Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-1278/19-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudić, odvjetniku iz [adresa] protiv tužene ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sanji Miličević, odvjetnici iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva i uspostave etažnog vlasništva, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 Eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i posjednik prizemlja i jedne polovine potkrovlja obiteljske, stambene zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je pravo vlasništvo utužene nekretnine stekao kao savjestan i pošten graditelj, budući da su nekretninu zajednički kupili tužitelj i prednik tužene AĆ, pa da su nakon zajedničke kupnje odmah započeli s izgradnjom postojeće obiteljske kuće katnice s potkrovljem.

1.1. Isto tako u tužbi navodi da je ishodio pravomoćnu presudu ovog suda poslovnog broja P-3363/08 od 11. siječnja 2012. godine na način da je isti prema predniku tuženice AĆ, pravomoćno utvrdio svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine (prizemlja i polovine potkrovlja), te da neće biti sporno kako je tuženik u predmetu, AĆ, nakon pravomoćno izgubljene parnice, predmetnu nekretninu pravnim poslom prenio na svoju kćerku ČĆ, ovdje tuženu koja je i upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] u površini 300 m2 za cijelo. Navodi da je za predmetnu nekretninu ishodio i Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenta, prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, Klase: UP/I-361-03/13-11/21393, Ur. broj: 2198/1-11/1-17-15 od 7. lipnja 2017. godine, kao i da tužena odbija prijedlog tužitelja za etažiranjem zgrade i upis elaborata u zemljišne knjige ovog suda, pa da tužitelj ima pravni interes donošenjem presude da se utvrdi vlasnikom prizemlja i ½ potkrovlja te da se uspostavi etažno vlasništvo.

1.2. U odnosu na odgovor na tužbu tužitelj je naveo da tužena nije u pravu kada tvrdi da nije dužna poštivati sudsku presudu u dijelu gdje je njen pravni prednik sudjelovao u pravomoćno provedenom sudskom postupku jer je tužitelj ustao tužbom protiv prednika tužene radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, a koja nekretnina je identična nekretnini na koju se tužena poziva u odgovoru na tužbu, dakle i tužena stječe istu nekretninu, izreka pravomoćne presude P-3363/08 od 11. siječnja 2012. i glasi "da je pravo vlasništva stekao kao savjestan i pošten graditelj, što je tuženi dužan priznati i trpjeti da tužitelj ishodi etažiranje stambene zgrade, sve u roku od 15 dana". Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Zadru poslovnim brojem Gž- 1634/12 je odbio u cijelosti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio navedenu odluku. Sud drugog stupnja u svom obrazloženju ističe, da u predmetu spisa postoji "sporazum" stranaka o zajedničkoj gradnji kuće te da su obje stranke svojim radom i financijskim sredstvima doprinijeli izgradnju čitave kuće te da je upravo rezultat takve gradnje činjenica da je tužitelju pripao stan u prizemlju, a tuženiku stan na katu, te isto tako u obrazloženju se navodi da je osnovano sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu suvlasništva potkrovlja, budući da vlasništvo prizemlja nije sporno, a posebno tuženi ističe da u trenutku presuđenja stranke koriste svaka svoj zasebni dio nekretnine preko 30 godina.

1.3. Tužitelj navodi da tužena uporno odbija mirnu diobu zgrade te uspostavu etažnog vlasništva, pa ističe da tužitelj pozivom na odredbu 66. st. 1. ZOV-a isti navodi da vlasništvo određenog posebnog dijela (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na kojem je uspostavljen. Isto tako da vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom, dakle sukladno zakonskim propisima tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu ovog suda P-3368/08 te pravo građenja. Ističe i da prema odredbi čl. 67. ZOVO-a vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede suvlasništva nekretnine koje čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti kao što je stan, a to je u naravi prizemlje zgrade. Navodi da je točno da određeni dio nekretnine je u posjedu tužitelja i da je tada nužno utvrditi o kojem se dijelu radi putem vještaka mjernika, a što tužitelj tijekom postupka i sada predlaže.

2.Tužena u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbene navode i tužbeni zahtjev tužitelja te da nije točno da bi tužitelj bio vlasnik i posjednik stambene zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je tuženica vlasnica za cijelo, a svoje vlasništvo je uknjižila u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovnog broja P- 2301/16 od 6. lipnja 2018. godine kao i da je tuženica evidentirana posjednikom ovome nekretnine, pa je prema tome tuženica jedini posjednik i vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje navodi da nije točno da je tužitelj zajedno s ocem tuženice kupio predmetno zemljište jer da je SO Zadar Rješenjem od 19. srpnja 1978., KLASA:07/I-2688/1-1978 dodijelila predmetno zemljište ocu tužene AĆ i to putem natječaja kao najpovoljnijem ponuđaču uz naknadu koju je AĆ u cijelosti sam isplatio. Navodi da nakon što je AĆ dodijeljeno zemljište radi gradnje, isti je ishodio potrebnu građevinsku dokumentaciju te izgradio vikend kuću pa je dakle prednik tuženice gradnjom na dodijeljenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu stekao vlasništvo sporne nekretnine.

2.1. Tuženica navodi da je vlasništvo stekla temeljem pravomoćne sudske odluke, te se u odnosu na nju ne odnosi presuda ovog suda P-3363/08 na koju se tužitelj poziva, a osim toga i izreke sadržaja presude ne proizlazi da bi tužitelj stekao suvlasnički dio zajedničkih prostorija i zgrade, kao i suvlasnički dio zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Navedenom presudom nije obuhvaćeno zemljište, pa samim time tom sudskom odlukom nije utvrđena građevinska čestica za predmetnu zgradu, te da naprotiv iz te presude slijedi da je utvrđeno da je tužitelj u odnosu na AĆ stekao građenjem prizemlje i ½ potkrovlja obiteljske stambene zgrade i da se takvo utvrđenje odnosi samo na AĆ, a da AĆ nikada nije bio uknjiženi vlasnik ove nekretnine. Tužitelj nije nikako mogao steći vlasništvo građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu bez valjanog pravnog akta nadležne vlasti.

2.3. Tuženica navodi da nije dužna priznavati tužitelju vlasništvo koje je deklarirano u sudskom postupku u kojem nije sudjelovala, a isto tako tužena nije dužna tužitelju izdavati tabularnu izjavu, a posebno tužiteljica nije dužna trpjeti etažiranje. Nadalje uspostava etažnog vlasništva nije jedan od načina razvrgnuća suvlasničke zajednice niti je sud ovlašten provesti razvrgnuće bez suglasnosti svih suvlasnika, a za formiranje posebnih dijelova od suvlasničke nekretnine potreban je sporazum stranka umjesto diobe, pa zbog čega ovdje etažiranje nije moguće provesti sve i kada bi se utvrdilo postojanje suvlasništva.

2.4. Tužena tijekom postupka ističe prigovor pravomoćne presuđene stvari budući da je presudom ovog suda posl. broj. P-3363/08 od 11.01.2012.g. pravomoćno utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva za cijelo prizemlja i za ½ potkrovlja obiteljske stambene zgrade izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što mu je pravni prednik tužiteljice bio dužan priznati i trpjeti da tužitelj ishodi etažiranje stambene zgrade. Isto tako tužitelj ponovno tuži iz iste činjenične i pravne osnove za istu stvar i traži od suda da ga ponovno utvrdi vlasnikom prizemlja i suvlasnikom potkrovlja i da se ponovno naloži tuženiku trpljenje etažiranja, te da u konkretnom slučaju postoji subjektivni i objektivni identitet između ova dva spora, a da je jedina razlika između ta dva spora jest u tome što je tužitelj u predmetnom (novom) parničnom postupku predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke, te da tužitelj ne može ponovno tražiti od suda da sudi o već pravomoćno presuđenoj stvari samo zato što je u prethodno vođenoj parnici zaboravio provesti vještačenje. Tužena napominje da je tužitelj mogao i morao u ovršnom postupku tražiti provedbu etažiranja, a koju nenovčanu tražbinu mu je tuženik bio dužan ispuniti temeljem pravomoćne presude, pa slijedom čega predlaže sudu da odbaci tužbu tužitelja temeljem čl. 333. st. 2. ZPP.

3. Sud je tijekom postupka na prijedlog stranaka pribavio i izvršio uvid u parnični spis ovog suda posl. br. P-3363/18. Uvidom u pribavljeni spis utvrđeno je da je u tom predmetu, između tužitelja IĆ i tuženika EĆ (nesporno među strankama, prednika oca ovdje tužiteljice) već odlučeno u pogledu iste stvari, oko koje postoji objektivni identitet spora jer je u tom predmetu sud pravomoćno odlučio da se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi vlasnikom prizemlja i ½ potkrovlja obiteljske stambene zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženi dužan priznati i trpjeti da tužitelj ishodi etažiranje stambene zgrade kao i da je vlasništvo stekao kao savjestan graditelj, odnosno ističući istu pravnu osnovu kao i u ovom postupku.

4. Prema odredbi čl. 333. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud ne može ponovno raspravljati o istoj pravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno odlučeno u prethodnom postupku među istim strankama, a da bi postojala pravomoćno presuđena stvar (res iusdicata) moraju biti kumulativno ispunjena tri uvjeta i to identitet stranaka, predmeta spora i pravne osnove.

5. Ovaj sud smatra da identitet stranaka u konkretnom slučaju postoji jer je nova stranka ovdje tužena nastupila kao pravni sljednik iz prethodnog postupka svog oca AĆ (pravo vlasništva nekretnine stekla darovanjem svog oca, koji pravni osnov je i utvrđen presudom ovog suda posl. br. P-2301/16) odnosno singularnog sljedništva, pa u tom slučaju, predmetni postupak se, iako formalno vođen između različitih osoba, smatra vođenim između istih stranaka u procesnom smislu, jer sljednik ulazi u pravni položaj svog prednika i time preuzima i pravne učinke presude.

6. Kako je u pogledu zahtjeva koji je tužitelj uredio tijekom postupka (uređen podneskom od 16. siječnja 2024), stvar već pravomoćno presuđena, to je sukladno odredbi čl. 333. st. 2. (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/2022, 155/2023– dalje ZPP) odlučeno kao u izreci ovog Rješenja pod točkom I.

7. Odluka o trošku parničnog postupka, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, slijedom čega je tuženoj zastupanoj po punomoćniku iz reda odvjetnika, a temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, trošak pristupa na pripremno ročište održano dana 18. 02.2020 i 05.03.2020, pristup ročišta na kojem se raspravljalo od 23.09.2020. 21.02.2023 i 25.02.2025., pristup na očevid lica mjesta od 11.04.2023., te obrazložene podneske od 02.03.20220., 11.01.2025., 14.02.20254. i 17. 02.2025, svaki u iznosu od 100 bodova (1 bod / 2 Eura), sveukupno 1.100 bodova i uvećano za PDV-a od 25 % u iznosu od 550,00 Eura, sveukupno priznat trošak u iznosu od 2.750,00 Eura, kako je odlučeno točkom II. izreke Rješenja.

Zadar, 17. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, pisano, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici osobno