REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-35/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika „JEDINSTVO“ LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI iz Vodnjana, Ulica S. Caterina – Via S. Caterina 9, OIB: 80089461978, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate iznosa od 685,23 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 17. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku „JEDINSTVO“ LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI iz Vodnjana, Ulica S. Caterina - Via S. Caterina 9, Vodnjan, OIB: 80089461978 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 685,23 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.210,57 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 270,80 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi se navodi da je 26. siječnja 2022 oko 05,30 sati, izvan naselja Vodnjan, došlo do prometne nezgode na način da je KS, upravljala osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], a kretala se kolnikom 6. dionice državne ceste D75 od smjera Vodnjana u smjeru Pule, te su dolaskom na dio kolnika državne ceste D75 kod 0 kilometra + 900 metara, na ravnom dijelu ceste, iznenada, s lijeve strane na kolnik istrčale divlje svinje, uslijed čega je došlo do naleta vozila na jednu divlju svinju i to prednjim desnim dijelom vozila, nakon čega se divljač udaljila u nisko raslinje s desne strane kolnika. O štetnom događaju da je obaviješten lovočuvar tuženika koji nije izašao na mjesto štetnog događaja. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], da je bilo osigurano kod tužitelja policom moj auto broj 04401090224. Tužitelj da je temeljem gore navedene police, a temeljem suglasnosti vlasnika vozila, na ime nastale imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], **.**.2022., KS isplatio iznos od 5.162,90 kn / 685,23 EUR, odnosno iznos nastale štete umanjen za ugovorenu franšizu u iznosu od 1.500,00 kn. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa a obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, kojem zahtjevu osiguratelj tuženika da nije udovoljio. Budući tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XVIII/130, unutar kojeg lovišta da se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Na temelju navedenoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se naložiti tuženiku LD "JEDINSTVO" VODNJAN isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d. iznos od 685,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2022. do isplate, te troškovima postupka.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da se štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika. S tim u vezi, tuženik ističe kako iz dostavljene karte lovišta nije razvidno mjesto nastanka štetnog događaja, te da nije razvidno da bi divljač potekla iz područja lovišta tuženika. Tužitelj da je bio dužan predložiti geodetsko vještačenje za utvrđenje prethodno navedenih pravno relevantnih činjenica, a što da nije učinio. Uz prigovor promašene pasivne legitimacije, tuženik ističe i da nije pronađena bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika i da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, da je potrebno prije svega dokazati da je šteta nastala naletom automobila na „divljač“, ako je o divljači uopće riječ kao i da bi divljač potekla iz lovišta tuženika. Tužitelj da je prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti.

4. Nadalje napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) ...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova... S tim u vezi, da u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja 26. siječnja 2022., u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa da posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Tužitelj da u konkretnom slučaju, u tužbi nije iznio činjenicu da bi šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom vozila na divljač, a zbog provođenja lova.

5. Tužitelj u konkretnom slučaju davu tužbi nije iznio činjenicu da bi šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom vozila na divljač, a zbog provođenja lova. To sve kada bi se dokazalo da se štetni događaj dogodio naletom automobila na divljač, i to u lovištu tuženika, a da nije dokazao. S tim u vezi, napominje kako je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza. Sukladno navedenom da je razvidno kako tužitelj ne može prema tuženiku postaviti regresni zahtjev ukoliko najkasnije u tužbi nije iznio činjenicu da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog provođenja lova, a da nije, koje stajalište da je pravilno potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj Pž-5032/2021-3 od 5. rujna 2022.

6. Zakon o lovstvu da je lex specialis te da njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Divljač da je dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a da nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja, te da je o takvim situacijama sudska praksa već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10. kolovoza 1977. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već da ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus.

7. Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, pravilno da je potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023. „Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.“- VTS posl. br.:Pž-3870/2022-2 od 06. studenog 2023.

8. Nastavno, tuženik ističe kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači.

9. Tuženik, da opreza radi, ističe i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP-a, u spisu), to tuženik ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj budući da isti nije postupio po znaku opasnosti „divljač na cesti“ tj. nije vozio prilagođenom brzinom. S tim u vezi, osoba ovlaštena upravljati predmetnom cestom sudionike prometa upozorava na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“ no, istovremeno ograničava brzinu kretanja na visokih 90 km/h, a što tuženik smatra da je u koliziji. Obzirom na izneseno, ističe prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Uz to, tuženik smatra kako tužitelj nije bio u obvezi naknaditi štetu svom osiguraniku, a prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, budući da in concreto nije na nedvojbeni način utvrđeno da je šteta nastala naletom na divljač. Posljedično da nema ni zakonske subrogacije/aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva budući da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi.

10. Tuženik je predložio da se o predmetnoj parnici obavijesti trgovačko društvo Euroherc osiguranje d.d. radi ostvarenja „intervencijskog efekta“, a obzirom da odluka o sporu može zavisno od rezultata postupka imati posredno pravni učinak i na navedeno trgovačko društvo, budući bi tuženik mogao imati regresni zahtjev prema navedenom trgovačkom društvu obzirom da tuženik kod označenog društva ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, koja polica pokriva i štete nastale na motornom vozilu.

11. Obzirom na sve izneseno, predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

12. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-139 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu (str. 159-168 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 15. travnja 2024. (str. 178-188 spisa), dokumentaciju uz podnesak umješača od 4. rujna 2024. (str. 203 spisa), pisanu izjavu zz tuženika (str. 218 spisa), dokumentaciju dostavljenu od Postaje prometne policije Pula (str. 219-234 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka STUDIO MONAS d.o.o. s ovlaštenim vještakom Sašom Monasom (str. 244-260 spisa).

13. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

14. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

15. Tužba je u ovom predmetu podnesena 29. siječnja 2024., te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja drugotuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. čl. 52. st. 1. ZPP-a).

16. U postupku je prihvaćeno sudjelovanje EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb, kao umješača na strani tuženika „JEDINSTVO“ LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI iz Vodnjana, radi ostvarenja intervencijskog efekta, budući tuženik kod EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb, ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti, a EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb je podneskom od 4. rujna 2024. prijavio sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika. U navedenom podnesku umješač je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te se pridružio navodima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu, te predložio da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka umješaču.

17. Između stranaka su sporne sve činjenice što znači da je sporna činjenica nastanka štetnog događaja odnosno dinamika nastanka štetnog događaja koji se dogodio 26. siječnja 2022. oko 5:30 sati izvan naselja Vodnjan, kada je na vozilo Škoda Skala, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala KS udarila divlja svinja, te je sporna visina štete na vozilu.

18. Iz Zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Pula od 26. siječnja 2022. i Potvrde Postaje prometne policije Pula od 15. veljače 2022. utvrđeno je da se 26. siječnja 2022. oko 5:30 sati, na cesti D75 Plovanija – Umag - Novigrad – Poreč – Vrsar

- Brajkovići – Bale – Pula, općina Vodnjan, na 0 km + 900 m dogodila prometna nesreća / događaj na cesti u kojem je sudjelovala KS, kao vozačica vozila ŠKODA SKALA, proizvedenog 2020., registarskih oznaka [registarska oznaka], da u prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, te da je došlo do oštećenja vozila, uslijed udara u divlju svinju koja se udaljila u nepoznatom smjeru. Vozačica je bila alkotestirana, te je utvrđeno da nije imala alkohola u krvi.

19. Iz iskaza svjedokinje KS, osiguranice tužitelja i vozačice vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, proizlazi da se 26. siječnja 2022. u 5,30 sati kretala iz smjera Vodnjana u smjeru Pule po staroj cesti za Pulu, jer je išla na posao u Vilu [adresa] gdje je radila kao voditelj zdravstvene njege. Radno vrijeme joj je počinjalo u 6 sati. Bilo je mračno. Cesta je bila uobičajena, nije bilo kiše. Kretala se brzinom do 60 km/h kada je primijetila da sa lijeve strane ceste dolazi krdo divljih svinja različitih boja i uzrasta. Zbog toga je zaustavila vozilo. One su protrčale ispred vozila i u trenutku kada je ponovno kretala je osjetila udarac u vozilo i vidjela da su s lijeve strane došle još dvije divlje svinje koje nisu bile male i bile su različitih boja i veličina. Taj udar na vozilo se dogodio u trenutku njezinog pokretanja vozila. Prilikom njezinog kretanja radilo se o vrlo maloj brzini do 5 km/h odnosno misli da se nije niti pomakla. Nakon udara nije izlazila iz vozila već se nastavila vožnju prema Puli neznajući koja je šteta. Kada je došla na kružni tok na Veli vrh, vidjela je parkirano policijsko vozilo uz cestu u kojem su bili policajac i policajka, te se zaustavila. Tada je prvi puta izašla iz vozila i objasnila im što se dogodilo. Kako je njima završavala smjena oni nisu izašli na lice mjesta i nisu sastavljali zapisnik već su pozvali svoje kolege da isti sačine. Na Velom vrhu je sačekala novo policijsko vozilo – kombi, te je zajedno s njima došla na lice mjesta gdje se dogodio udar. Objasnila im je kako se dogodio udar i oni su sastavili zapisnik. Nakon toga je istim tim vozilom otišla na posao i kasnije popravila to vozilo. Za popravak vozila je koristila sam kasko osiguranje koje je bilo zaključeno uz franšizu. Prije naleta se kretala desnim kolničkom trakom i to sredinom prometne trake. Koliko se sjeća, imala je upaljena kratka svjetla na vozilu. Te dvije divlje svinje koje su udarile u njezino vozilo su trčale, nakon udara nisu ostale na kolniku već su pretrčale u šumu s desne strane kolnika u smjeru Pule. Izgledalo joj je kao da su preskočile neku prepreku odlazeći u šumu. Policija je izuzela dlake sa njezinog vozila. Na upit punomoćnika tužitelja s kojim dijelom vozila je došlo do kontakta, navela je da su joj na vozilu bile razbijene ukrasne lajsne s prednje strane vozila, te da joj je lijeva strana vozila bila prljava od blata. Na upit punomoćnika tužitelja s kojeg dijela vozila je policija izuzela dlake, navela je da ne zna jer da se u taj dio posla nisam uključivala. Nakon što su se vratili na lice mjesta zaustavili su se sa desne strane u smjeru Vodnjana odnosno obrnuto od smjera kretanja kojim se kretala prilikom udara. Na upit punomoćnice tuženika koliko vremena je prošlo od kada su se prve divlje svinje udaljile sa ceste radi kojih se zaustavila, pa do udara, navela je da je prošlo vrlo kratko, ali da se ne može izjasniti koliko vremenski bi to bilo. Te druge dvije divlje svinje da su došle iz istog smjera. Čula je da su naletjele na lijevu stranu vozila u vrata, a nakon toga su prošle ispred vozila. U sama vrata ju nisu udarile, već u prednji dio vozila. Oštećenja su bila na prednjem dijelu vozila. Bio je slomljen branik s prednje lijeve strane. Koliko se sjeća procjena štete je bila 8.000,00 kuna s time da je ona sudjelovala s 1.800,00 kuna. Na teren su pristupila dvojica policajca i nikog drugog nije bilo. Što se tiče znakova na cesti svi znakovi koji su bili tada su i sada, a ona da se kretala prema ograničenjima i svakodnevno da se kreće ovom cestom jer njom ide na posao. Nije joj bilo poznato da je moguć nalet divljači na toj dionici ceste, ali je kasnije čula da se još jednoj djevojci dogodio nalet divljači na njezino vozilo vrlo brzo nakon što se to dogodilo njoj. Sada je zaposlena u Općoj bolnici Pula i dalje se kreće ovom cestom.

20. Sud je iskaz svjedokinje KS prihvatio u cijelosti, budući je prema ocjeni suda dan istinito i uvjerljivo.

21. Svjedok ĐS je prilikom saslušanja naveo da je on lovnik u Lovačkom društvu Jedinstvo Vodnjan i da je tu funkciju obavljao i u vrijeme nastanka ove prometne nezgode. O prometnoj nezgodi nema nikakvih saznanja. Na dan nastanka prometne nezgode nije bio provođen lov. Ne sjeća se da li ga je policija tog dana kontaktirala u vezi predmetne prometne nezgode. Nema nikakvih saznanja da bi nakon te prometne nezgode bila pronađena bilo kakva divljač koja bi ukazivala na to da je sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi.

22. Sud na iskazu svjedoka LS nije temeljio svoju odluku budući isti nije imao nikakvih saznanja o predmetnoj prometnoj nezgodi.

23. Vještak prometne struke ES, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu Škoda Scala 1.0TSI, reg. oznake [registarska oznaka], te pronađene tragove svježe zemlje (Zapisnik o očevidu i fotodokumentacija) na prednjem desnom blatobranu, prednjim desnim vratima, zadnjem lijevom blatobranu i zadnjim lijevim vratima na predmetnom vozilu kojim je upravljala svjedokinja KS, te uzimajući u obzir i Zapisnik o očevidu, fotodokumentaciju i Skicu mjesta događaja, sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid predmetne prometne nesreće, te iskaz svjedokinje KS sa uviđaja na licu mjesta od 26. studenog 2024., da proizlazi da je svjedokinja KS kritične zgode upravljala predmetnim osobnim automobilom Škoda Scala kolnikom 6. dionice državne ceste D75 od smjera Vodnjana prema Puli, odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga (u Skici označeno slovom B), gdje je dolaskom neposredno prije 0 km + 620m, prema iskazu na uviđaju, zaustavila svoje vozilo na kolniku jer je uočila da sa njene lijeve strane ceste dolazi krdo divljih svinja, koje su nastavno protrčale kolnikom ispred njenog vozila. Nakon što je ponovno krenula svojim vozilom u smjeru Pule, sa njene lijeve strane da su došle još dvije divlje svinje trčeći, koje su se kretale sa lijeve strane na desnu stranu kolnika (smjer istok - zapad, u Skici označeno slovom A), pri čemu da je došlo do kontakta njenog vozila sa predmetnim divljim svinjama. Uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu Škoda Scala 1.0TSI, reg. oznake [registarska oznaka], kontakt predmetnog vozila sa divljači da je ostvaren po modelu punog čeonog naleta, i to udarom prednjeg desnog čeonog dijela vozila u tijelo divljači. Nakon naleta, divljač da je po iskazu svjedokinje, pretrčala kolnik u smjeru zapada i to u šumu s desne strane kolnika, gledajući smjer kretanja predmetnog vozila. Nakon naleta na divljač, svjedokinja da je na uviđaju iskazala da nije izlazila iz predmetnog vozila, već da je nastavila vožnju prema Puli, gdje se na kružnom toku na Velom Vrhu zaustavila i obratila policijskoj patroli kojima je objasnila što se dogodilo, nakon čega da je obavljen uviđaj na licu mjesta od strane policijskih službenika. Prema pokazivanju svjedokinje KS na uviđaju, nalet na divljač da se dogodio na udaljenosti od oko 620m od metalne oznake 0 km u smjeru juga, 6. dionice državne ceste D75, uz moguće odstupanje po njenom iskazu od +/- 20m. Navedeno mjesto naleta na divljač da je u Skici mjesta događaja označeno slovom K, i da se nalazi od istočnog ruba kolnika na udaljenosti od oko 6,4m u smjeru zapada. Kao posljedica prometne nesreće, na oštećenim dijelovima vozila Škoda Scala 1.0TSI, reg. oznake [registarska oznaka], odnosno na prednjoj ukrasnoj maski da je pronađen trag dlake crne boje, koji je izuzet od strane policijskih službenika i pohranjen u spis od policijskih službenika. Brzina vozila Škoda Skala se u trenutku naleta na divljač da se nalazila u području od oko 20km/h do 30km/h. Za zaustavljanje vozila Škoda Skala pri brzini kretanja od oko 25km/h i stanju kolnika kao u trenutku prometne nesreće, da je potreban zaustavni put (uključujući reakciju prosječnog vozača od 1s u noćnim uvjetima) od oko 11,8m i vrijeme od oko 2,3s. Od mjesta prelaska istočnog ruba kolnika D75 do mjesta naleta (K), divljač da bi prešla put od oko 6,4m u trčanju, u vremenu od oko 1,16 s. Vremenski 1,16 s prije naleta vozila Škoda Skala na divljač, navedeno vozilo da se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 8 m. Na dužini puta od 8 m (udaljenost vozila Škoda Skala do mjesta naleta, u trenutku ulaska divljači na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja vozila Škoda Skala koje su niže od 17,6 km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedokinja KS, koji je upravljala osobnim automobilom Škoda Scala 1.0TSI, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 25km/h u trenutku naleta, da nije imala tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Visina imovinske štete u vrijeme nastanka štete na vozilu Škoda Scala 1.0TSI, reg. oznake [registarska oznaka], da iznosi 685,23 eur.

24. S obzirom na istaknute primjedbe od strane tuženika, vještak je prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja naveo da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 24. prosinca 2024., a nastavno na zaprimljeni podnesak tuženika od 21. siječnja 2025. dao je očitovanje na sljedeći način.

25. Na pitanje br. 1. je li s prometno tehničkog gledišta bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila obzirom na nastala oštećenja na vozilu, vještak je naveo da je područje brzine kretanja vozila u trenutku naleta upravo utvrđeno na temelju zaostalih oštećenja na vozilu, a što je i navedeno u nalazu i mišljenju u poglavlju 8.1.

26. Na pitanje br. 2. je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da je vozačica stajala na mjestu prilikom naleta, a obzirom na oštećenja na vozilu te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, vještak je naveo da na osnovu prikazanih oštećenja i ostalih podataka u spisu mišljenja je da vozačica nije stajala u trenutku naleta već se kretala unutar navedenog područja naletne brzine pri čemu je čeonim dijelom svoga vozila naletjela na divljač koja se kretala poprečno na smjer kretanja vozila. Na čeonom dijelu vozila da su prisutni kontaktni tragovi i to od plastične rešetke na braniku, na poziciji ispod registarske oznake pa sve do prednjeg desnog kuta vozila gdje je divljač izašla iz gabarita vozila.

27. Na pitanje br. 3. jesu li označena oštećenja mogla nastati drugačije, tj. jesu li označena oštećenja mogla nastati na drugom mjestu/u drugo vrijeme/na drugačiji način od onog opisanog u tužbi i policijskom zapisniku, vještak je naveo da on kao vještak ne bi mogao znati da li su oštećenja nastala na nekom drugom mjestu ili u drugo vrijeme. Po njegovom mišljenju tehnički je moguće da su oštećenja nastala na navedenom mjestu i u navedeno vrijeme kako je opisao u svom nalazu.

28. Na pitanje br. 4. da se vozačica nije pomaknula tj. da se udar na vozilo dogodio u trenutku pokretanja vozila tj. pri kretanju vozila vrlo malom brzinom do 5 km/h, bi li onda bilo moguće izbjeći nalet, vještak jenaveo da je jedino pod uvjetom da se u trenutku ulaska divljači na kolnik, a kada se ista kreće pravnocrtnom odnosno okomito na smjer pružanja kolnika trčeći do mjesta naleta, pri čemu se vozilo Škoda nalazilo na udaljenosti od 8 metara prije mjesta naleta, a uzimajući u obzir kada bi se isto vozilo u trenutku ulaska divljači na kolnik kretalo brzinom od 5 km/h vozačica bi imala mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta uz uvjet da ulazak divljači na kolnik percipira kao opasnost. Međutim uzimajući u obzir prikazana zaostala oštećenja na vozilu mišljenja je da u ovoj prometnoj situaciji brzina naleta nije iznosila 5 km/h, već da se nalazila u području od 20 do 30 km/h.

29. Na pitanje br. 5. je li vozačica zaustavila vozilo prije naleta, a kako je iskazala na uviđaju na licu mjesta 26. studenog 2024., vještak je naveo da je tehnički to moguće odnosno ne može isključiti da se ona prethodno zaustavila na samom kolniku, nakon čega je ponovno krenula svojim vozilom nakon čega je nastavno došlo do naleta na divljač.

30. Na pitanje br. 6. kako je moguće da je oštećen desni prednji dio vozila ako je vozačica iskazala da su divlje svinje potekle s lijeve strane i protrčale ispod auta, vještak je naveo da s obzirom na prostorno vremensku ovisnost kretanja sudionika misleći na divljač i samo vozilo, divljač da je uspjela proći lijevi čeoni gabarit vozila, poprečno u odnosu na smjer kretanja vozila te da je do naleta došlo desnom čeonom stranom predmetnog vozila u tijelo divljači. Znači divljač da se kretala sa lijeve na desnu stranu u odnosu na smjer kretanja vozila.

31. Vještak je iscrpno odgovorio na dani mu zadatak, te je odgovorio na sva postavljena pitanja, pa je sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ga je u cijelosti prihvatio.

32. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

33. Na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi da se osiguranica tužitelja kao vozač, u trenutku punog čeonog naleta i to udarom prednjeg desnog čeonog dijela vozila u tijelo divljači, kretala brzinom od oko 20 - 30 km/h, da je za zaustavljanje osobnog automobila Škoda Scala pri brzini kretanja od oko 25 km/h, potreban zaustavni 11,8 m i vrijeme od oko 2,3s, da se vremenski 1,16s prije naleta vozila Škoda Scala na divljač, vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 8 m, te da je na dužini puta od 8 m (udaljenost vozila Škoda Scala do mjesta naleta, u trenutku ulaska divljači na kolnik) bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 17,6 km/h. Iz navedenog proizlazi da osiguranica tužitelja, KS, koja je upravljala osobnim automobilom Škoda Scala, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 25 km/h u trenutku naleta, nije imala tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta.

34. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 17,6 km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 90 km/h, osiguranica tužitelja, nije imala tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, te je vozačica alkotestirana, a test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost osiguranice tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode.

35. S obzirom da osiguranica tužitelja nije odgovorna za ovu prometnu nezgodu, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete.

36. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. U pogledu toga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” 37. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužetelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja).

38. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) dok prema stavku 3. istog članka Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

39. Prema tome, budući da je u konkretnom slučaju osiguranica tužitelja koja je upravljala osobnim vozilom na koji je naletjela divljač, nije doprinijela nastanku prometne nezgode, tuženik se kao lovoovlaštenik, ne može osloboditi od odgovornosti, uslijed čega proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranice tužitelja odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozačica alkotestirana te da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta divljači na automobil reg. oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu.

40. Radi svega naprijed navedenog ne postoji ni suodgovornost osiguranice tužitelja za nastanak prometne nezgode.

41. Što se visine štete tiče, na temelju provedenog vještačenja po vještaku prometna struke je utvrđeno da šteta na vozilu u vrijeme nastanka štete na Škoda Scala, reg. oznake [registarska oznaka], da iznosi 685,23 eur, što odgovara iznosu od 5.162,90 kn, kojega je tužitelj isplatio svojoj osiguranici KS, uslijed čega je i visina tužbenog zahtjeva ocijenjena osnovanom.

42. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj isplatio svojoj osiguranici KS, utuženi iznos, što je dokazao dostavom naloga za doznaku i Izvatka po transakcijskom računu (str. 130 – 131 spisa), ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

43. Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 685,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 19. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022., prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe., a kako je to i zatražio u tužbenom zahtjevu.

44. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Uz tužbu je priložena Karta lovišta tuženika (str. 11 spisa), Detalji lovišta tuženika s opisom granica lovišta (str. 12 spisa) i Ugovor broj 18030 (str. 14 spisa), pa na temelju činjenice da se prometna nezgoda dogodila na 0 km + 900 m od naselja Vodnjan, te kako je cijelo naselje Vodnjan na području lovišta tuženika, proizlazi da se mjesto štetnog događaja nalazi u županijskom lovištu XVIII/130 Vodnjan, kojim je u trenutku štetnog događaja gospodarilo „JEDINSTVO“ LOVAČKO DRUŠTVO ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI iz Vodnjana. Stoga prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

45. Prigovor tuženika da je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti, nije osnovan, jer je tužitelj već u tužbi predložio dokaze koji su provedeni u tijeku postupka, te je tužitelj postupio po odredbi članka 461.a ZPP-a.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

47. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 685,23 eur.

48. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe od 29. siječnja 2024. u iznosu od 150,00 eur, za sastav podnesaka od 7. veljače 2024., 3. lipnja 2024. i 11. rujna 2024. u iznosu od po 50,00 eur, za sastav podnesaka od 12. veljače 2025., 15. travnja 2024. i 2. siječnja 2025. u iznosu od po 150,00 eur, za pristup ročištima 5. rujna 2024., 26. studenog 2024. i 13. ožujka 2025. u iznosu od po 150,00 eur, PDV 25% u iznosu od 300,00 eur, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023), trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 eur i presudu u iznosu od 13,27 eur, troškovi vještačenja u iznosu od 684,03 eur za prometno vještačenje, odnosno ukupno 2.210,57 eur.

49. Što se tiče sudskih pristojbi tužitelju je priznata polovica iznosa sudskih pristojbi koje je dužan platiti kako je to obrazloženo u prethodnom stavku, na temelju čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018), jer tužitelj ima mogućnosti platiti polovicu pristojbe budući je korisnik eKomunikacije, te tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe, kao ni trošak opomene na rješenje za naplatu sudske pristojbe koji je nastao krivnjom tužitelja. Razlika zatraženog troška vještačenja u iznosu od 123,97 eur tužitelju nije priznata jer je za izlazak suda na lice mjesta i provedeno vještačenje utrošen iznos od 684,03 eur.

50. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 93,75 eur s uključenim PDV-om, jer tužitelj nije pristupio na ročište za objavu.

51. Sud je tužitelju na trošak postupka dosudio i zatezne kamate, kako je i zatražio u tužbi, koje teku od 17. travnja 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022).

52. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Pazinu 17. travnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika,

- Pun. umješača na strani tuženika.