REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2684/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari EU iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb; OIB: 38922958547, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnicu tužitelja, ČU, odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika, odvjetnice Petre Glavinić, 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 6.096,15 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznose od

- 2.740,73 eura od 29. rujna 2021.

- 1.945,42 eura od 24. svibnja 2024.

- 1.468,00 eura od 7. ožujka 2024.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od

- 632,00 eura

- 99,54 eura

sa zateznim kamatama na te iznose.

III Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 2.289,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je 24. travnja 2021. u Zagrebu stradala u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika. Tvrdi da je pretrpjela neimovinsku štetu u vidu duševnih boli zbog straha, fizičkih bolova te naruženosti, kao imovinsku štetu zbog pružanja tuđe njege i pomoći te troškova liječenja. Kao dokaze je predložila dokumentaciju kojom dokazuje nastanak štetnog događaja, medicinsku dokumentaciju, račune, fotografije naruženja, medicinsko i financijsko vještačenje te svoje saslušanje. Obratila se tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete te je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio ukupan iznos od 13.350,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom je zatražila na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 6.728,15 eura te po osnovi troškova liječenja iznos od 99,54 eura, zajedno s troškovima.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost za štetu i štetni događaj, 23.11.2021. platio je tužiteljici 13.350,00 kn i to 13.000,00 kn neimovinske štete i 350,00 kn naknade za tuđu pomoć i njegu. Tvrdi da se problemi u vezi slabinske kralježnice ne mogu povezati s ozljedama iz predmetne prometne nesreće. U cijelosti osporava dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trošak liječenja u iznosu od 750,00 kn jer se radi o računu privatne bolnice Akromion, a tužiteljica je, kao osiguranik HZZO-a, imala mogućnost besplatnog liječenja u zdravstvenoj ustanovi u gradu Zagrebu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak.

3. Sud je rješenjem od 7. ožujka 2025. dopustio preinaku tužbe jer tužiteljica nije ni mogla točno specificirati tužbeni zahtjev prije provedenog medicinskog vještačenja kojim su utvrđene posljedice štetnog događaja.

4. Tijekom postupka sud je pročitao dopis tuženika tužiteljici (str. 5-6 spisa), odštetni zahtjev (9-10), račun (12), dokumentaciju kojom dokazuje nastanak štetnog događaja (13-23), medicinsku dokumentaciju (24-58, 96-330), pregledao je fotografije (7-8), proveo je medicinsko vještačenje (339-343, 357 i 367/8), pročitao račune za odjeću (350-2) i saslušao tužiteljicu (369).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Stranke su na ročištu 7. ožujka 2025. suglasno navele da su svi dokazi izvedeni, odnosno da nije potrebno nijedan dokaz pribaviti ili dodatno izvesti. Sud stoga nije ni izvodio predloženo financijsko vještačenje koje nije ni potrebno.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica 24. travnja 2021. u Zagrebu, stradala u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika. Nije sporno ni da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom te da joj je tuženik isplatio 13.350,00 kuna (1.771,85 eura).

8. Sporna je visina štete.

9. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno. Sud nije ocjenjivao račune vezano uz kupnju obuće jer taj trošak nije ni utužen.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je nakon prometne nesreće šest tjedana nosila gips, a nakon čega je morala imati orto čizmu koju je morala kupiti, a koristila je i štake. Štake je koristila šest tjedana nakon čega su joj skinuli i gips i štake i krenula je na terapije. Na terapijama je osjećala bolove u stopalu I dva tjedna trpjelaa bolove nakon čega je otišla kod ortopeda u Draškovićevu koji joj je rekao da treba prestati ići na fizikalne terapije. Sada još uvijek osjeća posljedice na način da je probada u lijevom stopalu kod svake promjene vremena i nakon dužeg hodanja joj noga natekne, a osjeća i bolove u vratu. Išla je na vježbe za vrat ali joj nisu pomogle. Inače je aktivna osoba, voli voziti motocikl, bicikl, šetati i ići na planinarenje, a sve navedeno sad može raditi u puno manjem opsegu nego ranije i ne može nositi npr. ruksak kad idem na planinarenje. Što se tiče privatnog pregleda na njega je išla nakon fizikalnih terapija koje nije mogla završiti zbog bolova, nakon čega je išla u Draškovićevu. Dodaje da je trpjela užasne bolove, da to nikome ne bi poželjela, a stradala joj je i desna noga jer je šepala i štedjela lijevu i da je morala platiti kod privatnika da joj otkriju ozljedu koju nisu uočili u bolnici.

11. Sud vjeruje tužiteljici vezano uz utjecaj nesreće na njene životne navike, dok je posljedice nesreće utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka koji je proveden objektivno, za razliku od tužiteljevog iskaza koji je subjektivan.

12. U nalazu i mišljenju, vještaci Šebečić i Biočina su naveli da je tužiteljica zadobila prijelom prve metatarzalne kosti lijevog stopala, natučenje lijeve šake i istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu. Liječena je imobilizacijom lijevog stopala longetom, cirkularnim gipsom i ortozom. Kod tužiteljice se kao komplikacija ozljede lijevog stopala razvio regionalni bolni sindromMorbus Sudeck zbog čega je tužiteljica dugotrajno imala bolove u stopalu, otok stopala, lividnu boju kože stopala, demineralizaciju kostiju stopala. Provela je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice ja zaostala manja slabost lijeve noge uslijed hipotrofije mišića potkoljenice, bolovi u stopalu kod većeg opterećenja noge, ne može dulje hodati niti trčati, dorzalna fleksija stopala i ekstenzija palca su ograničeni u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 7% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg inteziteta tri dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Zaostali bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Strah: takozvani primarni strah (u trenutku životne ugroze i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja) bio je kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica (do smirivanja akutnih simptoma i prilagodbe na novonastalo stanje): jakog intenziteta trpjela je 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 30 dana (kumulativno). Tzv. kasni oscilirajući strah u vidu nelagode i bojazni glede mogućih daljnjih posljedica ozljeđivanja po zdravlje i ishod liječenja te u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj trajao je još oko 3 mjeseca kumulativno. Kod tužiteljice ne postoji naruženje zbog čega bi trpila duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno je bila potrebna 5 tjedna (gipsana imobilizacija noge i hod sa dvije štake), u opsegu 2 sata dnevno 5 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 6 tjedana za vođenje na kontrolne preglede u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku pripremu hrane sl.. Račun na str. 12 spisa se odnosi na trošak Rtg slikanja i pregleda ortopeda u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Navedeni trošak nije opravdan jer je navedene usluge tužiteljica mogla dobiti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om na teret zdravstvenog osiguranja.

13. U dopuni nalaza i mišljenja su na prigovor tužiteljice navodu da traženi trošak liječenja nije opravdan uzimajući u obzir liste čekanja na tretmane, preglede, zahvate i terapijske postupke vještaci naveli da je tužiteljica imala akutnu ozljedu lijevog stopala zbog čega je bez čekanja primljena u Kliniku za traumatologiju Draškovićeva. Sve kontrolne preglede je obavila prema dogovoru bez čekanja. U privatnu zdravstvenu ustanovu je išla zbog Rtg slikanja stopala i pregleda ortopedatraumatologa. Na slikanje kostiju nakon prijeloma se ne čeka, nema listi čekanja, a pregled ortopeda-traumatologa je mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om uz minimalno čekanje na pregled. Nije postojala potreba za hitnim pregledom.Dodali su i da je tužiteljica tijekom liječenja imala zadebljano lijevo stopalo a što je zahtjevalo širu obuću. Po završetku liječenja stopalo je samo minimalno zadebljano i ne zahtjeva posebnu obuću. Opravdana je kupnja samo jednog para cipela koje je koristila tijekom liječenja.

14. Vještak Šebečić je na ročištu naveo na pitanje je li pregled kod ortopeda u specijalnoj bolnici Akromi bio nužan odnosno koristan za tužiteljičin oporavak da navedeni pregled nije bio nužan i nije utjecao na liječenje tužiteljice, naime pregledom je zatražena magnetska rezonanca gležnja kojom je samo potvrđeno stanje za prijelome prve metatarzalne kosti a što je utvrđeno već kod prvog pregleda u klinici za traumatologije u Draškovićevoj. Prijelom kuboidne kosti a što je ortoped postavio sumnju nije dokazana magnetskom rezonancom. Navodi da u klinici za traumatologiju rade specijalisti koji su ortopedi i traumatolozi te da nije neophodan pregled u privatnoj ustanovi. Na pitanje što je Sudeckova bolest odgovara da se radi o kompleksnom regionalnom bolnom sindromu ozlijeđenog dijela ekstremiteta nepoznatog uzroka a koji se manifestira mrljastim gubitkom kalcija iz kostiju, otokom i crvenilom ekstremiteta te bolovima. Pojava Sudeckove bolesti u ovom slučaju je utjecala na fizičke bolove i strah koji je tužiteljica trpila odnosno trpila ih je dulje nego što je uobičajeno za liječenje prijeloma prve metatarzalne kosti. Na pitanje vezano uz nalaz fizijatra od 2.9.2022. koji opisuje primjerenu pokretljivost lijevog gležnja navodi da se u citiranom nalazu navodi da su pokreti u lijevom gležnju primjereni ali da je oslabljena dorzalna fleksija prstiju lijevog stopala. Ja sam kod pregleda utvrdio da je i dorzalna fleksija stopala i dorzalna fleksija prstiju ograničena u manjem stupnju i temeljem utvrđenog statusa je donio ocjene smanjenja životne aktivnosti.

15. Vještak Bočina je na ročištu naveo da je suglasan s navedenim na ročištu od strane vještaka Šebečića. Na pitanje je li ocijenjen tzv. kasni strah u trajanju od tri mjeseca strah slabog intenziteta odgovara da se u pravilu uvijek radi o slabom strahu odnosno strahu manjeg intenziteta oscilirajućeg karaktera a koji je vezan uz strah od krajnjeg ishoda liječenja. U potpunosti ostaje kod nalaza i mišljenja.

16. Sud vjeruje nalazima i mišljenju vještaka jer su vještaci svoj nalaz i mišljenje sastavili stručno, u skladu s medicinskom dokumentacijom, suglasno jedan s drugim i obrazložili su zašto su prigovori neosnovani. Tuženik je istaknuo kako su vještaci ocijenili strah i fizičke bolove neprimjereno visoko s obzirom na zadobivenu ozljedu te ukazuje kako navedena Sudeckova bolest koja je utjecala na tijek i posljedice liječenja nije posljedica predmetne nesreće.

17. No tuženik nije stavio prijedlog provođenja novog vještačenja tako da je sud njegove prigovore ocijenio kao paušalne jer tuženik nema stručnih znanja za takve ocjene.

18. Članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.

19. Članak 19. Stavak 1. ZOO-a propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavak 2. istog članka određuje da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

20. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je trpjela, opisani u točki 12. obrazloženja, zajedno s posljedicama na njen privatni život vezano uz hobije i privatni život iz točke 10. obrazloženja, utvrđeno je da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom da je utvrđeno kako je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade kojom se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, s obzirom da je tužiteljica pretrpjela i bolove i strah, kao i da ima trajne posljedice, sud je utvrdio da je opravdano dosuditi jedan iznos za svu nastalu štetu. Pritom je sud imao u vidu i inflatorna kretanja što je općepoznata činjenica i zbog čega su troškovi života od travnja 2021. do travnja 2025. jako porasli. Stoga je sud utvrdio da tužiteljici s obzirom na ranije opisane bolove, strah i trajne posljedice pripada iznos od 7.000,00 eura na ime neimovinske štete.

22. Za tuđu njegu i pomoć je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna u trajanju 3 sata dnevno kroz 5 tjedana te 2 sata dnevno kroz 5 tjedana i jedan sat dnevno kroz 6 tjedana što ukupno iznosi 217 sati. Prema slobodnoj ocjeni, u skladu s člankom čl. 223. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da cijena sata pružanja pomoći i njege iznosi 4,00 eura iz čega proizlazi da je ukupni iznos 868,00 eura po toj osnovi.

23. Dakle, tužiteljici bi ukupno pripalo 7.868,00 eura naknade štete no s obzirom da joj je već isplaćeno 1.771,85 eura, pripada joj razlika u iznosu od 6.096,15 eura koliko i pripada tužiteljici. U odnosu na tijek kamata na iznos koji tužiteljici pripada, čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, ZOOP) određuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (takav je stav zauzeo i Vrhovni sud u presudi Rev 3060/14-2 od 10. srpnja 2018.). S tim da kamate na svaki povišeni dio teku od podnošenja preinačenog zahtjeva od 25. lipnja 2024, odnosno za još povišeni dio od 7. ožujka 2025.

24. Prigovor zastare na povišeni dio je neosnovan jer se smatra da je naknada štete proizašla iz ovog štetnog događaja utužena već podnošenjem tužbe, a specificirana preinačenim zahtjevom. Zbog povišenja zahtjeva nisu izvođeni novi dokazi niti utvrđivanje nove činjenice koje bi opravdavale nastupanje zastare.

25. Tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu preko dosuđenog kao i za troškove liječenja jer je vještačenjem utvrđeno da taj trošak nije bio nužan.

25. Članak 154. stavak 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Budući da osnova nije bila sporna već samo visina, tužiteljica je uspjela sveukupno gledano s 89% svog zahtjeva iz čega proizlazi da je tuženik uspio s 11% , a kad se to oduzme, tužiteljica ima pravo na 78% troškova.

27. Tužitelju je priznat trošak sastava trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura prema br. 28 Tarife, tužbe u iznosu od 200,00 eura prema br. 7. t. 1 prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), za sastavljanje podnesaka od 2. svibnja 2023., 26. rujna 2023. i 24. svibnja 2024. svaki po 200,00 eura u skladu s br. 8.1 Tarife. Nadalje, za pristup ročištima 26. rujna 2023., i 7. ožujka 2025. po 200,00 eura svako u skladu s br. 9.1 Tarife. Ukupno je riječ o 1.400,00 eura što s PDV-om iznosi 1.750,00 eura čemu treba pridodati sudske pristojbe za tužbu i presudu po 37,43 eura za svako. Ukupno je riječ o 1.824,86 eura, a tužiteljici pripada 78% od toga, odnosno 1.423,39 eura čemu treba pridodati u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 464,99 eura (pisani nalaz plus dolazak na ročište) jer je bio nužan za uspjeh u sporu, što sve zajedno iznosi 2.289,85 eura.

28. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Sud je sve iznose kuna pretvarao u eure prema fiksnom tečaju konverzije od 7,5345 kuna za jedan euro.

30. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 17. travnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po pun.