REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-449/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužitelja ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska 168, protiv 1. tuženika ERSTE &STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, i 2. tuženika QUINTUS d.o.o., u stečaju, Zagreb, Gračanske dužice 8c, OIB 54851840367, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. ožujka 2025., na ročištu za uručenje i objavu presude, 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe članka 1. i članka 4. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05. sklopljenim između 1. tuženika ERSTE &STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 i 2. tuženika QUINTUS d.o.o., u stečaju, Zagreb, Gračanske dužice 8c, OIB 54851840367.

2. Nalaže se 1 tuženiku ERSTE &STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 i 2. tuženiku . QUINTUS d.o.o., u stečaju, Zagreb, Gračanske dužice 8c, OIB 54851840367 solidarno naknaditi 1. tužitelju ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se 1. tužitelju ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno nadoknaditi 1. tuženiku ERSTE &STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 troškove parničnog postupka u iznosu od 948,23 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 17. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

III. Odbija se 1. tuženik ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 sa zahtjevom za naknadu parničkog postupka u iznosu od 1.176,77 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelji (1. ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) podnijeli su 4. ožujka 2024. tužbu naslovnom sudu kojom traže da sud usvoji tužbeni zahtjev te utvrdi da su ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe članka 1. i članka 4. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05 sklopljenim između 1. tuženika ERSTE &STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 i 2. tuženika QUINTUS d.o.o., u stečaju, Zagreb, Gračanske dužice 8c, OIB 54851840367.

2. U historijatu tužbe navode da su 1. tuženik kao banka i 2. tuženik kao dužnik, 14. srpnja 2005. sklopili Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05. Dana 31. prosinca 2008. 1. tuženik i 2. tuženik sklopili su Aneks br. 1, a 30. prosinca 2011. Aneks br. 2 Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05 od 14. srpnja 2005. Tvrdi da naprijed navedeni ugovor nije nastao iz razloga što je punomoć na temelju koje je sklopljen Ugovor i pripadajući Aneksi, po svojoj pravnoj naravi opća punomoć, dana u formi privatne isprave, te su dane putem punomoćnika BA i OA od 24. studenoga 2004. i kao takve nisu bile podobne za sklapanje pravnog posla za koji su izdane.

3. Upiru na odredbu članka 1. Ugovora iz t. I. kojom je određeno da će 1. tuženik 2. tuženiku u skladu sa svojom poslovnom politikom i potrebama 2. tuženika otvarati akreditive i odobravati druge plasmane do ukupnog iznosa od 1.000.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, a da se tražbine 1. tuženika uvećavaju za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje, zakonske kamate ukoliko budu veće, te naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode.

4. Nadalje, tužitelji navode da je odredbom čl. 4. Ugovora iz t.I. određeno da 1. tuženik može naknadno odrediti visinu tražbine do okvirnog iznosa, te da 2. tuženik neopozivo prihvaća iznos koji će sukladno tome biti naveden u ovršnom prijedlogu. Smatraju da se radi o nepoštenim odredbama ugovora o kojima se nije ni pregovaralo, a koje su slijedom toga i ništetne. Osim navedenog, tužitelj ističu da iz spisa predstečajne nagodbe sklopljene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu nad trgovačkim društvom Quintus d.o.o., posl.br. St pn-38/2015, jasno proizlazi da ne postoji tražbina koja je predmet ovrhe, sve i kad bi ugovor nastao, a koju činjenicu tužitelj predlaže utvrditi uvidom u spis predstečajne nagodbe te financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

5. U odgovoru na tužbu 1. tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, obzirom na činjenicu da tužitelji nisu stranke Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05. Uz navedeno, ne navode niti jedan razlog zbog kojeg bi uopće smatrali da su pojedine odredbe predmetnog Ugovora ništetne, iznose paušalne i pravno neutemeljene navode iza kojih ne postoji valjana pravna osnova. Ističe kako su predmetni Ugovor i pripadajuće Anekse potpisali BA i VA na temelju punomoći koja je ovjerena kod javnog bilježnika Mladena Matoša.

6. Smatra da tužitelji ne mogu osporavati odredbe čl. 1. i 4. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05 i tvrditi da se o pojedinačnim odredbama nije pregovaralo kad tužitelji uopće nisu ugovorne stranke i nemaju saznanja kako se pristupilo potpisivanju predmetnog ugovora. Napominje kako je II. tuženi bio upoznat sa svim okolnostima prilikom sklapanja Ugovora, a budući da je polazište za bilo koji obveznopravni odnos sadržano u volji ugovornih strana.

7. U prilog prethodno iznesenim navodima tuženika govori i činjenica da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05 solemniziran po javnom bilježniku Jožici Matko Ruždjak iz Zagreba pod posl. br. OU- 586/2005. 15. srpnja 2005. dok su Aneksi solemnizirani po javnom bilježniku Mladenu Matošu broj OV-5879/09 od 31. ožujka 2009. i broj OV-378/12 od dana 12. siječnja 2012.

8. Ističe da tužiteljima nedostaje pravni interes za podnošenje ove tužbe, štoviše, smatra da ne navode niti jedan razlog zbog kojeg bi uopće smatrali da su pojedine odredbe predmetnog Ugovora ništetne, iznose paušalne i pravno neutemeljene navode iza kojih ne postoji valjana pravna osnova. Predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

9. Tužitelji se u očitovanju na odgovor na tužbu osvrću na izneseni prigovor aktivne legitimacije ističući da je pravno promašen jer se njihov interes ogleda u činjenici da su 1. i 2. tužitelji izvanknjižni vlasnici nekretnine koja je temelj založnog prava iz ugovora koji je predmet ovoga spora, i u svezi istog prava vode parnični postupak pred naslovljenim sudom pod posl. brojem P-3399/2023, a koji je inicijalno bio pokrenut pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-4221/2023. Navodi da je o tome stav zauzela sudska praksa, te kao dokaz prilaže odluke Visokog trgovački suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž-1769/2023 od 7. lipnja 2023. i posl. broj Pž- 3334/2024 od 21. studenog 2024.

10. Naime, predmetni kredit bio je temelj ovršnog postupka koji kredit je u pretežitom dijelu otplaćen, i unatoč tome je 1. tuženik ustrajao na provedbi ovrhe za cijeli iznos upisanog zaloga, unatoč podacima u poslovnim knjigama da je dug otplaćen u pretežitom dijelu, radi čega je protiv odgovornih osoba 1. tuženika podnesena kaznena prijava. Radi te ovrhe vodi se parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pred Općinskim građanskim sudom pod poslovnim brojem P-8993/2023. Ovršni postupak odgođen je tek rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Rev 4601/19 od 27. lipnja 2023. Tužitelji navode da predmetni ugovor koji je temelj ovršnog postupka nije prošao sudsku kontrolu, a sve sukladno recentnoj obvezujućoj europskoj sudskoj praksi i obvezujućem zaključku sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te drugostupanjskih sudova, na koju se tužitelji pozivaju.

11. Podneskom od 6. veljače 2025. 1. tuženik se očitovao na iznesene tvrdnje tužitelja o postojanju pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe te navodima da punomoć na temelju koje je sklopljen pobijani ugovor nije podobna za sklapanje tog pravnog posla, pri tom ističući da se u predmetnom slučaju ne radi o potrošačkom kreditu pa se ne mogu primijeniti utvrđenja iz odluka koje su tužitelji privili sudskom spisu.

12. U postupku izvođenja dokaza sud je pozivom na odredbu čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91., 91/92. 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (čitanjem) u isprave koje prileže spisu i to; preslike Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05 od 14.07.2005., Aneksa br. 1 od 31.12.2008., Aneksa br.2 od 30.12.2011. (list 5-13 spisa), sudsku praksu, ispis sučelja spisa posl. br. P-4221/2023, P-3399/2023, P-8993/23, Zapisnik OGZ-a P-8993/23, kaznenu prijavu, Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 4601/19, povijesni zk. izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], povijesni izvadak iz sudskog registra za 1. i 2. tuženika i druge isprave (list 38-217 spisa), tužbu i zapisnik iz predmeta P-8993/2023 (list 281-289 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za spornu nekretninu i priležuće isprave i odluke (list 281-328), Punomoć (list 330-331 spisa) i Zapisnik od 20. siječnja 2025. u predmetu posl. broj P- 8993/2023 (list 346-347 spisa).

13. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem 1. i 2. tužitelja budući da nije navedeno na utvrđenje kojih okolnosti bi se ti dokazi proveli, a ostali predloženi dokazi (financijsko vještačenje, priklop spisa St pn-38/2015, pribava plana otplate, pregled prometa po kreditu i sl.) također nisu bili usmjereni na utvrđenje činjenica koje bi bile odlučne za predmet spora.

14. Zbog toga je na ročištu za glavnu raspravu sud odlučio da daljnje dokaze neće provoditi te je pri tom u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja strankama obrazložio kako se radi o pravnom pitanju. Tome u prilog ide i činjenica da tuženik nije osporio činjenične tvrdnje tužitelja koje predlažu utvrditi dokaznim prijedlozima istaknutim tijekom postupka, a koje nisu odlučne za odluku suda o eventualnoj ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora.

15. Valja istaknuti da tuženik nije sporio vjerodostojnost isprava koje su tužitelji privili sudskom spisu, a niti to da bi se provodili postupci koje tužitelji navode u historijatu tužbe i tijekom postupka.

16. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, a na temelju savjesne i brižljive ocjene kako svakog dokaza zasebno tako i dokaza u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čanka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe članka 1. i članka 4. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05.sklopljenim između 1. tuženika ERSTE &STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 i 2. tuženika QUINTUS d.o.o., u stečaju, Zagreb, Gračanske dužice 8c, OIB 54851840367.

18. Uvodno valja istaknuti da 2. tuženik nije podnio odgovor na tužbu, no ovaj sud nije smatrao da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na njega, u smislu odredbe čl. 331.b ZPP-a. Naime, 2. tuženiku su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, no osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Da bi se donijela presuda zbog ogluhe potrebna je kumulacija svih pretpostavki navedenih u st.1. t. 1-4. odredbe čl. 331.b. ZPP-a, a to ovdje nije bio slučaj.

19. Za razliku od 2. tuženika, 1. tuženik je pravovremeno podnio odgovor na tužbu te je osporio valjanu aktivnu legitimaciju tužitelja na podnošenje tužbe zbog nedostatka pravnog interesa kao i urednost odnosno osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva.

20. Na ovom mjestu valja istaknuti da prema mišljenju suda, tužitelji imaju pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer bi usvajanje tužbenog zahtjeva imalo izravan učinak na njih. To iz razloga što tvrde da su izvanknjižni vlasnici nekretnine koja je temelj založnog prava iz ugovora koji je predmet ovog spora. Njihovo izvanknjižno vlasništvo ipak treba utvrditi (kao prethodno pitanje) u postupku pod poslovnim brojem P-8993/2023 koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (prigovor treće osobe), a u ovom postupku nije predmet raspravljanja.

21. Međutim, sama činjenica da tužitelji tvrde da su izvanknjižni vlasnici dovoljna je za utvrđivanje postojanja njihovog pravnog interesa. Dakle, protivno navodima 1. tuženika, tužbu ne treba odbaciti jer tužitelji imaju valjanu aktivnu legitimaciju u predmetnom sporu.

22. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U vezi s citiranom odredbom mjerodavnog prava, valja navesti da ako tužitelj to ne učini u mjeri koja bi uvjerila sud da je tužbeni zahtjev osnovan na razini izvjesnosti, tužbeni zahtjev treba odbiti.

23. Tužitelji iznose tvrdnju da navedeni ugovor nije nastao iz razloga što je punomoć na temelju koje je sklopljen Ugovor i pripadajući Aneksi, po svojoj pravnoj naravi opća punomoć, dana u formi privatne isprave. Sud takvu tvrdnju smatra neosnovanom. Naime, 1. tuženik osnovano ističe da su predmetni Ugovor i pripadajuće Anekse potpisali BA i VA na temelju punomoći koja je ovjerena kod Javnog bilježnika Mladena Matoša te da je na javnobilježničkoj potvrdi jasno navedeno da je javni bilježnik utvrdio „ovlast za zastupanje uvidom u registar Trgovačkog suda za br. MBS: [matični broj subjekta] na dan 17.11.2004., te punomoć ovjerenu u mojem uredu pod brojem OV-20832/04 od 04.11.2004.“

24. Predmetni Ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Jožici Matko Ruždjak iz Zagreba pod posl. br. OU-586/2005 15. srpnja 2005. dok su Aneksi solemnizirani po javnom bilježniku Mladenu Matošu broj OV-5879/09 od 31. ožujka 2009. i broj OV- 378/12 od 12. siječnja 2012. Dakle, ako su javni bilježnici potvrdili (solemnizirali) predmetni Ugovor i anekse, onda se predmnijeva da su provjerili i valjanost punomoći. Tome valja pridodati da je 1. tuženik spisu predmeta privio punomoć kojom su ZA i EA ovlastili BA i VA na potpis predmetnog ugovora, a obzirom da tužitelji osporavaju valjanost navedene punomoći (list 330-331 spisa), čime je uspješno osporen navod tužitelja da bi pojedine odredbe Ugovora bile ništetne.

25. Sud nadalje smatra da su osnovane tvrdnje 1. tuženika kako se na 2. tuženika kao pravnu osobu koja nije potrošač nikako ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz presuda koja se odnose na ništetnosti ugovaranja kredita u vezi promjenjive kamatne stope koja se mijenjala na temelju jednostrane odluke banke, pa ne postoji niti ta osnova za isticanje ništetnosti.

26. Za ovaj sud, u predmetnom slučaju, nije od značaja je li se o pojedinim odredbama pojedinačno pregovaralo jer se ne radi o potrošačkom ugovoru, već o ugovoru koji su sklopile dvije pravne osobe. Zaključno se ističe da čak ako bi se i utvrdilo da su tužitelji izvanknjižni vlasnici – to ne utječe na nastanak ugovora između trećih osoba, a zbog toga predmetni Ugovor također nije ništetan.

27. Konačno, potpuno je nebitna tvrdnja tužitelja da iz spisa predstečajne nagodbe sklopljene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu nad trgovačkim društvom Quintus d.o.o., posl.br. St pn-38/2015 proizlazi da ne postoji tražbina koja je predmet ovrhe, a koju činjenicu tužitelj predlaže utvrditi uvidom u spis predstečajne nagodbe te financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, jer to ni na koji način nema veze s postavljenim tužbenim zahtjevom usmjerenim na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora.

28. Slijedom navedenih utvrđenja, kako tužitelj nije u ovom slučaju, unatoč postojanju pravnog interesa, dokazao iznijete tvrdnje da bi odredbe čl. 1. i čl. 4. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 681/05.sklopljenim između 1. tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 i 2. tuženika QUINTUS d.o.o., u stečaju, Zagreb, Gračanske dužice 8c, OIB 54851840367 bile ništetne, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

29. 1. tuženiku, koji je uspio u sporu priznat je parnični trošak u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 151. i 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.; dalje: Tarifa), sve prema podnesenom troškovniku punomoćnika 1. tuženika. Vrijednost boda iznosi 2 eur (Tbr. 54. Tarife).

Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 eur.

30. 1. tuženiku je priznat sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 18.3.2025. (Tbr. 9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 7.2.2025. (Tbr. 8.1. Tarife) svaka radnja u iznosu od 200,00 eur (100 bodova) te sastava podneska od 18.3.2025. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 100,00 eur (50 bodova) uvećano za porez na dodanu vrijednost po Tbr. 42. Tarife (25%), ukupno 875,00 eur. Kad se tome pridoda trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 73,23 eur zajedno iznosi priznatih 948,23 eur.

31. 1. tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog postupka u iznosu od 1.176,77 eur, budući da je zatražio iznos od 2.125,00 eur, a priznat mu je iznos od 948,23 eur. Navedena razlika odnosi se na pogrešno obračunavanje pojedinih radnji, a s obzirom na vrijednost predmeta spora i pogrešno zatražen iznos na ime sudske pristojbe.

32. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. travnja 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.