REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-101/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić, u parničnom postupku tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Velika Gorica, protiv tuženika VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Hrvoju Zdilaru, odvj. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 24. ožujka 2025. godine u prisustvu zamjenika ODO-a Krešimira Baloga i pun. tuženika Hrvoja Zdilara, odvj. iz Zagreba, objavljene 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska s tužbenim zahtjevom od 29. ožujka 2019., specificiranim podneskom od 19. ožujka 2025.; kao neosnovanim, koji glasi:

“ I. Nalaže se tuženiku, VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, plati iznos od 22.441,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,05 % godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana 02. siječnja 2016. pa do 31. prosinca 2022; po stopi od 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023, a po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 30. prosinca 2023. pa do isplate, tekućom i to:

- na iznos od 7.480,61 eura od dana 02. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 7.480,61 eura od dana 02. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 7.480,61 eura od dana 02. siječnja 2018. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana. “

II. Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 EUR; kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 platiti tuženiku VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR; u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbe radi isplate iznosa specificiranih u tužbenom zahtjevu navodeći da je tuženik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] držao u posjedu tijekom 2016., 2017. i 2018. godine te da je od istih stekao imovinsku korist, a budući je prethodno kod ovog suda donesena presuda broj P-193/2015-9 od 9. ožujka 2016. pravomoćna 25. srpnja 2018. kojom je naloženo tuženiku predati tužiteljici u posjed naprijed navedene nekretnine i koje je tuženik doista predao u posjed tužiteljicic 20. studenog 2018.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je predmetne čestice posjedovao do 20. studenog 2018. kada ih je vratio u posjed tužiteljici. Vezano uz posjed tvrdi kako je netočno da je nekretnine koristio neovlašteno jer je u jesen 2012. na tim nekretninama, koje je od ranije koristio i za koje je plaćao naknadu zasijao ozimu pšenicu. Kao i svih prijašnjih godina tuženik je nesmetano uz potvrdu Općine Križ, dakle sa suglašnošću tužiteljice, plaćao zakupninu i koristio zemljište. Prilikom sjetve 2012. tuženik nije znao niti morao znati da je Općina Križ u međuvremenu zaključila Ugovor o zakupu s TN, nakon izvršene sjetve je saznao za taj ugovor te je na isto uložio prigovor Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici. Nadalje naglašava da je ŽDO u Velikoj Gorici izričito obavijestilo Općinu da se TN ne uvodi u posjed. Također navodi da je Općini Križ platio i naknadu na ime zakupnine za sporne čestice i utuženi period. U odnosu na spor koji se vodio između TN kao tužitelja i [adresa] kao tuženika u postupku kod ovog suda broj Pn-45/2020 navodi da spomenuto ne veže ovdje tuženika, tim više što se tvrdi da je tužitelj dužan platiti iznos naknade koju je tužitelj utvrdio s TN (parnični postupak koji je u prekidu pod brojem Pn-9/2016), a koji Ugovor također ne veže ovdje tuženika.

3.1. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ZK izvadak (list 8-14), nacrt tužbe od 19.12.2018. (list 4-7), zapisnik od 20.11.2018. (list 15-20), presuda ovog suda broj P-193/2015 od 7.3.2016. (list 21), Ugovor o zakupu između [adresa] i TN od 26. rujna 2011. (list 22-24), saslušanje tuženika VN i svjedoka TN, izvršiti uvid u spis posl. broj Pn- 45/20 od 24. svibnja 2021. te II. stupanjsku odluku ŽS u Osijeku broj Gž-1902/2021 od 8. veljače 2024. (list 67-95), dopis FINA-e s prilogom (list 77-80), kopija spisa ŽDO M- DO-112/12 u koji original je sud izvršio uvid te priložio ovom spisu ovjerenu kopiju (list 86-169), spis ovog suda Pn-45/2020, odnosno iskaz svjedokinje VNĆ sa zapisnika od 15. travnja 2019. (list 172-173) te iskaz svjedoka CN sa zapisnika od 19. rujna 2019. (list 177), kao i presudu broj Pn-45/2020-9 od 24. svibnja 2021. (list 287-300) te odluku ŽS u Osijeku broj Gž-1902/2021-2 od 8. veljače 2024. (list 330-333) te odluku VSRH broj Revd-2824/2024-2 od 2. srpnja 2024.

3.2. Iz podneska tuženika od 31. srpnja 2012. upućenog ŽDO Velika Gorica proizlazi kako tuženik prigovara Odluci Općinskog vijeća Općine Križ o izboru najpovoljnije ponude u osobi TN temeljem prvenstva prvozakupa na temelju ranijih ugovora, a iz razloga što on nije do tada bio zakupnik ili posjednik pa stoga ne stoji pravo prvozakupa. Ujedno se ističe da je tuženik o navedenom obavijestio i poslao prigovor Ministarstvu poljoprivrede 28. siječnja 2013. te ODO u Ivanić-Gradu 8. veljače 2013.

3.3. Iz dopisa Općine Križ od 7. kolovoza 2013. proizlazi da je Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici u podnescima od 22. veljače 2013. i 11. ožujka 2013. uputilo Općini Križ decidirani poziv da ne uvodi u posjed TN nekretnina koje su predmet ovog postupka. Također se ističe da će Općina Križ trebati pozvati na raskid ugovora o zakupu TN, nakon što Agencija za poljoprivredno zemljište poništi suglasnost.

3.4. Iz dopisa ŽDO u Velikoj Gorici od 25. srpnja 2012. utvrđuje se da je to državno odvjetništvo dalo negativno mišljenje za zaključenje ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta za kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sa TN jer isti nije mogao imati status dosadašnjeg posjednika. Stoga je Ministarstvo poljoprivrede pozvano da poništi izdanu suglasnost na Odluku o izboru najpovoljnije ponude.

3.5. Nadalje iz brojnih dopisa ŽDO u Velikoj Gorici Agenciji za poljoprivredu i to od 17.10.2013. i 19.11.2013. požurivana je Agencija za poništenje izdane suglasnosti.

3.6. Iz dopisa Agencije za poljoprivredno zemljište od 25. studenog 2013. proizlazi da Agencija ne može povući svoju suglasnost od 26. rujna 2011. na Odluku o izboru najpovoljnije ponude Općine Križ od 11. srpnja 2011. jer je ŽDO nakon davanja suglasnosti Agencije 31. listopada 2012. dalo pozitivno mišljenje na nacrt Ugovora o zakupu te je Općina Križ potpisala Ugovor o zakupu s TN **.**.2012.

3.7. Iz iskaza tuženika proizlazi da je on sporne nekretnine imao u valjanom posjedu od 2006. godine kada je još njegov prednik podnio zahtjev Općini Križ za korištenje zapuštenog zemljišta, spomenuto zemljište su prednik, tj. njegov otac i on nakon što je preuzeo OPG priveli svrsi, tj. izmalčirali i poorali te ga je obrađivao kao poljoprivredno do 2018. Do 2012. godine imao je valjan osnov, tj. Potvrdu od Općine Križ. Na natječaju od 2012. godine ispunio je sve preduvjete za razliku od TN, tj. bio je mlađi od 41 godinu, bavio se stočartsvom, tj. imao farmu od 60-ak krava i 3 hektara svojeg zemljišta. Nikada do danas nije dobio Odluku o tome kako je završio taj natječaj, niti je odluka bila javno izvješena. Također navodi da je on obavijestio ŽDO da je Općina protupravno zaključila Ugovor s TN jer da je on bio dugotrajni psojednik, što nije točno jer je tuženik bio dugotrajni posjednik, ali od ŽDO nikad nije dobio odgovor ili rješenje o tome s kim je zaključen Ugovor o zakupu. Navodi da je TN njega lažno prijavljivao da je nepošteni posjednik te je dolazio inspektor koji je utvrdio da tuženik ima valjanu Potvrdu, ali je naknadno u uredu očito isprintao drugi tekst kojega je tuženik potpisao bez čitanja. Također navodi da je početkom 2013. godine od Općine Križ bio obaviješten da će biti poništen Ugovor koji je zaključen s TN te je Općina dobila naputak da se TN ne uvodi u posjed tee j tuženik anstavio koristiti zemljište do jeseni 2018. Odgovara da je izgubio tužbu za predaju u posjed ovog zemljišta iz razloga što tada nije uspio doći do natječajne dokuemntacije te je stoga po presudi iv ratio zemljište u posjed RH. Pojašnjava da je TN bio u posjedu ovih čestica do 2004., njegova supruga je bila u posjedu 2005. godine, ali zemlju nisu obrađivali niti je plaćala zakup. Budući da je TN bio u blokadi i nije plaćao zakup temeljem potvrde je Općina Križ dala u zakup i posjed od 2006. godine ovo zemljište tuženiku. Ponovno pojašnjava da nikada nije dobio natječajnu dokumentaciju od ŽDO, Općine Križ. Jedino što je dobio je dopis koji mu je uputio ŽDO na znanje da se TN ne uvodi u posjed. Navodi da je imao problema sa TN koji je sam ušao u posjed i uništio mu zasijanu kulturu.

4. Sud je proveo dokaze koje su stranke predložile.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a za ZPP odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri donošenju odluke sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tuženika-protutužitelja. Također je poklonjena vjera iskazima svih ispitanih svjedoka kao i svim ostalim provedenim dokazima.

7. Odlučujući o tužbi tužiteljice utvrđeno je nespornim da je tuženik doista bio u posjedu predmetnih čestica 2016., 2017. te do 20. studenog 2018. kada je tužiteljici predao u posjed ove nekretnine.

8. Sporno je da li je tuženik imao valjanu pravnu osnovu za ulazak u posjed i obrađivanje zemlje vlasništvo Republike Hrvatske. Sporno je i to da li je isti u utuženom period bez ikakve pravne osonove držao u posjedu ove nekretnine te da li je stekao imovinsku korist naznačenu u tužbi u visini godišnje zakupnine u iznosu od 56.352,64 kn / 7.480,61 EUR, a na koji iznos je Općina Križ zaključila Ugovor o zakupu sa TN **.**.2012. godine za navedene nekretnine.

9.1. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a nakon što je sud izvršio uvid u postupke, odnosno presude, a koji su se vodili kod ovog suda vezano uz iste nekretnine u kojima su stranke bile [adresa], VN i TN pod brojevima: P-193/2015 i Pn-45/2020 prije svega se utvrđuje i ističe kako ovdje tuženik pa stoga niti sud nije raspolagao podacima vezano uz valjanost zaključenja Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 5. studenog 2012. zaključenim sa TN, a koji je zaključila Općina Križ.

9.2. Odlučujući o spomenutom Ugovoru, odnosno valjanosti istog, kao prethodnom pitanju, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako spomenuti Ugovor o zakupu od 5. studenog 2012. godine uopće ne može proizvoditi pravne učinke jer su izostale bitne pretpostavke za njegovu valjanost, tj. Općina Križ nije taj Ugovor mogla zaključiti jer nije imala valjanu suglasnost ovlaštene osobe, tj. Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici temeljem Naputka u svezi primjene pojedinih odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 152/08 i 21/10 – u daljnjem tekstu Naputak). Naime, iz spisu priloženih isprava utvrđuje se da je Agencija za poljoprivredno zemljište dala Općini Križ suglasnost 31. listopada 2012. za zaključenje Ugovora o zakupu s TN, a iz razloga što je ŽDO Velika Gorica dalo navodno pozitivno mišljenje na nacrt Ugovora, a kao što se to tvrdi u dopisu Agencije za poljoprivredno zemljište od 25. studenog 2013. No međutim, nasuprot tome sud nalazi nedvojbeno utvrđenim potpuno drugačiju okolnost, tj. iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 25. srpnja 2012. utvrđuje se da je ŽDO dalo negativno mišljenje Ministarstvu vezano uz zaključenje Ugovora o zakupu sa TN. Pored naprijed navedenog, nedvojbeno se utvrđuje i to kako je ŽDO Velika Gorica dana 24. srpnja 2012. uputilo Općini Križ dopis kojim daju negativno mišljenje za zakup zemljišta od strane TN, 25. srpnja ŽDO je uputio dopis Ministarstvu poljoprivrede kojim se također utvrđuje da je to odvjetništvo dalo negativno mišljenje i da TN nije mogao imati status dosadašnjeg posjednika te su pozvali da se poništi izdana Suglasnost od 11. srpnja 2011. Također iz dopisa ŽDO u Velikoj Gorici od 22. veljače 2013. upućeno Agenciji za poljoprivredno zemljište proizlazi da se poziva Agencija da se poništi izdana suglasnost jer TN nije imao pravo prvenstva zakupa budući da u vrijeme podnošenja ponude na natječaj nije imao status dosadašnjeg posjednika kako to utvrđuje Naputak već su u posjedu bile treće osobe. Nadalje sud utvrđuje kako je ŽDO obavijestilo Općinu Križ te ovdje tuženika dopisom od 11. srpnja 2011. godine i pozvao Agenciju da se TN ne uvodi u posjed spomenutog zemljišta. Slijedom svega navedenog, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od **.**.2012. sa TN zaključen protupravno te da treće osobe pa tako i VN koje su se javile na navedeni natječaj imaju pravo smatrati da je spomenuti Ugovor nevažeći; obzirom da je očito isti donesen protupravno. Naime, odlučujući o prethodnom pitanju utvrđeno je da je ŽDO konstatirao da TN nije ispunjavao uvjete da na tom natječaju bude s njim zaključen Ugovor jer prethodno nije bio posjednik pa nije imao pravo prvokupa, bio je u blokadi, bio je stariji od 41 godinu, nije priložio gospodarsku osnovu da se bavi stočarstvom. Vezano uz spomenuto prethodno pitanje utvrđeno je da Ministarstvo poljoprivrede nije uvažilo činjenicu da je ŽDO uskratilo naknadno potrebnu suglasnost, već je nasuprot tome Agencija za poljoprivredno zemljište i Općina Križ protupravno zaključila Ugovor o zakupu s TN.

9.3. Obzirom na ovako utvrđene okolnosti, tj. činjenicu što je ovdje tuženik znao u utuženom periodu da ovaj Ugovor koji je zaključio sa TN nije valjan, okolnost da je ŽDO uskratio suglasnost za zaključenje te osobito okolnost što ga je ŽDO obavijestilo da se TN ne uvodi u posjed; sud smatra nedvojbeno utvrđenim kako tuženik u utuženom period nije bio nevaljani posjednik spomenutih nekretnina, tim više što je do raspisivanja ovog spornog natječaja on bio dugogodišnji valjan, istinit i zakonit posjednik te je jedini ispunjavao uvjete da se s njim zaključi Ugovor.

9.4. Okolnost što pojedini instituti i tijela državne uprave nisu postupali u skladu sa zakonom, tj. što Agencija, odnosno Ministarstvo nije donijelo odluku o poništenju ugovora o zakupu nakon što je ŽDO utvrdio da natječaj nije valjano proveden i da TN nije mogao biti osoba s kojom se zaključuje Ugovor o zakupu i da se ne uvodi stoga u posjed ne može biti razlog da osoba koja je obrađivala spomenuto zemljište, tj. ovdje tuženik plaća naknadu za korištenje zemljišta, iako sa Općinom Križ nije zaključio ugovor. Naime, u okolnosti kada tijela državne uprave, tj. izvršna vlast i jedinica lokalne samouprave postupaju protivno obveznom Naputku državnog odvjetništva, a koje obavještava tuženika da se TN neće uvoditi u posjed; bilo koji građanin pa time i tuženik nije u obvezi plaćati državi bilo kakvu naknadu dok tijela državne vlasti ne donesu valjanu odluku o zakupu, odnosno raspišu novi natječaj ili pak posjedniku dostave nalog za plaćanje zemljišta kojega drži u posjedu, opravdano smatrajući da je i dalje valjan, istinit i pošteni posjednik, kao što je to smatrao tuženik.

9.5. Osobito se pritom ističe kako tužitelj ni na koji način nije dokazao niti ima pravnu osonovu da bi ovdje tuženik, s kojim nije zaključen ugovor o zakupu trebao plaćati zakupninu u visini i iznosima kakvu je trebao plaćati TN temeljem zaključenog nevažećeg ugovora o zakupu jer tuženi o toj zakupnini nije pregovarao, nije bio obaviješten, na isto nije pristao, a niti je Općina Križ donijela bilo kakvu odluku o vrijednosti potancijalne zakupnine koju bi trebao plaćati posjednik zemljišta u vlasništvu RH.

9.6. Obzirom na sve naprijed izloženo nedvojbeno je utvrđeno da je Ugovor iz kojeg proistječu brojni sudski postupci pa i ovaj zaključen protivno čl. 531 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO), čl. 17 i čl. 38. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022), a posljedično tome ovaj sud utvrđuje kako bilo koja treća osoba, odnosno građanin ne može i ne smije biti pozvan na odgovornost ili plaćanje za propuste koje je učinilo ministarstvo i općina; odnosno da je tuženik ovdje ''kolateralna žrtva'' pa isti stoga nije u obvezi bilo što platiti temeljem tužbenog zahtjeva kojega sud nalazi neosnovanim.

10. Odlučujući o parničnom trošku stranaka, utvrđeno je da je parnični trošak sastavljen u skladu sa važećom odvjetničkom Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa). Dakle, odlučujući o navedenom utvrđeno je da je tužiteljica izgubila parnicu pa je stoga odbijena sa svojim zahtjevom, dok je tuženik u potpunosti uspio. Opravdano je tuženik zatražio troškove postupka za pristup na tri ročišta i odgovor na tužbu temeljem Tbr. 8.1. i Tbr. 9.1. uvećano za PDV te je stoga naloženo tužiteljici u cijelosti platiti tuženiku zatraženi trošak, u smislu čl. 154 st. 1. ZPP.

11. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 17. travnja 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

Presuda nepravomoćna

1. Vidi upisnik P

2. DNA:

- tužiteljica po ODO Velika Gorica

- pun. tuženika Hrvoje Zdilar, odvj. iz Zagreba

3. Kal. 15 dana