZoT-a za oduzimanje predmetnog vozila. Naime, s obzirom na to da iz podataka spisa (podaci iz dopisa Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: KO-US-51/2021 od 21. prosinca 2021., kao i podaci iz sustava eSpis) proizlazi da je tužitelj osoba koja čini kaznena djela, uključujući i ona koja se odnose na nedozvoljenu trgovinu, i to u sastavu zločinačkog udruženja, te s obzirom na visinu trošarinskog duga, sasvim je opravdano bilo očekivati otežano izvršenje naplate, a samim time opravdano je i oduzimanje predmetnog vozila.

16. Imajući u vidu navedeno, mjera oduzimanja vozila razmjerna je svrsi koja se želi postići, a to je naplata javnih davanja (trošarine).

17. ČD, kao vlasnica vozila, uopće ne osporava pobijano rješenje, kao ni činjenicu da je osporeno rješenje povrijedilo njezina prava. ČD je majka tužitelja, s njim živi na istoj adresi, i bila je upućena u tijek ovoga postupka. Povezanost između njih je čvrsta i očita. U tom smislu nemoguće je govoriti o ČD kao nekakvoj trećoj osobi kojoj je sasvim slučajno oduzeto motorno vozilo i kojoj su povrijeđena “poduzetnička prava”.

18. Tužitelj u tužbi napominje da osporeno rješenje nije razmjerno. Kod provedbe testa razmjernosti najvažnije je utvrditi sve činjenice, dakle, kod testa razmjernosti kontekst je sve. Međutim, tužitelj u tužbi govori o apstraktnim pravima, o povredama prava trećih osoba, njihovih poduzetničkih ustavnih prava i slično, no to ne dovodi u vezu sa činjenicama ovoga predmeta, pa ni s rodbinskom povezanosti ČD i tužitelja i njezinom poznavanju tužiteljevih poslova.

19. Načelo razmjernosti obuhvaća nekoliko stupnjeva koji trebaju dati odgovor na pitanje je li osporena mjera zakonita (je li za donošenje akta postojala pravna osnova u zakonodavstvu) te ako jest, je li imala legitiman cilj, je li bila prikladna za njegovo ostvarivanje, je li bila nužna za njegovo ostvarivanje i je li bila razmjerna u užem, strogom smislu. To razumijeva utvrđivanje je li osporenom odlukom ostvarena ravnoteža između svrhe zakona (njegovog legitimnog cilja, proklamiranog javnog ili općeg interesa) i pojedinačnih prava koja se ograničavaju radi njegovog ostvarivanja ili je njihovom provedbom pojedincu nametnut prekomjeran teret.

20. U konkretnom slučaju došlo je do miješanja u pravo vlasništva ČD (premda je sam tužitelj, nakon što je kod njega pronađen duhan u predmetnom vozilu, izjavio: “roba koja je pronađena u mom vozilu je moje vlasništvo i dalje nemam što za izjaviti”). Oduzimanje predmetnog vozila je svakako bilo zakonito (članak 122. stavci 6. i 11. ZoT-a), a do oduzimanja je moralo doći kako bi se ostvario javni interes naplate trošarine. Ova je mjera, dakle, bila prikladna, nužna i razmjerna. Bez te mjere ne bi se mogao ostvariti javni interes u vidu naplate trošarine. Taj cilj bez te mjere očito nije ostvariv, niti se u tužbi navodi koja bi to mjera bila manje ograničavajuća, a kojom bi se eventualno postigao isti cilj.

21. Nadalje, i Sud EU je u više svojih presuda analizirao europska pravila o trošarinskom oporezivanju, jer je kretanje trošarinskih proizvoda između država članica harmonizirano na razini Europske unije u pogledu općih uvjeta i pravila kretanja te nadzora kretanja trošarinskih proizvoda. Pritom je uvijek naglašavao primarnu važnost učinkovitog i efikasnog sustava naplate trošarine. Primjerice, u predmetu broj C-279/19 Sud EU je zaključio da je osoba koja za račun druge osobe prevozi trošarinsku robu u drugu državu članicu i koja ima fizički posjed te robe u trenutku kad je nastala obveza obračuna trošarine za tu robu, obveznik je plaćanja te trošarine na temelju te odredbe, čak i ako nema nikakvo pravo ili interes u odnosu na navedenu robu i ne zna da je ona podložna trošarini, odnosno ne zna da je nastala odnosna obveza obračunavanja trošarine. Dakle, i osoba koja nema gotovo nikakve veze s trošarinskom robom može biti trošarinski obveznik (što svakako utječe na imovinu te osobe). Prema tome, način na koji se interpretiraju trošarinski propisi uvijek polazi od cilja tih odredbi – efikasne i učinkovite naplate trošarine.

22. Sud EU, čini se, smatra da u ovakvim i sličnim predmetima test razmjernosti nije ni potrebno provoditi, te da javni interes uvijek preteže, no ovaj sud ga je u konkretnom slučaju ipak proveo kako bi tužitelju pojasnio sve pravne i činjenične okolnosti slučaja.

23. Zbog navedenoga, sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

U Osijeku 17. travnja 2025.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku.