REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl.broj: P-3993/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinjiI Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice ĆB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tonu Vukićeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika 1. NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Jonjiću odvj. u Splitu i i 2. LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 04. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika ad. 1. i 2. , na ročištu za objavu presude, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se nedopustivim ovrha određena temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, br. Ovr – 5599/16 od 2.12.2016. godine, kojim se na zahtjev ovrhovoditelja i tuženika ad. 1.) HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže ovršeniku i tuženiku ad. 2.) LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prinudno uklanjanje izgrađenog betonskog zida ukupne dužine 19,24 m, visine cca 0,90 m i širine 0.20 m označen slovima C-D-E-F-C, kao i betonske zidove sjevernije od ovog a koji omeđuju vrt ovršenika i koji su viši za cca 3,00 m od južnog betonskog dvorišta označeni slovima J-F-K, kao i betonski rampu dužine 1,50 m, visine 0,20 m do 0,08 m označene slovima G-H-I-G, sve označeno u pregledanoj skici lica mjesta dipl. ing. ZB od 24. veljače 2011. godine i sve izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina], te nakon toga uklanjanje tog porušenog otpadnog građevinskog materijala s predmetne nekretnine i u svemu uspostava prijašnjeg stanja.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku ad. 1. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda 7. svibnja 2018. tužiteljica navodi da je u predmetu Općinskog suda u Splitu br. Ovr-5599/16 doneseno 2. prosinca 2016. pravomoćno rješenje u ovrsi kojom je u točci I. prihvaćen prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja da je na temelju citirane presude ovrhovoditelj ovlašten da u roku od 15 dana osobno ili putem druge osobe ukloni izgrađeni betonski zid ukupne dužine 19,24 m, visine cca 0,90 m i širine 0,20 m, označen slovima C-D-E-F-C, kao i betonske zidove sjevernije od ovog, a koji omeđuju vrt ovršenika i koji su viši za cca 3 m od južnog betonskog dvorišta označeni slovima J-F-K, kao i betonsku rampu dužine 1,50 m, visine 0,20 m do 0,08 m označene slovima G-H-I-G, sve označeno u preglednoj skici lica mjesta dipl. ing. SB od 24. veljače 2011. i sve izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] te da nakon toga ukloni taj porušeni otpadni građevinski materijal s predmetne nekretnine te u svemu uspostavi prijašnje stanje. Istodobno da je i potvrđena točka II. navedenog rješenja kojom je ovršeniku naloženo da u roku od 8 dana od dostave rješenja na račun suda uplati iznos od 30.000,00 kn za potrebe podmirenja troškova koji će nastati ovrhom opisane radnje od druge osobe ili samog ovrhovoditelja. Tužiteljica da je u toj pravnoj stvari podnijela prigovor kao treća osoba pozivajući se na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 6. i čl. 81. Ovršnog zakona, koje odredbe upućuju na obavezu ovrhovoditelja da u prijedlogu za ovrhu nad nekretninom istu označi na način kako to predviđaju pravila zemljišno knjižnog odnosno stvarnog prava, dakle oznakom i vlasničkim podacima kako je to naznačeno zemljišnoj knjizi. Nadalje u tužbi se tužiteljica poziva i na odredbu čl. 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i na odredbu čl. 32. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama, te ističe da je iz dostavljenog vlasničkog lista kojeg je u navedenom ovršnom spisu priložio ovršenik LB razvidno da je nekretnina na kojoj je pravomoćnim rješenjem o ovrsi od 2. prosinca 2016. određena ovrha, osim u vlasništvu ovršenika, za jednu polovinu idealnog dijela i u suvlasništvu tužiteljice ĆB. Tužiteljica da nije stranka u tom postupku i da se na nju ne odnosi obveza koja je određena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. Pst- 1237/13 od 15. svibnja 2015. i da je u takvim okolnostima nemoguće provesti naloženu ovršnu radnju jer da se ona zakonski može ograničiti samo na suvlasnički dio koji glasi na ovršenika, a isti da je nemoguće precizirati s obzirom da se radi o nepodijeljenoj nekretnini u režimu idealnog suvlasništva. Zbog toga da je nemoguće pristupiti spomenutoj ovrsi, a da se pritom ne zadire u prava tužiteljice koja nema status stranke u postupku jer da u odnosu na njezin idealni suvlasnički dio nekretnine, tuženik kao ovrhovoditelj, nema aktivnu legitimaciju iniciranja ovršnog postupka. Eventualno da bi to bilo moguće tek nakon što se između suvlasnika, a temeljem odredbe čl. 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izvrši razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, međutim, da u citiranom spisu nema dokaza da je takav postupak do sada iniciran. Uslijed navedenog, a kako je tužiteljica svoje pravo suvlasništva stekla prije donošenja rješenja o ovrsi pa i pravomoćne presude na kojoj se isto temelji da proizlazi da je ovrha određena na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena zbog čega da su se ispunili zakonski uvjeti propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona a na što da ukazuje i stav iskazan u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev- 917/2004 od 27. listopada 2004. Tužiteljica navodi da je temeljem odredbe čl. 55. Ovršnog zakona kao treća osoba protiv pobijanog rješenja uložila prigovor te da je od strane suda upućena na pokretanje parnice pa da stoga predlaže sudu donošenje odluke sadržaja navedenog u izreci ove presude između navodnih znakova.

2. Tuženik ad. 1. se tužbi protivi, ističe da je suština ovog spora kao i prethodnih nekoliko sporova, koje su sporazumno i dogovorno vodili tužiteljica i njezin suprug LB, u tome da pokušaju izigrati Sporazum koji su 2001. sklopili tuženik i LB, a da se radi o Sporazumu od 19. rujna 2001. godine. Stranke tog Sporazuma da su ugovorile da suprug tužiteljice namjerava na svojoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sagraditi obiteljsku kuću, a preko koje čestice da vodi pristupni put do kuće tuženika (čest. zem. [katastarska čestica]), koji da je u naravi širok 3 m i koji je s istočne strane omeđen betonskim zidom. Temeljem ovog Sporazuma da je ugovoreno da na postojećem putu tuženiku pripadaju sva prava koja je i do tada imao pa čak i da ima pravo koristiti i onaj dio za koji postojeći put bude proširen. Suprug tužiteljice da je u dogovoru s njom izigrao postignuti Sporazum s tuženikom, pa da je tuženik, nakon što je ishodio građevinsku dozvolu, podnio tužbu protiv tužiteljičina supruga da je povrijedio citirani sporazum. Tadašnji Općinski sud u Omišu da je prihvatio tužbeni zahtjev tuženika (tamo tužitelja) odlukom P-364/02 od 9. svibnja 2008., koja odluka da je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžx-109/09 od 27. kolovoza 2009. Nadalje suprug tužiteljice da je u dogovoru s istom podnio tužbu protiv tuženika radi nedopustivosti ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-6851/09 temeljene na ovršnoj ispravi – pravomoćnoj presudi broj P-364/02, međutim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. P-2824/10 od 27. veljače 2015. da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Nadalje presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž- 733/15 od 3. studenog 2015. da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-2824/10 od 27. veljače 2015. Potom da je sa ciljem opstruiranja ovrhe tužiteljica podnijela Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv tuženika i svog supruga, u dogovoru sa suprugom, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-6851/09 te da je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj P2-2910/10 od 14. lipnja 2013. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, koja odluka da je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž O-474/13 od 6. ožujka 2014. i konačno da je odlukom Vrhovnog suda RH odbačena izjavljena revizija protiv pravomoćne presude. Suprug tužiteljice u dogovoru sa tužiteljicom da ne samo da nije ispoštovao pravomoćnu i ovršnu presudu P 364/02, već da je po sredini postojećeg pristupnog puta do kuće tuženika izgradio novi betonski zid u dužini cca 20 m i da je na taj način potpuno onemogućio tuženiku, kao teškom bubrežnom bolesniku koji svakodnevno ide na dijalizu, kolni pristup do njegove kuće. Tuženik da je bio primoran podnijeti novu tužbu sudu te da je sud donio presudu u njegovu korist pod posl. br. Pst-1237/13 od 15. svibnja 2015. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-3395/15 od 24. kolovoza 2016. a kojim je naloženo tužiteljičinu suprugu da ukloni sporni betonski zid s predmetnog puta, a u tom postupku da je saslušana i tužiteljica kao svjedok, te da je Vrhovni sud RH odbacio reviziju kao nedopuštenu. Tuženik da je kao ovrhovoditelj temeljem pravomoćne i ovršne presude br. Pst- 1237/13 podnio naslovnom sudu ovršni prijedlog radi uklanjanja spornog betonskog zida s pristupnog puta da tuženikove kuće, koji postupak da je u tijeku pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru br. Ovr-5599/16, međutim da ni do danas nije provedena ovrha u skladu s ovršnom ispravom a sve zbog manipulacije tužiteljice i njenog supruga koji opstruiraju provedbu pravomoćne presude bez ikakvog razloga. Tuženik zaključuje u odgovoru na tužbu da je jedini cilj tužiteljice i njenog supruga tijekom 18 godina od kada je Sporazum potpisan, isti izigrati i opstruirati ovrhu, te vršiti pravno nasilje nad tuženikom.

3. U odnosu na navode tuženika u odgovoru na tužbu tužiteljica je istaknula da ista nije sudjelovala u zaključenju Sporazuma iz 2001. godine te da isti Sporazum nju ne može ni po jednom osnovu obvezivati. Tuženik da u momentu potpisivanja Sporazuma pa tako ni kasnije nije bio upisan kao vlasnik ni kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] (zk 4807/12 K. O. [katastarska općina]) pa stoga da nije ni bio ovlašten dogovarati ništa u korist te nekretnine. Osim toga, u smjeru nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uz čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da se nalazi i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja se vodi kao javni put, a koja da je dostatna za zadovoljavanje potreba prolaza tuženika prema nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužiteljica da je kao suvlasnica sudjelovala u podizanju zidova kao i rampe koja se spominje u predmetnoj tužbi, međutim da nema nikakvih obveza po pravomoćnoj presudi na kojoj se temelji sporno rješenje o ovrsi jer da u istom postupku nije sudjelovala kao tužena odnosno ovršenica i da upravo iz tog razloga nadležna inspekcija radove oko zida nije smatrala nelegalnim, već u skladu s građevinskom dozvolom. Još je nadodala da joj je cilj isključivo zaštiti svoja suvlasnička prava nad građevinskim dijelovima koje je podigla na svojoj nekretnini s obzirom da ne postoji isprava koja nju osobno priječi u poduzimanju navedenih radnji, a da u zaključenju Sporazuma nije sudjelovala.

4. Ranijom presudom P-2315/2018. odbijen je tužbeni zahtjev, ali je ista ukinuta od strane Županijskog suda u Osijeku Gž-1835/21 od 16. listopada 2024. uz uputu da pasivna legitimacija nije potpuna, jer da se u postupku kojim se utvrđuje nedopustivost ovrhe trebaju kao jedinstveni suparničari obuhvatiti sve stranke iz predmetnog ovršnog postupka.

5. Tužiteljica je podneskom od 28.10.2024. sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda u Osijeku dopunila tužbu i uredila tužbeni zahtjev, tako što ej kao tuženika ad. 2. označila ovršenika iz predmeta Ovr-5599/16, svog supruga.

6. Potpuno očekivano, na ročištu od 04.03.2025. tuženik ad. 2. je priznao tužbeni zahtjev, no kako su tuženici jedinstveni suparničari u odnosu na koje se može predmet okončati samo na jednaki način, to sud nije donio djelomičnu presudu na temelju priznanja.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom Sporazuma od 19.rujna 2001. zaključenog između tuženika i LB, Izvatka iz katastra za kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Izvatka iz zemljišne knjige br. ZU 644, K. O. [katastarska općina], Zapisnika o inspekcijskom nadzoru sačinjenog po djelatnicima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 28. svibnja 2009., pregledom presude Općinskog suda u Splitu br. Pst- 1237/13, pregledom spisa ovog suda poslovni broj Ovr-5599/16, pregledom pribavljenog spisa Općinskog suda u Omišu br. P- 364/02, pregledom predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2824/10 i poslovni broj P-2910/10.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Nije sporno da je tužiteljica kao treća osoba rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne Službe u Trogiru br. Ovr-5599/16 od 25. travnja 2018. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi istoga suda br. Ovr5599/16 od 2. prosinca 2016.

9.1. Spornim se među strankama u ovom postupku ukazuje pitanje je li nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-5599/16 od 2. prosinca 2016. kojim se nalaže prinudno uklanjanje izgrađenog betonskog zida ukupne dužine 19,24 m, visine cca 0,90 m i širine 0,20 m, označen slovima C-D-E-F- C, kao i betonske zidove sjevernije od ovog, a koji omeđuju vrt ovršenika i koji su viši za cca 3 m od južnog betonskog dvorišta označeni slovima J-F-K, kao i betonsku rampu dužine 1,50 m, visine 0,20 m do 0,08 m označene slovima G-H-I-G, sve označeno u preglednoj skici lica mjesta dipl. ing. SB od 24. veljače 2011. i sve izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] te nakon toga uklanjanje tog porušenog otpadnog građevinskog materijala s predmetne nekretnine te u svemu uspostava prijašnjeg stanja.

10. Prema odredbi članka 59. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, u daljnjem tekstu: OZ-a) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

11. Pregledom Sporazuma od 19.rujna 2001. zaključenog između tuženika i LB proizlazi da se istim utvrđuje kako je LB vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] a tuženik vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], da LB namjerava na svojoj čestici sagraditi obiteljsku kuću a do kuće IB da vodi pristupni put čestice 8119, te da su potpisnici Sporazuma suglasni da LB gradi svoju stojnu kuću paralelno s tim putem ali na udaljenosti od 1 m u koji metar da upada i širina porušenog zida, te da tuženiku pripadaju na postojećem putu sva prava koja je i do tada imao, pa da čak ima pravo koristiti put i u dijelu za koji je isti proširen. Nadalje je navedeno da stranke Sporazum potpisuju dobrovoljno i da ocjenjuju da su istim riješili na zadovoljavajući način svoje susjedske odnose.

12. Pregledom Izvatka iz katastra za kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] proizlazi da je na toj čestici upisan posjed GB, dok je iz prijepisa Posjedovnog lista br. 1447 razvidno da su na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao posjednici upisani LB i ĆB za po 1/2 dijela. Nadalje, iz Izvoda iz posjedovnog lista br. 1210 proizlazi da je na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisano javno dobro – putevi.

13. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige br. ZU 644, K. O. [katastarska općina], proizlazi da je na čest. zem. [katastarska čestica] upisano vlasništvo Biskupske stolice Split.

14. Pregledom Zapisnika o inspekcijskom nadzoru sačinjenog po djelatnicima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 28. svibnja 2009. proizlazi da je nadzorom na terenu na adresi [adresa] i to u prisustvu vlasnika katastarske čestice [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] LB i ĆB utvrđeno da je investitor LB ishodio građevinsku dozvolu za gradnju obiteljske kuće i da je tijekom 2004. ĆB postala suvlasnicom za ½ dijela iste nekretnine a u trenutku očevida vlasnici da su započeli radove na izgradnji ogradnog zida dijela svoje čestice i to uz kat. čest. zem. [katastarska čestica] kao i da je izveden betonski temelj po rubu čest. zem. [katastarska čestica].

15. Pregledom presude Općinskog suda u Splitu br. Pst- 1237/13 proizlazi da je u pravnoj stvari tužitelja NB protiv tuženika LB navedeni sud donio presudu 15. svibnja 2015. kojom je naložio tuženiku uklanjanje betonskog zida ukupne dužine 19,24 m, visine cca 0,90 m i širine 0,20 m, označen slovima C-D-E-F- C, kao i betonske zidove sjevernije od ovog, a koji omeđuju vrt tuženika i koji su viši za cca 3 m od južnog betonskog dvorišta označeni slovima J-F-K, kao i betonsku rampu dužine 1,50 m, visine 0,20 m do 0,08 m označene slovima G-H-I-G, sve označeno u preglednoj skici lica mjesta dipl. ing. SB od 24. veljače 2011. i sve izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] te nakon toga da ukloni taj porušeni otpadni građevinski materijal s predmetne nekretnine i u svemu uspostavi prijašnje stanje. U obrazloženju se navodi da je neosnovan prigovor presuđene stvari i da u predmetu P-364/02 nisu bili predmetom raspravljanja sporni objekti koje je tuženik izgradio naknadno i koji su predmet ovog spora, tuženik da je izgradnjom spornih betonskih zidova odnosno rampe povrijedio Sporazum od 19. rujna 2001. te je prigradio, odnosno, onemogućio pristupni put tužitelju, a na to da tuženik nije imao pravo s obzirom na obvezu koju je prema tužitelju svojevoljno preuzeo zaključenjem navedenog Sporazuma.

15.1. Nadalje se navodi u toj presudi da nije uvjerljiv iskaz ĆB koja je saslušana u svojstvu svjedoka u dijelu u kojem navodi da joj kao supruzi tuženika nije bilo poznato da je tuženik zaključio navedeni Sporazum sa tužiteljem. Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-3395/15 od 24. kolovoza 2016. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja te se u obrazloženju navodi da je tuženik preuzeo obveze zaključenjem Sporazuma od 19. rujna 2001., da je postupio suprotno preuzetim ugovornim obvezama i da je bez pravnog značenja pozivanje istoga na nepotpisivanje Sporazuma od strane njegove supruge ĆB. Rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev3025/16 od 5. veljače 2019. odbačena je revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž- 3395/15 od 24. kolovoza 2016., te je nadalje odlukom Ustavnog suda RH br. UIII- 1607/19 od 8. travnja 2020. ustavna tužba odbačena.

16. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj Ovr-5599/16 proizlazi da je HB kao ovrhovoditelj podnio protiv LB kao ovršenika ovršni prijedlog te predložio donošenje rješenja o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pst- 1237/13 od 15. svibnja 2015. kojom je određena ovrha tako da se ovlašćuje ovrhovoditelj da ukloni izgrađeni betonski zid ukupne dužine 19,24 m, visine cca 0,90 m i širine 0,20 m, označen slovima C-D-E-F-C, kao i betonske zidove sjevernije od ovog, a koji omeđuju vrt ovršenika i koji su viši za cca 3 m od južnog betonskog dvorišta označeni slovima J-F-K, kao i betonsku rampu dužine 1,50 m, visine 0,20 m do 0,08 m označene slovima G-H-I-G, sve označeno u preglednoj skici lica mjesta dipl. ing. SB od 24. veljače 2011. i sve izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] te nakon toga da ukloni taj porušeni otpadni građevinski materijal s predmetne nekretnine te u svemu uspostavi prijašnje stanje. Dana 2. prosinca 2016. sud je odredio predloženu ovrhu te je, po žalbi ovršenika rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž Ovr-328/17 od 7. srpnja 2017. potvrđeno rješenje o ovrsi uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju ovrha određena na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude te da ukoliko bi treća osoba pretrpjela "nenadoknadivu štetu" da to ne može predstavljati žalbeni razlog koji bi žalitelj kao ovršenik mogao iznijeti u navedenom postupku.

16.1. Dana 8. rujna 2017. zaprimljen je prigovor ĆB kao treće osobe u kojem se navodi da je nemoguće pristupiti predmetnoj ovrsi a da se pritom ne zadire u njezina prava kao suvlasnika predmetne nekretnine, koje suvlasništvo da je stekla prije donošenja rješenja o ovrsi te je na ročištu održanom 25. travnja 2015. sud donio rješenje kojim je ĆB uputio na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem Ovr-5599/16 od 2.

prosinca 2016.

17. Iz Presude Općinskog suda u Omišu br. P- 364/02 proizlazi da je **.**.2002. HB kao tužitelj podnio protiv tuženika LB tužbu radi povrede Sporazuma od 19. rujna 2001. i nepačanja te je nakon provedenih dokaza presudom do 9. svibnja 2008. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tuženik povrijedio Sporazum zaključen 19. rujna 2001. na način što nije sveo u ravan dio čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) s postojećim putem označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], te što je u jugozapadnom dijelu svoje nekretnine izgradio betonsku rampu, te da mu se nalaže urediti i dovesti u ravan dio čest. zem. [katastarska čestica] s postojećim putem i ukloniti sav otpadni građevinski materijal te porušiti betonsku rampu. Nadalje, istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništav Sporazum zaključen između parničnih stranaka. U obrazloženju odluke se u bitnom navodi da je u postupku utvrđeno da je tuženik znao i morao znati da u momentu zaključenja naprijed citiranog sporazuma predmetni dio nekretnine predstavlja njegovo vlasništvo kojim se tužitelj koristi za prolaz do svoje kuće automobilom. Ujedno je navedeno da prema stavu suda činjenica što supruga tuženika nije sudjelovala u zaključenju Sporazuma nije od važnosti za presuđenje u toj pravnoj stvari s obzirom da se ista tek naknadno i to tijekom 2004. upisala kao suvlasnica predmetne nekretnine za ½ suvlasničkog dijela, te d au momentu zaključenja sporazuma je u zemljišnim knjigama tuženik bio upisan kao isključivi vlasnik te nekretnine a što da znači kako je mogao s tom nekretninom bez ograničenja i raspolagati. Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž x-109/09 od 27. kolovoza 2009. potvrđena je u cijelosti odluka suda prvog stupnja te je u obrazloženju iste odluke između ostalog navedeno da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da supruga tuženika sklapanjem kupoprodajnog Ugovora 1996. nije stekla vlasništvo sporne nekretnine već da joj je za to stjecanje bio potreban i upis u zemljišne knjige koji da je ostvaren tek 2004. godine

18. Pregledom predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2824/10 utvrđeno je da je tužitelj LB podnio tužbu protiv NB **.**.2010. radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Omišu pod poslovnim brojem Ovr- 6851/09 od 22. veljače 2010. te je presudom od 27. veljače 2015. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tijekom postupka tužitelj nije dokazao paušalne tvrdnje o nedopustivosti pobijane ovrhe koja je određena temeljem presude Općinskog suda u Omišu br. P-364/02 od 9. svibnja 2008. Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž- 733/15 od 3. studenog 2015. potvrđena je presuda suda prvog stupnja u cijelosti uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao postojanje razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. Ovršnog zakona koji bi opravdali traženu nedopuštenost ovrhe. Ustavna tužba je odlukom Ustavnog suda RH br. U-III-183/16 od 8. ožujka 2017. odbačena.

19. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. P-2910/10 razvidno je da je tužiteljica ĆB podnijela 31. svibnja 2010. tužbu protiv LB ĆB i NB radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Omišu pod brojem Ovr-6851/09 od 22. veljače 2010. na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina]. Tužiteljica se poziva da je 24. lipnja 1996. kao kupac zaključila Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, predmet Ugovora da je bila čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetna nekretnina nije bila opterećena nikakvim pravom u korist trećih osoba, a da sklapanje Sporazuma između tuženika nije bilo zabilježeno u zemljišnim knjigama. Presudom od 14. lipnja 2013. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice te se u obrazloženju iste navodi da tužiteljica zaključenjem Ugovora o kupoprodaji od 24. lipnja 1996. nije stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine s obzirom da se isto stiče na temelju pravnog posla upisom u javnu knjigu, da je upisana kao suvlasnica tek 2004. godine pod brojem Z-537/04, ujedno da u katastru nije bila upisana kao posjednica iste, a da je utvrđeno kako je imala saznanja da su tuženici pod 1) i pod 2) zaključili sporni Sporazum i da u svezi s tim nije poduzimala nikakve radnje pa da se stoga ukazuju neosnovanima tužiteljičine tvrdnje na kojima temelji svoj zahtjev da bi predmetna ovrha bila nedopuštena.

19.1. Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž O-474/13 od 6. ožujka 2014. u cijelosti je potvrđena odluka suda prvog stupnja uz navođenje da je tužiteljica nedvojbeno bila suvlasnica predmetne nekretnine temeljem bračne stečevine te da je dotična kao suvlasnica trebala sudjelovati u zaključenju Sporazuma jer da se radi o poslovima izvanredne uprave, ali da u situaciji kada je znala za Sporazum i preuzete obveze od strane njenog muža i tome se nije protivila niti izrijekom niti konkludentnim činima da se može prihvatiti da se suglasila s radnjom svog supruga, kao i da ponašanje tužiteljice treba promatrati u okviru načela savjesnosti i poštenja i da se sigurno može izvesti zaključak da njeno ponašanje u konkretnom slučaju nije bilo savjesno niti pošteno. Revizija tužiteljice odbačena je kao nedopuštena odlukom VSRH br. Rev-2341/14 od 16. prosinca 2014., te je nadalje ustavna tužba odbačena odlukom Ustavnog suda RH br. U-III-1274/15 od 6. svibnja 2015. uz obrazloženje da u ustavnoj tužbi podnositeljica nije dokazala da Županijski sud u Splitu u svom postupanju ili pri donošenju odluke nije poštovao odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, odnosno da je proizvoljno protumačio mjerodavne odredbe Zakona ili drugih propisa.

20. Ukratko iz svega navedenog proizlazi:

- da je između supruga tužiteljice LB i tuženika zaključen Sporazum od 19. rujna 2001. godine, temeljem kojeg se LB obvezao urediti pristupni put na način kako je to uređeno Sporazumom;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Omišu br. P-364/02 od 9. svibnja 2008. godine utvrđeno da je LB povrijedio Sporazum od 19. rujna 2001. godine na način što nije sveo u ravan dio čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) te što je u jugozapadnom dijelu svoje nekretnine izgradio betonsku rampu, pa je naloženo LB da uredi i dovede u ravan dio čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) s postojećim putem, da ukloni sav otpadni i građevinski materijal te poruši izgrađenu betonsku rampu;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Omišu br. P-364/02 od 9. svibnja 2008. godine odbijen protutužbeni zahtjev tužitelja LB na utvrđenje ništavosti Sporazuma od 19. rujna 2001. godine;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu P2- 2910/10 odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ĆB protiv tuženika LB i NB radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovršnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Ovr-6851/09 od 22. veljače 2010. godine u odnosu na nekretninu 4809/3 K. O. [katastarska općina];

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. Pst- 1237/13 od 15. svibnja 2015. naloženo tuženiku LB da ukloni betonski zid ukupne dužine 19,24 m, visine cca 0,90 m i širine 0,20 m, označen slovima C-D-E-F-C, kao i betonske zidove sjevernije od ovog, a koji omeđuju vrt LB i koji su viši za cca 3 m od južnog betonskog dvorišta označeni slovima J-F-K, kao i betonsku rampu dužine 1,50 m, visine 0,20 m do 0,08 m označene slovima G-H-I-G, sve označeno u preglednoj skici lica mjesta dipl. ing. SB od 24. veljače 2011. i sve izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] te nakon toga da ukloni taj porušeni otpadni građevinski materijal s predmetne nekretnine i u svemu uspostavi prijašnje stanje;

- da je u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-5599/16 sud 2. prosinca 2016. donio rješenje o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pst- 1237/13 od 15. svibnja 2015. kojom je određena ovrha, koje rješenje je potvrđeno odlukom višeg suda;

- da je 8. rujna 2017. u predmetu Ovr-5599/16 zaprimljen prigovor ĆB kao treće osobe u kojem se navodi da je nemoguće pristupiti predmetnoj ovrsi a da se pritom ne zadire u njezina prava kao suvlasnika predmetne nekretnine, koje suvlasništvo da je stekla prije donošenja rješenja o ovrsi te je na ročištu održanom 25. travnja 2015. sud donio rješenje kojim je ĆB uputio na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem Ovr- 5599/16 od 2. prosinca 2016.

21. Ovršni postupak u odnosu na koji se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom vodi po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja NB, tuženika u ovom postupku, protiv ovršenika LB, a ovrha je određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pst-1237/13 od 15. svibnja 2015. Tužiteljica nije sudjelovala u zaključenju Sporazuma od 19. rujna 2001.,a kao suvlasnica sporne nekretnine za ½ dijela upisana u zemljišne knjige tek 2004. godine. Kako se radi o fizički ne podijeljenoj nekretnini pitanje je da li bi se provedbom naložene ovrhe zadiralo u suvlasnička prava tužiteljice na nekretnini.

22. Tužiteljica smatra da ona nema nikakvih obveza po pravomoćnoj presudi na temelju koje je određena predmetna ovrha jer da u tom parničnom postupku nije bila stranka, pa se na nju ne odnose učinci pravomoćnosti presude, , a isto tako nije ni potpisnica Sporazuma kojeg je njen suprug, tuženik ad. 2. potpisao sa tuženikom ad. 1. još 2001. god.

23. Znakovito je međutim to da je zajedno sa suprugom, tužiteljica potpisala Ugovora o kupoprodaji od 24. lipnja 1996., dok se u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica uknjižila tek 2004. godine pod brojem Z-537/04, kada je već bio u tijeku postupak po tužbi HB protiv njenog supruga, radi povrede njihovog Sporazuma iz 2001. god., odnosno po protutužbi njenog supruga radi utvrđenja ništetnosti tog Sporazuma, pod Posl. brojem P-354/02.

24. Dakle, bez obzira što bi već u vrijeme zaključenja Sporazuma predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice i LB, na što ukazuje i s njihove strane zajednički potpisan Kupoprodajni ugovor iz 1996., tužiteljica je mogla, kao eventualna predmnjevana suvlasnica, štititi svoje pravo na predmetu ovrhe ukoliko bi dokazala da je tuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo kada je predložio ovrhu. Međutim, iz svih dokaza izvedenih u ovom postupku ovaj sud smatra da je tužiteljica imala saznanja o tome da je Sporazum zaključen, a o čemu govori u prilog i činjenica da nije poduzimala nikakve pravne radnje kako bi taj Sporazum stavila izvan snage pa je očito da njeno postupanje nije savjesno, za razliku od tuženika koji u trenutku zaključenja tog istog Sporazuma nije morao znati da nekretnina koja je predmet Sporazuma nije u isključivom vlasništvu supruga tužiteljice LB, a radi čega se tuženika ad. 1. ne može teretiti da trpi bilo kakve štetne posljedice.

25. Zaštita povjerenja u zemljišne knjige regulirana je odredbama čl. 122. do čl. 124. ZVDSP. Tako odredba čl. 122. st. 1. navedenog zakon propisuje da se smatra da zemljišnha knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Odredba st. 2. tog članka propisuje da je stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

25.1. Kada je riječ o djelovanju povjerenja u potpunost zemljišne knjige, odredba čl.124.st.1. ZVDSP propisuje da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Potpuno jednako, glede povjerenja u potpunost zemljišne knjige, propisuje i odredba čl. 8. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu ZZK).

26. Neprijeporno da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika ad.2. kupljena predmetna nekretnina, Kuporpodajnim ugovorom iz 1996. god., te se uknjižio tuženik ad. 1., a tužiteljica tek 2004. god., dakle, stjecanje se dogodilo za vrijeme važenja ZBPO-a to se onda bračna stečevina utvrđuje prema pravilima koja su bila u primjeni s trenutkom stjecanja, prema odredbi čl. 277. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Odredbom članka 283. stavka 1. ZBPO-a propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Međutim, za prosuđivanje valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. Naime, odredbom čl. 1. ZVDSP-a određeno je da što god je zakonom određeno za pravo vlasništva i vlasnike, vrijedi na odgovarajući način i za sva druga stvarna prava, ako za njih nije što posebno određeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne naravi. Člankom 57. ZVDSP-a određeno je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. Člankom 61. st. 1. ZVDSP-a zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, a st. 2. istog članka iznimno, od stavka 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će posoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko, st. 3. citiranog članka odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari. Članak 124. ZVDSP-a propisuje da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Dakle, imajući u vidu odredbe članka 61. stavak 2. ZVDSP-a proizlazi da iznimno, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

26.1. Dakle, za ocjenjivanje pravne valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka je savjesnost i poštenje te treće osobe, ovdje 1.tuženika, a osim toga, pri prosudbi je od utjecaja i (ne)savjesnost tužiteljice, odnosno valjanost pravnog posla mora se procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008). Tužiteljica je, po mišljenju suda, od početka znala da je njezin bračni drug, sada tuženik ad. 2. sa tuženikom ad.

1. 2001. god zaključio Sporazum, ako i za sadržaj istog sporazuma i istom se nije protivila, a svoje pravo suvlasništva je uknjižila tek 2004. za vrijeme trajanja spora među tuženikom ad. 1. i njenim suprugom.

26. Ovaj sud slijedom navedenog smatra da na strani tužiteljice nije bilo savjesnosti ni poštenja u postupanju, a kakvo je stajalište izrazio i Županijski sud u Splitu u presudi Ć474/13 od 06. ožujka 2014.

26.1. U tom smislu ovaj sud se u potpunosti priklanja mišljenju izraženom u navedenoj Presudi Županijskog suda u Splitu kada se navodi " tužiteljica je nedvojbeno bila suvlasnica predmetne nekretnine i to kao bračne stečevine, i kao takva bilo je nužno i da ona kao suvlasnik bude sudionik sporazuma jer se radi o poslu izvanredne Uprave, ali u situaciji kada je tužiteljica znala za sporazum, preuzete obveze od strane njenog muža i tome se nije protivila, niti izrijekom niti konkludentnim činima, onda se može prihvatiti da se suglasila s radnjom tuženika pod 1."

27. Slijedom navedenog odlučeno ja kao u izreci presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28.1. Tuženiku su pri znati troškovi za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanje po punomoćniku na ročišta od 5. lipnja 2019., 26. siječnja 2021. i 04.03.2025. po 100 bodova, na ročište od 9. rujna 2020. 50 bodova, te za sastav podneska od 14. rujna 2020. - 100 bodova, sveukupno 550,00 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 1.100,00 eura, radi čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

U Splitu 17. travnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka istog (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika