Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-29/2022-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Maru Konjuhu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika SVEUČILIŠTE U SPLITU, STUDENTSKI CENTAR SPLIT, Cvite Fiskovića 3, Split, OIB: 25975412650, zastupan po pun. Mislavu Penjaku, odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane dana 03. ožujka 2025. u prisutnosti zamj. pun. tužitelja Marka Bratića odvj. u Splitu i pun. tuženika, na ročištu za objavu presude dana 17. travnja 2025. god.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U SPLITU, STUDENTSKI CENTAR SPLIT, Cvite Fiskovića 3, Split, OIB: 25975412650, platiti tužitelju ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.064,51 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od 1.040,00 eura teku od dana podnošenja ove tužbe pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 1.024,51 Euro teku od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Za više traženo do iznosa od 3.100,00 eura tužbeni zahtjev se odbija, kao i u pogledu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.024,51 Euro od dana podnošenja tužbe.

III. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U SPLITU, STUDENTSKI CENTAR SPLIT, CviteFiskovića 3, Split, OIB: 25975412650, platiti tužitelju ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.627,56 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

obrazloženje

1.1. U tužbi se navodi da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o obavljanju studentskog posla u trajanju od 29.07.2021. do 31.07.2021., broj: 13113/21- 2 te od 01.08.2021. do 04.08.2021. godine, broj: 13114/21-2 opis posla: fizički poslovi, mjesto obavljanja posla: kampus-menza. Prvog radnog dana, 29.07.2021 tužitelj je s još dva studenta (JF i ĐF) došao na mjesto obavljanja posla, te im je rečeno da će trebati skidati/odstraniti bijelu boju s poda kampusa-menze te im je navedeno gdje se nalazi potrebno sredstvo za odstranjivanje boje (razrjeđivač) i krpe kojima bi trebali trljati pod dok boja ne bude konačno odstranjena, bez da su prethodno na ikakav način bili upozoreni o rizicima kojima se izlažu, u vidu opasnosti od nagrizanja kože i očiju predmetnim razrjeđivačem te im nije dana apsolutno nikakva adekvatna oprema (rukavice, odjeća, obuća, maska itd.) da bi se od potencijalnih opasnosti zaštiti.

1.2.Tužitelj je kao i ostali studenti prilikom obavljanja posla tek blago počeo osjećati lagani svrab, međutim nekoliko sati nakon obavljenog posla kod tužitelja dolazi do akutne boli u predjelima tijela koji su bili u doticaju s kemikalijom za odstranjivanje boje te kao posljedica djelovanja iste zadobiva opekline u predjelu lijevog stopala, lijeve i desne potkoljenice te dorzalne strane desne ruke. Dana 30.07.2021. u 2:00 sati ujutro, tužitelj uz majčinu pomoć, taksijem odlazi na odjel hitne medicine u Splitu te je odmah upućen na pregled u Kliniku za kirurgiju, gdje je ustanovljeno da je zadobio opekline prvog stupnja obe potkoljenice, te opekline 2.b stupnja u predjelu lijevog stopala, koji stupanj predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

1.3.Tužitelj da se tjedan dana nalazio u fiziološkom položaju tijela s gotovo nikakvim mogućnostima kretanja. Kroz idućih 15 dana je još dva puta dolazio u kliniku na preglede i previjanje nakon čega je dobio upute kako da sam njeguje i previja zadobivene rane/opekline, te mu je strogo bilo zabranjeno ikakvo izlaganje ozlijeđenih dijelova vodi (moru, bazenu) kao i sunčevoj svjetlosti.

1.4. Na naprijed opisan način da je došlo do povrede prava osobnosti narušenjem zdravstvenog integriteta tužitelja te potražuje pravičnu novčanu naknadu Smanjenje životne aktivnosti (privremenog karaktera)– tjedan dana u fiziološkom položaju (položaj pri kojem se najmanje opterećuju i istežu mišići i zglobovi) , gotovo nikakve mogućnosti kretanja, a zatim prilično ograničene mogućnosti kretanja tokom rehabilitacije, strah primarni i sekundarni, bolove, naruženost na predjelu lijevog stopala, te tuđu njegu i pomoć.

1.5.Potražuje nadalje i materijalnu štetu u vidu izmakle koristi (članak 1089. ZOO-a ), na način da je zbog predmetnog događaja bio nesposoban za odrađivanje ugovorenog posla s naručiteljem do kraja, a ugovorena satnica daje iznosila 40,00 kuna, te ga je ista nesposobnost lišila i ugovaranja novih poslova istim putem tj. putem student servisa. Zbog zadobivenih opeklina tužitelju je bilo onemogućeno obavljanje dogovorenog posla spasioca na bazenu Jadrana u Splitu, budući je imao usmeni dogovor da preuzme to mjesto od kolege BF i to u periodu od 10.08.2021 do 27.09.2021.godine. Kao spasilac je trebao zarađivati dnevnicu u iznosu između 130-140 kuna (koliko je uostalom zarađivao navedeni kolega kojeg je tužitelj trebao zamijeniti) što s obzirom na predviđeni period rada predstavlja izgubljenu dobit u iznosu većem od 6.000,00 kuna. Zbog navedenog potražuje i naknadu materijalne štete u iznosu od 12.500,00 kuna.

1.6. tužbeni zahtjev je konačno preciziran sukladno vještvima podneskom od 21.veljače 2025.

2. Tuženik se protivi tužbi, ističe kako ne postoji odgovornost Studentskog centra u Splitu za nastanak ozljeda, pa tako i za naknadu štete, jer su iste ozljede nastale isključivom krivnjom tužitelja. Na početku rada da je svim studentima objašnjen način rada i zaštite na radu od strane zaposlenika tuženika AF i OF te je svi studentima na raspolaganje dana zaštitna oprema. Sva sredstva koja su korištena navedene prigode bila su originalno zapakirana zajedno s uputama za korištenje, koje su ujedno bile prezentirane studentima od strane AF i NF, zaposlenika tuženika angažiranim na ovim poslovima. Ističe kako se ugovoreni radovi čišćenja vrše rukama uz korištenje zaštitnih rukavica te ne postoji opravdan razlog da bi u kontakt sa sredstvom za čišćenje došli gornji dio stopala i natkoljenica, pa smatra da se radi o nepropisnom rukovanju od strane tužitelja. Smatra kako ne postoji odgovornost tuženika već je za nastale ozljede odgovoran isključivo i samo tužitelj jer je svojim ponašanje doprinio nastanku istih ozljeda.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušanjem svjedoka, tužitelja i vještačenjem po vještacima kirurgu p lastične kirurgije i psihijatru.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale prilikom obavljanja posla za tuženika.

6. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

7. Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr

8. Odredbama članaka 1085. stavak 1. i 4. te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

9. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

10. Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

11. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Naime, nije sporno da je između tužitelja kao redovitog studenta i tuženika posredstvom upravo samog tuženika Studentskog centra sklopljen Ugovor o djelu- Ugovori o obavljanju studentskog posla od od 29.07.2021. br. 13114/21-2 za razdoblje od 29.07. do 31.07. i 13114/21-2. za razdoblje od 01.08.2021. do 04.08.2021. god., za obavljanje fizičkih poslova, gdje je Studentski centar Split bio naručitelj radova.

13. Kod ugovora o djelu, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, predmet obveze je izvršenje određenog posla. Iz sadržaja ugovora sklopljenog posredovanjem Studentskog servisa je vidljivo da je predmet obveze izvršenje određenog posla u određenom vremenu za kojeg se naručitelj -poslodavac obvezuje platiti cijenu.

14. U konkretnom slučaju stoga treba primijeniti odredbu članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 98/18 i 96/18 – dalje: ZZR). Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik trpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za njih odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac se može osloboditi od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerne ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14.1.Poslodavac ima mogućnost, po čl. 25. st. 2. ZZR, pokušati dokazati kako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, teret dokaza u gornje je na strani tuženika. Međutim i kad poslodavac ne dokaže postojanje ekskulpacijskih razloga, on može pokušati dokazati eventualni oštećenikovog doprinosa nastanku štete.

14.2. Presumpcija kako se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, znači da radnik ne mora dokazivati kako je pojedina šteta nastala na radu ili u vezi rada budući da se isto presumira, ako je do štetnog događaja došlo prilikom rada za poslodavca. Ali nema prepreke da poslodavac pobija takvu presumpciju i pokuša dokazati suprotno. Mogućnost da poslodavac bude oslobođen odgovornosti ili da se njegova odgovornost umanji jer je tužitelj pridonio nastanku štete, zavisi od utvrđenih činjenica, te je upravo postojanje tužiteljeva doprinosa nastanku štete ono što je sporno u ovom postupku i što tuženik pokušava dokazati.

14.3. Radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju (članak 68. stavak 1. ZZR). Smatra se da radnik radi s dužnom pažnjom, između ostalog, ako prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavce ili njegovog ovlaštenika te odmet obavijesti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku organiziranju i provedbi zaštite na radu (članak 68. stavak 2. ZZR).

15. U konkretnom slučaju tuženik je zajedno sa dvojicom drugih studenata trebao u prostoru Studentske menze kojom upravlja sam tuženik, obaviti poslove čišćenja, uklanjanja stare boje sa podova prostora.

16. Tužitelj je u svom iskazu naveo da ga je pozvao ČF da dođe preko Studentskog servisa obavljati jedan posao u studentskoj menzi. Tu se upoznao s JF i TF i svi su zajedno trebali raditi. Znali su samo da će nešto čistiti i nismo prethodno dobili nikakve upute niti im je bilo rečeno da moraju obući duge hlače i ponijeti nekakvu zaštitnu opremu. Bio je osmi mjesec pa su bili u kratkim hlačama i majicama kratkih rukava i tenisicama. U menzi da ih je dočekao jedan čovjek i dao im krpe i razrjeđivač i rekao da moraju skidati sa poda menze boju kojom su bile označene trake po podu. Rekao je da ne zna kako će to ići jer su već lani pokušavali sa krpama i razrjeđivačem pa nije baš išlo. Nikakvu drugu opremu da im nije dao. Navodi da su shvatili da moraju dobro natopiti pod i te trake sa razrjeđivačem i ostaviti da djeluje, prije nego krenu strugati. Tako da su dosta često izlazili vanka na zrak jer je bilo vruće i jer se jako osjećao miris razrjeđivača. Međutim išlo je slabo a gospođe koje su radile u menzi su vidjele da imaju problema pa su im dale metalne žice s kojim se struže masnoća sa posuđa i one tanke prozirne rukavice koje one koriste u menzi kada rukuju hranom, a takve se mogu naći na benzinskim postajama i služe za jednokratnu upotrebu. Tih rukavica da im nisu dale puno, a one su bile tanke i pucale su, tim više što su bile S veličine za ženske ruke pa su njima bile tijesne. Navodi da je pitao ČF je li njega peče, jer mu je počelo izbivati crvenilo, rekao je da nije i da će brzo završiti što se pokazalo točnim jer su radili tri sata i vidjeli da to tako ne ide, i da moraju tražiti drugu opremu pa su otišli kući.

16.1. Upitan je prije početka posla itko od strane poslodavca obavijestio, odnosno upozorio na opasnosti rukovanja sa razrjeđivačem, upozorio da ne udišemo, da ne klečimo ne prinosimo ruke, odnosno razrjeđivač licu i sl. navodi da im nitko o tome baš ništa nije rekao, također da nikada prije nije imao dodira sa razrjeđivačem, te da nije pročitao deklaraciju na boci razrjeđivača, a niti je netko od kolega to učinio naglas. Upitan kako tumači s obzirom da kaže da je imao patike (tenisice) da mu je lijeva noga i gornji dio stopala došao u dodir s razrjeđivačem i dobio opekline, odgovara da ne može to točno reći, možda dok su klečali, ali sigurno nije bilo 15cm tekućine na podu da bi mu ušlo u patiku dok hoda.

17. Na okolnosti načina izvođenja radova, opreme i upozorenja i uputa koje su dobili za izvođenje radova saslušani su svjedoci.

17.1. Svjedok RF iskazao je da se posao sastojao se u tome da sa poda skidaju linije neke boje koja je bila postavljena kao za industrijske podove i to su radili u noćnoj smjeni jer studentska menza je otvorena do 21.00. Kada su prvu noć došli tu su bili radnici koji su radili prije njih i oni su im objasnili točno što trebaju raditi i dali im razrjeđivač, krpe i rukavice, objasnili su im da pod gdje su te linije najprije natope s razrjeđivačem, da malo pričekaju da se upije i onda sa krpama brišu linije. Oni da su tako čistili pod od tih linija s time da su on i ostali momci pri tome čučali, ali AF je kleknuo na pod da bi obavljao taj posao čime je došao u doticaj s tim razrjeđivačem. Bilo je ljeto i bilo je vruće, AF je bio u kratkim hlačama kao i oni ostali, te da nitko od njih nije išao za tim da je AF kleknuo na pod, tek da su to primijetili usred posla. Nikakvu drugu opremu i zaštitu da nisu dobili, osim rukavica, ali da su bili upozoreni da je to razrjeđivač pa su za to i dobili rukavice. To su bile obične, medicinske rukavice, a dale su im ih radnice koje su radile večer prije, a razrjeđivač i krpe su već bile u prostoru pripremljene. One su im rekle kako su one radile i da paze jer je to razrjeđivač. On da se je već ranije susretao sa razrjeđivačem pa je znao kako postupati. Te večeri nakon smjene negdje oko 1 sat dobio je od AF poruku na mobitel da je otišao na hitnu i da ima opekotine i poslao mu je sliku istih opekotina na koljenu i potkoljenicama i rekao da neće sutra doći na posao. On, JF i TF da su p osao odradili do kraja, još tri dana. Nitko od njih da nije imao problema, osim što je primijetio sutradan ujutro nakon posla da na rukama imao crvenilo, naročito između prstiju, gdje se nakupilo više razrjeđivača na rukavicama i to je dobio unatoč tome što sam imao rukavice, ali nije me posebno peklo ni smetalo i samo se povuklo, a pretpostavlja da je do istog došlo kada je skidao rukavice, kada bi s rukavicom na kojoj je bio razrjeđivača dotaknuo direktno kožu. Kada mu je AF kasnije rekao za ozljedu i pokazao sliku sjetio se da ga u jednom trenutku uočio da kleči, ali tada uslijed posla da mu uopće nije palo na pamet da to zapravo ne bi smio. Naveo je da je on ovaj posao ugovorio sa AF, koji ga je samo uputio što ćemo raditi, tj. da će skidati te linije s poda, nije rekao s čim, nije govorio o razrjeđivaču, dao mu je samo općenite upute.

17.2. Svjedok JF naveo je da ga je tužitelj pozvao da ide sa njim raditi neki posao u Studentskoj menzi, za koji je rekao da nije težak. a da je njega zvao RF. Jednu večer da su oko 21.00 sati došli u Studentsku menzu gdje je bio RF, glavni šef da ih nije dočekao, već im je blagajnik iz menze dao jednu vreću s krpama i razrjeđivač i rekao da moraju skidati crte sa poda. Radi se o crtama koje izgledaju kao oznake na cesti, nisu dobili nikakve posebne upute a niti opremu. Tada su im kuharice rekle da su to one radile pred par godina i da se te crte dosta teško skidaju pa da ih natope razrjeđivačem i jako brišu s tim krpama. Kuharice su im dale rukavice kakve se koriste u kuhinji pri posluživanju hrane a to su one tanke prozirne rukavice, ali te rukavice nisu dugo izdržale jer kako bi se doticale tog razrjeđivača pucale bi. Sam razrjeđivač dosta je isparavao i grizao ih za oči i pluća pa su često morali izlaziti vani na zrak. Nakon te prve večeri on da je dobio nešto malo opeklina na rukama ali nije bilo strašno, bila mu je koža malo nagrižena i crvena, ali AF je dobio veće opekline. Sutra su im zato valjda dali medicinske rukavice i nekakve alate za skidanje tih crta umjesto krpa i nitro razrjeđivač.

17.2.1. Upitan kako da je on dobio samo blage opekline po rukama, a tužitelj po potkoljenicama i nogama, kazao je da je on ja ranije radio s ocem s razrjeđivačem pa je znao da isti nagriza kožu, zato je pazio da ne klekne nego je uglavnom radio čučeći, a AF je vjerojatno kleknuo na pod, naime, pod je bio baš jako natopljen razrjeđivačem jer im nikako nije išlo to skidanje pa su ga dobro zalili s razrjeđivačem ne bili se upio u te crte da lakše idu. Navodi da su svi bili u kratkim hlačama jer je bilo ljeto, a da prije posla nisu dobili nikakvu uputu kako se obući, a nisu konkretno ni znali što će raditi, samo da se radi o fizičkom poslu ali ne baš teškom. On da je odradio posao do kraja, ukupno 5 dana i zaradio oko 1.000,00 kuna. Posao je radilo njih 5, on, AF, RF, ĐF i još jedan Domagojev prijatelj. Nakon što se ovo AF dogodilo da je još više pazio, a dobili su rukavice i nekakve brusilice s kojima su brusili boju od tih crta da se skine. Upitan da li je bez rukavica dirao krpe s razrjeđivačem, odgovorio je da su u početku radili bez rukavica ali su onda te kuharice, radnice menze koje su bile u kuhinji vidjele kako rade i znale da to neće tako dobro proći pa su im dale rukavice. AF se kasnije nije vratio raditi jer su mu previli potkoljenice na HP i morao je ići na previjanja u bolnicu te mirovati, ne zna koliko dugo.

17.3. Svjedok ĐF iskazao je da nisu unaprijed znali o kakvim se poslovima radi, svakako trebalo je sa podova skidati tzv. kovid trake koje su bile na podu nacrtane bojom koja se inače koristi na cesti za označavanje traka, kao bijele trake. Kada su došli u menzu od zaposlenika menze dobili su krpe i spužvice i one metalne žice za suđe i razrjeđivač, odnosno dobili su informaciju od nekog djelatnika menze, ne zna tko je ona, da se razrjeđivač nalazi na donjoj etaži, -1, u podrumu i da ga tu uzmu. Kako su ovi djelatnici menze godinu prije sami skidali te trake i nisu ih dobro skinuli jednostavno su preko njih prefarbali bojom tako da je sada to bilo jako teško skinuti, a inače imali su rok od nekih 5-6 dana jer je trebalo urediti salu za pir. Kada su vidjeli da ne ide natopili su pod sa razrjeđivačem, pričekali 15 min da se upije i onda "na sve 4 i ribaj". Bilo je njih 5, AF, JF, RF, on i jedan Domagojev prijatelj. Ruke su im stalno bile u razrjeđivaču pa su kasnije dobili plastične rukavice, odnosno misli da su prvi dan sami išli kupiti rukavice, ali iste se od razrjeđivača deformiraju i pucaju, drugu večer su dobili cijelu kutiju ali nisu valjale, tek nakon toga su dobili prave gumene rukavice, zapravo tek zadnja dva dana su dobili malo ozbiljniju opremu i to grijač koji je grijao boju i onda se ona lakše skidala struganjem pa nije bilo potrebe za razrjeđivačem. Upitan da pojasni navod da su stali na sve 4 i ribali, navodi da su doslovce kleknuli na koljena i ribali jer je nemoguće toliko sati čučati, a tada i sa manjom snagom možeš ribati. Svi da su bili u kratkim hlačama i svako malo išli prati ruke da skinu razrjeđivač, također su svakih 45 min izlazili na zrak jer su sve natopili razrjeđivačem pa su bila velika isparavanja. Nitko od njih da nije imao tako ozbiljne opekline kao tužitelj, on da je na rukama imao blage opekline u vidu crvenila i suhe kože, naročito oko noktiju koja je pucala, ali to nije bilo ništa što je zahtijevalo medicinsku pomoć.

17.3.1. Navodi da nisu dobili nikakve posebne upute u vezi postupka sa razrjeđivačem, a misli da nitko od njih nije pročitao upute na boci razrjeđivača, ali vjeruje da manje-više su svi znali što je razrjeđivač, da treba oprati ruke ako se smoči sa razrjeđivačem i da paze na oči. Na pitanje suda jesu li pazili na koljena, kazao je da nisu posebno jer nakon što bi s jednog dijela ostrugali boju taj dio poda bi sa suhim krpama osušili i onda bi na njemu klečali za ići naprijed i također su često odlazili ispirati ruke i koljena vodom, barem da je on to radio. I tužitelj da je redovito prao ruke i koljena. Također da im se svima događalo kleknu da područje na kojem je tada bio razrjeđivač na podu jer je površina bila velika i količina razrjeđivača pa je taj razrjeđivač curio sa onih površina koje su bile natopljene. Nakon završetka posla da je on AF odvezao kući pošto on ne vozi i cijelim putem mi se žalio da ga peče noga. Kasnije daje saznao da ga je hitnom kirurškom obradio specijalizant PF kojeg osobno poznaje. AF da mu je rekao da je liječnik samo prešao gazom preko njegove noge i da se cijela koža skinula, kasnije da je pitao PF i on mu je to isto potvrdio.

17.4. NF navela je da je zaposlena kod tuženika u Studentskom centru na Kampusu u vrijeme kada se dogodio ovaj događaj u ljeto 2021. bila je pomoćna radnica u kuhinji. Ovaj posao studenti su obavljali u noćnim satima kada kuhinja ne radi, s time da su ona i kolegica sačekali studente navečer nakon zatvaranja kuhinje te im dale upute što trebaju raditi, a trebalo je skinuti te bijele crte sa poda. One da su im tada dale debele, gumene rukavice, alat s kojim će strugati crte, dakle nekakve lopatice i sredstvo s kojima će polijevati trake, misli da je to bio razrjeđivač kao i krpe. Rukavice koje su im dale da nisu bile one medicinske kao iz apoteke, tanke, a niti one s kojima se uobičajeno pere suđe, već su bile čvršće od deblje gume, kao za raditi u vrtlu. Neku drugu opremu, npr. štitnike za koljena da im nisu dale, a ne bi im ni bilo potrebno jer štap na kojima su bile te metalne lopatice ili strugalice je bio dug, sigurno preko pola metra, tako da se nisi morao previše saginjati, odnosno nije trebalo klečati ili čučati dok se boja struže sa njima . Njoj i kolegici da je ova sredstva dao šef cateringa, AF. Navodi da su uputile radnike- studente da razrjeđivač poliju po tim trakama i da onda prekriju to mjesto krpama tako da se razrjeđivač upije u pod, a da što manje mirisi idu po prostoriji. Rekle su im i da izađu malo na zrak dok to djeluje, a čitavu noć je radila ventilacija u prostoriji. Inače, njena kolegica i ona da su već ranije probale skidati te trake da vide kako bi to išlo, na jednom dijelu prostorije, pa su tako utvrdile da je ovaj način koji su im rekle najbolji. Rekli su im da pročitaju upute na boci razrjeđivača i paze kako njime rukuju i da budu u dugim hlačama. Oni da su tu radili 5-6 noći, svakako više noći, a ove upute da su im rekle prvu noć kad su došli raditi. Ujutro nakon što bi oni obavili posao u dijelu prostorije, kolegica i ona kada bi došle na posao bi oprale pod.

18. Iskazi saslušanih svjedoka, studenata koji su sa tužiteljem radili na predmetnim poslovima čišćenja boje sa poda studentske menze se uglavnom podudaraju. Tako se podudaraju u tome da su im sredstva za čišćenje dali djelatnici menze, (uz varijacije o točnom poslu tih djelatnika), da su im kuharice/zaposlenice menze dale rukavice, da su ih djelatnici koji su već ranije skidali te crte uputili daje iste najbolje natopiti razrjeđivačem i ostaviti ga neko vrijeme da djeluje, a potom pristupiti struganju. Slažu se u tome da su prvu noć od opreme dobili razrjeđivač, krpe i rukavice koje su i m dale "kuharice", a one su im dale i čelične žice sa kojima se stružu lonci. U pogledu dobivenih uputa se iskazu malo razlikuju, pa tako RF navodi da su od strane djelatnica menze koje su im dale rukavice bili upozoreni "da je to razrjeđivač", dok JF i ĐF navode da nikakve posebne upute u vezi sa razrjeđivačem nisu dobili, ali oni oboje navode da su se već ranije susretali sa razrjeđivačem pa da su znali za opasnosti. Sva tri svjedoka su suglasni da nitko od njih nije, a posebno ne naglas pročitao upute i upozorenja na boci razrjeđivača. Također da nisu bili posebno upozoreni kakvu odjeću trebaju odjenuti i da su svi bili u kratkim hlačama. RF i JF navode da su radili čučeči, a da je tužitelj kleknuo i tako došao potkoljenicama u dodir sa razrjeđivačem kojim je pod bio natopljen, dok svjedok ĐF navodi da su svi radili ne samo čučeći već i klečeći, ali na dijelu poda na kojem bi ostrugali boju i potom ga pobrisali krpama pa nije bio natopljen razrjeđivačem, s tim da bi se svakom od njih znalo dogoditi da klekne i na dio koji je natopljen razrjeđivačem tim više što su pod doslovno zalijevali razrjeđivačem koji je onda curio i mjestimice na dio koji je već ranije ostrugan i pobrisan. Ovo i nije sporno jer je i sam tužitelj potvrdio da je kleknuo na pod, odnosno "da su klečali". Tužitelj je iskazao i da nikakvih upozorenja nisu dobili u vezi sa razrjeđivačem, a da on osobno ranije nije imao iskustva sa upotrebom razrjeđivača.

19. NF, zaposlenica tuženika koja je sa kolegicom prvu večer dočekala studente također je iskazala da su ih one uputile u to koji je način uklanjanja boje najbolji i da su im one dale opremu, te je navela da su im rekle da pročitaju upute na boci razrjeđivača i paze kako njime rukuju i da budu u dugim hlačama. Ukoliko su im tada rekle da budu u dugim hlačama već je bilo kasno jer su studenti tu večer, ne znajući točno kakav ih posao čeka došli u kratkim hlačama obzirom ih na to nije nitko ranije upozorio. U pogledu opreme koju su im dale, moguće je da je svjedokinja "pomiješala večeri", jer navodi da su im osim razrjeđivača, krpa i po njenom debljih, gumenih rukavica, dale još i neke lopatice na štapu za struganje, dok po iskazu LF i TF takvu, bolju opremu su dobili tek drugu ili čak treću noć, svakako nakon što se tužitelju već dogodila nezgoda i kada on više nije radio.

20. Inače, od strane tuženika je predložen svjedok AF koji se nije odazvao pozivu suda, a u konačnici je sam tužitelj odustao od njegova saslušanja (izgleda da isti više i nije zaposlenik tuženika).

21. Iz svega do sada navedenog, posebno iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da od strane poslodavca – tuženika radnici-studenti nisu bili adekvatno i pravilno obaviješteni o poslu koji će raditi, te prije započinjanja istog nisu bili upozoreni na mogućne opasnosti od korištenja razrjeđivača niti su im osigurani adekvatni alati i oprema za obavljanje navedenog posla, niti kakva zaštitna oprema, a nisu upozoreni ni na potrebu da nose duge hlače. Ovdje je za napomenuti da se radi o studentima, a ne radnicima kvalificiranim za rad sa kemikalijama, odnosno radnicima sa iskustvom na takvim poslovima, u takvim uvjetima i sa razrjeđivačem, dakle radi se o mladićima koji nemaju iskustva i koji su mogli ali i nisu morali znati pravilno rukovati razrjeđivačem, odnosno opasnosti od kontakta kože sa tim sredstvom. Ovo tim više što proizlazi iz iskaza svjedoka LF da su tek drugu noć dobili nitro razrjeđivač, dakle onaj manje agresivan i manje opasan za zdravlje, dok su prvu noć koju je radio i tužitelj očito koristili jači razrjeđivač, obzirom da razrjeđivači postoje raznih vrsta i jakosti (sintetički, nitro, uljni…).

21.1. Isto tako proizlazi da tužitelj a niti itko od ostalih nisu pročitali upute sa boce razrjeđivača, da je tužitelj klečao prilikom obavljanja posla, pri čemu je očito klečao na područje na kojem je bio razrjeđivač na podu, a tužitelj iako se nikada ranije nije susretao sa razrjeđivačem je u tom trenutku imao dovoljno godina da zaključi da je razrjeđivač kemikalija koja može izazvati posljedice po njegovo zdravlje (jer po logici stvari, nešto sa čime se natapa boja da bi se skinula očito ima nagrizajući učinak, što mladić od 19 godina može i sam zaključiti) iako naravno ne mora znati kako i u kojem stupnju mogu nastati posljedice i kako se pravilno zaštititi jer kako je naprijed navedeno radi se o studentu, a ne o radniku kemijske struke ili pak ličiocu.

22. Stoga sud smatra da je u određenoj mjeri tužitelj doprinio nastanku svojih ozljeda, ali je ipak u većoj mjeri krivnja na tuženiku koji nije osigurao adekvatnu opremu, dao valjana upozorenja za obavljanje predmetnog posla, a posebno u vezi rukovanja razrjeđivačem. Upute koje su po navodima svjedoka mladići dobili svele su se na "pazite, to je razrjeđivač" ili da pročitaju upute na boci, što po mišljenju suda ipak nije dovoljno da bi se sasvim otklonila odgovornost tuženika. Činjenica i da su kako proizlazi i iz ugovora bili zaposleni na fizičkim poslovima, bez opisa posla, bez upozorenja da će isti sadržavati rad sa kemijskim sredstvima, a prethodno nisu ni upozoreni na to ni na potrebu nošenja adekvatne odjeće i obuće, tim više što je ljeto kada se u pravilu u Dalmaciji nose kratke hlače i "šlape" po mišljenju suda još je jedan razlog koji daje prevagu u odgovornosti na strani tuženika. Stoga sud uzima da je za nastalu štetu suodgovornost na strani tuženika 20%.

23. U pogledu nastalih ozljeda tužitelj je iskazao da ga je je već u automobilu na putu kući počelo dosta peći po rukama i nogama i kada je došao kući nakon 30 min od odlaska s posla jako ga je peklo i boljelo pa ga je majka odvela na Hitnu pomoć. Od tamo su ga poslali u bolnicu gdje su mu zavili opekotine i rekli da mora sutra doći na previjanje. Radilo se o opeklinama po rukama i nogama. Otišao je sutradan ujutro na previjanje i ponovno nakon tri dana te još jednom nakon 7 dana od toga drugog previjanja, a tada su mu rekli da su krcati pa su mu dali zavoje i upute da sam doma previja. Kod kuće je previjao rane do kraja kolovoza, znači sveukupno nekih 20 dana od događaja. Što se tiče ozljeda koža da mu je godinu dana bila na tim mjestima druge boje, a onda se postepeno počela oporavljati i danas se više ništa ne vidi, tako da nema ožiljaka na rukama i na nogama. Navodi da je morao ležati u fiziološkom položaju s povišenom nogom 20-ak dana i jedino da se kretao kada je išao na previjanje. Što se tiče bolova da ga je prva dva dana užasno boljelo i da nije u životu osjetio takvu bol. Nakon toga nije bilo tako intenzivno ali je prešlo u drugu vrstu boli, svrbilo, peckalo, a bilo je zavijeno i nije smio dirati jer su ga na to upozorili i liječnici tako da je bilo prilično iritantno i nepodnošljivo, tim više što je bilo ljeto i vrućina.

24. Kao svjedok je saslušana majka tužitelja KF koja je navela da joj je sin došao sa posla negdje iza ponoći, te su ga jako pekle noge i bile su crvene, a cijeli je smrdio po razrjeđivaču. Inače, kada je odlazio na posao mislio je da ide čistiti menzu u kojoj je bio neki catering i da će samo raditi na poslovima čišćenja. Svakako kako ga je peklo jako po potkoljenici listu, jer je valjda klečao kad je radio i gornjem dijelu stopala gdje je kemikalija ušla u patiku stenjao je od bolova pa ga je odvela na prvu pomoć. Tamo su ih uputili na kožno gdje je pregledan ali nije ništa posebno rađeno, samo su dobili upozorenje da to područje bude čisto i da dođu ujutro u ambulantu. Njega je čak pekao znoj na tom mjestu i cijelu noć ga je jako boljelo. Ujutro mu je stavljen zavoj, a nakon 3-4 dana morali su uzeti poseban zavoj sa srebrom, srebrnom vodom ili tako nešto. Dva tjedan je svako drugi dan odlazio u ambulantu na previjanje s tim da je ona išla s njim i odlazili su taksijem obzirom da žive u getu pa su dio puta morali priječi pješice a onda dalje taksijem. Nije smio prati taj dio noge tako da se tuširao s jednom nogom van kade. Kada bi mu se zavoj pomaknuo ona ga je sama kod kuće ponovno zamatala. Inače, nije dobio neke posebne lijekove samo analgetike za bolove. Boravio je kod kuće cijelo vrijeme kroz prva dva tjedna jer nije mogao obuti patiku, a niti japanku jer ga je svaki dodir na ozlijeđeno mjesto bolio, a nije mogao hodati tako da vuče nogu u japanci. Nije posebno propisano ležanje ali kako mu je bilo teško hodati zbog ozljede i nemogućnosti nošenja obuće uglavnom je bio u ležećem ili sjedećem položaju a ona mu je dodavala što mu je trebalo. Nakon 2 tjedna krenulo je na bolje ali su mu i dalje stavljali gazu na ozlijeđeno mjesto da ne bi ulazila prašina, a i da bi mogao obuti neku obuću, barem japanku. Ove gaze da mu je ona stavljala i mijenjala. Nakon prva dva tjedan počeo je polako izlaziti iz kuće, šepajući, i to samo do obližnjeg kafića gdje bi mu došli prijatelji da se podruže. Naime, kako žive u getu nije bio problem spustiti se i biti u gradu gdje mladi izlaze ali svaki put bi mu se gaze odlijepile jer je bilo vruće pa bi mu se od znoja odlijepilo pa bi morali stavljati nove.

24.1. Odjeću i obuću koju je na sebi imao da je bacila jer je upila miris kemikalija, a jedna patika ona s ozlijeđene noge je bila mokra jer je nju upila kemikalija. Na sebi je imao ljetnu majicu i šorc i neke puma patike, ne zna koji model ali bile su skupe s tim da ih je on sam sebi kupio od ranije zarade pa mu je to posebno bilo žao što je morao baciti.

25. Na okolnosti fizičkih i psihičkih bolova, potrebe za tuđom njegom i pomoći, te smanjenja životne aktivnosti, odnosno svih vidova neimovinske štete saslušani su vještaci dr. Ivan Utrobičić, vještak za kirurgiju i plastičnu kirurgiju i dr. Nikola Sikirica vještak za psihijatriju.

25.1. Vještak dr. Ivan Utrobičić je pregledom sudskog spisa i sve priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja iskazao da je tužitelj doživio kemijsku opeklinu lijeve i desne potkoljenice, lijevog stopala te dorzalne strane desne ruke, 30. srpnja 2021. javio se plastičnom kirurgu koji je ustanovio opekline prvog stupnja na lijevoj i desnoj potkoljenici te drugog b stupnja na lijevom stopalu. Uradio je toaletu i topički tretman opečenih regija. dana 3. kolovoza 2021. tužitelja je došao na kontrolu u ambulantu za plastičnu kirurgiju gdje je uz uobičajeni nalaz za takve vrste opeklina ordiniran topički tretman sa oblogom od srebra. Dana 10. kolovoza 2021. tužitelj je ponovno bio na kontroli u ambulantni za plastičnu kirurgiju gdje mu se ustanovilo gdje je oblog od srebra fiksiran i preporučena mu je kontrola plastičnog kirurga po potrebi. Iz dokumentacije da je vidljivo da su opečene površine zarasle (epitelizirale spontano) za otprilike dva tjedna od štetnog događaja, što implicira da se radilo o plićim, možda manjim dijelom dubljim, dermalnim opeklinama. Druge dokumentacije iz domene plastične kirurgije da nema, pa vještak daje mišljenje da predmetni događaj nije prouzročio smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja. Tužitelj da je zbog predmetnog događaja trpio jake bolove 3 dana, bolove srednjeg intenziteta tjedan dana, te bolove blagog intenziteta još sljedeća dva tjedna. Tuđa njega i pomoć bila je potrebna dva tjedna po jedan i pol sat dnevno, a odnosi se na pomaganje kod uobičajenih životnih aktivnosti kao što su oblačenje, higijena itd.

Naruženosti nema.

25.1.1. Upitan može li se izjasniti je li došlo do opekline 2b stupnja, vještak pojašnjava da u nalazu zaista piše da se radi o opeklini 2b stupnja, međutim to je gotovo nemoguće razlučiti u prvih par dana je li to 2a ili 2b ili čak 3. stupanj. Kod tužitelja to niti ne mijenja značajno na stvari a razlika je samo u tome što bi opeklina 2a stupanja zarasla nekoliko dana prije nego opeklina 2b stupnja sa potpuno istim završnim nalazima.

25.1.2. Tužitelj je podneskom od 20.09.2024. prigovorio dijelom nalazu i mišljenju vještaka Utrobičića u pogledu iskazanih stupnjeva opeklina, obzirom na utvrđenja iz medicinske dokumentacije, pa se o istom navedeni vještak pismeno očitovao. Tako navodi da se kod ocjenjivanja dubine opekline tj. ocjenjivanja o kojem se stupnju radi ne može se nigdje u svijetu, pa tako niti kod nas, u prvih nekoliko dana, a naročito prvi dan od štetnog događaja ocijeniti o kojem se stupnju opekline radi, ocjena stupnja dubine opekline može se uraditi tek nakon tzv. demarkacije opekline , a to je u pravilu nakon 4 — 5 dana što ovisi o puno faktora kao što su životna dob, opće zdravstveno stanje itd. Kolega je 30.7.2021. napisao da se radi o opeklini 2. b., vjerojatno kao radnu dijagnozu, ali to nije relevantan podatak za konačnu ocjenu dubine opekline. Relevantan podatak za ocjenu dubine opekline u predmetnom slučaju, a i inače, je bio završetak cijeljenja opekline, a koji datum se može utvrditi iz nalaza plastičnog kirurga Od 10.08.2021. gdje se navodi da je "Aquacell Agfiksiran". Kada je obloga Aquacell Ag fiksirana to je znak da je opeklina ispod njega zarasla. Dalje u nalazu se stoji "u daljnjem tijeku liječenja obavezna primjena vazelinske kreme i zaštita od sunca" što ukazuje na to da je opeklina zarasla. Obzirom da je zarasla 11- ti (zapravo je 12-ti dan jer je opeklina nastala po noći 29.07.) da se ne može raditi o opeklini 2b stupnja već 2a ili manje.

25.1.3. Vještak je stručno i detaljno objasnio problematiku zarastanja opekline i kada se smatra da je ista zarasla, što bi po priležećoj medicinskoj dokumentaciji bilo 10.08.2021., iako je i nakon toga bila potrebna određena njega i pažnja (mazanje vazelinskom kremom i izbjegavanje sunca), a u skladu sa ovim njegovim zaključkom je i zaključak o potrebi za tuđom njegom i pomoći kao i duljini trpljenja bolova, s tim da je jake bolove trpio 3 dana, srednjeg intenziteta tjedan a blagog još dva tjedna. Isto tako sud prihvaća da je tužitelju nemedicinska tuđa pomoć i njega bila potrebna dva tjedna po jedan i po sat, radi obavljanja higijene, odijevanja, kasnije mijenjanja zavoja odnosno gaze, što odgovara iskazu majke tužitelja koja mu je upravo takvu pomoć i pružala.

25.2. Vještak psihijatar dr. Nikola Sikirica naveo je da Iz osnovne dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni događaj doveo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu normalno i psihološki razumljivo reagiranje prosječne osobe na zdravstvene posljedice koje su opisane prethodno zaključno sam mišljenja da je tužitelj pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, nastavio se sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 10-ak dana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedeća 3 do 4 tjedna. Upitan da obrazloži svoje navode obzirom da je dr. Utrobičić utvrdio da su opekline nestale za otprilike 20ak dana a kada se zbroje njegovi navodi o strahovima, ispada da ga je više bilo strah nego što su trajale ozljede, vještak je naveo da procjena straha se u ovom slučaju "naslanja" na procjenu trajanja bolova, no psihološki je potpuno razumljivo da strah ne nestaje isti dan sa prestankom bolova već je ponovno razumljivo da osoba neko vrijeme osjeća strah i nakon toga, a taj strah se tiče neizvjesnosti u smislu potencijalnih komplikacija kao i mogućnosti povratka bolova.

25.2.1. Sud prihvaća i vještvo vještaka psihijatra, posebno se slaže sa njegovim objašnjenjem trajanja strahova koji su istina proizašli iz pretrpljenih bolova, ali mogu trajati duže od samih bolova obzirom su strahovi subjektivni, te obuhvaćaju i strahove od komplikacija liječenja, ishoda liječenja, povratka bolova, mogućeg nastanka naruženosti i sl. i pogrešno je strah vezivati isključivo za bolove.

25.3. Vještak dr. Utrobičić utvrdio je da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti. Jedino smanjenje životnih aktivnosti bilo je privremeno za vrijeme oporavka, kada je tužitelj morao mirovati, ležati u fiziološkom položaju, previjati nogu i kroz koje vrijeme nije izlazio iz kuće. Ovo tim više što se radi o mladom momku tada u dobi od 22 godine, te ljetnom razdoblju kada su mladi ljuti još aktivniji nego inače.

26. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske novčana naknada može se dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju (npr odluka Rev 151/2015 od 30.09.2020.).

27. Uzimajući u obzir trajanje i stupanj privremenog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, sukladno sudskoj praksi, ne bio osnovan zahtjev za naknadu štete zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti tužitelja

28. Glede kriterija duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti životna dob tužitelja sama po sebi ne opravdava naknadu pored činjenice da se radi o lakšem stupnju smanjenje životnih aktivnosti koje je trajalo kraće vrijeme što, kako je rečeno, ne daje osnova za novčanu satisfakciju.

29. Novi orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete doneseni su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV- 47/2020-5 kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete, s time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u vezi toga objavio priopćenje od 17. lipnja 2020. u kojem je između ostalog naveo da se izmjena orijentacijskih kriterija primjenjuje od dana prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i odnosi se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće). Primjenjuje se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima. Istima su iznosi pravične novčane naknade povišeni za 50%.

30. Temeljem citiranih nalaza i mišljenja vještaka sud zaključuje da je u konkretnom slučaju doista došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja u smislu odredbe čl. 19. ZOO–a. Imajući u vidu narav ozljeda koje je zadobio, njegovu životnu dobu, tijek liječenja, neugodnosti pri liječenju i oporavku, odlaske na previjanja, činjenicu da se sve to događa u najvrućem dijelu godine kada je izuzetno neugodno nositi zavoj, a bez mogućnosti kvašenja ozlijeđene noge, fizičke bolove koje je trpio, te sa time povezane strahove, ali i izostanak naruženosti i trajnog smanjenja životne aktivnosti, sud nalazi primjerenim iz osnove pravične naknade nematerijalne štete dosuditi iznos od ukupno 1.300,00 eura.

31. Tužitelj nije dostavio dokaz o visini cijene sata tuđe njege i pomoći osoba koje se inače bave pružanjem takve usluge, a u Splitu je to Dom za starije i nemoćne "Lovret što je ovdje već općepoznato, međutim u vrijeme kada je tužitelju ta pomoć 2021. god. bila potrebna, cijena sata Doma za starije i nemoćne "Lovret", a za službu pomoći i njege u kući iznosila je, što je sudu poznato 35,00 kuna. Sud nalazi da bi iznos od 35,00 kuna po satu za nemedicinsku tuđu njegu i pomoć svakako za to vrijeme, bio primjereni iznos, kojeg bi temeljem slobodne ocjene dokaza sukladno odredbi čl. 233. ZPP-a sud sam i odredio obzirom na nedostatak potvrde Doma "Lovret" o cijeni sata tuđe njege i pomoći u spisu.

32. Tužitelj je u prvotnom tužbenom zahtjevu iz ovog osnova potraživao 5.000,00 kuna, odnosno 663,62 eura, dok u uređenom tužbenom zahtjevu potražuje ukupni iznos od 3.100 Eura, za sve vidove štete zajedno, te nije jasno koliko smatra da mu iz kojeg osnova pripada. Matematičkim izračunom za 14 dana po 1 i po sat što ukupno iznosi 21 sat tuđe njege i po moći tužitelju bi ako se uzme daje sat iznosio 35,00 kuna trebalo dosuditi 735,00 Eura, ali kako je u prvotnoj tužbi i sam iz ovog osnova tražio manje, odnosno 663,62 eura, a čitav tužbeni zahtjev je podneskom od 21. veljače 2025. smanjen, to mu ni sud iz ovog osnova neće priznati više nego je ranije i sam tražio.

33. U pogledu zahtjeva za naknadom štete za uništenu odjeći i obuću, troškove lijekova, zavoja, taksi usluga za prijevoz do bolnice tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao iznos os 400,00 kuna, odnosno sada 53,00 eura. Majka tužitelja je u svom iskazu navela da je tužitelj na sebi imao Puna tenisice, koje je bacila jer se u materijal upio razrjeđivač, pa bez obzira što tuženik tvrdi da to nije morala učiniti jer bi isti kroz kratko vrijeme izvjetrio, sud smatra da je iznos od 50,00 eura nedostatan za kupnju nekih boljih tenisica (npr. Puma).¸Sam tužitelj je na ročištu od 05.12.2024. naveo da je na sebi kritične prigode imao tenisice Puma Rs-X koje je sam kupio i platio 1.000,00kn. Kada se uzmu u obzir i računi za lijekove, a tužitelj je u tom smislu dostavio nekoliko računa iz ljekarne ( na 110,00 kuna i 104.00 kune), te trošak taksi usluge prijevoza do bolnice, za šti , istina nije dostavio račune, no kako tužitelj živi u [adresa] (starom dijelu grada) gdje nije dozvoljen promet automobilom, a što je udaljeno od bolnice na Firulama, obzirom na stanje noge sasvim sigurno na previjanje nije išao autobusom. Sud iz ovog osnova smatra primjerenom naknadu od 50,00 eur.

34. U pogledu zahtjeva za naknadom zbog izgubljene zarade tužitelj je iskazao da nakon ozljede, nakon što je ozdravio, nije ništa radio više te sezone do početka sljedeće akademske godine koja počinje u listopadu, a nakon toga da je sigurno radio u toj akademskoj godini ali to je bilo kasnije, ne može sa sigurnošću reći kada je počeo raditi. Radio je na bazenu u više navrata jer ga oni angažiraju za te poslove i kada se igraju utakmice na bazenu. To su fizički poslovi gdje se sve priprema za utakmicu, slažu reklame i sl., a na bazenima da je radio i prije predmetnog događaja. Naveo je da je početkom kolovoza trebao zamijeniti kolegu na poslovima na bazenu Jadrana, gdje se radilo o fizičkim poslovima održavanja bazena, čišćenja i sl., a što nije mogao zbog ozljede, prvo zato što se nije smio ni kretati, drugo zato što su mu ruke bile u zavoju pa nije mogao nešto raditi a i tu bi zasigurno bio u doticaju s kemikalijama, i klorom koji se stavlja u bazen. Ovaj posao da je trebao raditi 20ak dana, skoro do kraja kolovoza ali mu je propao.

35. Saslušan kao svjedok BF naveo je da je tužitelja poznaje od osnovne škole, da je on osobno u ljeto 2021. trebao raditi na bazenima Jadrana, ali zbog nekih okolnosti nije mogao te ga je tužitelj trebao zamijeniti u tom poslu početkom 8. mjeseca. Međutim kako se ozlijedio to nije mogao napraviti. Inače, njih dvoje da su već ranije te 2021. godine odradili neke "faturete" na bazenima Jadrana tako da je tužitelj bio upoznat s poslom na bazenu. Ovaj posao na bazenu trebao je trajati otprilike dva mjeseca, kolovoz i rujan, dakle koliko dugo radi bazen, jer se radi o otvorenom bazenu. Radilo se o poslovima čišćenja bazena i oko bazena, postavljanju branki i pruga kada se igra vaterpolo. Ovaj posao na bazenu je bio također preko student servisa, a na kraju je zarada trebala iznositi oko 4.000,00 kn po mjesecu. Studentska satnica za posao na bazenu da je iznosila 25 do 30 kn. On osobno da nije kasnije radio na bazenu Jadrana jer su bazene preuzeli Javna ustanovu športski objekti koji sada vode sve bazene a on je ranije tu radio preko športskog društva Jadran. Tužitelj je kasnije radio na bazenu ali onom zatvorenom u Poljudu, a ne na ovom otvorenom na Zvončacu, a i on da tu sada radi. Vaterpolo klub Jadran tijekom ljetnih mjeseci ima pripremne na otvorenom bazenu na Zvončacu, a tijekom zimskih mjeseci vaterpolisti Jadrana sele na zatvoreni bazen na Poljudu.

36. Tuženik je prigovorio iskazu svjedoka BF, smatrajući da nije istinito da ga je tužitelj trebao zamijeniti na poslovima na bazenu koje svjedok navodi da nije iz nekih svojih razloga mogao odraditi, a obzirom daje svjedok te poslove odradio, za što dostavlja "Popis odrađenih poslova" za BF i to od kolovoza 2019. do kraja 2024. god. Iz tog popisa je naime vidljivo da je BF radio na bazenu za Športsko društvo Jadran, kasnije Vaterpolski klub Jadran (ali radi se o istim poslovima) i to u razdoblju od 2019 do kraja 2024. sa prekidima. ali i u predmetnom razdoblju od 04.08.2021. do 15.08.2021., te od 22.08.2021 do 31.08.2021. (za ŠD Jadran) odnosno od 22.08.2021. do 25.08.2021. (za Vaterpolski klub Jadran, ali svjedok je objasnio o promjeni naziva u svom iskazu).

37. Ipak, u svom iskazu svjedok BF je istina naveo da ga je tužitelj trebao zamijeniti na ovim poslovima početkom kolovoza, a koji je posao trebao trajati do kraja rujna, no nije nigdje u svom iskazu naveo da on osobno nije na kraju taj posao i odradio kada ga već tužitelj nije mogao zamijeniti, stoga sud prihvaća njegov iskaz.

38. Tuženik je dostavio i "Popis odrađenih poslova" za tužitelja koji počinje sa datumom 12.02.2019. i iz kojeg proizlazi da prije predmetnog događaja nije radio za ŠK "Jadran" odnosno Vaterpolski klub "Jadran" u kojem smislu prigovara iskazu svjedoka BF i tužitelja. Tužitelj je naime rekao da je već ranije radio na bazenima, a svjedok da su tijekom 2021. god. već obavljali neke "faturete" na bazenima, dakle, neke usputne posliće. Tužitelj očito nije ranije radio na bazenima preko Studentskog servisa, a ukoliko je pomagao prijatelju BF, u vidu obavljanja "faturete" to nije službeno registrirano i plaćeno.

38.1. Svakako iz dostavljenog "Popis odrađenih poslova" za tužitelja vidljivo je daje radio za Studentski centar Split od 01.08.2021. do 04.08.2021., tako je barem zabilježeno, dok znamo da taj posao nije odradio do kraja, do 04.'08.2021., kao i da je počeo ranije, noću 29.07.2021. Ipak, vidljivo je iz dostavljenog Popisa da nakon 04.08.2021. god. tužitelj nije radio sve do 16.11.2021. kada je počeo obavljati posao kod Vaterpolskog kluba Jadran na bazenu i u tom smislu ovo se podudara u potpunosti sa iskazom tužitelja.

39. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

40. Odredba čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisuje da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a st. 3. istog članka da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem

41. Vrlo je mala vjerojatnost da tužitelj ne bi radio tijekom ljetne sezone kada je slobodan od fakultetskih obveza, dakle kroz kolovoz i rujan jer je to upravo sezona kada se studenti angažiraju na raznim poslovima i kada takvih poslova ima u izobilju. Sud vjeruje dakle, da bi tužitelj odradio barem kolovoz, na bazenu ili drugdje, a u tom smislu vjeruje i iskazima tužitelja i svjedoka BF da ga je tužitelj trebao zamijeniti početkom kolovoza na tim poslovima, a koje je BF već imao ugovorene, tako da je moguće da bi tužitelj iste odradio i pod imenom prijatelja. Svakako iz iskaza svjedoka BF ne može se zaključiti da bi ga tužitelj mijenjao sve do kraja sezone, do kraja rujna, jer je on naveo da su ti poslovi na bazenu trebali trajati do kraja rujna, a ne i da bi ih do kraja rujna radio tužitelj.

42. Godine 2021. minimalna studentska satnica iznosila je 26, 56 kuna, što je lako utvrditi provjerom preko internetskih stranica, a osim toga studentska satnica se računa tako da se iznos minimalne bruto plaće podijeli sa 160 radnih sati mjesečno (40 radnih sati u tjednu), dok je minimalna bruto plaća 2021. god. iznosila 4250 kuna, prema Uredbi Vlade o visini minimalne plaće za 2021. godinu ( "Narodne novine" br. 119/20 od 30.10.2020.). Stoga navod da bi satnica za posao na bazenu iznosila 25,00 do 30,00 kuna sud prihvaća kao točan.

43. Sud smatra, obzirom na navode tužitelja, iskaz svjedoka BF i "Popise odrađenih poslova" jednog i drugog za 2021. godinu, da bi po redovnom tijeku stvari i da nije bilo predmetne ozljede tužitelj na studentskim poslovima odradio barem još jedan mjesec, vjerojatno čitav kolovoz, dakle 160 radnih sati. Kada bi za svoj rad primio minimalnu studentsku naknadu od 26,56 kuna to bi iznosilo 4.249,60 kuna odnosno 564,02 Eura, koliko sud smatra osnovanim iz ovog osnova.

44. Kako tužitelj potražuje naknadu štete u objedinjenom iznosu i za materijalnu i za nematerijalnu štetu, to mu je priznato ukupno 2.580,64 eura (od toga 1.300 Eura za bolove i strah, 663,62 eura za tuđu njegu i pomoć, 53,00 eura za trošak uništene odjeće obuće, troškove liječenja prijevoza…, te 564,02 eura na ime izgubljene zarade).

45. Kako je sud utvrdio tužiteljev doprinos nastanku štete u visini od 20% to mu je od gornjeg iznosa priznato ukupno 2.064,51 Euro.

46. Tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate na ukupni iznos naknade štete sa početkom tijeka od dana podnošenja tužbe

47. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

48. Međutim, kada se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, čija se visina procjenjuje po cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate. Naime, zakonske zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu – naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu kada tužitelj istu nije plaćao, izgubljenu zaradu i oštećenu odjeću i druge troškove u vezi liječenja, teku tek od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je tek tada poznat točan broj novčanih jedinica koje je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju.

48.1. Stoga je na iznos neimovinske štete odnosno pravične novčane naknade u iznosu od 1.040,00 eura (80% od 1.300,00 eura) priznata zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, a na iznos od 1.024,51 Euro (80% od 1.280,64 eura) od dana donošenja prvostupanjske presude.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. TPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te popisima troška stranaka, a sukladno vrijednosti predmeta spora.

49.1. Tužitelju pripada parnični trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u visini od 500 bodova po radnji, a sukladno odredbi Tbr. 52 st. 3. OT, (NN br. 138/23 o d17.11.2023.) prema kojoj kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, te prema popisu troška i to: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 09.03.2023., 19.04.2023. 01.06.2023., 08.05.2024., 05.09.2024.,05.12.2024. i 03.03.2025. po 100 bodova, sastav obrazloženih podnesaka od 20.09.2024., 17.02.2025. i 21.05.2025. po 100 bodova, za sastav odštetnih zahtjeva od 14.09.2022. i 01.12.2022. po 100 bodova, tri neobrazložena podneska od 05.06.2023., 19.10.2023. i 29.02.2024. po 25 bodova, dok ostali nisu priznati jer nisu bili nužni za vođenje postupka., dakle ukupno 1.375 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 2.750,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 687,50 eura daje 3.437,50 eura. Tužitelju treba svakako priznati iznos vještačenja u visini od 332,00 eura, te pristojbe presude u iznosu od 77,45 koju će tužitelj biti pozvan platiti, dok nije priznata pristojba tužbe prema popisu troška u iznosu od 48,11 Eura koja sukladno evidenciji plaćanja nije uplaćena do danas. Tako je tužitelju ukupno priznato 3.846,95 Eura.

49.2. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku –odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 09.03.2023., 19.04.2023. 01.06.2023., 04.10.2023., 08.05.2024., 05.09.2024.,05.12.2024. i 03.03.2025. po 100 bodova, ukupno 900 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 1.800,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 2.250,00 Eura. Pristojba odgovora na tužbu nije priznata jer nije plaćena.

49.3. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu pripadalo bi mu 2.627,56 Eura pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Splitu, 17. travnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika